Realizacija istineJedna od najopasnijih stvari jeste miješanje učenja, načina dostizanja cilja, ili postizanja krajnjeg cilja koje je Oslobođenje Svijesti od ograničenja – Probuđenje. To se dešava jer čovjek ne razumije ono što on u ovom trenutku jeste i ono čemu on teži da bude. To je jednouman razvoj i shvaćanje (kroz jedan um), u skladu sa dominantnim umom ili dijelom uma, te utvrđivanju u njemu u iluziji krajnje istine. Krajnja Istina obuhvaća SVE, ne samo dio, djelić ili jednu stranu. Krajnja Istina obuhvaća sve razine istovremeno izvan kontradiktornosti samih razina te njihovih konflikata, trenja, dijelova kao cjelina, itd. Probuditi se može na niz načina, na samo jednom ili svim umovima, na jednoj ili svim razinama, putem jedne sile ili svih sila istovremeno. Razlika je ogromna, što jednoumno probuđenje – tj. spoznaja Istine kroz jedan od umova – ne može da razumije jer u sebi nema drugu stranu, nemoćna je da prodre u razine koje nije “osvojila” ili razumjela.
Oni koji teže cjelokupnom rastu i razviju, transformaciji i transcendenciji, mogu da razumiju dijelove ili cjeline dijelova u skladu sa svojom cjelovitom težnjom ka razumijevanju i oslobođenju. Takvi ljudi koriste sve umove i sve razine na kojima su operativni i istine jednoumnih oslobođenja nisu njihove istine i oni ih negiraju jer uviđaju prostu činjenicu da su to polovične istine, istine dijela ali ne i cjeline. Ono što takav čovjek dodatno razumije da čak i to što on vidi cjelovito ne znači da je to krajnje cjelovito u ovoj neobjašnjivoj, nevidljivoj, ogromnoj manifestaciji i iza manifestacije.

Umno probuđenje je, mogao bih reći, izrazito arogantno, cinično, prenaglašeno samo-uvjereno, itd., i time samim ono nije APSOLUTNA ISTINA, već polu istina, ili bih čak morao reći i polovina polu istine. Iako ti ljudi teže da dokažu da je to što su ostvarili JEDNA jedina istina. To nije istina. I mnoge činjenice, koje oni ne priznaju, ukazuju na suprotno i lako se prezentiraju kao urušavanje “činjenica” o kojima oni govore. Probuđenje na nivou intelekta (uma) je samo jedan dio polu istine i problem je što takvi ljudi to ne mogu vidjeti jer su oni, kako kažu, završili, dovršili svoj put. Da, prihvaćam to. Potvrđujem to kao njihovu istinu ali ne i apsolutnu istinu, jer ona to nije. Umno probuđenje – gjana, neo-advaita, negacijska advita, jogička učenja, većina tantričkih učenja, današnji Budizam, itd. – prezentira upravo činjenicu da najjači um je ujedno i najslabiji um. Jer ulaženjem u svijest i viđenjem iz nje oni negiraju sve ostale dijelove stavljajući sebe na pijedestal svih drugih načina do oslobođenja. Isto je i sa svim drugim učenjima koja idu kroz jedan um. Svaki čovjek koji uzima samo jedan um kao način svog puta ka ostvarenju ili oslobođenju uzima taj način samo zbog jedne jedine stvari. Dominacije uma kojem taj način pripada. Jasno, većina to ne zna. Ostale umove zanemaruju, odbacuju, negiraju, ismijavaju, itd. Ali generalno, oni su zaglavili i iz tog zaglavljenja nema izlaza osim odbacivanja toga što su doživjeli i kretanja iz početka.
Negirati pojavno kao nepostojeće ili iluziju znači negirati samu kozmičku inteligenciju ili samu inteligenciju Apsoluta – Svijesti, Brahmana, Boga ili kako to već nazivate (to je način, ne Istina). Jer očigledno je da to što je stvorili, održava i razara, što je temelj sve kreacije ima inteligenciju koju oni nemaju ali rado tvrde da je imaju. Transcendencija je sasvim u redu na razini na kojoj se desila transcendencija, tj. na razini sa koje je netko ušao u transcendenciju. Istine o kojima priča Transcendencija su istine ali samo u jednom ograničenom aspektu ne u cjelini. Isto je i sa transformacijom jer i ona sama bez transcendencije je samo djelić istine, ne i cjelina.
Sa nivoa transcendencije sve je iluzija i to je istina ali samo sa tog nivoa i razine kroz koju je netko ušao u to stanje. U pojavnom, manifestiranom, TO NIJE ISTINA. To je neupotrebljivo na tom nivou. Isto kao što bi postojanje razina, umova, evolucija i slično bila potpuno neupotrebljiva na razini transcendencije.
Ono što čovjek ne shvaća jeste da svaka razina – tjelesna, emotivna, umna, višeg uma, psihička (nivo duše), itd. – može da probuši rupu ka transcendenciji i oslobodi se. Jer Stvarnost obuhvaća sve i prožima sve istovremeno. Zato samo jedna razina oslobođenja nije potpuna i cjelovita istina i ona ne može, osim u ludilu i ograničenom znanju, tvrditi da je jedna jedina istina, ili još bolje, apsolutna istina.

