uvjerenje 2U prethodnom tekstu o uvjerenjima govorio sam o potrebi da se osvijeste uvjerenja koja imamo. Pažljiv čitalac će primijetiti da nisam spomenuo ona dublja uvjerenja koja nas definiraju, kao čovjeka, kao osobu, personu, naše projekcije i nadanja, patnju, itd. To namjeravam u ovom tekstu.

U Radu nije bitno od čega ćete krenuti, kao u većini drugih disciplina, jer sve na kraju biva povezano i bitno. Nema nebitne ili manje bitne stavke unutar Rada. Radili sa slikom o sebi, slikom koju prodajete drugima, mišljenjima drugih o vama, vezama i odnosima, malim “ja” ili oprečnim silama opet ćete doći do uvjerenja i stavova, koncepata i ideja. Zbog toga je Rad nadmoćan nad drugim sistemima. Svaki sistem ili učenje koje ima dio u sebi koji sliči Radu nadmoćan je nad istim idejama istog sistema koje se daju širim masama i koje nemaju za cilj da čovjek dublje upozna sebe. Zato nije bitan sistem već je bitno da svaki autentični sistem ima dio koji sliči Radu kao sistemu, svoj ezoterični dio.

Ako krenete namjerno – namjerno ne znači svjesno – proučavati uvjerenja koja imate o sebi, sebi kao osobi, čovjeku, personi, mehaničkoj cjelini nećete daleko odmaći jer ćete naletjeti na nevidljivi zid, zid magle, koja će se potruditi da vas jako brzo skloni sa puta proučavanja uvjerenja. Sjediti i pretraživati uvjerenja poprilično je jalov ali i težak posao. Ali imati svijest o pojavi uvjerenja tokom dana, tokom odnosa sa drugima, tokom učešća u svijetu događaja i situacija, i slično te onda ih možda zapisati kako bi ih kasnije mogli bolje proučiti to je već drugi “par opanaka”. Najteže je sjetiti se, prisjećati se ideje da radite i proučavate svoja uvjerenja. Drugi dio jeste sjetiti se ili prisjećati se sebe tokom dana – a to je najbitniji dio. Jer ako imate sposobnost da se prisjećate sebe tokom dana imat ćete sposobnost da radite sa bilo kojom idejom unutar Rada ili Učenja.
Ideja, kao ova ideja, mora se održavati u sebi jako dugi vremenski period ili morate imati sposobnost da je se prisjetite čim se pojavi neko uvjerenje a da bi mogli da je se prisjetite morate imati sposobnost samo-prisjećanja, svijest o sebi, suptilnu svijest koja je sposobna ići iza uvjerenja ili osobnosti, steći stabilnu neidentifikaciju, itd.

Rad ne može da se vrši pet minuta i onda se zaboravi narednih nekoliko dana. Iako se u početku od čovjeka ne traži stalno samo-prisjećanje i on radi po nekoliko minuta dnevno, kasnije to mora da evoluira. To što ste u nekoj radnoj grupi ne znači ništa. Oni koji imaju radne grupe imaju mogućnost vidjeti razliku između onih koji površno prilaze Radu i onih kod kojih je Rad postao život i oni sami.

