PA ŠTAOno što najviše koristimo ima najmanje naše pažnje u sebi. Drugim riječima, to je nesvjesna radnja, mehanička radnja. Ali unutar toga nalazi se pravo blago koje može biti iskorišteno za unutarnju evoluciju, ali i promjenu ili transformaciju onog koji to zna da koristi, koji to želi koristiti za svoj osobni rast i razvoj. Svaka mehanička radnja u sebi krije mogućnost.
Kada Rad promatramo bez dubljeg znanja o njemu mislimo da je on negativan, tj. preciznije negacijski. Da on čovjeka gleda na način kako ga opisuje. Rekao bih da netko nije pažljivo koristio riječi, a možda nije ni htio da ih pažljivo koristi, možda je upravo htio da to naglasi, prenaglasi, kako bi dao određeni šok onom koji čita. Šok o njemu samom.
Ako iz negativnog karaktera opisa Rada prijeđemo u afirmirajući opis vidjet ćemo nešto drugo. Cilj Rada nije unižavanje ljudi, već pojačati – uz određene riječi, nazive, definicije, usmjerenja – ono što čovjek svaki dan gleda i ne vidi jer u tome nema svijesti o sebi.
“Čovjek je mašina”; “Ljudi žive u snu”; “Čovjek ne može da čini”, “Čovjek nema volju”, “Nema vas to mehanizmi kolo vode”, itd.

Svaka ova definicija čovjeka izaziva određeni šok kod onog koji želi da uvidi istinitost izrečenog. Ali i kod onog koji je duboko u snu.
No, izrečene na ovaj način one ulaze u naš mentalni dio sa umanjenom snagom utjecaja, kroz određene odbojnike koji nas štite od činjeničnog viđenja s ciljem zaštite osobnosti. Ali ako ih kažem na ovaj način:
“Vi ste mašina”. Vi ste u snu”, “Vi ne možete da činite”, Vi nemate volju”, “Vi ne postojite to mehanizmi kolo vode”.
Kakav je sada utjecaj, kakve emocije budi, kakve reakcije to budi?
Ako želimo da šok ima pravu vrijednost i da učinak moramo izbaciti iz rječnika druge i ubaciti sebe. Tada više nije “čovjek” takav već smo “mi” takvi. To ima drugačiji prizvuk i drugačiji učinak.
Riječi su veoma moćne ali su još moćnije kada ih koristimo na pravi način. Ako želim da proizvedem šok sebe, izađem iz zone ugode, vidim činjenice u odnosu na sebe, tada u mom rječniku ne postoje “mi-vi-oni” već samo “ja”. “Ja sam mašina”, “Ja sam u snu”, “Ja ne mogu da činim”, “Ja nemam volju”, “Mene nema to mehanizmi kolo vode”. Tada, sam u pitanju “ja” i drugi više nisu bitni. To određuje nivo zrelosti onog koji želi da uđe u Rad i onog koji je u Radu. Sve dok su drugi ili “mi” u meni nema zrelosti za rad, koristim odbojnike koji me sprečavaju da vidim sebe, ublažavam šok i to ublažavanje neće dovesti do prilike za Rad, a time za rast i razvoj.

No, ovo nije tema o kojoj sam htio da govorim. Ovo je bio samo uvod. Tema je sasvim nešto drugo, a opet radi se o rječniku, riječima, jeziku i njihovoj snazi te načinu da to možemo upotrijebiti za rast i razvoj.

