sopstvoPostoje različiti putevi ka krajnjem cilju. Svi oni bi trebalo, u najboljem slučaju ako su autentični, da vode ka Slobodi, Spoznaji, Oslobođenju. Greška je miješati te puteve. Ne možete miješati put Vjere sa putem Znanja. Jedan drugog negiraju. Ne možete miješati put Znanja sa putem fizičke Pokornosti jer će put Znanja negirati put fizičke Askeze ili će put askeze negirati put Znanja. Tri osnovna puta pripadaju trima kategorijama ljudi. Niti jedna kategorija nije bolja od druge. One označavaju koji je um dominantan u vama. Fizički, vitalni ili intelektualni. Askeza, Vjera ili Znanje (Yoga, Gyana, Raja Yoga, itd.). No, postoji i nešto što je Gurđijev nazvao Četvrti Putevi. To ne znači da postoji nešto kao Četvrti Put, poseban i samo Gurđijeovski, kako bi voljeli njegovi sljedbenici i učenici. To znači da postoji niz puteva koji pripadaju određenoj kategoriji ljudi kod kojih su svi umovi, donekle, podjednako razvijeni i nijedan ne može preuzeti dominaciju do kraja. To su ljudi sa razvijenijom inteligencijom koji u svakom od tri puta vide greške, nepotpunost, polu-istine, itd. Oni traže potpunije Znanje, jasno i bez dogme pojašnjen emotivno usmjerenje i razvoj fizičkog bez asketizma. To je Drevan Put. Skoro pa zaboravljen. To je put izvan fizičkog asketizma, pokore kojoj se ne vidi svrha jer negira sve ostalo, izvan vjerovanja u nešto što je nedostižno ili drugačije od čovjeka ili traži slijepo vjerovanje (kako je to čovjeku pojašnjeno, a to nije tako), izvan suhog i besplodnog znanja koje je poprilično neupotrebljivo za daljnje življenje iako daje direktni osjećaj i znanje šta je to ljudska priroda.

Ti Putevi koji objedinjuju sve umove, neću ih nazvati Četvrtim jer se i to nakon 70 godina od Gurđijeva izvitoperilo, rade na svakom umu ponaosob ali i u cjelini težeći da se razviju sve ljudske sposobnosti, težeći da se umovi dovedu u ravnotežu i dodatno razviju ali i da se dođe u kontakt sa viša dva uma, višim ljudskim sposobnostima koje će se povući dole, spustiti u ljudsko i zemaljsko si ciljem pojedinačne ali i globalne evolucije. Na tim Putevima čovjek se direktno usmjerava na ono što je njegova Priroda. Ne traži se da slijepo vjeruje u to, već se traži da prakticira i provjeri sve što mu se daje te dokaže za sebe ili odbaci. Taj put nastaje na jednoj višoj razini od tri poznata i priznata puta. Čovjek ne može sam doći do tog Puta, Put mora da se spusti do čovjeka da mu se razotkrije ili da čovjek pronađe fragmente tog Puta i da krene u potragu za njim.
Taj Put pojašnjava fizičko, vitalno (emotivno) i intelektualno na drugačiji način od askeze, vjere ili znanja. On uključuje još nešto jer bez toga to troje se ne može povezati, ne može raditi zajednički, ne može se uravnotežiti, ne mogu se razviti potencijali umova i spustiti dodatne umove ili sposobnosti koje su predodređene potencijalom za čovjeka. To je Put Potencijala koji je moguć ali nije dio zemaljske ljudske evolucije, tj. prirodi taj put nije potreban, prirodi to znanje nije potrebno, no to bi tražilo dodatna pojašnjenja što je predugo za ovaj post. Drevna, ali sada već zaboravljena, učenja imala su te “trikove” ili načine kako da se čovjek razvije, usavrši, evoluira, razvoje Biće, itd. Bog ili Priroda Čovjeka se može spoznati na svakom od puteva, na svakoj razini jer To probija sve razine i ulazi u sve razine, time transcendencija je moguća na svakoj od razina ili puteva. Ali ne i razvoj Bića, razvoj potpunosti čovjeka, njegovih sposobnosti, znanja, moći, snage, volje, svijesti, itd. Samo Putevi koji daju tu mogućnost imaju taj Dar. Današnja učenja su sva imala taj Dar, tu mogućnost ali se to vremenom izvitoperilo, degradiralo, i svelo na tehnike obožavanja, klanjanja, slijepe primjene bez razumijevanja, seksualnost, emotivnu sigurnost i krpanje emocija sa vjerovanjima, pravog Znanja sa informacijama, itd. Na zemlji trenutno postoji mali broj ljudi, u odnosu na većinu unutar religije i duhovnosti, koji prenose to Znanje, koji rade taj Put. Svaki od tri puta iz ovog Puta može da uzme znanje, ali ovaj Put ne može da koristi znanje ta tri osnovna puta jer to znanje nije Znanje i naveliko je izmijenjeno i uništeno. On ga mora revidirati, mora mu postaviti novo tumačenje, mora uništiti tu degradaciju i dovesti ispravno tumačenje sva tri osnovna puta. Nitko sa ta tri osnovna puta ne može tumačiti taj, reći ću uvjetno, viši Put. Ali on može tumačiti sva tri osnovna puta jer se u njemu nalazi temelj, izvor svih tih puteva.

