Svijest o kretnjiZaključili smo da na ovom svijetu jako malo ljudi želi da se probudi, ali mnogi žele da budu budni unutar života, ili kako bi rekli “unutar sna”. Biti budan unutar sna ili života znači biti svjestan sebe, znati da ste svjesno biće sa tijelom i umom, znati da vaša prisutnost nosi sa sobom mogućnost odabira životno poželjnih stvari ali i naučiti kako se nositi sa negativnim stvarima unutar života, i najbitnije unutar sebe.
Da bi postao budan u sebi potrebno je promijeniti mnoge stavove i mnoga uvjerenja, što znači da prvo i osnovno morate promijeniti uvjerenje o tome da se uvjerenja ne mogu mijenjati. To je najteže uvjerenje koje imamo. To uvjerenje znači da smo uvjereni da ovakvi kakvi smo moramo i biti i da nemamo izbora. Često se to uvjerenje ogleda i unutar različitih stavova, mišljenja, fantazije o stvarima o kojima ne znamo ništa ali imamo uvjerenje. Uvjerenje znači da u vezi neke stvari, događaja, čovjeka, ili bilo čega drugog, imamo jako emotivno osnaženo mišljenje i stav koje više ni ne ispitujemo već ono automatski, podsvjesno izlazi iz nas, bez da analitička svijest to primijeti. Biti uvjeren znači i prestanak ispitivanja određenog uvjerenja i uzimanje uvjerenja “zdravo za gotovo”. Uvjerenje može biti činjenično, a to znači temeljno na čulnom životu, čulnom dokazu. No, većina gradivne tvari uvjerenja nema nikakve veze sa čulima, osim ako pokušavamo obraniti uvjerenje i um pokušava da poveže uvjerenja sa nekom činjenicom ili dokazom kako to volimo reći.
Recimo uvjerenje “da je sve sudbina” – “sudbina se ne može mijenjati”; “sudbinska veza”; “božja volja”; “tako je trebalo ili mora biti”; itd.

Prva stvar u ovom uvjerenju jeste da nitko nema dokaz za nikakvu sudbinu osim sposobnosti uma koji povezuje događaje u neku vremensku liniju i traži uzroke unutar memorije kako bi sam sebi dokazao povezanost i time imao osjećaj slabe ili jače kontrole. Danas je riječ “sudbina” zamijenjena riječju “karma”. Rekli smo, “karma” znači “promjena mjesta određene stvari” ili “akcija”. Ovisi o tri fundamentalna faktora: Vrijeme, prostor i osoba. Ako fali i jedan od tih faktora ne može doći do promjene mjesta određene stvari. Recimo, čaša na stolu. Da bi se pomjerila čaša na stolu potrebno je vrijeme, prostor i vi ili neki drugi čimbenik koji će pomjeriti čašu. Ako vas nema čaša neće biti pomjerena. Ako nema vremena nemate kako pomjeriti čašu, jer svako kretanje ovisi o vremenu. Ako nema prostora nemate unutar čega pomjeriti čašu.
Sudbina bi značilo da postoji nešto što određuje vaš tok života. Ona također ovisi o ista tri faktora. Vremenu, prostoru i vama. Ako nema vas nema ni sudbine, itd., kao u primjeru sa čašom. Sudbinu možemo izraziti i na sljedeći način. To je kretanje osobe unutar vremena i prostora. Njen tok života je sudbina. Ali moramo ići mnogo dublje od površine kako bi se sudbina mogla, barem i malo jasnije, pojasniti.