Svaki dan ponavljam niz riječi, rečenica, metafora, koncepata i uvjerenja a da o njima ne znam ništa. Svaki dan brbljam i ponavljam kao papagaj ali ne razumijem šta govorim.
Kada kažem “brbljam” ili “kao papagaj” i “ne razumijem šta govorim” dao sam opis: a) mehaničnosti; b) metafore i c) definicije sebe.
Moja podsvijest ne zna da je to metafora, da je to opis, da je to neka vrsta sarkazma. Ona ne zna za negaciju. Ona je afirmacija. Ona je stvorila cijeli život koji poznajemo. A negacija ne stvara. Afirmacija je ta koja stvara. Podsvijest je sva afirmativna i kreativna. To što je stvorila loš život ili stvorila bolest i slično nije njena odgovornost, već naša. Onog dijela nas kojeg nazivamo “svjesno mi” i koje treba da zna dovoljno stvari o sebi, tj. da upozna sebe i pažljivo radi sa podsviješću, bude prisutno i svjesno, pažljivo filtrira ono što do nje dolazi i pažljivo iz sebe izražava ono što želi da izrazi.
“Brbljam kao papagaj i ne razumijem šta govorim” i to prati određeno emotivno negativno stanje, određena uvjerenja koja su ugrađena u mene, programiranje, ali i podsvijest koja to čuje na afirmacijski način te to stvara, kreira. Ova rečenica je izraz negativnog načina korištenja riječi, asocijacija, metafora, rečenica, uvjerenja i to na našu štetu. Čovjek koji ovo koristi na ovaj način teško da će se izvući iz “škripca” u kojem se našao, izbjeći “zid ispred sebe“, izbjeći “rupu u koju će upasti“, itd. Upravo, to su opisi, tj. metafore, koje jako često koristimo a naša podsvijest ne zna za negaciju i stvara ono što joj damo i kreira i nas kao osobnost i život kao produkt te osobnosti.

Ako pogledamo, ili si damo zadatak da bolje pogledamo, svoj unutarnji govor vidjet ćemo da je situacija mnogo gora nego što se čini. Naš unutarnji govor je pod djelovanjem negativne strukture u nama. Mi stalno o sebi mislimo – ili o svijetu, ili o drugima, ili o poslu, partneru, itd. – na negativan način. Kada osvijetlimo unutarnji govor ili monolog primijetit ćemo jednu jako zanimljivu činjenicu. Naš unutarnji govor ima tri razine. Jedna je dublja i odvija se bliže stomaku, druga je srednja i odvija se između stomaka i vrata i treća je viša i odvija se u prostoru oko glave. Tu oko glave mi koristimo kada namjerno učestvujemo u, ili da kažem “brbljamo”, njemu. To je površinski dio povezan sa analitičkim umom i on je pod djelovanjem nižih dijelova ali sam nema dovoljno snage da djeluje jer u njemu učestvuje, kao vid reakcije, samo intelektualni um bez suradnje vitalnog i tjelesnog uma. Prve dvije su više tjelesne i vitalne. To je jedna zanimljivost koju primijetite kada promatrate svoj unutarnji govor.
Druga zanimljivost je ta da je on uvijek, ili skoro uvijek, negativan. Negativni unutarnji govor odvija se dublje od tzv. pozitivnog. Jer pozitivni vi namjerno morate isprovocirati dok negativni ide sam od sebe.
Treća zanimljivost jeste riječi, rečenice, uvjerenja, ideje, koncepti, duboka vjerovanja (ubjeđenja) koja su emotivno nabijena, oslanjaju se na memoriju i to veoma specifičnu memoriju, a to je negativni aspekt memorije, i ima veoma jak naboj. On za sobom povlači i fizičke osjete i emotivne reakcije koje prolaze ispod praga našeg svjesnog dijela koji je jako mali – recimo oko 5% naše ukupne svijesti. Upravo, proširenje svijesti jeste “osvajanje” ili proširivanje našeg svjesnog dijela ukupne svijesti što umanjuje podsvjesni dio.
Zapazite riječ pod navodnicima. “Osvajanje” i drugu riječ “proširivanje” koju nisam stavio pod navodnike. Sada, zapazite asocijacije, emocije, metaforu koju ta riječ nosi. A nakon toga obratite pažnju na drugu riječ “proširenje” i emocije, asocijacije i metaforu koja ona nosi u sebi.
Prva je oštrija, ratobornija, spremna na bitku, agresivna, negativna i nosi sa sobom takve emocije i asocijacije. Druga je prozračna, kao tok, lagana, ispunjava, ulazi u, itd., i u sebi nema agresije, ratobornosti već ima mudrosti, osjećaja laganih emocija, prozračnih emocija, sličnih asocijacija.
Obje će izazvati reakcije podsvijesti i te reakcije vi ne kontrolirate. I podsvijest će ih BUKVALNO shvatiti. S prvom će stvoriti reakcije koje odgovaraju uvjetovanju te riječi unutar nas. S drugom će stvoriti isto tako reakcije koje odgovaraju uvjetovanju te riječi unutar nas. Prva ima agresivne emocije, memoriju, asocijacije. A druga prozračnije, opuštenije emocije, laganije emocije, osjet lakoće u tijelu, radosnije emocije a time i memoriju i asocijacije.

