About

13412950_544405485743503_1273142475246993699_n

Teško mi je napisati nešto o sebi, jer sve što o sebi (kao ljudskom biću) znam jeste da je ovo sebe samo projekcija moje svijesti, otuda ono je iluzorno, promjenjivo i nema stalnost. Ono što bih o sebi, ali pravom sebi, mogao reći jeste da je to Stalnost koja nije osobna, koja nije osoba, koja nije nikakvo “ja”, već prosto Postojanje bez obilježja, forme, pa čak i supstance koja ispunjava formu, a opet i to što kažem ima formu i suštinu i samim tim iskaz nije istinit. U nekom blažem aspektu mogao bih reći da je to Percepcija, prosta percepcija bez obilježja, iza svake promjene, svjesnost koja percipira sve što stoji u odnosu sa njom. Al i to mi je smiješno kada to iskažem na bilo koji način, jer to nema potrebu za iskazivanjem svoje Stvarnosti.

Ali, rođen sam 1973, u porodici radnika, ljudi koju su se borili, a i još se bore, sa životom, svojim smislom, koji imaju težnje da ispune svoju svrhu. Karmički ta porodica dala je materijal, podlogu, za manifestaciju karme, načina života, unutarnjih procesa koji su se u meni počelu buditi već u periodu ranog djetinjstva. Mnogi trenutci djetinjstva bili su ispunjeni ispitivanjem u kojem nisam razumio većinu stvari koje su se oko mene dešavale, te je to izazivalo stalno ispitivanje i vrćenje oko svrhe svih tih stvari, dešavanja, smisla i besmisla koji sam intenzivno osjećao. Od mnogih pitanja koje sam sebi postavljao bilo je jedno koje je trajalo do devete godine, a ono je tražilo smisao zbog kojeg postojim ovdje, zašto sam ovdje. To pitanje zamijenilo je neko drugo, pa treće, itd. U 12-toj godini intenzivno započinjem proučavati psihologiju, tzv. misterije, ispitivati realnost svijeta u kojem sam se našao. Neugoda, želja za znanjem, nemoć da prihvatim ono što se govori da je “normalno”, odnosi među ljudima koji su me zbunjivali tjerali su me da istražujem sve dublje i dublje. U 17-toj godini započinjem praksu meditacije i yoge pod vodstvom jedne tantričke škole koja je tada bila u Karlovcu. Praksa je bila snažna i dovela me je do suštine problema. Ta suština problema bila je u osjećaju mene, osjećaju “ja”. Kroz tu praksu otpale su ideje duhovnosti i ideje tehnika, jer sam primijetio da me sve to samo sklanja sa suštine problema, smiču me sa puta samo-istraživanja iako sada mogu reći da su one ispunile svoju svrhu upravo kroz te uvide i dovele me do srži. U 23-ćoj godini započinjem intenzivan Rad na Sebi, veoma sličan ovom što ovdje, na ovom blogu, pišem. Taj Rad je bio bez kompromisa, sa jasnim usmjerenjem, rad na onom što je stvarni problem čovjekovog postojanja. Iako je i on imao neke tehnike, one su bile svedene na sam minimum. Suština Rada je bila svjesnost, volja, kreativnost. Svjesnost, usmjerenje, samo-ispitivanje, suočavanje sa svim vrstama situacija kako izvana tako i iznutra, dovođenje svjesnosti van, stalno ispitivanje unutarnje i vanjske realnosti, život u situacijama koje nisu bile predvidive. U njemu sam proveo sedam godina i na kraju sam otišao dalje.
2005 godine ponovo stupam u kontakt sa tantričkom školom koja mi je u mladosti davala osnovu za osobni rad i započinjem sa primanjem učenja od njih, ali ovaj put ozbiljnije, dublje, intenzivnije. Sve to kulminira “iskustvom” jedinstvene svijesti koje je trajalo neprekidno mjesec dana (dan ili dva manje ili više). Nakon toga uviđam da i sama jedinstvena svijest, ekstatičnost i sve što ona nosi sa sobom jeste samo još jedna sloj iluzije koji nema nikakvu drugu svrhu do da me zadrži tu gdje sam. Nezadovoljan zakoračio sam dublje i još intenzivnije u praksu i odbacivanje svake ideje koja me je držala na mjestu, ili mi davala prilagođene odgovore, davala utjehu, određeni smisao i shvaćam da sve dok percipiram bilo šta oko mene i unutar mene i dok bilo šta u sebi proglašavam sobom nisam stigao na cilj. Tada shvaćam da i sam cilj ima nekoliko razina i da svaka razina sa sobom nosi svoje posljedice, svoje kvalitete i svoje štetne dijelove. Istraživanje i Rad me je doveo do toga da uvidim i razumijem da ono što sam ja u svojoj prirodi nije percepcija, nije pokret, nije proces, niti bilo koji osjećaj koji mogu da imam već da je to nešto IZA toga svega. Mogao bih to nazvati “osjećajem” ne-ja. Odsustvom osobe, svjesnosti, percepcije, itd. Ali da se to izražava upravo sviješću, svjesnošću, percepcijom, osjećajem postojanja, osjećajem “ja”, umom, osobom, procesima i tijelom. Razumijevam da nije samo smisao doći u to Stanje već je i smisao očistiti, transformirati sve što je pod izražavanjem tog Stanja. Sagledati svaki aspekt manifestacije sebe i transformirati ga u početku, i kasnije spustiti u njega ono što je moja Priroda. Taj proces i danas radim u težnji stabilizacije tog Stanja u svakodnevnom životu, u odnosima, poslu, životu samom po sebi.

