sufiOsnove Rada, kao učenja, izgledaju teške i nemoguće za prijeći jer je navika da budemo svoje svakodnevno “ja” ili osoba, jača od težnje da se mijenjamo, da se promijenimo. Druga prepreka su uvjerenja i koncepti koje smo pokupili, negdje usput, i vjerujemo da su oni istina. To su ograničenja koja osnažujemo vjerom u njih i koja se “brinu” da ostanemo na mjestu na kojem se nalazimo. Treća prepreka je prirodno svojstvo uspavane svijesti a to je lijenost i tromost – svijest pod djelovanjem pasivne ili negativne (tamah) sile (gune). Četvrta prepreka je vjerovanje u to da mi nešto možemo, da smo sposobni, nemoć da uvidimo da se sve dešava i da svemu što se dešava u nama mi samo dodajemo “ja” ili “moje” bez uvida da osjećaj sebe čini djelovanje sila, a ne naša svjesna odluka ili volja. Petu prepreku čini nemoć da određenu stvar držimo u sebi dovoljno dugo ili da u sebi držimo sjećanje na sebe, pamćenje sebe zajedno sa ciljem ka kojem smo krenuli i koji želimo postići. Šestu, ne manje važnu, prepreku čini nedovoljna snaga ideja s kojima radimo koje u odnosu na prethodno izrečeno ne mogu “zaposjesti” svijest, ne mogu da se utemelje u svijesti kako bi se kristaliziralo “nešto” u nama sposobno da preuzme aktivnu ulogu, a ne pasivnu koju trenutno ima.
Ima još prepreka, ali ove su neke od bitnijih. Ako čovjek nešto učini sa ovim preprekama, bori se protiv njih, on mijenja sebe, ima snagu za promjenu, ima sposobnost da se mijenja, sposobnost da nametne mehaničkoj prirodi ono što je naumio.

Postoji još jedna prepreka, ali nju ću izuzeti iz poretka prethodnih prepreka. A to je prepreka koja govori o tome da pogrešan dio u nama radi i primjenjuje Ideje Rada ili učenja (nebitno kojeg). To je možda jedna od najgorih i najjačih prepreka koje većina ne može da primijeti, većina ne zna za nju i upravo zato ona najjače djeluje na čovjeka i njegovu težnju da se mijenja, spozna. “Prirodno” je da se nalazimo na mjestu u sebi u kojem se nalazimo. Do toga nas je dovela mehanička priroda nas samih ali i mehanička priroda razine na kojoj se nalazimo. Ona nema u sebi “program” ili “namjenu” koja bi podrazumijevala takav svjesni organizam na ovoj razini time ona ga ni ne omogućuje. Za potrebe ove razine i sistema u kojem se nalazimo svjestan čovjek nije potreban.

Dio u kojem primjenjujemo Rada je nešto što se stvara samim Radom i traži jako puno razumijevanja i znanja koje se praktično primjenjuje, traži napor u tom smjeru, traži odbacivanje i borbu protiv prepreka koje sam napisao, snažnu volju i jasnoću, jasan cilj i gotovo smrtnu spremnost da se do tog cilja dođe. Cilj je sam svjestan čovjek (za sada) sa svim sposobnostima, znanjima, mogućnostima koje on ima, spoznaja stvarnog u čovjeku a onda podređivanje svega ostalog pod to stvarno u njemu. To je (u njemu), ako pogledamo i ako znamo šta je to, ono što je protiv sistema i razine u kojoj se nalazi te time ova razina i sile u njoj čine sve u svojoj moći da ga spriječe da on dođe do tog cilja. Time to omogućuje da on ima trenje i postigne cilj kojem teži. Jer svako kretanje ka bilo čemu, osim čiste transcendencije, traži trenje triju sila kretanja, stvaranja, manifestiranja sa zakonima koji prate te tri sile.