Sudbina ujedno znači i to da je osoba ista od početka do kraja. Znači ona bi trebala biti određene strukture i to strukture koja se ne mijenja. Ako to imamo, imamo jasno određenu sudbinu te osobe i to matematički točnu. Što je jako rijetko, zar ne? Takva osoba bi bila neka vrsta monstruma. No, osoba se mijenja u svakom trenutku jer svaki faktor utječe na drugi faktor i tako do tko zna koje kombinacije. Da bi smo mogli govoriti o nečijoj sudbini morali bi znati svaki djelić te osobe i njene osobnosti, tj. karakter, navike, mehanizme, ideje, koncepte, uvjerenja, itd. Obično, što jako dobro znamo, osoba postoji zbog jake identifikacije, koja je uvijek emotivna, sa određenim navikama, stavovima, mišljenjima, uvjerenjima, tjelesnim navikama ili karakteristikama, itd. Ono što je zanimljivo jeste da sve ono što utječe na sudbinu, ili karakteristiku neke osobe, u stvari je emotivni naboj koji stoji iza ili unutar identifikacije te osobe sa programom osobnosti. To znači da na nas najjače djeluju oni naši dijelovi koji su nabijeni emocijom. Emocija je energija. Energija je kretnja. Energija je Akcija (karma). Energija ovisi o usmjerenju svijesti. “Tamo gdje je svijest tu je i energija, ali i obrnuto, tako gdje je energija tu je i svijest”. Što govori da tamo gdje je um usmjeren, jer on je manifestacija svijesti, ići će i energija uma i tijela. Energija tijela je vital. Vitalan sila ili životna sila. Ona u sebi sadrži različite energetske kretnje, kvalitete energija i svaka od tih energija i njenih kvaliteta pod sobom ima određeno sfere života. Ako želite više informacija o tome proučite Svara Yogu, ili Prana Vidju i tu ćete naći jako puno pojašnjenja u različitim pranama i njihovim funkcijama. Sva prana je manifestacija životne sile. Životna sila se unutar tijela i uma pretvara u interes, želju, identifikaciju, emocije a to sve prate i određene misli, stavovi, mišljenja, ideje, koncepti ali i uvjerenja. Uvjerenja su, pored želja, jedna od najjačih energetskih blokatora ili, u nedostatku dobrog naziva, usmjerivača. Ako imate neku želju ili namjeru da nešto napravite ili steknete uvjerenje koje stoji iza toga odredit će da li ćete to steći ili ne. Želje su stalne površinske kretnje i one se mijenjaju, osim dubljih želja koje su povezane sa onim što nazivamo sreća, radost, ispunjenje, zadovoljstvo. Te dublje želje i očekivanja povezani su sa našom biologijom i na njih je teško utjecati ali je moguće. Jer vi određujete da li nešto dobar ili loš događaj, ali da bi dobili tu mogućnost potrebno je ono stara dobra praksa negacije ili odvajanja. Praksa negacije nije teška ali naš um nema naviku da se odvoji od onog što je emotivno i energetski jako unutar nas, ali postoje načini da se ta praksa ojača. Veoma su jednostavni ali kao i sve druge stvari to traži praksu, praksu i samo praksu. No, o tome ću u nekim drugim tekstovima. Postoji jedan način “negacije” koji i nema puno veze sa dubljom praksom negacije već samo površinski dodiruje tu praksu. Ono što je temelj te druge prakse jeste afirmacija. Afirmacija ne znači pozitivne emocije, jer pozitivne i negativne emocije su površinske kretnje vitalne sile, dok afirmacija traži mnogo dublju strukturu i afirmiranje – podržavanje, osnaživanje – te strukture na ispravan način. Sama riječ “afirmirati” znači podržati nešto, dati nečemu prednost i mnogi sistemi religija i duhovnosti oslanjaju se upravo na tu praksu. Recimo, tantrička praksa je najčešće afirmacijska praksa. Kao i sve u ovom univerzumu i afirmacija ima svoja tri faktora. Jedan od tih faktora je i negacija. Da bi smo nešto afirmirali moramo znati nešto drugo negirati, tj. ne nastavljati afirmirati. Obično, afirmacija u drevnim učenjima se učila poslije negacije. Učenik je prvo godinama učio da se ne identificira sa nečim ali imaju je malu pomoć afirmacije, tj. u isto vrijeme učio se identificirati, poistovjetiti sa nečim drugim, mnogo većim od njega samog. Recimo Bogom, Božanstvom, Sviješću iza, Najvišom Sviješću, Brahmanom i slično. To afirmiranje služilo je tome da da oslonac čovjeku a naročito njegovoj praksi negacije i negiranja onog s čim je bio identificiran cijelog života.
Recimo, ako ste cijeli život bili identificirani sa nekom navikom vi unutar te navike imate i uvjerenja, i životnu silu, i emociju, i ideje i koncepte, itd. Da bi ste se oslobodili te navike, bila ona tjelesna ili umna, potrebno je da prestanete da se identificirate sa njom. Ali prestanak identifikacije znači odsijecanje određene navike no um koji je sa njom bio poistovjećen i to godinama teško može naći zamjenu za stvoreni identitet koji je nastao identifikacijom. Same riječi vam govore o tome: identifikacija=identitet. Čemu god da kažete, svjesno ili nesvjesno: Ja sam … to je identifikacija a ujedno i identitet.