Svi to shvaćamo na razini svijeta. To je kao kada bi intelektualci tvrdili da su jedini vrijedni, sposobni, značajni ljudi a svi ostali nisu istiniti, nisu stvarni, nemaju vrijednost, i slično. Znamo da to nije tako. Jer znamo da svatko od nas ispunjava samo svoj dio u cjelini čovječanstva. I time, svaki taj dio, bez obzira na razinu, dio je cjeline i ima svoju istovjetnu vrijednost sa svim ostalim razinama unutar cjeline čovječanstva.
Drugi dio shvaćanja jeste, što je isto tako jedna velika zabluda u umnom ili jednoumnom probuđenju – probuđenju kroz bilo koji um ali samo kroz taj um ili razinu – jeste nepostojanje pojave ili drugim riječima san, iluzija, pojavno kao nestvarno i nepostojeće.
Pogledajmo to kroz isti primjer. To je istovjetno tome da, recimo, neki naučnik, tvrdi da je samo istinita njegova naučna disciplina dok postojanje umjetnosti, književnosti, arhitektura, medicina u globalu, i slično, su iluzija ili nepostojeće. Svi znamo da je to arogancija, sujeta, umišljenost, prenaglašavanje dijela na štetu cjeline i znamo da život jako brzo pokaže da to nije istina, u momentu kada se taj isti arogantni naučnik razboli, treba laboratoriju, želi da uživa u dojmu neke slike ili arhitekturi građevine, ili pročita neko književno djelo, i slično. Sva njegova umišljenost, arogancija i slično, padaju u vodu, tj. pokazuju svoju netočnost ili polovično viđenje i uvjerenje.
Isto je i sa jednoumnim probuđenjem.
Reći da je svijest jedina realnost i tvrditi da sve druge manifestacije ISTE TE SVIJESTI nisu istina znači negirati sve što je ta Nepoznata Svijest izrazila. Negirati emociju kao nepostojeću, osjećaj Bivanja kao iluziju i time proglasiti to nestvarnim u stvari je negacija, omalovažavanje upravo te iste Nepoznate Svijesti, Inteligencije za koju taj netko tvrdi da je postigao ili ostvario ili realizirao.

Ono što je tu bitno znati jeste da je to, recimo to tako, izbor koji je ta osoba učinila, tj. koju je ta svijest u toj manifestaciji izabrala da bude istina. Time, ta istinitost, je istinita samo u odnosu na taj izbor Svijesti koji je ona izabrala u tom Adharu, tj. posudi manifestacije – umu i tijelu kao i cilju koji je sama za sebe uzela da potvrdi, izrazi, ostvari.

