aa888da0565f2a1e43b0b46b61114358--jed-spiritual-warfareSvaki pokušaj da se radi sa “klizavim” tehnikama buđenja, ukoliko netko nema jak temelj, vodi ka rušenju uma a pošto je čovjek um to znači rušenje čovjeka koji je kao toranj bez temelja. Ako želite srušiti stepenicu na kojoj stojite morate se popeti prije toga na sljedeću stepenicu pa tek onda rušiti prethodnu. Ako je rušite dok stojite na njoj to znači i vlastito rušenje, samo-uništenje.
Druga stvar je da upute nisu dovoljno jasno date, nisu pojašnjene ili onaj koji prima upute prima ih na površan način bez prethodne pripreme ili dovoljnog razumijevanja upute. Zato su klasični putevi – fizički, religiozni (vjerski) i intelektualni (jogički) – mnogo sigurniji od puteva koji rade direktno na svijesti čovjeka. Moram naglasiti da ne postoji siguran put, postoje samo malo više utabaniji putevi. Razlika između prvih i puta koji radi direktno na svijesti je u tome što prvi putevi (koje sam nabrojao) koriste razne “trikove” s ciljem temelja, idu postepeno kroz iluziju o čovjeku, rade indirektno prije no što dovedu do direktnog rada sa sviješću. Putevi koji odmah i od početka rade sa percepcijom, sviješću o sebi, odbacivanju iluzija o sebi su direktni ili vertikalni putevi. Prve još, najčešće, nazivamo horizontali putevi. Njihov cilj je postepeno podizanje svijesti čovjeka do razine sazrijevanja a onda od te razine vertikalno idu ka gore. Putevi koji rade direktno ili vertikalni putevi buše kroz iluziju i njima nije cilj postepeno podizanje ljudske svijesti, dugotrajno razvijanje temelja i zrelosti, itd.
Kada dirate vertikalne sisteme i načine Rada to znači da stremite Istini koja je direktna i koja ruši sve modele života, uvjerenje, koncepte, itd. Vertikalni sistemi teže buđenju kao najnižem nivou čovjekova bivanja, življenja. Probuditi se iz sna, iz iluzije, iz pojavnog u stvarno. Jasno, svi govore isto i na svim putevima ćete naći iste “priče”. Priče su priče i one služe postepenom sazrijevanju ali one nisu stvarne i nemaju veze sa Istinom. Reći ćemo, Istina je da spavate i sanjate da postojite. I tu nastaje problem.

Ako ovu ideju, ili činjenicu za neke, uzmete bez temelja, bez da ste stali na stepenicu iznad ili na čvrst temelj, uskoro ćete vidjeti da se vaš svijet ruši a sa tim svijetom se rušite i vi. Jer vi ste iluzija. Ako ste stali na temelj, a temelj u tome je svijest o sebi, promatrač, svjedok i znate da je samo on stvaran tada rušenje iluzija o “sebi” biva blaže, manje opasno, ali ne i bezopasno. Temelji svijeta će vam biti uzdrmani i time temelji ljudskosti, da tako kažem, će biti uzdrmani.
“Veze i odnosi su laž”; “Prijateljstva su udruženja ljudi koji vole da se lažu”; “ljubav ne postoji – postoji samo sebična potreba za drugima”; “seks je biološki trik za produženjem vrste”; “roditelji vas nisu htjeli – desili ste se”; “ljubav majke je pritisak prirode da mladunče preživi”; “srodna duša je sebična potreba za samoočuvanjem, značenjem i vrijednošću”; “potraga za vlastitom vrijednošću je potreba da se pobjegne od vlastita ništavila”; itd.

