Zašto sumnjamŠta ili tko smo mi?
Ovo pitanje je postiglo popriličnu vječnost u svijetu promijene, zar ne? Svi ga se pitaju i svi, na neki način, tragaju za odgovorom. Jasno, odgovora još nema. Ili točnije rečeno nema ga kao objektivnog odgovora kojim bi se završila zavrzlama oko porijekla vrste, čovječanstva. Pojedinačno, svatko od nas ima svoj odgovor iako ga najčešće nismo svjesni. Čudna je ta riječ “svjesni”. Recimo, umišljamo da je čulna percepcija “svjesnost”. Umišljamo da je mišljenje o sebi “svjesnost”. Umišljamo da je zamišljanje nečeg da jesmo “svjesnost”. Umišljamo da su koncepti i ideje koje o sebi imamo, želimo da imamo, ili ugrađujemo “svjesnost”. Umišljamo da su prolazne emocije koje doživljavamo i to poprilično intenzivno, a naročito emocije o sebi upravo ta “svjesnost”. “Dušu” neću ni spominjati. To je još veća misterija koja liči na “mizeriju” ljudske svijesti ili svjesnosti. Duša je danas najmizernija stvar koja postoji u ljudskoj imaginaciji. Ali, ovaj tekst nije o duši, a ni o svjesnosti iako je upravo o svjesnosti. (Ne radim ove komplikacije namjerno, to mi mizerna “duša” radi. Neka se srami).
Mnoge istine su rečene o čovjeku i čovječanstvu. I te istine su i različite i kontradiktorne ali i veoma jednostavne. Da li se nešto promijenilo? Pa ne baš.
Zašto?
Jednostavan odgovor. Vi ste ono što želite biti. I taj odgovor, jasno i glasno, nećete prihvatiti. Ne sviđa vam se. A upravo cijeli naš život potvrđuje upravo to. Vi ste ono što želite biti. Mi smo ono što želimo biti. Nema drugog odgovora. Tražio sam i istražio mnoge odgovore i niti jednim nisam bio zadovoljan. Neki su potvrđivali mene, drugi su me negirali. A ne neki treći odgovori nisu ni dobili priliku da budu odgovori koje sam prihvatio, sve dok nisam odlučio da i njih ispitam. I dođoh do saznanja, svi odgovori su istiniti. Ali nisu Istina.
Nije li ovo kontradiktorno? Svi su istina ali nisu Istina?

Zavisi, koliko ste kruti. Zavisi koliko ste zreli. Zavisi jeste li imali nekog blizu da vam uništi sve vaše koncepte i ideje koje su vam padale na pamet i pokazao vam koliko su svi ti koncepti i ideje ništavni. Opet, nikad nije mogu da uništi jednu jedinu stvar u vama, iako je ne znate niti je ne primjećujete. Ta stvar je Istina. Možda je uništio istine, ali ne i Istinu.
“Pa pobogu, što je Istina, hoćeš li odapeti već jednom?”
Ne znam.
To je Istina. Ako znate biti “ne znam” saznat ćete Istinu. No, ovaj tekst nije o “ne znam” i saznanju Istine. Ovaj tekst je prosto reakcija na pritisak u meni. Vi niste bitni. U stvari, vi ste potpuno nebitna stvar. A opet, kome pišem ako ste vi nebitni? Pritisak mi stvara vas kao projekcije kojima pišem, ali vi ste samo moja projekcija. Je li da je smjelo reći takvo što? Jesam li u pravu kada kažem da sve u vama govori da to nije istina?
Dobro, ako nije istina, dokažite mi.
Samo se pitam s čim ćete dokazati?
E upravo to s čim želite dokazati je upravo ono na što ciljam. To je odgovor na pitanje što ili tko smo mi. Ne ono mistično, duhovno, već ono stvarno. Neću pitati kako znate da je nešto stvarno? Neću. Ne smijem jer odoh još dublje, zato neću.
Mi smo u svakom trenutku ono što želimo otkriti da smo mi.
Možda je bolje pitanje zašto smo mi to mi? Ne tko smo mi, već zašto smo to mi? Ako već sumnjamo da to nismo mi zašto smo i dalje to mi za koje sumnjamo da nismo mi iako smo mi?

Promijenimo liniju pitanja.
Ako već sumnjam da to (ovo) nisam ja zašto sam i dalje to ja za koje sumnjam da nisam ja iako sam ja?

Eto, samo toliko za danas.
Nemojte samo previše zamarati mozak. Nije on kriv.
Opustite se. Onako, dobro i duboko. I pustite pitanje da pluta u vama.
Ako već sumnjam da to (ovo) nisam ja zašto sam i dalje to (ovo) ja za koje sumnjam da nisam ja iako sam ja? 

Evo još jedne “formule” možda vam pomogne:
Svijest, Istina stvara ideju o sebi, ideja o sebi stvara koncept o sebi, koncept o sebi stvara fizičku realnost, fizička realnost potvrđuje koncept o sebi, koncept o sebi potvrđuje ideju sebi, ideja o sebi potvrđuje Svijest, Istinu.