Ako pogledamo današnju Tantru ona ne odgovara Drevnom Tantričkom Putu koji je ima upravo ove karakteristike o kojima pišem. Ja to danas više ne nazivam Tantrom jer implicira ono što nam je predstavljeno pod “tantrom” – seks, magija, okultno, vitalno, itd. To nije Tantra. To je degradacija koja je nastala prije nekih 1500 godina, zajedno sa svim bogovima i boginjama. Izvorna Tantra nema ni bogove ni boginje. Svaka religija i svako učenje nastalo je od tog Izvornog Puta, raspačano, podijeljeno, degradirano, svedeno na prosječno razumijevanje ljudske inteligencije, što je u početku bilo dobro, poželjno. Ali vremenom to je postala nepremostiva prepreka za evoluciju ljudi na ta tri osnovna puta ili tri osnovne podijele čovjeka. Potencijal čovjeka skoro da je pred uništenjem. I upravo tu su odgovorni i religija i duhovnost a time svi koji pripadaju tim kategorijama. Ovo što kažem pomalo je fanatično, ali ja nisam fanatik niti imam tendenciju ka tome. Fanatizam nije dio ovog Puta.

Čovjeku ne treba Bog koji je robovlasnik, niti mu trebaju izaslanici Boga. Ne treba mu ni mističarenje raznih duhovnih učenja i grupacija koje nemaju ni jasan cilj ni jasno znanje osim manipulacije emocijama i informacijama. Ne treba mi ni okultizam ni magika jer ni to ne vodi Slobodi, Oslobođenju, razvoju potencijala čovjeka. Jasno, ljudima na ovom Izvornom Putu su rijetki i, čak bih mogao reći, treba da ostanu rijetki jer ovaj i slični Putevi puno zahtijevaju od svakog pojedinca.

Neki su me pitali zašto je to tako?
Jednostavno, da se spriječi degradacija. Ti zahtjevi postoje zbog tog razloga, a ne zbog toga da ovo znanje ostane “tajnoviti” i “skriveno” kako to mnogi duhovni i religiozni ljudi tumače. Znanje NIKAD nije bilo skriveno niti tajno, samo nesvjesni ljudi nisu mogli da dođu do njega. A to je nešto sasvim drugo.
Znanje koje nude ovi i ovaj Put veoma je praktično, “s nogama na zemlji”, ili kako to Aurobindo kaže u Božanskog Životu: “Dodir Zemlje uvijek iznova okrepljuje sina Zemlje, čak i onda kada on traga za nadčulnim i nad-fizičkim znanjem.” Čovjek mora spustiti Znanje Višeg u praksu i življenje. To nije slučaj ni sa religijom ni sa duhovnošću kakva je trenutno dostupna čovječanstvu.