U učenjima postoji niz načina, koje mnogi ponavljaju kao papige ali srećom se ne kreću pa nema neke štete, koji služe utemeljenju. Utemeljenje služi da se osigurate na jednoj razini prije no što uništite prethodnu razinu. Uništiti razinu na kojoj stojite jer niste dobro shvatili upute, niste se utemeljili znači i uništenje vas samih. Psihijatrije su prepune takvih ljudi. Samo jaka osobnost, samo stabilna osobnost (tzv. ego) može krenuti rušiti temelje osobnosti. Ali ako u tom čovjeku nema temelja u svijesti o sebi, promatranju, odvajanju, pravilnom razumijevanju ideja i koncepata učenja (a to isto služi utemeljenju) uskoro će i sama osobnost da padne i od vas neće ostati ništa sposobno da živi ili da radi na sebi. To je jako čest slučaj.

Ono s čim se susrećem, a nekad i sam pišem o tome – i iako pojasnim uviđam da nije shvaćeno – jeste ideja “sna” ili ideja “iluzije”. Većina ideja o snu ide do te mjere da negira svijest i iskustvo svijeta govoreći da je svijet san i iluzija i da je nepostojeći. To je veoma loše shvaćena ideja “sna” ili “iluzije” (mayashakti), svijet pojavnosti i pojavnog kao iluzornog. Čak i sama vedantistička ideja da je svijet nepostojeći i da je san danas se pogrešno shvaća i pogrešno se sa njom radi. Ti koji vam to govore nisu ostvarili to što govore i samo manipuliraju sa vama u cilju samo-promocije, samo-veličanja, prodavanja vlastite veličine.
Prije no što dođete do trenutka kada smijete reći svijetu i svom tijelu i umu da su laž, san, iluzija VI MORATE biti izgrađeni, ali ne vi kao tijelo i um već VI KAO SVIJEST O SEBI, budnost. Samo budnost smije reći svijetu, sebi, drugima, umu da je laž i da su iluzija i san. San snu, iluzija iluziji, pojavno pojavnom, laž laži ne smiju reći da su iluzija, san, pojavno, laž. To je samo-uništenje. Negirali ste samog sebe i time započeli proces uništenja. Postoji niz koraka prije tog koraka. Postoji nešto što se zove “sazrijevanje” ili “odrastanje” prije no što negirate svijet i sebe. Sazrijevanje ili odrastanje znači ODBACIVANJE zamišljanja, fantazije, umišljanja, koncepta svijeta, oslonaca na koji se vaša osobnost oslanja – ljubavi, značaj, vrijednost, smisao, negativne emocije, pravednosti, odnosi, veze, lažno “ja”, itd. Ako sve ovo proglasite lažima, snovima, iluzijama a vi ste sve to, to je samo-uništenje. Ako uništavale iluzije u sebi a niste se “poistovjetili” sa stvarnim, ili onim što su vam rekli da je stvarno i tražili da se poistovjetite sa tim, uništenje temelja vas je uništenje vas.

Ideja o snu ili iluziji je RADNA IDEJA i ona ne mora biti istinita. Ona ima svoju svrhu zarad Rada. Izvan te svrhe ona ne postoji i nije istinita. Drugi problem je miješanje razina, a o tome često govorim. Ne možete uzeti Istinu nekog čovjeka i primijeniti je u svom životu jer to nije vaša istina. Istina u kojoj se kaže da je sve iluzija, san, nepostojeće, pojavno je Istina NAJVIŠEG NIVOA, Istina sa nivoa same Istine, ali ne i sa vašeg nivoa, vas kao pojave – tijelo, osoba, um, svijet, univerzum. Na tom nivou to NIJE ISTINA. Ako je Nisargadatta ili Jed Mckenna rekao da je Istina nepostojanje univerzuma, svijeta i vas to je Istina za njih, ne za vas. To je isto problem kao kod “dobrih, usnulih, današnjih duhovnjaka” koji čitaju knjige o raznim učiteljima i tripaju (fantaziraju) da je to priča o njima. Također, priče jednog puta ne moraju biti istinite za priče drugog puta i nisu. Pepeljuga ne može da “glumi” u Snjeguljici. Princ iz Pepeljuge nije princ iz Snjeguljice.
