necuČim se pojavljuju otpori u nama, različite reakcije čiji zajednički čimbenik može biti nazvan “otporom” – bunt, kukanje, zvocanje, nesviđanje, pritisak, osjećaj da nećete, ne možete i ne želite (ukratko) – riječ je o tome da se stara priroda, stara struktura buni, opire promjeni, upotrebi neke ideje, primjeni Rada. Jedan od najjačih izražaja otpora jeste “to nije prirodno”; “ne osjećam da tako trebam”; “ne sviđa mi se to i ne želim to da radim”; “to je protiv mene i moje prirode”; (ne mogu, ne želim i neću); itd. Pomoću tih i sličnih izražaja koji su manifestacija niza manjih otpora, niza djelića koji učestvuju u generalom otporu može se primijetiti jačina, smjer, kvaliteta otpora. Otpori su prosto pokušaj sistema da zadrži kontrolu, zadrži čovjeka na mjestu gdje se nalazi, produži ili održi pasivnost, produži ili održi tupost i inerciju, zadrži poziciju, održi postojeće stanje i produži ga, itd. Otpori jasno ukazuju na problem, na poredak, situaciju, manje otpore koji ga zadržavaju i ograničavaju ali i čuvaju ga unutar poretka koji ga je preuzeo. Neću reći da on aktivno učestvuje u tome jer to je čovjek dobio, naučio, naučen je i prihvatio je kao sebe i svoje. Otpori mogu biti još teži i jači. Organizam i psiha može ući u bolest, patnju, nesreće kako bi sačuvao unutarnji poredak, kako bi sačuvao sam sebe kao “entiteta” koji kao parazit koristi i iskorištava životnu silu.
Recimo, dobro poznat otpor je i otpor kada smo kao djeca glumili bolest ili nemoć kako bi nešto dobili, zadržali, oslabili utjecaj na nas, kako bi izbjegli određene naredbe i zahtjeve autoriteta, izborili se za svoju odluku, izbjegli pritisak ili test u školi i slično. Kasnije, taj dio koji koristi nemoć ili bolest može postati veoma jak i dovesti do stvarnih problema sa zdravljem kad god treba da se izborimo za sebe ili odupremo nekoj promjeni koja nam se ne sviđa. Životna sila u čovjeku je veoma snažna i kreativna a kada se ona izrazi kroz filtere i programe ona kreira stanje cijelog organizma. Otpor može biti i naizgled pozitivan. Kroz smijeh, šalu, duhovito shvaćanje, duhovito izražavanje, zadržavanje površinskog pozitivnog stava i slično. On može biti i neutralan, ravnodušan, nezainteresiran, bez jakog utiska kao gašenje bilo koje zainteresiranosti za nešto ili negativne reakcije na nešto.

Kao što imamo vidljive i površinske otpore imamo i one nevidljive, suptilne i duboke otpore. Učenje često puta kaže da je čovjek “sila otpora”, “tamah guna” u pokušaju da ukaže na strukturu čovjeka. Jedan od ciljeva učenja je i transformacija te sile u čovjeku. Problem je u tome što čovjek osjeća snagu kada se nalazi u otporu, što čovjek iz otpora i negativne sile može da crpi snagu, moć, dominaciju, osjećaj sigurnosti, osjećaj pravednosti, ispravnost, pravo na reakciju, pravo na borbu za sebe – iako sam niti zna za koje sebe se bori, koju pravdu traži, kakvu snagu treba ili želi da ima jer često puta snaga se koristi dvojako. U jednom trenutku ta ista snaga služi tome da se organizam sačuva i učini sigurnim a već u sljedećem trenutku ista ta snaga se koristi za napad, agresiju, uništenje svega što ne odgovara umnim ili psihičkim programima koji su u tog čovjeka ugrađeni, koje je on preuzeo ili drugim riječima koje on ima i smatra sobom.
Otpori mogu biti izraženi na stotine načina. Recimo, od imitacije prilagođavanja, imitacije da radite ono što učenje od vas traži pa do toga da točno i savjesno radite sve što učenje od vas traži ali ne zbog stvarne potrebe za mijenjanjem i promjenom već upravo suprotno, da zadržite poziciju koju imate, potvrdite sami sebe, dobijete pažnju i vrijednost, postanete vrijedna jedinka koja je prihvaćena i voljena jer ona je “vojnik učenja”, “ratnik ili ratnica svjetlosti” i slično. Otpori, kao i sila otpora koja stoji iza njih, mogu koristiti bilo šta s ciljem da postignu svoj osobni cilj, a to je zadržati, izgraditi i osigurati trenutačnu poziciju, rejting, vrijednost, san, iluziju koji imaju i kojom se identificiraju.