Ja sam ta i ta navika jednako je identitetu navike, taj i taj. Tako jedno drugo podržavaju. To je izraženo drugim idejama u učenjima. Recimo ideja o tome da su promatrač, promatrano i proces promatranja jedno te isto. Ne može biti promatrača bez promatranog i obrnuto. Kada se ova ideja spusti u sve druge sfere života primjećujemo da ne može biti niti jedne navike ako iza toga ne stoji klica, sjeme u vidu neke vrste promatrača.
Isto ja u vezi svake kretnje unutar ili oko nas. Svijest je veoma fleksibilna supstanca koja se oblikuje i preoblikuje u svakom trenutku. Umna supstanca, svijest, zauzima oblik onog što je ispred nje. Isto je i unutar nas. Kada se unutar uma pojavi određena kretnja istovremeno se pojavljuje i supstanca koja zauzima oblik te kretnje. U početku je to teško otkriti ali kako učite da promatrate um i identifikacije ili kretnje unutar sebe počinjete primjećivati taj proces oblikovanja supstance.
Svako uvjerenje u isto vrijeme je i energija i akcija i sjeme – promatrano; promatrač; proces promatranja. Samo ako jedna jedina stvar unutar tog faktora manifestacije nije u skladu sa manifestacijom manifestacija se ne može desiti.
Struktura uma ili psihe čovjeka je strahovito složena i ući u svaki detalj toga poprilično je težak i dugotrajan posao.

Da bi bilo šta mogli kontrolirati ili gospodariti time morate zagospodariti određenim segmentom cijele mehanike manifestacije. Druge ne možete kontrolirati, međudjelovanje ne možete kontrolirati, vrijeme ne možete kontrolirati baš kao ni prostor, ali možete kontrolirati osobu, tj. sebe. Bez tog faktora čak ni sudbina ne može da postoji. Za sve što postoji, ali baš sve, vi ste potrebni kao svijest ili osoba unutar postojanja. Ako nema svijesti koja je manifestirana u osobi ne može postojati ni postojanja. Nema tko da svjedoči postojanju, ovo je još jedna drevna ideja iz učenja koja se danas teško razumijeva. A ona je bit sve igre.
Učenje nikad ne cilja na dva fundamentalna faktora već na treći. To je osoba, vi. Vi ste struktura koja je potrebna za sve faktore, zakone, sile u univerzumu. Znanje o osobi ili umu ili svijesti u pojedinačnom biću je presudno za bilo šta, bilo kakvu promjenu, bilo kakvo postojanje. U tu svrhu postoji niz ideja koje koristimo i s kojima se moramo poistovjetiti kroz afirmacijski proces a dio tog procesa je i negacija kretnje koju ste nesvjesno ili mehanički imali. To znači da morate prekinuti određenu kretnju koja vam je naviknuta, mehanička je, bez većeg truda, dešava se sama od sebe zbog inercije, navike, identifikacije, itd.

Recimo, mnogi ljudi koji me poznaju misle da sam ja netko tko prirodno radi sa negacijom, jer imam, ono što sam im predstavio, razarajući karakter svijesti. I recimo, svi koji to misle griješe. Ovo je stvoreni karakter, koji je stvoren takvom vrstom Rada. Iza njega postoji nešto sasvim drugo, to je nešto što pripada afirmacijskom karakteru. Recimo, da poznaju učenje primijetili bi to. Moja osnovna kvaliteta svijesti jeste afirmacijska, ne negacijska. Ja negaciju koristim zarad afirmacije. I to je skoro svima promaklo, naročito onima koji misle da me znaju.

Afirmacija koristi negaciju, ali baš kao i sve ostalo afirmacija se u nama dešava cijelo vrijeme. Dat ću vam primjer. Naša svijest je afirmacijskog karaktera i to je njena priroda. Danas taj afirmacijski karakter nazivamo kreacijski karakter. Svijest je kreativni princip jer u njenoj srži teče osnovna kreativna sila univerzuma. Ako znate kako da prepoznate tu silu saznat ćete šta je ono to ljudi nazivaju Bog.