Mjesto gdje on upotrebljava učenje i Rad nije mjesto gdje se treba i mora upotrijebiti učenje i Rad. To gdje ga on upotrebljava uništava, na kraju, i njega i učenje ili Rad. Način na koji on shvaća ideje, koncepte, nova uvjerenja koja mu se daju nije način na koji on treba da shvaća i razumije te nove ideje iz učenja.
Drugim riječima, možete meditirati narednih tisuću godina na način na koji to radite, raditi super tajne mantre, super tajne tehnike ali stvarnog pomaka neće biti osim imitacije duhovnosti i postignuća. Jer to radi pogrešan dio u vama. Mogu napisati način na koji se treba pristupiti učenju, Radu ili promjeni; napisati gdje u sebi morate to raditi; napisati kako se to spušta u taj dio i kako se taj dio osnažuje i sve što ću dobiti jeste devijaciju i time degradaciju onog koji to radi. Jer napisati takvo što ne garantira da će ispravan dio u vama da to i pročita i primjeni. Jer pogrešan dio u vama koristi sve “trikove” ispravnog dijela u vama. Drugim riječima, sile koje stvaraju umove ili mogu reći vaš cjelokupni um IMITIRA ispravan dio u vama, čisti dio u vama ili ono što inače nazivamo Istinsko Ja. Taj dio koji imitira nazivamo još “osobnost” ili “osoba”, tj. vi. Svaki dio Rada služi tome da se taj dio oslabi, ali samo pod uvjetom da se radi iz ispravnog dijela u vama, tj. dijela koji se radom postepeno kristalizira. On postoji u svakom čovjeku kao POTENCIJAL ali nije stvaran, realan, nemate mu pristup jer nije do kraja kristaliziran, nije stvoren u vama. Jasno, ovo je teže za razumjeti i potrebne su godine Rada kako bi se ovo razumjelo. Potreban vam je netko tko ovo ima, zna kako doći do ovog i zna prepoznati to, te i vas tome naučiti i zato sve što o tome mogu napisati, a da nemate tog čovjeka pored sebe, bilo bi uzalud i “bacio bih znanje pred svinje” (ne govorim da ste vi “svinje”). “Baciti znanje pred svinje” znači upravo to, dati znanje pogrešnom dijelu u čovjeku. To je dio koji je simbolički opisan kao “svinja”; on živi i ponaša se kao svinja.

Prepreke su nešto protiv čega se trebate boriti i s tom borbom stvarate svjesni centar u sebi koji može da primi učenje. Ono što većina podrazumijeva pod “svjesnim” nema nikakve veze sa svjesnim već analitičkim umom – tzv. “razumom” iako to nije Razum. Razum je jako visoko stanje svjesnog čovjeka. Tzv. “ljudski razum” je analitički um koji je, onih poznatih, pet posto svijesti čovjeka. Ako ovo možete shvatiti onda shvaćate šta analitički um znači i zašto ostalim dijelovima nemamo pristup. Istinsko Ja se krije u tzv. “podsvijesti”. Kažem “takozvanoj” jer takvo što ne postoji. Ne postoji podsvijest. Ona je simbol za dio u nama u kojem nemamo svijest o sebi, u koji analitički um ne može da uđe. Podijele svijesti nisu stvarne, one su napravljene samo kao simbolički prikaz zarad boljeg sporazumijevanja. Čovjek je 100% svijesti u svakom trenutku. Ali funkcionira samo iz 5% svijesti. Samo je taj dio funkcionalan u njemu kao analitički um. Sama riječ “analitički” govori šta taj um radi, šta taj dio radi. Ne uspoređujete ovo sa psihologijom. Ono što se naziva tim imenom je imitacija i pod tom riječju podrazumijevam nešto drugo. Za mene je Rad autentična psihologija. Možda se danas pojavljuju neki drugi pravci psihologije, koji možda imaju naznake prave psihologije, ali daleko je to još od autentične psihologije. Imam učenike koji “studiraju” neke psihološke nauke i redovno sa njima imamo “sukobe” oko autentične i ove konsenzusom dogovore “nauke”. Razlika je u centru oko kojeg je cijela ova konsenzusna “nauka” stvorena (ne vrijeđam psihologiju – smatram je potrebnom, jer svaki “tepih”, s vremena na vrijeme, mora biti istresen).

