IdejaProces Rada i Učenja, na koje se Rad kao sistem oslanja, teorije ali i same prakse, veoma je jednostavan. Iako je jednostavan ne možemo reći da je lagan za shvaćanje a na kraju i samo razumijevanje. Rad ima svoje tajne, za koje ne mogu reći da su tajne, iako će vam trebati niz godina prakse da ih shvatite i da uopće možete da ih kvalitetno primijenite.
Prva i osnovna “tajna” Rada jeste u njegovoj uputi da se Rad i Učenje ne mogu primiti kroz osobnost već da Rad i Učenje moraju da “padnu” na dijelove u vama koji mogu da evoluiraju. Sama osobnost ne može da evoluira ali neki njeni dijelovi mogu da se transformiraju i da služe svjesnom dijelu unutar samog života. Taj dio, ta “tajna” je ono što mnogima zadaje “glavobolju”. Šta to točno znači? Kako da ideje Rada “padnu” na dijelove koji mogu da evoluiraju? Koji su to dijelovi koji mogu da evoluiraju? Kako da se zaobiđe osobnost i njeni filteri? Kako procijeniti šta u meni treba da primi a šta treba da odbije ideje učenja? Šta se dešava ako ideje Rada primi osobnost a ne svjesni dio u meni? Kako da “oduzmem” ideje Rada od osobnosti i “spojim” ih sa svjesnošću? Da li svjesni dio u meni koristi umni dio i osobnost kao “skladište” ideja i koliko je to dobro ili loše, itd.?

Postoje načini da se ovo zaobiđe, tj. da se zaobiđe pogrešno primanje ideja Rada. Ali ti načini traže vrijeme i povjerenje. To su drevni načini Rada i evolucije i u današnje vrijeme oni skoro da nisu primjenjivi. Osobno smatram ih odličnim ali ako se vratim na svoje početke sumnjam da bih pristao na njih ili ako bih i pristao na njih mislim da bi taj čovjek (ja na početku Rada) veoma brzo odbacio to “beskorisno mučenje” i potražio neki drugi sistem koji obećava brze efekte tzv. “spiritualne evolucije”. Jasno, takvo nešto ne postoji. Ne postoji brza spiritualna evolucija osim u našoj iluziji o sebi, našoj projekciji sebe i duhovnosti. Unutarnja evolucija je spor proces i traži vrijeme. I postoje razlozi za to.

Na primjer, jedan od razloga je zrelost čovjeka ili njegovo sazrijevanje. Iako mnogi govore o zrelosti i sazrijevanju većina i dalje ne zna što to točno znači. Drugi razlog je sama Sila Vremena i zakoni koja ona u sebi sadrži. Iako će vam svaki “pošten duhovnjak” reći da vrijeme ne postoji to je samo jedna divna fantazija i mnogo nerazumijevanja samog vremena koje se pogrešno doživljava. Vrijeme ima niz razina i svaka viša razina iznad nas ima svoje vrijeme i svoj tok vremena kao i zakone koji se “brinu” o vremenu. No, “pošten duhovnjak” nema vremena da proučava vrijeme zato i govore takve nebuloze. Čak i osjećaj koji ponekad imate da je “vrijeme stalo” ne znači da nema vremena već da je u pitanju neka druga razina vremena koja se doživljava kao “stajanje” ili “nepokretnost” jer sila vremena teče na drugačiji način. Čak i sam Apsolut “ograničen” je vremenom. Jasno, ako vrijeme promatrate kao kazaljke na satu onda u biti nemate pojma o čemu se radi. Vrijeme je SILA. Baš kao i prostor. A riječ “sila” (shakti) osim što se često koristi ne otkriva svoje tajne tako lako. To što govorimo o Sili ili Shakti ne znači da je i poznajemo. Čak i kada bi govorili o sili gravitacije mi ne razumijemo šta znači riječi “sila” u tom pojmu. Ili ako kažemo “životna sila” mi i dalje ne znamo šta je to “sila”. Ona nije energija, kako se laički tumači. Ona nema veze u svojoj biti sa energijom. Tako kada kažemo “sila vremena” shvatit ćemo samo djelić ideje o “vremenu” ali ne i o “sili” u vremenu, tj. ono što je stvarno vrijeme.
Ako, recimo, ubacim ovaj naziv “sila svijesti” nećete, ako ste pošteni i iskreni prema sebi, razumjeti ni šta je “svijest” ni šta je “sila”. Ono što možete shvatiti, u nekoj ograničenoj formi, jeste energija. Energija svijesti, vremena, prostora i slično, iako, ako smo iskreni, ni to ne razumijemo kako treba da se razumije. Ali mi volimo da se nabacujemo nepoznatim pojmovima, zar ne?
U trenutku kada razumijete šta je to “sila” vi ste sama “sila”. Samo Sila može shvatiti Silu. Kada bih nekom od učenika, kojem sam dao taj Rad sa Silom, rekao da vam pojasni šta je sila on to ne bi uspio. Pokušao bi vam dati primjere i veoma brzo uvidio da nije ni dotakao ono što osjeća u sebi i zna da je Sila. Možda bi pokušao da vam da “osjećaj” sile imitirajući ono kako sam ja njemu prenio ali i dalje ne bi uspio.
Isto je i sa svim drugim terminima gdje se riječ “sila” ili “shakti” upotrebljava.