Ideja o snu znači da ste vi kao svijet o sebi zaspali. Ne sjećate se sebe već pamtite funkcije, procese, koncepte o sebi. Misli, emocije, procese, reakcije smatrate sobom. Ta ideja se primjenjuje samo u slučaju da ste vi svjesnost, promatrač, svjedok koji je budi unutar umišljenog dijela u umu i osobi, koji to promatra, svjedoči tome, vidi sanjanje – divne snove koje zamišljate o sebi – ali sam svjedok NIKAD NE SMIJE POSTATI SAN. Srušit ćete se i teško da ćete ustati.
Recimo, promatram nešto u sebi. Promatram naviku da od drugih tražim priznanje da postojim, da sam vrijedan, da imam značaj. To je san. To je iluzija. Ali ja, IZA TOGA, koji sam SVJESTAN TOGA nisam san. Ja sam svijest o tome koja je ISTINA. Ako ste pročitali kod Nisargadatte, Ramane, Mckenne da i to nije istina, da je i to nestvarno TO NIJE VAŠE SAZNANJE I TO NE MOŽETE KORISTITI KAO VAŠE SAZNANJE i orijentirati se sa tim idejama koje ste čuli. Tek kada to postane vaše iskustvo i kada spoznate tu Istinu (ili ne spoznate), tek tada je možete upotrijebiti jer tada ćete dobiti drugi temelj iz kojeg ćete to moći reći, iskazati, tvrditi. Ne možete to tvrditi sada, u ovom trenutku. To je ideja do koje ćete jednog dana doći, ali sada niste na “tom nivou”. Druga bitna stavka jeste da vi NE ZNATE ŠTA TO ZNAČI. Jezik je ograničen i ne prenosi ono što se stvarno misli kada se kaže takvo što. Vi ćete to protumačiti na svoj način a to ne mora biti istina ili pravilna upotrebe ideje te njeno razumijevanje.
Ako ja kažem da je sve ovo san, iluzija, mirage, pojavno i da to nije Istina onda to ja kažem. Ne vi. To nije vaša istina i nije vaše znanje. Uz to ja vam nisam rekao na kojem temelju se ja nalazim, odakle to u sebi ja govorim, šta je meni temelj ili utočište. Ja to govorim iz svijesti o sebi, ne iz sna, ne iz laži, ne iz potrebe da dobijem pristalice, ne da budem netko i nešto, ne iz potrebe da me prihvatite ili mi date značaj već iz potrebe negacije identifikacije, sna, pojave a osnaživanja svijesti o sebi.

Drugi način upotrebe ideje “sna” je upravo u ovom što sam maloprije rekao. Uništenje identifikacije. Ako ste vi san, ako ste vi samo pojava u mom svijetu (svijesti), vi nemate nikakvu snagu nada mnom (ako sam ovo dobro napisao, ali shvaćate). Vi ste sjena, pojava, san u mojoj svijesti. Time sjena mi ne može dati značaj, vrijednost, važnost, ne može me identificirati sa onim što vi igrate kao sjena u mojoj svijesti. Mene ne interesira da li ste vi stvarni ili ne. Da li vi osjećate da ste stvarni. To nije moja stvar. Moja stvar je da odvučem, de-identificiram, od-poistovjetim, odvojim, vratim, razdvojim, itd., svoju svijest o identifikacije, poistovjećenja. A kada je ona odvojena i kada je ona i “ja” jedno te isto, samo tome mogu reći “ja”, tada vi nemate nikakvu vrijednost, značaj, smisao za mene kao svijest o sebi. Vi ste samo san, iluzija, mirage, pojava u mojoj svijesti. Mene ne interesira da li ste vi stvarni. Jasno, kada se susretnemo pružit ćemo ruku jedni drugima, zagrliti se i nemam problem sa tim jer ja znam gdje primjenjujem tu ideju. Vama će to biti kontradiktorno meni ne. U meni nema kontradikcije. I dalje ste pojava, san, iluzija kao što je to i ovo tijelo i ovaj um i sve što oni mogu da zamisle, osjete i slično jer ja znam da se to dešava u meni, svijesti o sebi.