Otpor može pomagati drugom čovjeku. On često može imati i želju za boljitkom, želju da se pomogne životinjama i ljudima, želju da se bori za promjene na planeti, želju za zdravijim i boljim životom, može biti veoma spiritualan i religiozan, veoma duhovan. Kada se malo “zagrebe” ispod površine uviđa se da je riječ o maski koju neki jak otpor, strah, želja koristi s ciljem samo-očuvanja, dominacije, manipulacije, pa čak i osobnog samo-zadovoljstva i uživanja u samo-dostatnosti (osigurati sam sebi sve što ti je potrebno, zadovoljstvo sa trenutačnim sobom, vanjska i unutarnja neovisnost, itd.).
Jasno, autentična samodostatnost je unutarnja snaga svijesti i bića, ne imitacija osobnosti, u tom smislu, kada je samodostatnost oslonjena na lažnu osobnost smatra se lažnom, imaginarnom i njen cilj je da samu sebe održi i spriječi bilo kakvu promjenu iako to radi pod krinkom upravo te promjene.

Otpor NIJE volja i nema veze ni sa voljom ni sa radnim odlukama. Iako se sam otpor može doživjeti kao volja ali u ovom slučaju kao samo-volja. Odluke koje dolaze iz otpora su odluke pogrešnog dijela u čovjeku i time vode pogrešnoj kristalizaciji, pogrešnim rezultatima Rada i slično.
Kada se otpor manifestira kao događaj, stanje, bolest, nemoć, zlo tada se osoba naizgled “kaje” ili je spremna da se “pokaje”. Cjelina organizma plaća cijenu za otpore koje je nesvjesno podržala, za dijelove osobnosti koji su izražavali čvrstu samo-volju i nekim “čudom” taj isti čovjek, koji je prije par dana, mjeseci ili godina izražavao, čuvao, zahtijevao da se “poštuje njegova pravednost, volja, boljitak, odluke, život” i slično, sada “uviđa” šta si je napravio svim tim zahtjevima i otporima i želi da se toga riješi, “spreman” je za Rad i Učenje, “spreman” je da se mijenja i slično. Ne, to nije istina. To je laž kao i sama samovolja, kao sam otpor. To je prirodna, biološka reakcija organizma koji želi da se riješi patnje, bola, straha, nemoći ali ne i da se mijenja. Iza toga stoji ista ta osobnost, sa svim otporima, zahtjevima, pravednostima, strahovima ili ukratko nesvjesnošću koja je bila i prije ali ovaj put “načeta” tj. organizam je počeo plaćati cijenu i rezultat je reakcija bola, patnje, nemoći, bolesti, nesreće, itd. Ništa se nije promijenilo. Promijenila se reakcija ali organizam je ostao isti.
Jasno, postoje i izuzetci. Postoji i stvarna težnja da se promjeni. Postoji i stvarno uviđanje šta smo sebi napravili i stvarna namjera da se mijenjamo. Ali to je jako rijetko. Toliko rijetko da ćete bilo kojim eksperimentom, kao dokazom, utvrditi da to najčešće nije istina, i da je i dalje riječ o prikrivenom otporu, težnji da se zadrži sve što ste u toj osobi vidjeli i prije ove novonastale situacije. Čim malo zagrebete po bolu javlja se ista reakcija kao i prije s tom razlikom da je ona ovaj put mnogo snažnija i okoštanija nego na početku. Bit je dotaknuti srž problema, ne površinu jer na površini čovjek lako imitira, glumi, zavarava sebe i druge. Čovjek koji je spreman na promjenu više nema samovolju jer je uvidio gdje ga je ona dovela. Otpori postoje ali postoji i želja i odluka da se njih riješi, da se bori sa njima. Ako tim otporima date afirmativnu metodu samo-razvoja oni će ojačati. Ako date negacijsku metodu oni će se pobuniti i neće htjeti da rade sa tim, neće htjeti da se suoče sa sobom.