Čovjek, na ovim Putevima, mora znati kako da osvijesti sebe, kako da aktivira emociju i usmjeri je, kako da fizički osjeti Silu, Energiju i Svijest kako da je upotrijebi u svom svakodnevnom životu, kako da uz pomoć toga stvori okruženje koje mu je potrebno, itd. To duhovnost ni religija, kakve poznajemo, ne daju (izuzimam one ezoterične religijske i duhovne puteve koji imaju to znanje).
Današnja religija i duhovnost stvorene su sa ciljem zarobljavanja, kruženja u krug, emotivne sigurnosti i pripadanja, informacija koje nemaju pravo znanje i upotrebnu vrijednost, fizički asketizam stvoren je za ugodu i zadovoljstvo i samo za razvijanje tijela bez drugih bitnih dijelova čovjeka, itd. Evidentno je da imamo milione, ako ne i milijarde religioznih ljudi, tisuće i tisuće duhovnih ljudi ali da se i dalje nalazimo na istom mjestu na kojem smo već par tisuća godina. Zaglavljeni sa religijom i duhovnošću koja ne vodi nigdje osim u svoje vlastito obožavanje.
Ti sistemi, između ostalog, stvoreni su da potisnu i sakriju stvarne i autentične Puteve i Znanja, da ih unište, da ih zabrane, itd. I u vrijeme koje nam dolazi to će biti sve češće i češće sve dok se to do kraja ne zabrani. Ali to nije moguće. I oni koji to rade to znaju. Jer to bi bilo uništenje čovječanstva. Mi imamo znanje koje i oni, ti koji su se otisnuli od izvornog Učenja i Puta, imaju ali ga koristimo na drugi način. Neću imenovati “one” jer ih je previše, počev od crkvi i tzv. duhovnih škola, preko moćnika svijeta pa do korporacija i upravitelja korporacijama.
Nama nije cilj porobljavanje čovjeka putem religije i duhovnosti, materijalnu manipulaciju i ropstvo drugih za nas. Nama je cilj Oslobođenje Čovjeka i razvoj njegovih potencijala a to je jako opasno za sistem duhovnosti i religije, ali i za cijeli sistem. Ne zato što ćemo se mi buniti ili voditi revolucije, ne. To je zato što mi znamo kako da zaobiđeno sistem religije, duhovnosti i socijalne manipulacije. To znanje je skriveno raznim religioznim i duhovnim učenjima, tzv. naukom (iako određeni vidovi nauke pokazuju proboje ali to je još u povojima), skretanjem pažnje čovjeka na beskorisne i sulude stvari i način življenja.

Ovo Znanje nije stvoreno da bi se stvarali revolucionari, buntovnici, luđaci svih mogućih kategorija. Ono je stvoreno samo radi jednog cilja. Probuditi pojedinca, spustiti viši Potencijal (Svijest, Silu i Snagu djelovanja), omogućiti rast i razvoj Bića, ali i izražaj razvijenog i zrelog Bića unutar ovog tijela, ove materije, ovog života.
Ne, mi ne vjerujemo u priče o “životu poslije života”. Čak reći “vjerujemo” je pomalo glupavo. Mi znamo da nema života poslije smrti ako ga nije bilo prije smrti. Mi znamo što je Život. I razviti to kod čovjeka nam je jedan od ciljeva. Znamo šta je Uzrok svega i ne tražimo uzrok u posljedici niti nas interesira posljedica. Interesira nas svijest Istine koja je uzrok svega. I to je čovjekov potencijal.

Svaki um čovjeka ima svoj potencijal koji je ogroman ali tek kada se čovjekovi umovi oslobode iluzije, lažnog znanja, poluistina, velova preko sebe koji se cijelo vrijeme stvaraju i održavaju s ciljem da čovjek ostane u snu, da nastavi da spava i sanja religiozne, duhovne i socijalne snove. Postoji Svijest u nama koja objedinjuje sve umove u jedan um plus omogućava spuštanje viših umova ili potencijala čovjeka u njegov sadašnji život. Postoji Znanje koje kaže kako da se emocija usmjeri u pravom pravcu i kako da se iskoristi za rast i razvoj a ne da se zloupotrebljava u lažna vjerovanja. Postoji Znanje oslobođeno sentimentalnog i infantilnosti, emocija slobodna da bude i osjeća Bivanje koje je njen Izvor, Svijest koja je slobodna i osjeća Svijest samog Izvora kao svoje izvorište, Znanje koje daje mogućnost da tijelo i materija apsorbira i Svijest i Energiju i Emociju, Znanje koje daje mogućnost da čovjek stvori život koji osjeća da treba da živi a ne da bude rob života kojeg su za njega drugi stvorili.