Um, osobnost, memorija može da shvati riječi i dijelove učenja, kao i same ideje samo kroz jako ograničen način. U skladu sa memorijom koju ima, primjerima koje ima, iskustvom koje ima. Kada pokušavamo nešto shvatiti koristimo intelektualni um, i to je rijetko, koji treba da nam kroz usporedbu i pristup memoriji da određeno shvaćanje. Ne razumijevanje, već shvaćanje. Taj um, ako nema memoriju i iskustvo koje je potrebno za određeno shvaćanje, to mora shvatiti kroz uspoređivanje te na taj način izgraditi određenu “sliku” o nečemu. Drugim riječima, nacrtati mapu ali mapa nije teritorij. Imati mapu ili shvaćanje ne znači i biti sposoban za kretanje kroz teritorij ili putovanje putem.
Mapa je odlična kada treba nešto da pojasnite, ali sama njena korisnost je upitna ako ne znate kako da čitate mapu. Duhovnost danas koristi mape ali je jako malo onih koji poznaju teritorij i način kako da se kroz njega krećete. Ako i kažu da ga poznaju to je dobri stari ekonomsko propagandni program i ništa više.

Isto to je i sa ovom idejom sa početka teksta. Na koje dijelove u vama će pasti učenje, koji dijelovi smiju da prime učenje a koji ne, kako primijeniti ideje učenja, itd.?
Čisti odgovor na ova pitanja ne mogu vam dati jer to traži niz godina Rada na sebi. Upoznavanje sa terminima, upoznavanje sa idejama samog Rada, primjena tih ideja i jako puno grešaka. Ako ne smijete priznati greške bojim se da Rad ne može biti primijenjen u vašem slučaju. Rad je niz grešaka iz kojih se uči i kroz koje učite. Greška u Radu nije isto kao i greška u životu. Greška u Radu je potrebna za osobnu evoluciju. A priznavanje greške, razgovor o njima, dio je brušenja “unutarnjeg dijamanta”. Ako čovjek ne smije biti iskren i otvoren i priznati svoje greške, dopustiti da se one vide i glumi “prosvjetljenog idiota” taj čovjek je sebi oduzeo mogućnost učenja i evolucije.

Dio koji je nezaobilazan kada govorim o dijelu gdje “pada” učenje jeste i dio o životu i Radu kao neutralnoj sili (opet sila, pa dokle više?). Upravo, taj dio pojašnjava šta znači primiti učenje na ispravan način. I ako to spomenete u radnim grupama svi će spremno klimati glavom ali da li su razumjeli to će pokazati njihovo ponašanje, primjene, unutarnja i vanjska borba, sam način kako su razumjeli ideje, itd. Uskoro ćete se razočarati u te ljude. Jer osim priče i klimanja glavom možete nabrojati samo nekolicini koja pretendira da razumije o čemu se radi.
Život, kao termin u Radu, je upravo osobnost i sve njene karakteristike na koje Rad ne smije da “padne”. Rad, kao termin u Radu, upravo govori o “radnom dijelu” gdje učenje treba da “padne” i odakle treba da se primjenjuje. Ako ste obratili pažnju možete primijetiti da je to poprilično zaključan sistem. I da razumjeti jednu ideju znači imati predispoziciju da razumijete i druge ideje. Ako ne razumijete samo jednu ideju teško da razumijete druge ideje. Zato je Rad kao sistem poprilično nepopularan u tzv. spiritualnim krugovima.