Kao kada se pojavite u mom snu dok spavam i kada se probudim znam da je to bio san. I da se taj san odvijao ne u vama već u meni, mom prostoru svijesti. Ovdje je jako bitno da primijetite jednu riječ. “KAO“. To ne vidite, ne čujete tu riječ. Svijet je KAO san. Drugi su KAO san. Ja sam kao osoba sam KAO san. Ali kome je to “KAO” san? Svijesti o sebi. Jasno, potrebno je znati što je to “svijest o sebi” a o tome ne možete čitati ili slušati već trebate praktično saznati, praksom odraditi, stvoriti, razotkriti, spoznati.

Drugi način je ideja glume. Malo blaži način, i često puta način koji se koristi u početku. To je kada od vas tražimo da osvijestite uloge, glumu, maske, dramu, tragediju, komediju koju igrate sa naglaskom da se vi kao glumac osvijestite od uloga koje igrate, igre koju igrate. To je blaži način. Manje nasilan za um iako i on ima svoje posljedice. Oba načina vode istom, ali su različiti načini upotrebe a i time ovaj način je malo sigurniji od prethodnog. No, oba načina traže SVIJEST O SEBI. U drugom načinu ta svijest o sebi je GLUMAC u predstavi, igra ulogu, nosi maske, pretvara se, igra se sa sviješću da je sve igra, promjena uloga. Uloga oca, majke, djeda ili babe, djeteta, partnera, poslovnog suradnika, muškarca, žene, itd. Sve je uloga u kojoj glumac koji je svijest o sebi igra. Jasno, tu se pojavljuje nova zamka. Smisao. Koji je smisao glume, igre? I to će biti prepreka ili opasnost na tom tipu Rada. Ali jeste li zaboravili o čemu se radi? Jeste li zaboravili šta je cilj? Jesmo li rekli da je to stvarno za osobe koje ne rade na sebi? NISMO. Rekli smo to je NAČIN RADA. Nismo rekli da je to stvarno. Osim ako je to vaše iskustvo, tada je to stvarno za vas. Rekli smo da je to način da se čovjek razbudi, odbaci uloge, probudi se u sebi kao glumac u predstavi. NAČIN RADA.

Kada vi, nespremni, uzmete jedan od načina Rada vi zaboravljate da je to način Rada. Iskustva koja dobijete odgovaraju načinu Rada. Vi se poistovjetite sa načinom Rada umjesto da ste se poistovjetili sa sviješću o sebi, svjedokom, glumcem, sanjačem. Vaš um se poistovjeti sa tehnikom, načinom jer svijest u vama nije kristalizirana, nije osnažena, nije postala “vama”.
Drugi problem su krize. Krize koje nastaju kroz Rad. To su iste krize koje ste imali i prije Rada i nema neke razlike između njih. Navika uma je da se poistovjeti sa krizom. Ta navika ostaje i u Radu. Ako ste već, oni koji su koristili ideje o snu i glumi a pronaći će se, svemu rekli da je “san” zašto je ta kriza ostala izvan “sna”? Kako to da je odjednom kriza stvarna? Ako je samo svijest o sebi stvarna kako to da je kriza stvarna? Jasno, reći ćemo da svemu možemo proglasiti nestvarnost, ali kada kriza zakuca na vrata sva laž prestane. No, to nije istina. I kriza je laž. Samo vi niste navikli da se odvajate od krize i smatrate je stvarnom. Jer niste radili na negativnim emocijama, raspoloženjima i stanjima. To je vama stvarno. Kako može biti bilo šta stvarno ako ste svemu rekli da je san ili iluzija ili predstava?
Nikako. Može biti samo ako ste se odrekli stvarnosti nečemu što vam se ne sviđa. Porekli ste stvarnost nečemu, pretežno onom što vam se ne sviđa i što djeluje na vas – da vam je loše – i lagali ste. Zadržali ste osobu, personu, sliku o sebi kao stvarnu i iz nje odglumili Rad. I upravo kriza to pokaže. Pokaže vam vašu laž.