Nemojte se začuditi ako je takav čovjek i spreman da umre, da se žrtvuje za “promjenu”. To nije istina. To je otpor i samovolja koja želi dobiti nešto osobnom žrtvom, žrtvom za neki visok cilj, velika duhovna djela, spas drugih i planete, itd. Najčešće iza ćete vidjeti istu agresiju i samo-agresiju, iste otpore, istu samovolju, itd. Ona budi kundalini, ona se žrtvuje za zdravlje drugih, ona budi čakre, ona želi biti duhovni spasitelj drugih, ona je veliki i pravedni kritičar pogrešnih metoda, i uvijek to ONA. Srž tog “ona” jeste upravo biološka reakcija samo-očuvanja, samo-održavanja, samo-volje, otpora, maskiranog bola i straha, itd.
Danas skoro da i nemamo metodu koja to može da riješi, osim mudrosti onog koji radi sa tom osobom. Mudrosti, iskustva, dovoljnog znanja i poznavanja cjelina uma i tijela (psihe), i spremnosti na jako dugotrajnu i tešku praksu sa tom osobom ili takvim ljudima. A većina je takva.

Otpori su “čudo”. Kada bi ste uzeli sebi za zadatak proučavanje otpora kod sebe i drugih iznenadili bi ste se koliko bi vam vremena za to trebalo, koliko je skoro sve u čovjeku otpor, koliko je teško bilo šta napraviti, kakav sistem stoji iza otpora ali i šta je to što gospodari silom otpora a time i ljudima, itd. Vidjeli bi ste da mnoga velika djela dolaze iz iste te sile otpora, negativnosti, tromosti, inercije, tuposti, tamaha. Nitko normalan, da tako kažem, ne želi da ima posla sa tim.
Probajte nekoliko dana proučavati otpore kod sebe, promatrati ih, bilježiti ih, probajte vidjeti gdje se sve oni pojavljuju, kada glume pozitivnost i želju za promjenom, kada igraju igre duhovnosti, religioznosti, Radne igre, kada manipuliraju učenjem, životom, kada vas guraju u neke sitne bolesti i probleme, kada otpor želi “srodnu dušu”, pošten ljudski život, pravednost i borbu za istinu i pravdu na planeti ili društvu ili zajednici, itd. Zanimljivo je vidjeti to u sebi. Naravno, potrebno je da ostanete što više ne-identificirani sa onim što ćete vidjeti. Samo-viđenje je jako opasno. Za to vam je potrebna unutarnja snaga ili oslonac ili pravilno razumijevanje učenja jer ćete uz pomoć toga izvući se iz posljedica samo-viđanja. Vidjeti “sebe” je jedna od najbolnijih stvari koju možete učiniti. De-identifikacija je bolan proces, odbacivanje osobnosti je bolan proces, psihički bolan sve dok se ne prijeđe određena granica, dok se ne stekne drugačija percepcija i drugačiji oslonac, drugačiji temelj.

Otpor je vitalan po svojoj prirodi ali upravlja svim drugim umovima u svom naumu. Upravlja intelektom koji će naći filozofsku tvrdnju za sve što će potvrditi otpor, upravlja tijelom i fizičkim umom koji će izazvati teške poremećaja s ciljem da “prikloni” vitalnom umu, upravljat će i sa instinktivnim umom, izrazit će se i u seksualnosti, uzet će najsvetija učenja samo zarad sebe i samo-očuvanja. Drugim riječima, imamo bitku sa veoma jakim “entitetom” u “sebi”. Namjerno pod navodnicima jer upravo to smo mi. Ja-dentifikacija, poistovjećenost sa identitetom, kreiranim “entitetom” u nama. Kad kažemo da “čovjek ne postoji”; “čovjeka nema”; “nema osobe”; “nema vas”; i slično govorimo o ovome. To je dio nas kao osobe, kao čovjeka, imaginarnog entiteta, imaginarnog čovjeka, imaginarnog “nas” u nama.
Mogu slobodno reći da je skoro pa cijela duhovnost i religija kreirana iz tog “entiteta” s ciljem samo-očuvanja tog “entiteta”.

Ovo je “teško” i “gadno” samo za one koji su stvarno krenuli da se upoznaju, da prouče sebe, da vide s čim imaju posla. Ostalima, to je duhovnost i religija koja ih čuva, koja ih osnažuje, koja im daje vrijednost, život koji ima smisao i u tom smislu je evolucija njih samih. Pitanje je evolucija čega ili koga?