Ta kreativna ili afirmacijska sila podržava sve. Zato možete imati negativne emocije, lošu sudbinu, itd. Priroda svijesti u manifestaciji je afirmacijska, kreativna sila. Svijest u kretnji je Sila. Silu ne možemo definirati zato nema puno informacija o njoj a sve što se o njoj govori pomalo je zbunjujuće. Svi znate moju “sposobnost” koja je da mogu da vam pojasnim sve što želim da pojasnim bez prepreke, tj. mogu da objasnim ili pojasnim sve što osobno znam, tj. imam iskustvo i nemam problem sa tim. U procesu koji sam odlučio da radim u nekom narednom periodu pojasnit ću vam jako puno stvari koje unutar duhovnosti nisu dovoljno dobro pojašnjene i to samo sa jednim jedinim ciljem. Da vam pojasnim i pokažem kako da budete budni u životu, ali neću koristiti negacijske metode, već afirmacijske jer negacijskog metoda skoro pa cijela duhovnost se boji. On nije uopće strašan, samo smo ga tako predstavili.

Afirmacijska sila djeluje iza svega što poznajete jer bez nje nema ni postojanja kozmosa, ni pojavnog samog po sebi. Biti budan u životu znači biti budan unutar pojavnog. Nije uopće teško, dapače, lagano je. Ali samo ako znate zakone pojavnog. I to ćemo da obradimo. No, morate znati da neke stvari prosto ne možete promijeniti, ali možete izmijeniti sebe unutar tih stvari. Recimo, primjera radi, ne možete promijeniti činjenicu da su vam baš ti ljudi roditelji, ali možete promijeniti sebe unutar te činjenice. Neke stvari možemo napraviti, neke ne možemo ali možemo promijeniti sebe u odnosu na te stvari. Potrebno je samo promijeniti ono što znate pod imenom “sebe” ili “sobom”. To je najteži dio posla jer traži malo povjerenja, ne vjere, to nije naš posao, naš posao je povjerenje prema toj Kreativnoj ili Afirmativnoj Sili.

Kao što rekoh, Silu ne možemo pojasniti, mogu vam je pokazati i pokazati kako da je osjetite, ali ne mogu vas naučiti definiciji Sile. Ono što možete shvatiti jeste Energija. Recimo, silu gravitacije ne osjetite niti znate da ona djeluje na vas, osim kroz informaciju koju su nam rekli. Isto je i sa Silom Radijacije. Ne možete znati što je to ta sila gravitacije ili radijacije ili magnetizma ali možete primijetiti ENERGIJU toga. Sunce zrači i mi osjećamo energiju to zračenja. Čovjek može imati magnetizam ali mi osjećamo energiju njegova magnetizma. Time, energija je kreacija Sile. Stanje afirmacije ne možete osjetiti u drugom čovjeku, zato ga je lako maskirati, ali možete osjetiti energiju te afirmacije kada ste ispred tog čovjeka. Oni koji steknu snage i usuda da sjednu preko puta mene to mogu da osjete.
Time, za potrebe ovog, reći ću da je Energija djelatna snaga same Sile. Energija sama po sebi ne postoji. Ona je produkt, manifestacija, izražaj Sile. U ovom slučaju moramo primijeniti isti zakon koji sam spomenuo ali na drugačijoj razini. Rekao sam da tamo gdje je svijest tu je i energija, a tamo gdje je energija tu je i svijest. U ovom slučaju tamo gdje je Sila tu je i energija a tamo gdje je energija tu je i Sila. Silu promatramo kao Afirmacijsku ili Kreativnu Silu koja je djelatna snaga Svijesti. Svijest ne može da djeluje, ali njena kreativna snaga koja je Sila djeluje. Svijest stvara pojavno Silom. Sila je Afirmacija, Kreativna snaga, Kreativna Moć, Podržavajuća Snaga ili Moć.

Ako je vaša Kreativna Sila usmjerena na negativnu emociju ona će podržavati negativnu emociju jer emocija je energija i kretnja a time iza nje stoji određena sila. Jasno, postoje mnoge varijacije sila oko nas, i onaj tko ima “oko” može da ih vidi. Poprilično je jednostavno ali mnoge uplaši kad to po prvi put vide. Ako imate neko uvjerenje, vaša životna sila koja je manifestacija Afirmacijske Sile podržava to uvjerenje sve dok joj vi, svjesno i sa namjeroma to znači i ponašanjem, prihvaćanjem, identifikacijom i slično – ne “kažete” da ona više ne treba podržavati taj aspekt vas. Kako ćete joj to reći? Jednostavno, tako što ćete prekinuti identifikaciju sa njom. Sila ne traži riječi. Izreći nešto i očekivati da Sila to odradi pomalo je suludo. Morate promijeniti karaktere manifestacije i to je vaš posao. Ostalo je do Kreativne Sile. Uzgred da spomene, molitva nije u riječima, ona je u namjeri i svijesti o tome za što se molite. Ako znate kako da stvorite u sebi stanje koje izražavate riječima molitve, kao načinom usmjeravanja analitičkog i podsvjesnog uma, molitva biva uslišena.