Krizu ima san, iluzija, predstava (drama) ali ne i svijest o sebi, glumac. On sada samo igra igru krize, drame. I želi sada biti potvrđen kao uloga. Ne kao glumac, jer glumac zna da je glumac. Drugim riječima, Rad je postao uloga. Vi imate Rad kao ulogu ne kao stvarni Rad glumca. Vidjeli ste svoju bezvrijednost i sada ste iz povrijeđenosti, laži, pretvaranja, potrebe za vrijednošću upotrijebili ideje Rada i to vas je dovelo do krize. I kriza vam upravo govori odakle ste upotrijebili Rad. Niste vidjeli taj dio u sebi koji je preuzeo Rad i koristi ga za svoju korist, ne za vašu korist (svijest o sebi). Kada kažemo da ste “nesvjesni” vi iz neke nove nesvijesti govorite kako vidite da ste nesvjesni i kako ste bili nesvjesni pa je kriza došla. Ne gospodo. Niste vi bili nesvjesni niti nesvijest ima nesvjesnost. Vi ste nesvjesnost. Ako sam nesvjestan nečeg, bio nesvjestan nečeg to ne znači da sam sada svjestan već da u toj nesvijesti sam jedan dio proglasio nesvjesnim a da nisam vidio drugi dio, koji proglašava prvi dio nesvjesnim. Sama riječ “nesvijest” govori o čemu se radi. Nema Svijesti o sebi ili Svijesti. Nije upaljena svijest. Nije prisutna. Nema je. Nesvjesnost govori o nesvjesnosti ne svjesnost. Umno ste prihvatili ideje (nesvjesno) jer ste htjeli pobjeći od nečeg što vam se ne sviđa (nesvjesno) i sada je došla kriza (nesvjesno). Kriza je isto što i sve ostalo. San, iluzija, pojava, uloga, nestvarno. I tako joj trebate prići. Ostati svjesni IZA, svjesni da je kriza tu, da se san pobunio, da pojavno bjesni, ali vi ste svijest u kojoj se to dešava i bez vas kao svijesti to ne bi postojalo. Gdje da se izrazi kriza ako vi kao svijest ne osigurate prostor za krizu? A prostor za krizu je svijest sama po sebi a to ste vi. Svijest se izražava kao svjesnost sebe kao svijesti. Kriza će da gori u tijelu, u umu, u osobi, u vitalu ali ne i u vama osim ako vi niste tijelo, um, osoba i vital. Bit je ostati smiren, umiren iza krize i gledati na nju kao i na sve ostalo. Ako je način bio san, onda je kriza san. Ako je način bio gluma, onda je kriza uloga. Ako je način bio Stvarnost onda je kriza pojavnost (nestvarnost). Ako je način bio znanje o silama onda je kriza oprečna sila. Ako ste vi Prisutnost onda je kriza neprisutnost, itd.

Ako je vaš Rad promatranje, proučavanje “sebe”, održavanje promatranja i svijesti o sebi, dovođenje prisustva u život ne dirajte napredne tehnike i načine. Uništit će vas. Jasno, svi volimo da čačkamo. Ali ako čačkamo onda se zna tko je čačkao. Ako radite jedan način ne dirajte drugi, ne tražite pojašnjenja u drugim načinima Rada ili Učenjima. Ako ste na putu svijesti o sebi niste na religioznom putu. Ako ste na religioznom putu niste na putu svijesti o sebi. Osim ako ste došli do tog nivoa kada možete da se igrate sa nekoliko različitih puteva, načina, učenja. Ali najčešće niste. Jer da jeste ovo bi već znali. Ako težite razbuđivanju iz iluzije Božje zapovijesti nisu upute za vas osim ako znate kako da ih integrirate u emotivni centar i ne miješate taj centar sa nekim drugim centrom. Ako je vaš način devocija prema Božanskom ne uništavajte ideju Božanskog. Uništit ćete sebe. Ako je devocija usmjerena ka svijesti i svjedočenju ne ubacujte Božansko, zeznut ćete se. Osim ako znate da je Svijest Božansko, da je Bog Svijest, da je Svijest Bog i da samim tim svijest o samom sebi jeste Božansko, Bog, Apsolut, Brahman, itd. Tada se možete igrati i glume i sna i pojavnog i nestvarnog jer ste došli do onog što većina, koja govori da to ima, nema. A to će se, gospodo, vidjeti u vama. A vi ćete to vidjeti, pošto ne možete vidjeti sami sebe, po posljedici i životu koji vodite.

