tree_of_life_the_semen_tree_by_queenrobert_d5soj5g-fullviewSvijest je kreativni princip ili Sila u nama. Sve što u nju stavimo to će iz nje izrasti i postati ono što smo mi. Ako u nju stavljamo kvalitete koje inače stavljamo te kvalitete će postati navike i postepeno se kristalizirati u karakteristiku ili osobnost, na kraju ćemo posijano postati plod.
Ako ste u radu stalno svjesni onog protiv čega radite a ne onog čemu težite to na čemu radite postat će vaša prepreka. Biti svjestan toga i osjetiti bol – nemoć, patnju, svjesnu patnju – znači pojačati nesviđanje prema tome što stalno ponavljamo. Ali to ne smije biti samo jedan polaritet, tj. ne smije biti samo jedna strana na kojoj radimo. Moramo istovremeno stvoriti i drugu stranu. Ono čemu težimo, biti zadovoljni sa tim, osjećati emociju (radost, sreću, ljubav, želju, htjeti) da se povežemo sa ciljem kojem težimo. To mora biti stvarno u nama, a ono što vidimo, ono što nas sputava cijelo vrijeme, ono što smo do sada bili mora biti viđeno kao prepreka i biti pojačano svjesnom patnjom kako bi se toga riješili, odbacili, prekinuli da surađujemo sa tim.

Zašto je potrebno te prepreke ili staru osobnost osnažiti sa emocijom nesviđanja?
Odgovor je prost. Jer joj svaki čas popuštamo i prepuštamo joj se. Ne smije nam se sviđati, niti smijemo surađivati sa onim stanjem kojeg se želimo riješiti. Ne smijemo se koristiti stanjem kojeg želimo da se riješimo. Jer to je potvrda tog stanja.
Moramo potvrditi stanje koje želimo ali i negirati stanje koje više ne želimo. Bit je u afirmiranju onog čemu težimo. Staro stanje je vrsta podsjećanja na ono čega želimo da se oslobodimo a cilj i sjećanje na cilja, emotivno sjećanje, je afirmacija onog čemu težimo. Znati da jesmo taj cilj i skinuti staru odjeću sa sebe u skladu sa tim znanjem je dodatno pojačavanje cilja kojem težimo.

Svaki dan, ali i često tokom dana, pamćenjem sebe potvrditi cilj kojem težimo, osjetiti se sjedinjen sa tim ciljem ali i negirati, prisjetiti se, osjetiti patnju jer smo još to staro kojeg se želimo riješiti. To je način transformacije. Transformirati ono što smo u ono što želimo ili ciljamo biti. Ali ako nismo to već sada, u Radu kažemo da imamo potencijal toga već sada, nećemo to ni postati. Jer ne možemo postati ono što nemamo, ono što nije u našem potencijalu.

Šta znači “potencijal”?
Potencijal je ono što je moguće za nas i već postoji kao takvo u nama ali mi smo zauzeti sa nečim drugima, poistovjećeni sa nečim drugim. Rad je u skidanju ne u stvaranju i dodavanju nečeg na već postojeće. Rad znači skinuti sa sebe ono što smeta tom potencijalu da se razotkrije, otkrije, izrazi, bude, izraste. Rad je “čupanje korova” kako bi “biljka” koju njegujemo mogla da izraste i da plod.

Čemu želimo dati mogućnost da izraste, bude oplođeno, da plod?
Toga se svaki dan trebamo sjećati i raditi na tome. Često puta tokom dana. Prisjetiti se, znati zašto tome težimo i zašto to hoćemo, osjećati to kao svoje i sebe, pojačati to ali i boriti se za to. Osjetiti nesviđanje, svjesnu patnju, bol, nezadovoljstvo kada to nismo i kada nas staro povuče ali istovremeno osjećati i ono suprotno. To će stvoriti jedan okus u vama, specifičan “miris” tog stanja i znat ćete da je to upravo to čemu težite.
Sve dok zalijevamo korov taj korov ćemo žnjeti. Sve dok ne osjetimo snažnu želju i emociju da ga se riješimo on će ostajati tu i trovati tlo. Isto tako moramo osjetiti snažnu želju, htjenje, emociju ka onom ka čemu težimo i znati da to već jesmo u svojoj Prirodi i da je ostvarenje toga u stvari skidanje onog što je nepotrebno sa sebe i svoje prirode te odbacivanje suradnje sa tim u svom životu.