“Reći” nešto Sili znači promijeniti strukturu ili karakter manifestacije. Sjetite se vi ste dio i to nezaobilazni dio te strukture ili manifestacije. Pošto ste vi dio, kreativna sila unutar vas, poistovjećena je sa vama, tj. ona je ono što ste vi kao svjesna jedinka. Samo što vam je to zamaskirano identifikacijama i to ne vidite jer vam nisu pojasnili KAKO da to vidite.
Ako promijenite neko uvjerenje promijenili ste program manifestacije. To traži voljno usmjerenje, volju da to promijenite. Šta znači ta volja?
Volja je svjesno htjenje na kojem inzistirate, tj. koje afirmirate. Jasnije?
Afirmirati znači podržati. Afirmirati nešto u sebi znači podržavati to u što želite promijeniti. Mnoge ideje iz religije i duhovnosti a time i ezoteričnog upravo “puca” na to. Samo vam to nisu pojasnili.
Prvo morate shvatiti da ISTOVREMENO postoji niz mogućnosti koje mogu da se manifestiraju ali ste vi bili navikom, identifikacijom, uvjerenjem otvoreni za tu mogućnost koja se manifestirala. Vi ste taj faktor manifestacije. Vi niste kruta osoba, osim ako to već nije prešlo određenu granicu, što je vidljivo kod mnogih. Dok ste mlađi možete to mijenjati, kada ostarite navike da budete to što ste postaju kruće, tj. kristaliziraju se da bi na kraju pred suton života postale okoštale. Kristalizacija znači da se kroz određenu naviku, ponašajni obrazac, uvjerenja, stavove, koncepte, ideje stvorila struktura koja sliči kristalima. Ta struktura tada, baš kao i kristali, reflektira svjetlost svijesti na određen način i to stvara određeni život i manifestaciju u skladu sa tom strukturom. Kristalizacija, ako je pogrešna, može da se razbije, ali okoštalost teško. Zato primjećujete da se stariji ljudi teško mijenjaju, čak i neka mišljenja teško odbacuju, to je upravo zbog okoštalosti. No, kristalizaciju osobe koja ste sada možete promijeniti i jasno to traži svjestan, namjeran, jasan, precizan način rada.
Osnovna stvar koju morate promijeniti, opet ponavljam, ste vi, tj. vaš koncept o sebi. Vi ste koncept koji o sebi imate, gajite, držite ga se, odražavate ga, itd., i to je života sila koja se kristalizirala u tu strukturu. Pošto života sila stoji iza toga a ona je manifestacija Kreativne Sile sama Sila univerzuma stoji iza vašeg koncepta o sebi.
Sav afirmacijski Rad udara na taj koncept, to sebe za koje mislite da ste. Isto kao i negacijski Rad. Religiozne knjige su na neki način knjige koje govore kako da to promijenite i one nemaju nikakve veze sa “vjerom” kako vam je objašnjena. “Vjera” ne znači slijepu vjeru u nadnaravno biće tamo negdje koje nema druga posla do voajerski visjeti iza vaših leđa. Vjera je aktivni proces mijenjanja strukture manifestacije. Vjera je Rad na sebi. Pogrešno su vam pojasnili. Jasno, imali su cilj iza toga. To nas ne interesira.
Vi cijelo vrijeme vjerujete da ste vi to što mislite da ste. I time vi stvarate, kreirate i održavate to sebe u koje nesvjesno vjerujete. Ja mislim da sam ja ta i ta osoba i to je postao automatizam. Sve što trebam jeste promijeniti vjeru. Ne u neku vanjsku vjeru, religiju, već vjeru u to što mislim da sam i onda sve što trebam jeste ustrajati u toj vjeri. (Ovo što namjeravam pisati biti će veliko religiozno “bogohuljenje” a u stvari to će biti redefinicija onog što su vam stvorili i rekli da je istina jer to nije istina).