San, iluzija, pojavno, nestvarno, gluma, sve to su NAČINI RADA, i NEMA NIKAKVE VEZE SA TIM DA LI JE TO STVARNO ILI NIJE. Nas to ne interesira. Nas interesiraju posljedice ili cilj tih načina. Ali ne zaboravljamo da je to način, tehnika, uputa, vježba, sadhana. Također morate znati i temelj iz kojeg je način radi. Ne možete iz sna raditi sa snom. Iz iluzije raditi sa iluzijom, iz pojave sa pojavom, iz nestvarnog sa nestvarnim. To možete samo ako imate temelj u sebi, svijesti, svjesnosti o sebi i to ste vi. Ne možete biti svijest o sebi kada vam se nešto ne sviđa, ili kada bježite od sebe kojeg ne podnosite. To mora postati vaše novo ja, novi čovjek, novi temelj, nova percepcija. Staro se uništava samo onda kada ste postali novo.
“Prije no što se ponovo rodite morate da umrete. A prije no što umrete morate da se probudite”. Citat govori sve. Prije no što postanete Svijest o sebi (ponovo se rodite) morate da umrete kao osoba koja jeste. Ali prije no što umrete morate da se probudite iz sna o osobi, iluzije o osobi, glume o osobi, umišljanja da ste osoba, snova, fantazije, laži, slike o sebi, predstava o sebi i drugima, itd.

Vidjeti sve snom a ne unijeti svijest o sebi u taj san to je put do ludila, samo-uništenja. Vidjeti sve kao uloge a ne unijeti svijest o sebi u te uloge i predstavu je smrt glumca. Ne možete parcijalno raditi na sebi. Uzimati što vam se sviđa kako to danas sva duhovnost čini. Morate raditi na razumijevanju, kontrolirati svoju nestrpljivost i čačkanje po svemu i svačemu, smiriti vitalnu razdražljivost koja vas gura od jedne tehnike ka drugoj tehnici ili načinu. Stvoriti svijest, svjesnost u sebi. Održati je. Dovesti je u sebe, život, življenje.
Brzi metodi traže dobar temelj. Ići poprijeko znači i veću opasnost. Popriječiti ili brže doći znači da ste zreli za to i to ne može doći iz osobe koja sebe zamišlja zrelom, spremnom, smjelom. Čim želite “poprijeko” niste spremni za to. “Poprijeko” se desi i to samo onima koji su zreli. Nitko od onih koji znaju “trikove” ne žudi da popriječi put. Nije lud. Ili barem nije dovoljno lud za to. To mu se desi, ali on ne žudi za tim jer zna šta je cijena trika i puta poprijeko. Popriječiti put znači da više ništa drugo ne može biti učinjeno, da je sve ostalo uništeno. Ali to ne znači da taj čovjek nije nešto stvorio u sebi jer bez toga on ne smije i ne može da popriječi put do cilja. Takav više ne želi vlastitu vrijednost, zaštitu, smisao, sanjanje, snove, iluzije, priče. On želi Stvarnost i samo Stvarnost. Istinu i samo Istinu. A on je već od Stvarnosti, već od Istine.
Stoga, korak po korak, postepeno, lagano, sa razumijevanjem. Žurba ubija. Nestrpljenje uništava. Čačkanje košta. A na kraju nema onog koji je spreman da plati cijenu.