Duhovnost me ne interesira, interesira me praktičnost manifestacije. Nemam interese u religiji, filozofiji iako još uvijek, s vremena na vrijeme pročitam koji dio tantričke filozofije s ciljem dubljeg razumijevanja Sila djelovanja u pozadini. Ne identificiram se sa bilo kojom nacijom, narodom, vjerom, niti pripadam niti jednoj naciji, narodu ili vjeri a samim tim nisam ni duhovan, baš kao što ni ne podučavam niti neku religiju, filozofiju ili duhovnost. Duhovne knjige više ne čitam, psihologiju ne čitam, niti imam interese u bilo kojoj sferi duhovnosti, filozofije, religije. Ako nekim čudom i uzmem neku takvu knjigu čitam je prosto da ispunim vrijeme, da vidim koliko i na koji način sada razumijem određene dijelove duhovnosti, ali ne i da nešto iz toga naučim. Ne radim niti jednu duhovnu tehniku za koju bi mogli znati, osim onih načina, koji rade direktno sa Namjerom, a koji mi služe postizanju cilja koji sam vam napisao. Moj Rad sada je odbacivanje svih ideja duhovnosti i učenja, prestanak zamaranja sa tim jer to je dalo svoj smisao i dovelo me dovde. Pošto radim sa ljudima moram i imam obavezu da pišem, govorim i podučavam o ovom Radu, o njegovim specifičnostima, dajem tehnike, iniciram, i sve što rade oni koji rade sa ljudima, ali sam nemam interes u njima. No razumijevajući ljudski tok unutarnjeg razvoja i rasta shvaćam da su one nezaobilazni dio ljudskog odrastanja. Od ljudi s kojima radim prvo očekujem da odrastu, a onda u tom odrastanju počnu da žive i primjenjuju bit njih samih, a onda iza toga da se oslobode čak i osjećaja sebe, osjećaja “ja”, svih dječjih igrica u životu i duhovnosti. Tada su spremni da se oslobode, da zakorače u ono što nazivamo Oslobođenje ili Probuđenje. Cijeli Rad vidim kao metodu odrastanja i sazrijevanja te pripreme za “iskustvo” koje će razoriti svaki aspekt njih samih i ukazati im na iluziju u koju su vjerovali ali i na to da i je i svaki aspekt učenja, duhovnosti samo još jedna dublja iluzija od one koju nazivate životom. Kada se to desi znam da imam Budnog čovjeka ispred sebe koji je spreman da odbaci ili prozre i iluziju budnosti i zakorači u Objektivnu Svijest.

Živim tu, krećem su ovdje i tamo, često sam u Bosni, Hrvatskoj i Srbiji gdje i radim sa ljudima. Ovo što pišem to i živim, a to o čemu pišem to radim sa drugima. Ako vas nešto interesira, imate pitanja ili se želite pridružiti Radu imate na blogu kontakt formu pa osjećajte slobodu da mi se javite.

Lijep pozdrav
Bhaerava

Save

Oglasi