Osobnost se, pored ostalih dijelova ili mehanizama, sačinjava od niza uvjerenja koja o sebi imate kao osobi. Iz tih uvjerenja možete o sebi govoriti kao dobroj osobi, mudroj osobi, lakovjernoj, naivnoj osobi, itd. Uvjerenje o sebi je kompletna slika o sebi ali i slika koju želimo prodati drugim ljudima. Jasno, svaka slika je ovisna o drugima tako i vaša ali i njihova. Slika je zbir uvjerenja, stavova, koncepata, ideja, identifikacija, značenja, vrijednosti, različitih “ja” u nama koja, iako nije vidljiva kao cjelina u početku, kasnije, s pojačanim radom na sebi, postaje dosta vidljivija. To je osoba koja iza nje stoji i koja je ovisna o slici o sebi i slici koju prodaje drugima. To je glumac sa maskama (persona) unutar uloge koju je sam izabrao, najčešće nesvjesno, i igra je veoma vjerno također nesvjesno. Ako osobi izmaknete samo jedan stup koji drži temelj osobe sama osobnost postaje poljuljana. Zato neki sistemi, poput psihologije, brinu o zdravim osnovama osobe unutar čovjeka. Rad s druge strane traži da se osoba dobro upozna i da se oduzme identifikacija svijesti sa osobom ali prije svega on traži da se stvori ispravan temelj na kojem će se temeljiti sam taj Rad. Ako nemate temelj, gubitak osobnosti, zvuk je hitne pomoći koja će vas odvesti u ludnicu. Osoba je tzv. “ego” u nama. Ali nazvati osobnost “egom” poprilično je naivno, govori o nepoznavanju sebe, o indoktrinaciji jeftinim religioznim ili duhovnim sistemom, potrebi da budete u pravu kada drugu osobu optužujete za “ego” i jasno, nepoznavanju svog vlastitog “ega”. Jasno, čim potražite “ego” vidjet ćete da on ne postoji. Postoje osobine, različiti dijelovi u vama, mala “ja”, mnoštvo mehanizama koje nazivate riječju “ego” i to vam daje lažni dojam da sebe poznajete i da poznajete tuđi “ego”. Znam iz svog iskustva da onaj koji sebe poznaje nikad druge ne napada sa optužbom da oni imaju “ego”. To rade tzv. beskičmenjaci ili amebe bez ega (pogrdni naziv većine duhovnjaka koji od kamenčića ne vide planinu) ali ne i čovjek koji je upoznao sebe. Ako vas netko i optuži za “ego” zahvalite se toj amebi jer vam je rekla razliku između njega i vas. Ali vidite da li je nešto u vama bilo što bi podsjećalo na “ego”, drugim riječima, osvijestite to. “Ego” je kao i sve ostalo u čovjeku, naročito onom koji sebe previše vrednuje (ima lažno pretjerano samo-pouzdanje), iluzija, laž. On ne postoji. Baš kao što ne postoji ni čovjek. Čovjek je samo naziv, definicija organizma, pokušaj da se Homo Sapiens specifičnije označi i razluči od životinje jer i sam Homo Sapiens pripada redu životinja. Čovjek je životinja. Time iluzija je da čovjek postoji. Uvjerenje, laž, mirage (kako bi to rekli Francuzi, a Francuski uvijek jako lijepo zvuči).  Tko god je krenuo tražiti “čovjeka” u sebi nije ga našao. Našao je samo definiciju, imenovanje dvonožne životinje, čovjekom i ništa više. Možda jednom i napišem tekst o tom nazivu i onima kojima je “stalo” da budu “čovjek”. Obično takvi nemaju ni “č” od čovjeka u sebi, ali o tome nekom drugom prilikom.

