PraksaBiti prisutan u sebi. Često izgovorena uputa ali ne tako često upotrijebljena uputa. Biti “prisutan” u umnim procesima je jedno, a biti prisutan u sebi nešto sasvim drugo. Nesvjesnost bi se mogla nazvati mnogo preciznije, neprisutnost. Neprisutnost znači da se procesi sami od sebe odvijaju ali nema svjesnog prisustva unutar njih. I to je stanje čovjeka, svakodnevno stanje. Prisutnost sa druge strane znači biti prisutan u procesima, ali i u čulnoj, fizičkoj realnosti. Svjesnost sebe je dublja razina od ove razine prisutnosti u sebi i prisutnosti u fizičkom, čulnom.
Iluzija “ja” daje memoriju da ste bili prisutni u neprisutnosti. Procesi, memorija, reakcije i dodatno sjećanje na “ja” kreira tu iluziju. Asocijacije misli i emocija daju dojam da ste vi reagirali, naravno, ponovo uz dodatak memorije o “ja”. No, to niste bili vi. To su bili procesi i asocijacije kroz intelekt i vital unutar fizičkog uma.
Biti prisutan u sebi prije svega znači biti svjesno i namjerno unutar prostora u kojem se dešavaju procesi, memorija, asocijacija umova koje nesvjesno nazivamo mišljenjem i emocijama. A onda, kao dodatak, biti prisutan svjesno i namjerno unutar fizičke realnosti, čulne realnosti. Naglasak u oba slučaja je u prisutan u prostoru svijesti unutar koje se dešava i čulna i reaktivna nesvjesna priroda.
To je niži oblik svijesti o sebi, svjesnosti. Mogao bih to nazvati “biti jednim okom” svjestan sebe i svijeta oko sebe. Svjesnost sebe, u pravom smislu te riječi, je mnogo intenzivnija kao osjećaj prisustva unutar vanjskog i unutarnjeg dijela fizičkog uma, čulnog uma a onda kao dodatak unutar unutarnjeg uma koji nema veze sa čulnom realnošću. Jasno, mnogi to ne doživljavaju tako jer nemaju svijest koja je profinjenija i ne mogu osjetiti razliku između vanjskog i unutarnjeg uma.

Dvije riječi koje nesvjesno koristimo, u najčešćem slučaju, jesu “biti” i “prisutan”. Obje znače jedno te isto. Biti je Prisutan i Prisutan je Biti. Ali zbog nesvjesnosti većine, što je lako dokazivo, te dvije riječi opisuju jednu te istu stvar, iako to većina ne primjećuje dok izgovara te dvije riječi. Kada im je skrene pažnja (zanimljivo), oni uz pomoć memorije i automatskog osjećaja “ja” prisjećaju se da su te dvije riječi spojili zajedno i da one jedna drugu negiraju (iako i to rijetko osjećaju ili znaju). To govori da oni nisu bili u izgovaranju upute “biti prisutan”, jer da jesu, i da je svijest naučena osjetili bi nelagodu i ta nelagoda bi im ukazala gdje je greška. Nisu prisutni a nisu ni “biti” unutar mehanike govora. A i to je dio uputu “biti prisutan”. Dobro, u našem govoru i jeziku teško je dati uputu bez upotrebe kontradiktornih riječi. U ovom slučaju “biti prisutan” označava ono što trebamo da odradimo, radnju. Biti je sam čin radnje ili Činjenja. Čim možete “biti” u nečemu to je čin svjesnog Činjenja, Djelovanja. Ne možete “biti” “prisutni” bez “svjesnosti” koja je proces ili kretanja “svijesti”.
Jeste li sada prisutniji?
Ako jeste to znači da obraćate pažnju na sebe iznutra i ono što piše na ekranu. Pojačano ste pažljiviji jer pažnja je dio prisutnosti, ona je alat “biti prisutan”. Kada ste “prisutni” vi ste u pojačanoj “pažnji” prema bilo čemu. Vanjskom ili unutarnjem, a najbolje ka oboma u isto vrijeme.
Sada, sa tom prisutnošću, pogledajte oko sebe, nebitno u šta, nebitno gdje oko sebe. Ako ste to učinili u tom momentu dobili ste “sebe” odvojeno od okoline. Pažnja je ta koja vas povezuje sa “sobom” i sa “okolinom”. Pojačana pažnja daje osjećaj da ste prisutni. Osjećate prisutnost u tijelu i umu i u okolini. Sada to zadržite.
Utisak, kroz čula, dolazi do vas. Unutar vas se procesi, memorija, asocijacije misli i emocija sami od sebe dešavaju. Ali vi ste tu. Doživljavate ih. Doživljaj unutarnjih procesa također je utisak ali iznutra. Utisak izvana i utisak iznutra.
Da li možete sada reći da vi mislite, imate emocije i procese ili se oni dešavaju unutar vas? Da li su misli, emocije i procesi povezani sa okolinom i da li vi kontrolirate (gospodarite) njima?
Probajte namjerno, ali sa prisutnošću, da mislite i osjećate. Možete li ili to predstavlja određenu teškoću? Zapamtite, sa prisutnošću ili “biti prisutan”.
Teško. Sve se u vama dešava. Kao što se sve samo od sebe dešava oko vas u vašoj okolini.
Ako zadržite prisutnost ili biti neko vrijeme osjećat ćete se nadopunjeni, popunjeniji, kao da još nešto ispunjava inače nesvjestan prostor svijesti unutar vas, tijela, i prostor svijesti oko vas, jer i to je prostor svijesti.
Misli će se dešavati, emocije će se dešavati, procesi će se dešavati baš kao i zbivanja u okolini, s tom razlikom što ste vi tu. Kada vi niste tu, kao sada, sve to se i dalje dešava a vi imate iluziju da ste to vi, da je to vaše, i da vi učestvujete u tome. Da li učestvujete? Da li ste vi u njima?
Niste. Nema vas. Vi ste tu samo kada ste “biti” ili “prisutni”.
Kao dodatak ovome, poseban dodatak, da vam pokažem koliko vas nema jeste probajte “biti” ili “prisutni” dok govorite, pričate, imate interakciju sa drugima. Uspjeh se mjeri ako to možete održati duže od dva minuta i ponoviti bilo kad i bilo gdje. Dva minuta i ponoviti nekoliko puta za redom a da se ta dva minuta, nekim čudom, ne smanje.

Ako ste uspjeli u tome dokazali ste sebi da možete “biti” “prisutni” u svom životu. Dokaz ne znači ništa. Koliko god bili oduševljeni njime. Cilj je Biti Prisutan ili samo Biti ili samo Prisutan svakodnevno, stalno, u svakom trenutku kada vam je to potrebno, kada morate, kada vidite da vas nema.
Budan čovjek je SPONTANO, samo od sebe, prisutan na taj način u svom životu, po svom nahođenju, kad mu treba, kada želi, kada mora, čim vidi da je na trenutak nestao, i slično.
Čovjeku u Radu to je osnovna vježba bez koje on ne može da radi Rad, da bilo šta u Radu odradi. Ako niste u tom stanju, niste ni u Radu, niti možete biti u Radu. Ovo je osnova.