Riječi, metafore, asocijacije, emotivne reakcije, uvjerenja, negativni koncepti i slično, ugrađeni su u nas našom imitacijom, ponavljanjem, nesvjesnim korištenjem (mehaničkim korištenjem) i time mi smo uvjetovani, programirani, zarobljene svijesti unutar mentalno-emotivno-tjelesnog zatvora koji je isti za sve ljude zajedno sa nama.
Dobro, hajd sada na drugi način.
“Riječi, metafore, asocijacije, emotivne reakcije, uvjerenja, negativni koncepti i slično, ugrađeni su u nas našom imitacijom, ponavljanjem, korištenjem iz neznanja i tim saznanjem mi smo dobili priliku, izazvani smo, data nam je mogućnost, motivirani smo da raz-uvjetujemo, de-programiramo, oslobodimo svijest unutar manifestacije mentalno-emotivno-tjelesnog izražaja koji smo izabrali zajedno sa svim drugima ljudima.”

Slobodni smo, i pozvani smo, da se izrazimo kreativno, snažno, moćno, intenzivno, ljubavno, kao kreator našeg života, kao svjesna svijest u umu, emociji i tijelu i izrazimo kreativnost, snagu, moć, intenzitet, ljubav, kreaciju samog centra života, samog Izvora.

Ja sam “kao voda” koja prolazi kroz zid, zaobilazi ga, teče iznad i ispod njega. “Ja sam Život unutar tijela”. “Ja sam Svijest unutar sna”, “Potencijal sam činjenja, Izazov sam činjenja”, “Volja sam u stvaranju i izražaju”, “Ja sam Postojanje i mehanizmi rade za mene kao kolo vode”, itd.
“Problem” ispred mene nije problem već IZAZOV i rado prihvaćam IZVAZOVE jer oni znače (ugrađujem novo značenje) mogućnost da postojim, da sam svjestan, da se kreativno izrazim, da razvijem snagu, učim, i dalje da volim sebe.

Svaka riječ koju koristimo program je kojim je naša podsvijest programirana. “Biti pozitivan” pokret u duhovnosti imao je dobro pozadinu ali je pogrešno nazvan i time on izazva pogrešne asocijacije, memoriju i emocije kod onih koji donekle razumiju o čemu se radi, ali i kod onih koji ne mogu da se bore sa svojim negativnim emocijama. Drugi problem je što je to površina i ona ne može da promjeni dublje aspekte čovjeka. Treći problem je u tome što srž i dalje ostaje negativna ali ovaj put glumi pozitivnost. Glumu podsvijest ne shvaća ozbiljno, niti afirmativno kako to glumac možda nesvjesno zamišlja, već afirmativno na njen način. Da dodatnu glumu čuvajući ono što je duboko u nju ugrađeno.

Da bi se na nju djelovalo na dubljem aspektu treba nešto što ima moć da uđe dublje u nju. Suptilna svijest o sebi. A onda kroz tu svijest dati ispravan impuls, novi program podsvijesti. No, s druge strane potrebno je da čovjek svjesno koristi površinski dio uobičajene svijesti. Da ga pažljivo koristi, upozna sebe, re-programira programe ali ovaj put da zna šta i zašto to radi, usmjeren na svoj duboki unutarnji cilj. Transformaciju.