Postoji još jedan problem a to je sredstvo je zamijenjeno sa ciljem. Tj. način oslobođenja uma i ostvarenje kroz umnu razinu je samo jedan dio cjelokupne težnje Svijesti kao Inteligencije u svojoj vlastitoj težnji samo-osvještavanja. Na kraju, ta Jedna Jedina Svijest, to Jedno, temelj je sve manifestacije ili mnoštva. I mnoštvo nije stvarno u smislu da je odvojeno od svoje temeljne Svijesti ili Istine ali svaki dio tog mnoštva upravo je Jedna Jedina Svijest izražena kroz tu manifestaciju, taj izraz, to ostvarenje unutar te specifične forme i oblika unutar bilo koje razine na kojoj se ona izražava. Otuda, Jedan je istina ali i manifestacija koja je On jeste isto tako Istina, jer to je On sam unutar svih razina, unutar svih umova, unutar svih postignuća i manifestacija. Kontradiktornost na tom nivou ostvarenja ne postoji. Ono što je naizgled kontradiktorno za um ili jednu razinu, nimalo nije kontradiktorno za Jednog jer to je sve dio Njega, manifestacija svih razina unutar Njega. On je i nemanifestirano i manifestirano kao i ono što objedinjuje sve to. I On sam teži, u svojoj premudrosti, ostvariti Sebe kroz sve manifestacije bile one nesvjesne, podsvjesne, svjesne, nadsvjesne, intuitivne, probuđene, objedinjavajuće, razjedinjavajuće, obuhvaćajuće, itd. I to je sve jedna te ista Svijest ili Jedno na svim tim razinama. Afirmativna Advaeta ili Advaita je druga strana vedantističke ili negacijske Advaete ili Advaite. Ali tek onda koja obuhvaća obje te razine u svim, iluzornim kontradiktornostima, je ona koja je Apsolutna Istina. Jasno i sama Advaeta je samo dio zajedno sa Dvaetom ili Dvaitom i obje čine cjelinu koju ne znam kako bih nazvao. U isto vrijeme ja sam Jedan (Advaeta) ali i dio koji je unutar cjeline Mnoštva (Dvaeta) ali i ono što objedinjuje obje kontradiktornosti ili različite polu-istine u cjelini Istine.
Drugačije rečeno, koliko sam Neizražen toliko sam i Izraženi ali i ono što objedinjuje i Neizraženo i Izraženo kao dva (JEDAN kao DVA ali i DVA kao JEDAN) dijela JEDNE Istine.

Koliko ja nisam to u sebi što se manifestira, izražava kao procesi, reakcije, misli, emocije, tijelo, um, itd., toliko sam i to izražavanje tog procesa, reakcije, emocije, tijela, uma, itd. Kao i ono u čemu se dešava oba ta kraja ili dijela Cjeline. I to je Realizacija Istine. Sve ostalo je polovična realizacija, polu-istina.

Kroz ovo sam vam opisao samu težnju ovog Rada koji radim i koji vodim te koji radim sa drugima.
Način koji netko izabere je samo istinit za njega i tu Svijest koja želi da se ostvari kroz taj način a koji je samo korak ili stepenica u cjelokupnoj manifestaciji Svijesti-Istine-Inteligencije. Ali on nije istina za ostale, samo za tog pojedinca ili ljude koji teže istom ili sličnom cilju. Također, način i svi njegovi produkti NISU Istina i ne mogu biti uzeti kao Istina. Oni su načini, učenja, tehnike, trikovi, ili kako to želite nazvati dostizanja Oslobođenja ili Realizacije Istine – bila ona polovična Istina ili cjelovita Istina. I to je osnovni problem čak i onih koji su probuđeni.
To što je netko Probuđen ne znači da on zna cjelinu, niti da je on u svemu u pravu. On je samo u pravu u vezi onog što je Ostvario kao Istinu u sebi ali dalje od toga on nije u pravu i sve što kažu je jedno uvjerenje koje nisu odbacili, osvijestili, ili ne žele ili ne mogu da ostvare i osvijeste. To je idealizacija samog sebe ali i idealizacija Probuđenih od strane oni koji nemaju to saznanje, spoznaju koja je uvijek u skladu sa njihovim dominantnim utiscima, memoriji, psihologiji, umu, ostvarenju.
Spoznaja Nepoznatog ne znači spoznaja pojavnog i ne znači da znamo svu igru Sveprisutne Inteligencije. Znamo, možda, samo njen jedan manji, gotovo zanemariv, dio. I to oni koji su Realizirali Istinu kao cjelinu jako dobro znaju. Ostali, samo zastupaju svoje gledište, stav, uvjerenje, konsenzus, znanje, spoznaju, ograničenje.
Ja osobno mogu reći da je za mene Istina samo ono čemu ja težim i to je sve. I u odnosu na to tumačim sve ostalo. Ali isto tako znam da je i to ograničeno, iako izgleda manje ograničeno od većine, koliko god da bilo Inteligentno i jasno, tim saznanjem težim još dubljem razumijevanju, spoznaji, izražaju svjestan da sam samo, kao i svi ostali, djelić zraka Sunca cjeline; djelić izražaja same Svijesti koju osjećam kao svoju prirodu i kroz taj djelić je i osjećam; djelić kroz koji Svijest Istine radi svoj posao ne znajući šta ona želi, gdje ona teži, kako će se izraziti, kakva će biti za koju godinu; posuda, oblik i forma, Svijesti kao Suštine koja se izražava na ovaj način a ja sam, kao čovjek i osoba, samo njen produkt, njen izražaj i svijetu manifestacije ili Pojave koja je Ona sama.