Uzmimo, recimo, ideju da je “sve ovo vaš unutarnji svijet”. Ako to razumijete uz pomoć vašeg životnog uma ili osobnosti imat ćete mnogo pitanja koja su logična ali i koja su istovremeno i kontradiktorna. Ako ovu ideju razumijete iz “ispravnog dijela” ili iz “radnog dijela” tada je ta ideja potpuno logična i nije kontradiktorna. “Radni dio” u vama se ne može imitirati i ne može se steći uz pomoću memorije ili intelektualnog shvaćanja. On je praktični dio u vama. Čak i samo primanje tim dijelom je praktično. Teško se može pojasniti na nivo shvaćanja. Baš zato i upravo zbog toga biti spreman da griješite, i biti spreman iskazati svoje greške, znači biti spreman da Radite na sebi.
Recimo, da bi ste razumjeli ovu ideju da je sve vaš unutarnji svijet potrebno je da znate šta je to svijest ali i šta je to svijet, potrebno je da znate šta je to percepcija i kako ona nastaje, potrebno je da to sebi dokažete. Svijest u sebi sadrži sve. Time i svijet. Svijet je samo percepcija i poprilično nedokazivog postojanja kada se razumije kako nastaje percepcija. Time čulno viđenje svijeta je samo percepcija ne i stvarnost za dio u koji ulazi percepcija. Ako nema svijesti i ako nema dijela koji tumači percepciju čula svijet niste sposobni da vidite i on za vas ne postoji. Ako se svijest isključi, za vas u tom trenutku, ne postoji svijet. Ako se isključe čula vi ne percipirate svijet i time svijet prestaje da postoji ZA VAS. Ne za mene. Samo za vas. Time, sav svijet, univerzum, bog, ideje, rad, kao i bilo tko oko vas je “vaš unutarnji svijet” i on ne postoji izvan vaše svijesti. Kada vam se da ta ideje, plus niz drugih ideja koje idu uz ovu ideju i njenu primjenu, ovo je suština ili bit kako to treba da shvatite. I to je samo prvi dio te ideje, ostale se ideje nadograđuju na tu ideju.
Ako ovo primi vaša osobnost ona to ne može da razumije ali će rado koristiti za svoje osobne interese. Time vi ste to primili kroz život kao neutralnu silu i imat ćete zagarantiranu “pogrešnu kristalizaciju” – što nosi svoje posljedice po evoluciju. Ako to primi radni dio kao neutralna sila on će to upotrijebiti za razrješenje reakcija, procesa, misli, agresije, ljutnje, mržnje, navika, poriva, pogrešne percepcije, itd.
Pojasniti što znači “neutralna sila” tražilo bi da proučavate Rad i da se kroz neko vrijeme kristalizira određeno razumijevanje ove ideje neutralne sile.
Recimo, najbliže rečeno, to bi bilo “kome ili čemu pripadate?”. Pripadate li Bogu ili Caru? Pripadate li “ovom svijetu” ili “onom svijetu”? Čije ste dijete, Boga ili fizičkih roditelja? Kome se klanjate vječnom ili vremenom ograničenom? Od koje ste sile, Božje ili ljudske (zemaljske), itd.? Ovo je pokušaj da vam dočaram šta to znači. Tome kome (čemu) pripadate određuje šta je to neutralna sila za vas. I ovo je samo pokušaj pojašnjenja. To sliči odgovoru na ova pitanja ali nije potpun odgovor.
To je ujedno i tome da li će nešto pasti na osobnost, kao životni produkt ili na svjesnost kao produkt vašeg Bića.