Borba protiv prepreka mora doći iz svjesnog dijela u vama. Samo na taj način neće doći do pogrešne kristalizacije, ali pod uvjetom da znate prepoznati svjesni dio u sebi, zaštiti ga, dodatno ga izgraditi, ali i očistiti od pogrešnih primjesa osobe – ovo je čest problem sa svima koji rade sa svjesnošću. Ne znaju kako da “pročiste” promatrača ili svjedoka. I to je njihova, skoro pa nepremostiva prepreka. Čišćenje promatrača, kada se uvidi ta greška, jako je teško. Osim ako se na vrijeme s tim nije krenulo. Možete reći, ako imate malo iskustva, da je promatrač uvijek čist. I ja ću vam odgovoriti da čitanje Nisargadatte i njemu sličnih ne znači da razumijete o čemu se radi. Dapače, to samo znači da ste iz pogrešnog dijela čitali te tekstove i učenje tih ljudi, sami nemate iskustvo. Svatko tko radi sa svjesnošću vidi kako se pogrešni dijelovi osobnosti kače na promatrača i može ih lako prepoznati. Jasno, ako zna šta je svjesnost.

Da se vratim na prepreke.
Prepreke ne postoje osim i ukoliko ne krenete razvijati stvarno u sebi. Tada prepreke nisu prepreke već stimulativni ili motivacijski faktor u vama. Prepreka postaju mogućnost. Ali ako prepreke u sebi gledate kao prepreke vašoj stiliziranoj slici o sebi tada su to prepreke za vašu personu, idealiziranu (stiliziranu) sliku o sebi. Persona ne može da radi na sebi. Persona je vaš stilizirani i lažni “ego” (slika o sebi). Nije čak ni pravi ego već imitacija, i većina ne zna šta je to pravi Ego. Ego nije prepreka već je prepreka vaš stilizirani “ego” a iz njega radite sve što radite. To je pogrešan dio u vama. Ili da kažem, jedan njegov dio. Ako, recimo, u Rad ulazite da budete netko i nešto to vam upravo govori da je riječ o vašoj projekciji sebe, stiliziranoj slici o sebi. Ako svjesnost i istinsko ja smatrate “poboljšanom slikom o sebi” tada je riječ o projekciji osobe, maske preko svijesti, koja želi postići nešto zarad nečega. I to je jako čest slučaj i kod onih koji su godinama u Radu.
Mogao bih reći, ali će me malo vas razumjeti, riječ je prosto o biologiji koja želi da se zaštiti. Ona postaje duhovna. Sve što želite postići vezano je sa biološkom potrebnom da ostanete sigurni, zaštićeni, moćni i samo-zadovoljni. Drugim riječima, biološka mašina, biološki mehanizam. I taj mehanizam se čisti jako dugi niz godina ali da bi se on očistio potrebno je stvarno raditi na sebi.
Ako bilo kojem dijelu u sebi kažete “ja jesam” i osjećate postojanje (sebe) vi osnažujete taj dio. Osjećaj postojanja, osjećaj da postojite i znate da postojite mora biti očišćen od svega. Sve iz njega mora biti izbačeno. Drugim riječima, ako vam nije stalo do Boga više nego do sebe ništa nećete napraviti.
Trećim riječima, “Bog” je bivanje. “Sebe” je osoba, tijelo, um orijentiran oko življenja i tijela, osobnost i sve druge karakteristike tzv. “čovjeka”. Ako sada pročitate prethodno ČUT ćete šta je rečeno. Čuti znači emotivno osjećati Istinu. Vidjeti znači svjesno percipirati Istinu. Kad kažem “emotivno” ne mislim vitalno. Postoje vitalne emocije i postoje psihičke emocije. Mislim na ove druge.

Ako osoba osjeća bivanje tada ta osoba želi dobrobiti bivanja. Ona kao parazit koristi osjećaj bivanja. I Bog u vama spava i sanja san o čovjeku. Još se nije probudio. Jasno, Bog u vama nije lažni “bog” spiritualnosti i religije. Ne mislim na njega. Bajka je bajka kako god je nazvali. Pepeljuga, Snjeguljica ili Bog, Isus, Biblija (i svi ostali sveti spisi dati čovjeku). Ovim nisam rekao da tu nema Istine. Dapače. Sve dok je “bog” izvan vas, iako vas je stvorio kako kažu, to nije Bog o kojem govorim. Sve dok “bog” ima karakteristike koje religija i duhovnost daju on nije stvarni, živi Bog. Ali sve dok osoba misli da je “bog” riječ je o lažnom “bogu” i lažnom “biću”. Bog NIKAD nećete moći biti. Kao što ne možete biti ni čovjek.