I danas je prijeko potrebno razdvojiti taj Put od svih ostalih puteva s naglaskom da nijedan put nije loš, ali postoji razlika. Zato između ostalog i razdvajam taj put od Gurđijeovog Četvrtog Puta – jer se generalno razlikuje od njega iako ima jako puno sličnosti jer on je došao u kontakt sa Školama i Učenjem koje spominjem – ali razdvajam zbog novo-gurđijeovaca i imam jako dobre razloge za to. Što se tiče samog Gurđijeva i njegovog Učenja od mene je tu uvijek veliki respekt. Jer bez te biti koju je on dao Zapadu, donio na Zapad i pročistio od ludila istoka, ne možemo razumjeti bilo šta od ovog Puta kojeg spominjem. Osobno njega smatram za jednog od mojih ne-živih Učitelja (Majstora) pred par drugih živih i mrtvih Majstora, Učitelja od kojih sam učio i dalje učim. Osobno me ne interesiraju škole koje danas postoje a nasljeđe su tih Majstora. Jer kao i sve škole do sada one poprilično uništavaju izvorno učenja. Čim nema budnog ili probuđenog čovjeka u njima učenje koje oni imaju biva uništeno.

Na ovom našem prostoru Balkana postoji tri ili četiri čovjeka koji imaju pristup cjelini Učenja ili Izvornim Učenjima i koliko znam poprilično su skriveni. Rade samo sa par ljudi i za većinu nisu dostupni. Zašto? To je pitanje za njih. Imam svoje pretpostavke ali to su samo pretpostavke. S vremena na vrijeme naletim na neke njihove upute ili znanja ili ponekad mogu da ih osjetim. Svaki put, ona tri osnovna puta, ima svoje Majstore koji znaju šta rade ali i oni su rijetki, jako rijetki. I pretežno za njih ne zna ni religiozna ni duhovna scena. Učitelji koji se pojavljuju i javni su a tiču se duhovne i religiozne scene pretežno su eksperimenti pušteni u javnost i većina njih nema blage veze šta trebaju da daju, šta ovdje rade i ponavljaju ono što su učili ali bez neke stvarne mogućnosti promjene (kao i u svemu i ovdje ima izuzetaka). Niti jedan put ili učenje, dostupne danas, ne mogu posebno da izdvojim. Svima nešto fali, sva su nepotpuna i barataju sa teškim polu-istinama. S druge strane, nijedno učenje ili škola ili put nisu cjelovite Istine jer to nije moguće. Time sva učenja i putevi, zajedno sa ovim o kojem govorim, su poluistina. Jasno, na našem nivou mi poluistinu možemo gledati kao Istinu jer poluistina ima mnogo nivoa ali da ne idem u to tumačenje. Čak i najviša ideja o Bogu je poluistina. No, ona je istinita za nas. Unutar te poluistine imamo čiste laži i iluzije koje se predstavljaju kao putevi i učenja. I onaj koji ima Znanje lako ih vidi. Oni koji nemaju, oni su u problemu.

Svaki put priča o svijesti. Ali to nije svijest o kojem priča Put. To je nesvijest, neznanje, san, iluzija. Ali ne u tumačenju tih riječi od modernih vedantista i gyanija. Svijest je nešto poprilično nedostupno većini religioznih i duhovnih ljudi. Isto je i sa pravom Emocijom – Viša Emocija i Psihičke “emocije”. Fizičke vježbe poput plesova, hatha yoge, tai chi chuana i slično mogu se iskoristiti ali ne na način koji su dati jer to ne vodi dalje od zadovoljstva pokreta, razvoja inteligencije pokreta u nekoj mjeri, ili fizičke razgibanosti. Najviše što danas možete pokupiti od fizičkih vježbi jeste samo vitalnost energije tijela i poboljšavanje pokretljivosti, to je sve. No, kada se Autentično Znanje spusti u tijelo i omogući se tijelu kontakt sa Višom Sviješću tada te vježbe daju strahovit učinak. Ne znam trenutno nikog tko to radi.