Istražiti uvjerenja o sebi počinje tako da počnete obraćati pažnju na uvjerenja koja će se u vama probuditi prilikom susreta sa nekim ili kada ostanete sami sa sobom. Uvjerenja o sebi su kao lanac, meni tako liče, koji se proteže kroz cijelu strukturu naše osobnosti.
Recimo, ako ste trenutno bolesni, osmotrite koja uvjerenja će se pojaviti dok bolujete. Uvjerenja ćete prepoznati tako što ćete ih primijetiti da govore “nečijim” glasom u vama, ne bukvalno – glasom “mame”, “tate”, “autoriteta”, “okoline”, “društva” – to je vaš mentalni unutarnji glas. Uvjerenja se uvijek moraju izraziti, dati karakteristiku, prosuditi o nečemu, reći vam da ćete “umrijeti” ako ne odete kod liječnika. Ona će sličiti hipohondru koji i na najmanji sindrom pomisli najgore i još se umisli da zbog tog sindroma ima neku tešku, neizlječivu i smrtonosnu bolest. Postoje i suptilna uvjerenja koja govore “tihim glasom” u vama. Ona su opasnija od ovih “glasnih”. Uvjerenje da ako ste bolesni niste sposobni da funkcionirate, da nemate istu vrijednost kao drugi, tzv. zdravi ljudi. Usput rečeno, takvo što ne postoji. Ne postoje zdravi ljudi. Postoje samo medicinski konsenzus o zdravlju, dogovor šta se smatra zdravim. Ali ne postoji 100% zdrav pojedinac ili čovjek ili bilo koje drugo živo biće.
Radi eksperimenta, ako ste bolesni, recimo prehlađeni, družite se malo sa prehlađenim ljudima. Uskoro ćete vidjeti da se sva priča vrti oko prehlade, kome je gore, tko je teže prehlađen, tko je lakše, kakve sve simptome imate i ako ih nemate zašto ih nemate, koje lijekove koristite, antibiotike, sirupe, itd. Ubrzo će se vaša prehlada pogoršati. To je činjenično nemoguće. Ako ste prehlađeni već ste prehlađeni i to u onoliko koliko možete biti prehlađeni u tom trenutku. Ako se prehlada pojača, simptomi se pojačaju, riječ je o uvjerenju, placebo efektu, blagoj hipohondriji.
Uvjerenja se brzo pojačavaju kada ste u okruženju sa ljudima koji dijele isto stanje organizma, recimo prehladu ili neku drugu bolest, i koji dijele ista uvjerenja. Ako ne dijelite ta uvjerenja u tom trenutku, a imate ih, uskoro će ta uvjerenja da vas dovedu do stanja u kojem se ostali nalaze.
Sve što o sebi znate jesu niz uvjerenja koja o sebi imate ali ih ne primjećujete ili ih ne nazivate “uvjerenjima”.
Ako želite biti bolesniji družite se sa bolesnim ljudima, i to onima koji imaju istu dijagnozu kao vi i vidimo se u slijedećem životu (i to je uvjerenje).

Prijateljstva, veze, odnosi sa drugima temelje se na istim uvjerenjima ili barem istim temeljenim uvjerenjima. Isto je sa svim ostalim.
Uvjerenja koja prosuđuju o drugima, svijetu, univerzumu nisu neki velik problem zato se od njih kreće. Jednostavnija su i lakše vidljiva. Uvjerenja koja imate o sebi kao osobi mogu se klasificirati od bezopasnih, manje opasnih pa do smrtonosno opasnih. Ovo “smrtonosno opasna” uvjerenja su ona koja vas dovode do uništenja samog sebe, agresije prema sebi, mržnje prema sebi i naposljetku otvore vas ka bolesti, nesreći, samoubojstvu i slično. Jasno, većina ne primjećuje da je iza toga uvjerenje koje imate o sebi, program samo-uništenja.
Moje temeljno uvjerenje bilo je da ja kao osoba nema nikakvu vrijednost. Kroz to sam izgubio samopouzdanje u sebe, samopoštovanje, ljubav prema sebi. To je dovelo do niza zdravstvenih problema, od doktora nazvani, genetskim oboljenjem. Ne vjerujem u genetiku na način kako je oni pojašnjavaju jer već je i vrapcima dokazano da ona ne postoji u obliku kako je zvanična medicina ili da je nazovem alternativna medicina (jer nagađa o uzrocima više od vabe koja salijeva stravu) naziva. Ne govorite ovo svom osobnom liječniku. Uvrijedit će se jer i on ima uvjerenja kao i vi. Tim nisam rekao da vjerujem i u ovu alternativnu medicinu, suprotnu od zvanične medicine, jer tu je još više gluposti nego u zvaničnoj “alternativnoj” medicini. Danas je jako teško naći alternativnog terapeuta koji zna šta radi (znam o čemu pričam).
Osoba sa uvjerenjem da ona kao kompletna osoba, ne dio osobnosti jer to onda nije taj uzrok, ima niz pod-uvjerenja o sebi koja podržavaju to temeljno uvjerenje. Na kraju, taj konflikt samopouzdanja, doveo me je do Rada jer da njega nije bilo u Radu ne bih ni završio. Razrješenje konflikta samo-pouzdanja moguće je samo ako steknete ispravno samo-pouzdanje. Jasno, možete se “utrenirati” sa nekim uvjerenjem koje je suprotno uz pomoć nekog lajf-kouča ili motivirajućeg govornika ali to će biti lažno samo-pouzdanje. No sa nivoa osobnosti ono neće biti lažno jer sva osobnost je lažna i temelji se na biološkim konfliktima.
Kada bi me uživo sreli ne bi ste imali dojam da mi je temeljna osobnost temeljena na konfliktu samopouzdanja. Dapače, imali bi suprotan dojam. Ako bi provjerili to što vam kažem uskoro bi dokazali da sam bio u pravu. Kada se riješi taj konflikt, kroz autentično samo-upoznavanje, steći ćete strahovito samopouzdanje. Upravo, to je i bio cilj tog konflikta i simptoma konflikta ako ste s njim radili. Tako je, mislim, sa svim konfliktima. “Mislim” jer ih nisam sve proučavao. Zanimao me ovaj moj temeljni konflikt. Taj konflikt nosi sa sobom niz drugih programa od kojih se većina konflikta i gradi. Osjećaj ugroženosti, osjećaj nesigurnosti, osjećaj manje vrijednosti, potrebu da se dokažete, potrebu da dokažete svoju vrijednost, uvjerenja koja podržavaju lažni osjećaj neimanja vrijednosti ili podržavaju sam konflikt samopouzdanja, itd.
Kao što rekoh, kada bi ste me sreli nekim slučajem (ako se Bog zabavlja pa nema druga posla nego vam to omogući), vidjeli bi ste osobu sa jakim samopouzdanjem koja će biti u pravu u većini stvari o kojima bi mogli razgovarati sa osobom kao ja. Jasno, pošteni duhovnjak će to nazvati “egom”. Osobno, to mi je zabavno jer mi kaže tko je ispred mene a onda znam kako da se postavim prema takvom liku. No, nećete primijetiti dijelove osobnosti koji dalje nemaju samopouzdanje. Ja ih primijetim. Problem je u tome što oni koji su sa mnom radili to nisu primijetili i to nisam odradio na vrijeme. Tako da sam kasnije morao da radim sa tim. No, da vas ne davim sa tim, mogu samo reći da je većina stvari koji sam na sebi radio upravo bila motivirana tim konfliktom. Što je na kraju odlično, jer me je suočilo sa iluzijom osobe, iluzijom o sebi koja je krenula sa negativnog aspekta a na kraju odbacila i pozitivni karakter te osobe.