Svaka prepreka je mogućnost ako ste ispravan čovjek, ispravno ja. Ako ste lažan čovjek, pogrešan čovjek ili “ja”, svaka prepreka je vaša pogrešna kristalizacija a time i smrt stvarnog. Prepreke i vaš odnos prema njima govore o vama. Da prepreke ne postoje ne bi bilo načina da izgradite sebe, da se spoznate, da se vratite Istini o sebi (svijesti).
Da bi se stvarno izgradilo morate imati trunku stvarnog – neću reći u sebi. Da bi pretvorili olovo u zlato morate već imati zlato. Zlato je vaša svijest o sebi; olovo je osoba koja ste. Pretvaranje, transformacija nije moguća bez zlata, svijesti o sebi. Čovjek ne može da radi na sebi. Osoba ne može da radi na sebi. To može samo “zlato”, svijest, Bog. Samo Bog može da radi na projekciji sebe, osobi, snu, iluziji. Vi ste prepreka, osoba, san, iluzija. Bog je svijest o njemu samom i samo to Zlato može da Radi na sebi (osobi, tijelu, životu, manifestaciji, projekciji, snu, iluziji, osobnosti, emociji, intelektu, itd., itd.). A da bi održali tu Svijest u sebi, On prvo mora da se Rodi u vama.

Učenje i Rad moraju pasti na ispravan dio u vama. Ako taj dio ne postoji sve što ćete dobiti past će na pogrešan dio. I time to će biti grijeh koji će vas na kraju ubiti. Riječ “grijeh” ima niz značenja. Potražite ih. I ne znači ono što vam lokalni službenik u crkvi govori, iako se i u tome može pronaći istine. “Grijeh” je jako moćna riječ simbol. U stvari, svaka riječ o spisima je moćna riječ simbol kada se razumije na pravi ili ispravan način. Ali kada se ne razumije, to je upravo grijeh. “Ako,  naime,  vi  ne  povjerujete  da  Ja  Jesam,  vi  ćete  umrijeti  u  svojim grijesima.” – Ivan 8:24
Ako ne prepoznate svoje Istinsko i s njim ne radite na sebi umrijet ćete u svojim grijesima (u onome što sada jeste).
Mogu se igrati sa ovim “izrekama” ili “smjernicama” i dalje ali ako ne shvaćate šta govorim nema nikakve vajde. Zato kažemo da je Borba za Sebe (istinsko) sve što jedno ljudsko biće treba da napravi za svog života. Čak i cijeli život da žrtvuje tome. Jasno, moramo to umotati u ono u što smo umotali. Ne zbog toga što to traži da bude omotano, već zbog toga da nestvarno, lažno, iluzorno ne dobije informacije, znanje, sposobnosti i time ne uništite svaku mogućnost da se izvučete – pardon, da se To, Svijest izvuče iz sna o vama; iluzije o vama.
Kao što kaže Teta Kalii u romanu “Intervju sa Kalii”: “Nisam došla da oslobodim tebe, Damiane. Došla sam da Boga oslobodim od tebe.”
Nisam tu da oslobodim vas već da Svijest (Boga) oslobodim od vas.

Mogu ovo reći, za kraj i na drugi način. U svakom trenutku unutar nas učenje i Rad pada na pogrešan dio. Umijeće je to razumjeti a onda naučiti kako odvojiti, razdvojiti te dijelove u sebi, sačuvati Ideje Učenja i Rada, pripojiti ih pravom ili ispravnom dijelu u sebi. To je znati kako Učenje sačuvati Svetim. To je pročišćenje. (Većina nema blage veze, iako to često govore, šta znači “čišćenje” ili “pročišćenje”.) To je istinsko umijeće i sposobnost.
To je čistiti motiv, cilj, promatrača, razdvajati se na dva dijela, odvajati prakriti od puruše, prirodu od svjedoka, itd.