Potpuno je logično da čovjek kada uđe u Rad ne može razlučiti ovo što se od njega traži i time on mora da poštuje pravila Rada, njegove zakonitosti. A jedna od njih je iskrenost, spremnost na grešku i priznavanje greške, uz sve druge dijelove rada koji su temelj samog procesa Rada i evolucije. Kroz sve te dijelove, koji se postepeno uče, čovjek stječe ispravno razumijevanje, postaje “ispravan čovjek”. Ideja “pogrešnog čovjeka” je upravo dio na koji duhovnost najčešće “pada”. To je osobnost. Time čovjek stvara novu lažnu osobnost koju zovemo “duhovna osobnost” koja glumi duhovnost. Sve “pada” na pogrešan dio i time se čovjek pogrešno kristalizira. Ispraviti “pogrešnu kristalizaciju” ravno je velikoj duševnoj i fizičkoj patnji. I jasno, “pogrešna kristalizacija” se može ispraviti samo do jednog trenutka. Ako ona postane “pogrešno okoštavanje” tada je teško bilo šta napraviti jer je proces ispravka jako bolan proces. Takvi ljudi se sklanjaju iz procesa Rada u neke od duhovnih sistema i mogu čak postati jako dobri duhovni učitelji – čija je svrha prijenos učenja (oni nisu probuđeni, već imaju SLIKU probuđenja ili prosvjetljenja) ali ne i Majstori (probuđen čovjek) ili ljudi koji svojim primjerom ukazuju na ono što treba da se mijenja u nama. Takvih učitelja je jako puno oko nas ali ne i ovih drugih. Takvi učitelji služe da se dopre do širih masa i nemaju za cilj probuditi čovjeka, već pripremiti ga za dublje procese unutarnje evolucije. To je duhovnost i religija oko vas. Ili točnije, barem bi trebala biti.

Kada ideje učenja i Rada padnu na devijantan um produkt je devijantna duhovnost, religija, učenje ili Rad. Imate jako puno primjera unutar života koji ukazuju na to. Sila života imitira duhovnost na svim razinama time ona ima svoju duhovnost čija svrha nije oslobođenje, razvoj svijesti, rast i razvoj bića već razvoj osobe i biologije.

Rad (učenje) kao i njegove ideje moraju da “padnu” na “sveti” dio u vama. Svjesni, sveti dio. One moraju da se čuvaju od osobnosti i njenog preuzimanja. To je kao čuvanje tajne od onih koji nisu dostojni tajne ali ovaj put unutar vas. Jedno od pojašnjenja “tajnosti učenja” je upravo u ovome. Jasno, to nije nigdje jasno definirano. Ali se može vidjeti na raznim mjestima ili mjestima gdje se podučava učenje. Godinama ćete biti držani u “predvorju hrama” s ciljem provjere upravo zbog toga što je u taj isti “hram” došla vaša osobnost, ne vi kao svijest i kao “sveto”. Upravo zbog toga u drevnim učenjima učenik je provodio po nekoliko godina u hramu, ašramu, manastiru a da mu se nije dala srž učenja, već je morao da fizički radi, bude ponizan, otvoren, sluša, čuje, radi najteže i najgore poslove i da u tom procesu ili vremenu ne smije pitati bilo šta.
To što vise u Indiji po hramovima ne znači da imaju učenje. Dapače, mnogi koji su ovdje došli i predstavili se kao predstavnici učenja nemaju samo učenje, čak ni kontakt sa njim, bez obzira koliko vremena provodili u Indiji i raznim ašramima. Oni možda, iako je i to rijetko, mogu biti prijenosnici nekih dijelova učenja ali ne i istinski majstori, čak ne ni učitelji.
Razumjeti učenje ne znači provesti vrijeme u nekom ašramu i kao “stariji učenik” steći pravo da prijenos učenja. Dapače, da bi ste razumjeli učenje uopće nije bitno da li ste bili u nekom hramu, imate super-tajne inicijacije i niz duhovnih imena. To ne znači ništa. To samo znači da je vaš život i osobnost postala “duhovna osobnost” i jako je mala šansa da će se išta unutar vas izmijeniti ili da ćete dobiti priliku za unutarnju evoluciju. Ali je divan osjećaj jer ste sada potvrđeni kao duhovni virus (prijenosnik) i postali ste gospodin, swami, acharya, taj i taj. Upravo, to ukazuje na pogrešnu kristalizaciju i duhovnu osobnost.

Svatko tko želi da Radi na sebi mora da pazi na koje dijelove u njemu “pada” učenje, koji dijelovi u njemu “primaju” učenje, koji dijelovi ga tumače. Mora da zna kako da izolira dijelove koji ne smiju da upotrebljavaju učenje i Rad, itd.
To je, po meni, jako bitna stavka u Radu. Ako nju nemate teško da ćete bilo šta ispravno odraditi i teško da ćete postati “ispravan čovjek”.