Da bi bilo šta od učenja upotrijebili mora biti izgrađen dio u vama koji je već sada slobodan, u nekoj mjeri, od utjecaja osobe, otpora, samo-očuvanja, itd. On na neki način mora biti “uveden” u vas, iako je već u vama ali nije od vas, vas kao osobe i biološkog organizma. Biološki organizam IMITIRA sve što duhovnost, religija i ezoterično govori. On u sebi ima sve supstance koje imaju viša tijela i imitira viša tijela. On imitira sva moguća iskustva a time može da imitira i tzv. “prosvjetljenje” i “buđenje”. On u sebi sadrži sve supstance svih razina iznad ali on sam ne može postići ništa od tih razina, već samo imitirati. Biološki organizam je savršen i napravljen je za svrhu ove planete i sunčeva sistema. To je jedina njegova svrha i za tu svrhu on radi, iako to sam ne može da vidi. Njemu je data mogućnost, kroz supstance koje u sebi ima, kroz razine koje u sebi ima, da izgradi, razvije, sakupi, kristalizira dodatne supstance koje će izgraditi viša tijela, stvoriti svijest o sebi, kristalizirati je u sebi ali pod uvjetom da ima nešto što ne pripada ovoj razini, da ima grumen “zlata” pomoću kojeg će “olovo” pretvoriti u “zlato”. On ima i imitaciju svijesti, svjesnosti u sebi jer on je samo-svjestan. Jasno, njegova samo-svjesnost je nesvjesnost i “svjesnost” osobe (analitički um, niži razum, samosvjesna osoba – tzv. ograničeni ego, slika o sebi, persona). Otuda, iako svi govore o “svjesnosti” to nije ista svjesnost koja je potrebna za stvarno oslobođenje od osobe, tijela, zakona ove razine. Kada se toj “svjesnoj” i veoma “samosvjesnoj” osobi da rad sa svjesnošću i pažnjom, ako je imalo iskrena prema sebi i vama, reći će vam da ona ne može biti svjesna ni jedan jedini minut i to govori o količini supstance, izmjerene vremenom na našoj razini, koju ima u sebi. Ta supstanca je “zlato” koje taj čovjek ima. To su “karte” koje su mu dodijeljene. Ako zna kako da radi sa tom supstancom, “zlatom” koje ima i koje je dobila u “nasljedstvo” – “otac koji je udahnu dah u čovjeka”; “Bog nas je stvorio na sliku svoju” – ona ima mogućnost. Potencijal koji ima postaje mogućnost da nešto napravi i otpori služe kristalizaciji i skupljanju supstance. Borba za sebe (potencijal, mogućnost, “zlato”) je način da se skupi ta supstanca. Borba za sebe (“zlato”, supstancu, svijest o sebi) protiv lažnog, imaginarnog “sebe” (otpori, strahovi, nemoć, bol, patnja, tromost i inercija, mala “ja”, negativne emocije, itd.).

Ima još nešto što se daje čovjeku u toj bori a on je to krivo razumio i od toga samo ima štete. To je ono što bih nazvao “slika prosvjetljenja”. Slika prosvjetljenja ima jedan jedini cilj a to je da pojasni što je to čisto stanje svijesti, što je to naša autentična, istinska ili prava priroda. Nekad mogu reći i “tko je to” naša prava priroda. Drugim riječima, slika prosvjetljenja je opis svijesti slobodne od ograničenja, tromosti, otpora, inercije, osobe, identifikacije, itd. I ona služi tome da ukaže na dio u nama, “zlato”, koje se pojavljuje na nekoliko sekundi u svakom od nas iako većina to ni ne primijeti. U Radu to je nešto s čim čovjek uči da radi, uči kako da održi, kako da ojača, kako da koristi u svojoj evoluciji. Slika prosvjetljenja ne služi imitaciji, kako to većina u duhovnosti ili religiji koristi. Jer imitacijom varate samo sebe i izmičete si “tlo pod nogama” tj. mogućnost da postignete to što imitirate. Ona služi pojašnjenju, orijentaciji, poravnavanju, uspoređivanju “sebe” u odnosu na autentičnu svijest ili prirodu. Slika Boga, slika Ljubavi, slika Svijesti, slika Prosvjetljenja ima svoju svrhu samo u tome, ne u imitaciji, ne u varanju sebe i drugih, ne u ojačavanju osobe i lažne svijesti, itd. Kao i svaka druga “slika” ona ima za cilj da usporedi vašu “sliku” sa stvarnom slikom i ukaže na to o čemu se radi, šta mora da se popravi, doradi, ukine, odbaci, izgradi, itd. Ako je koristite na pravi način, kao recimo čovjek koji koristi sliku nekog umjetnika kako bi naučio sam da slika, možete je iskoristiti. Ako je koristite da osnažite lažno ta slika će biti vaše samo-uništenje jer će prvo kristalizirati a onda okoštati osobnost, sliku o sebi, personu, san, iluziju. I time ukinuti bilo kakvu mogućnost samo-razvoja, samo-rasta bića.