Afirmacijski proces je ustrajavanje u određenom smjeru ili kretnji te podržavanje te kretnje u svakom trenutku kada je to moguće. Sliči li vam to nečemu? Da, vama. Istrajavanje u tome što mislite da ste vi je kreiranje ili kristalizacija vas, time vi stvarate ono što se zove “sudbina” ili “karma” jer “karma” je promjena pozicije ili mjesta neke stvari a time i čovjeka i njegova života. Ujedno to je i sudbina. Ako je to što mijenja poziciju svjesno sebe i svoje snage, tj. svoje prirode, ono odabira koju će poziciju zadržati, koju neće, koju će odbaciti a koju će stvoriti. I time sudbina ili karma se mijenja. Ako to što može da se mijenja ne mijenja se time karma ili sudbina ostaju takve kakve su, nepromjenjive. Kako bi ste mijenjali bilo šta u sebi ili oko sebe, a time postali gospodar ili svjesno biće, budno biće, morate znati osnove zakona koji upravljaju time. Ovo nije nagađanje kao u okultnim ili magijskim sistemima, ovo je psihološki sistem i na kraju duhovni sistem. Možda vam samo to tako nisu, svjesno ili nesvjesno, pojasnili. Jasno, vi određujete kakve ćete stvari raditi sa tim i time vi ćete postati to što vi radite i to će biti vaša karma ili sudbina. Sile nemaju nikakve veze sa sviđanjem ili nesviđanjem. Zato i zbog toga postoje određene stvari koje ću spomenuti i koje su jako bitne. Čak bitnije od svega ostalog. A to je izbor onog što želite biti. Za sada ste destruktivna sila, jer manifestirate tu silu kroz sebe. Po tome što mislimo da je život – patnja, borba, nemoć, strah, itd. – definiramo silu kojoj pripadamo, svjesno ili nesvjesno. Afirmacija ne znači destrukciju iako unutar sebe krije destruktivnu silu. Afirmacija znači podržavanje života, kreacije a time ona u sebi nema mržnju, agresiju, uvrijeđenost, itd. To sve pripada destruktivnoj sili i to ćete morati negirati sve do neutralizacije. Afirmacija u sebi krije i neutralizirajuću silu. Proces bi mogao da pojasnim nekako ovako. Afirmacija se dijeli na negacijsku i neutralizacijsku silu. Ne možete iz negacije odmah ući u afirmaciju morate prvo ući u neutralizaciju. Kako se vrši neutralizacija? Jednostavno je. Vi ste neutralna sila. To je malo drugačiji poredak i bit će vam čudno kada to budem pojašnjavao jer to znači znanje o silama i poznavanje zakona ili manifestacije sila. Potrudit ću se da ne ulazim duboko u srž jer to je ogromno znanje i ako niste pripremljeni za njega teško da ćete ga razumjeti, ali možete razumjeti niže razine tog znanja.
Za sada, negirati nešto znači prestati vjerovati u to i aktivno se truditi ne prihvatiti taj pritisak toga što negirate. Recimo, nekog uvjerenja. Tada ulazite u redefiniciju sebe koji nije to uvjerenje. To je shvaćanje da ste samo uzeli, prihvatili, iz neznanja to uvjerenja. Da bi ste se oslobodili njega, morate ga negirati a tada ući u redefiniciju neutralne sile, tj. neutralizacije. To znači morate shvatiti da postojite i kao drugačija struktura sebe iza tog uvjerenja. I da to uvjerenje može da bude kakvo god želite i ne mora biti takvo kakvo već imate. Kada ste redefinirali sebe, tj. neutralnu silu, tada stvarate afirmativno uvjerenje. I stalno, često stalno da tako kažem, afirmirate novo uvjerenje. Uvijek radite isti proces. Negirate staro kada se pojavi, redefinirate onog iza uvjerenja jer on može biti bilo šta što želi i afirmirate novo uvjerenje. Razrijedi, pa zgusni. Agens razrjeđivanja ili Sila razrjeđivanja ste vi, vaša svijest o sebi, vaš koncept o sebi koji imate. Ako vi niste isti iza starog uvjerenja to uvjerenje više ne može da postoji jer ga Afirmativna Sila ne podržava. Tada ponovo se kristalizirate oko novog uvjerenja i podržavate ga kad god se sjetite, a po mogućnosti jako često. Osjećate novo sebe koje je u skladu sa tim uvjerenjem i znate da je ono istinito, to je vjera kao proces kreiranja.

Mislim da je za danas dosta. Imate puno informacija u ovom tekstu. Svaki djelić ovog ću dotaknuti u nekoj površinskoj formi. Za dublje, ćemo vidjeti. Možda neka radionica i slično.