Recimo, obratite pažnju na metafore koje koristite kada opisujete nešto kod sebe. Obratite pažnju šta one govore. Šta je to život za vas?
“Borba”, “teškoća”, “bitka koja ne prestaje”, “prolaz do smrti”, “nesigurnost” itd. To su određene metafore koje će izazvati asocijacije i emotivne odgovore i začudo život nam postaje upravo takav. Život nema ni emocije, ni asocijacije, ni memoriju, ni značenje, Bog je BEZOBLIČAN, itd. On je prosto takav kakav jeste. Život. Ali ja imam sve to i subjektivno farbam život svojim metaforama, značenjima, uvjerenjima, asocijacijama, tumačenjem memorije, bolom ili zadovoljstvom, itd. I tom farbom kojom sam ofarbao nešto što nema ništa od toga, ja doživljavam – jer gledam i osjećam i mislim i imam osjete – upravo to u boji farbe koju sam koristio.
Ja kreiram život onakvim kakav on jeste, namjerno ili nenamjerno; svjesno ili nesvjesno.
Ja nisam kriv za bilo šta. Ja sam 100% odgovoran za sebe, svoju psihu, upotrebu alata izražavanja, svijest a time i život koji vodim.
Ja ŽELIM, HOĆU, MOGU da JESAM 100% odgovoran za sebe, svoju psihu, upotrebu alata izražavanja, svijest a time i život koji vodim.
Uvidite razliku u uvjerenju, značenju, emociji, asocijacijama, osjetu, percepciji koja nastaje i koju JA KREIRAM (u ovom slučaju dok čitate “ja” je vi).

Ako je “pakleno vruće” sretno vam. Ako je “zračeće vruće”, “prožimajuće vruće”, “toplo”, “ugodno vruće”, itd. onda ste preuzeli svoju svjesnu ulogu u neutralizaciji negativnog (paklenog) osjećaja koji ćete imati na dugo čekanom (nekoliko godišnjih doba) toplom, ljetnom, punom mogućnosti (kupanje, hlad, lagana odjeća, mirisi, boje, rast, cvijeću, plodovima, itd.) danu.
U “paklenom” ste žrtva i podsvijest će se potruditi da se osjećate i doživite žrtvenost. U drugom ste gospodar svog unutarnjeg ali i djelomično vanjskog stanja. U prvom vas nema, već ste reakcija. U drugom VI STE TU i SVJESNO koristite metaforu, asocijaciju, memoriju, emocije, osjete.
Ako je “pakao” unutar vas, gdje đavo? Potražite ga odmah. A čim ga nađete izvucite ga van.
Ako ste ovo odradili na trenutak, rekli i osjetili da je “pakao” unutar vas. Kreirali ste memoriju, asocijaciju, emotivnu reakciju, osjet koji odgovara tome. I vi ste u paklu muke, bola, patnje, nemoći, straha, itd. Stvorili ste konflikt. I veoma ozbiljno mislim da potražite đavola, vraga, Belzebuba, starog jarca jer mora da je on tu negdje.
Hajde, potražite ga. Uzmite pola minute ili minut za taj posao. Potražite ga. Recite sebi da ste u paklu bola, nemoći, patnje, itd. i osjetite to. A onda potražite vraga. Ozbiljno ga potražite. Dajte sve od sebe da ga nađete.

Kakve su sada emocije u vama? Jeste li u istom emotivnom stanju kao u trenutku kada ste nesvjesno potvrdili to što sam napisao?
Ne, koristili ste upravo neutralizaciju metafore.
“Zid je ispred mene” – zaobiđi ga, obriši ga, probuši rupu u njemu, nacrtaj nešto na njemu.
“Upadam u rupu punu vode” – plivaj, maši ručicama, zaroni i uživaj u osjećaju rashlađivanja, pljucni malo vode iz usta, nasmij se onima koji pate na “paklenom” danu.
“Život je borba koju vodim” – odlično, sad borce, vojnike pretvori u olovne vojnike, što smiješnije, daj im Napoleona, i vidi kako gube bitku od tebe; uzmi borbu u prošetaj je tržnim centrom okružen golim ženama, lijepim i divnim muškarcima (ako ste žena).