Ako je Znanje Autentično ono daje odgovor na sve što čovjeka muči. Ono gura u srž svega što je čovjeku potrebno da se snađe, izrazi, stekne, osposobi. Daje mu mogućnost da se zaštiti od utjecaja oko sebe, da iskoristi sposobnosti koje je stekao, da ih izrazi, da ih koristi, da povuče dole ono što nazivamo Silom (Shakti, ParaShakti, itd.) kao djelatnu Snagu Boga, Apsoluta, Brahmana ili vašeg Istinskog Bića. Ono vas uči kako da prozrele iluzije, snove, laži i kako da izrazite svoje Stanje koje ste stekli u svom okruženju. Daje vam mogućnost da se razvijete u pravcu koji je za vas i da izrazite svoj potencijal. Da se zaštitite od ispiranja mozga ali i da situacije preokrenete u svoju korist. A ono najvrjednije daje vam mogućnost da se oslobodite kreiranog “sopstva” ili ti lažnog “ja” s kojim ste zarobljeni i da spoznate svoju izvornu Svijesti, da znate šta je to i kako se to koristi, da je spustite i izrazite u životu i za života. Da prestane biti rob drugih ali i lažnog “sebe”, lažnog “sopstva” ili lažnog “ja”.
Istinsko Znanje oslobađa Svijest i njenu Silu unutar pojedinca, daje se na upotrebu, razvija sposobnosti i znanja koja su pojedincu potrebna, usmjerava ga, daje mu mogućnost da on bude Gospodar svog života čak i ako je cijeli svijet protiv njega. Tome znanju teži Put u kojem govorim. Ostalo, za nas, nije vrijednost niti ima ikakvu vrijednost.
Tu Svijest i tu Silu nazivamo Bogom, Apsolutom, Brahmom, Shivom, Krišnom, Kristom, ili jednostavno svojom Prirodom. Ostala tumačenja, pa i nismo nešto zainteresirani za njih jer znamo što im je izvor i kome služe.

Već sam rekao zašto to znanje nije dostupno iako je javno i nije skriveno. Jer ga NITKO NE ŽELI. Čovjek u snu ne može htjeti to Znanje, jer on ne vjeruje u njega, on je tjelesni čovjek, prirodni čovjek (čovjek ovog svijeta) i on ne vjeruje u ništa iako može da imitira vjerovanje i znanje. On nije u kontaktu sa Duhom ili, kako to mi nazivamo, Silom.
Nemojte brkati ostvarenja razina sa ovim što govorim. Na svakoj razini je moguće ostvarenje prirode, Boga, Izvora, ali to nije isto sa ovim što pišem. Transcendencija je moguća sa svakog nivoa postojanja kao i sa svakog uma. Ali tu je onda kraj. Ovo Učenje i Put ide dalje od toga. To je nama početak Rada, početak Učenja, početak Evolucije. Ono što je drugima cilj nama je početak. I tu je jedna velika razlika.
Svima je Put dostupan, ali kako zaključujete, nisu svi dostupni Putu, jednostavno rečeno. Čovjek mora da želi, hoće, namjerava, traži i ne staje sa potragom dok ne nađe fragmente tog Puta, ne zaustavi se u usputnim stanicama (putevima), ne skrene sa potrage kada je teško ili čak izgleda da ni ne vidi tragove tog Puta. To je sve test spremnosti.

Znam kako će vam zvučati ovaj tekst. I treba da vam zvuči tako. Došlo je vrijeme razdvajanja. Dijelit će nas ambis. Oni koji rade ili prate fragmente ovog Puta to znaju i vide. Ostali, pa nisu moja briga. Moja su briga samo oni koji traže Put iako od ovog što pišem svi mogu imati koristi.
Ovo nije put askeze, put vjere, ni put znanja. Ovo je drugačiji put, čak i od “Četvrtog Puta” koji je poznat i dat.

Toliko za sada o tome.