Mnogi metodi koji se danas daju, koji su pristupačni prosječnom čovjeku upravo imaju suprotnu namjenu, ne rast i razvoj bića. Pogrešno su dati, na pogrešan dio padaju, pogrešan dio forsiraju, forsiraju imitaciju i laž, pretvaranje i “netko i nešto” osobu i postignuće. Veoma su opasni i oni su “vuk u janjećoj koži”. Svi mi ćemo rado napisati “bacite nas među vukove i vratit ćemo se kao vođe čopora” ali kada naš, divni i preslatki pas pokaže zube ili malo zareži na nas od “vođe čopora” postane “pokorni sljedbenik”. Sve u nama je pogrešna slika. A otpor je dio koji služi da se pogrešna slika sačuva i osnaži. Boriti se protiv otpora znači veliko samo-mučenje, patnja i bol, osjećaj nesigurnosti, strah, itd. I tu se borba, na tom polju bitke (kurukšetra), vodi. Tu su “Arđuna i Krišna”, okruženi vojskama, pred najvažniju bitku za svoje biće, za sebe. (Pročitajte početak bitke u Bhagavad Giti, imena prevedite na naš jezik, zvukove školjki prevedite na naš jezik i bit će vam jasno o čemu se govori).

Borba za stvarno Sebe je jedna od najbespoštednijih borbi koju možete da vodite. To je borba na sve ili ništa. Ako popustite i najmanjoj sitnici koja dolazi iz lažnog sebe nećete uspjeti. Osobno, mene ne zanimaju vaše priče i vaša duhovna nasljedstva jer znam da su lažna kao i većina vas. A mogu reći kao i ja sa vama. Kada steknete “muda” da vidite laž koja jeste, laž religije i duhovnosti (za razliku od onih stvarnih i autentičnih koje čak i niste sreli), tada možemo govoriti o POKUŠAJU da nešto napravite, napravimo. Do tada, uvažavam ja vaše napore i vaše pričice, ali me ne interesiraju. Slobodno stanite ispred ogledala i pričajte si priču o sebi i svom životu. Možda uvjerite tog lika ispred u ogledalu u istinitost tih priča. Nekog tko vidi stvarnost teško da ćete uvjeriti u bilo šta. Oni znaju tko i šta im govori priče o sebi. A tog koji govori to što govori ni ne primjećuju jer znaju da je on laž, san, iluzija koja imitira stvarnost ali nije od Stvarnosti, od Istine, od Boga.

Otpora je na stotine. Osvijestiti otpore je prvi korak. Drugi je borba protiv njih ZA SEBE, Svijest o sebi ili samu srž Istine (Boga, Apsolut, Brahmana ili kako želite). U toj borbi nema poštenja, nema pravde, nema istine, nema dobra, nema ljubavi, nema srodne duše i NIKOME, ali BAŠ NIKOME nije stalo do vas. Sami ste. Jer to što čini vas, ta supstanca koja vam daje život lako može biti supstanca bilo čega drugog, lako može biti upotrijebljena za bilo šta drugo. A oko sebe imate jako puno primjera toga. Potražite ih. Sve u ovom univerzumu može biti upotrijebljeno za bilo šta drugo (sve) u ovom univerzumu. I to nema nikakve veze sa vama. Baš kao što je to upotrijebljeno da izgradi vas tako može biti upotrijebljeno za bilo šta drugo, čak i za kamen na mjesecu, foton sunca, česticu komete ili bilo čega drugog u ovom univerzumu. To što vas sprečava da to uvidite upravo je vaša osobnost, otpor, umišljenost da imate ili imamo vrijednost i značaj (a ne znate šta je to i u čiji svrhu postoji – tko mu je stvarni gospodar). Ali kada bi ste vidjeli stvarnu vrijednost i značaj skamenili bi ste se od straha. Toliko je beznačajna da je beznačajno čak i spominjanje neke imaginarne vrijednosti i značaja. I tu se krije trik učenja, ako ste učenik. Ako niste, sretno vam.