Šta se desilo?
Gdje su emocije i asocijacije koje su pratile metaforu koji ste izrekli?
Neutralizirali ste ih. Sada, koje želite?
“Polje mogućnosti je ispred mene”; “Upadam u vrlog energije i mogućnosti”; “Život je snalažljivo, moćno, snažno, ispunjeno, ljubavno i puno mogućnosti JA”.
Sada uživajte u metafori koji ste svjesno stvorili i namjerno, koju afirmacijski osjećate, udišite to stanje koje ste stvorili, osjećajte ga kožom, mirišite ga, vidite opisivače – vizualne, auditivne i kinestetičke. Koje boje i oblike to ima, kako izgleda, proizvodi fine vizualne utiske? Kako zvuči, koje zvukove ima, kakve riječi ima? Kakav je osjet, miris, s čim je okružen, u kom dijelu prostora ste?

Ako je transformacije života i vas bol, pakao, nemoć, patnja, sretno vam. Nećete uspjeti. Nitko nikad nije uspio u tome. Ako Rad zamišljate kao takav onda ste ga primili na negativan način.
Ako je transformacija života i vas mogućnost, stjecanje sposobnosti, izražaj Boga koji je u vama ili koji je vi, raj koji vam je dat da unaprijedite ili izrazite specifično kroz tu točku svijesti koja nosi vaše ime, radost, onda ste shvatili, onda ste naučili da plešete. Sada igrajte valcer Rada, tango Rada, izmislite novi ples, udahnite ga punim i svjesnim dahom i osjetite Boga koji je sve oko vas i vi sami.
Da, javit će se bol, javit će se i patnja: pa šta?
PA ŠTA?
PA ŠTA?
PA ŠTA?
Želim da osjetite adrenalinsko PA ŠTA? Želim da ga osjetite kao buntovnika, a onda primite tu energiju i sa voljom i ODLUČNOŠĆU ispunite sebe i preokrenete to u svoju korist. “Pa šta?” je provokacija unutarnje energije, unutarnjeg buntovnika koji NE DOPUŠTA da program koji su mu ubacili bude program koji će da živi. Iskoristite adrenalinske emocije da vas preokrenu iz programa koji imate a onda iskoristite alata Rada, Učenja, Mogućnosti i preokrenite sve u svoju korist.
CIJELI RAD je jedan veliki, ogromni TRIK. A onaj koji ga zna i koristi je Kreator svega. Ako vam netko kaže suprotno, re-kreirate to što čujete da on govori u svoju korist. Na kraju, i njega ste kreirali. On nema snagu ako vi ZNATE da ste vi SVIJEST koja KREIRA. (Pročitajte ponovo označenu rečenicu).
Možda vas samo nisu naučili kako treba, ili su vas učili ponavljači citata i imitatori učitelja, majstora, ali ne i Majstori. Kad Majstor uči tada stvara Majstore.
Za mene je Majstor biće koje je svjesno sebe, budno, zna da koristi i preokrene sve u svoju korist, prilagodi se kao lutka za zaobljenim dnom koju preokrećete kako želite ali ona se uvijek vrati u uspravan položaj. To je simbol, metafora za (Tantričkog) Majstora Života koji je Kozmički Zanat a vi Majstor tog Zanata.

Zapamtite, vi ste 100% odgovorni za sebe i svoj život i niste krivi niti pogrešni za bilo šta. Kako TO može biti krivo za bilo šta? Ako vam netko kaže suprotno to je “agent” manipulacije, krivice, patnje, bola, vraga. I on vam ne može ništa osim ako mu povjerujete. Tada nije on taj koji je napravio pakao od vašeg života, VEĆ VI jer u biti NEMA NIKOG DO VAS SAMIH. Ali o tome nekom trećom prilikom.

Svemu recite PA ŠTA? i preokrenite to u svoju korist. Pa makar samo na minut ili dva. To je trening. Sve u sebi preokrenite u AFIRMACIJU jer sve i jeste afirmacija samo vam to nisu rekli. I tada mijenjajte sve s čim niste zadovoljni, mijenjajte sebe, mijenjajte reakcije, programe, asocijacije, memoriju, emocije, osjete, uvjerenja, itd. I dovedite SEBE, svijest tu gdje to i treba da bude te svjesno to koristite.