Ako radite neki posao, recimo neki malo kompliciraniji posao, obratite pažnju na uvjerenja koja će se pojaviti. “Nisi ti sposoban da odradiš taj posao” a onda niz misli i vitalnih reakcija na “nesposobnost” da odradite taj posao. Vidjet ćete da to nema nikakvu svrhu doli zadržati uvjerenja o sebi koja projicira na vas. Kada naiđete na jako uvjerenje o sebi kao čovjeku, osobi, tom i tom, to uvjerenje će tražiti jako dugo vremena da bi se sa njim bilo šta odradilo.
Ako ste danas posebno lijeni vidjet ćete uvjerenja koja podržavaju vašu lijenost, koja održavaju stanje tuposti i lijenosti u kojima se nalazite. U biti ne trebate izgrađivati neko suprotno uvjerenje, iako možete, već odbaciti to uvjerenje koje se pojavilo da vas održi u tuposti i lijenosti. Ali da bi to mogli morate postojati IZA uvjerenja. A onda ga sa tom snagom tog postojanja iza odbaciti i učiniti suprotno od njega. Jako je bitno učiniti suprotno od njega u početku. Jer će to pomoći da se s njim borite.
Ili recimo, slušate ove divne pričice raznih facebook yogina i yogija (ili ovdašnjih tantrika) koji govore o savršenom partneru (dokazano sličicama savršenih odnosa), srodnoj duši (još jedna u nizu svih srodnih dušica koje su imali) i vaša uvjerenja vam kažu da “vi to nikad nećete imati jer nemate vrijednost kao oni”. To što vam govori u vama o vašoj nesposobnosti jeste samo uvjerenje. Te osobe zbog kojih ste naizgled isprovocirali to uvjerenje nemaju nimalo bolji ili savršeniji odnos sa partnerom od vašeg samo bolje lažu. Oni lako prevare vas koji ne znate o čemu se radi, ali nas koji znamo ne mogu da prevare. Ako bi recimo te osobe stekle ono što se u narodu zove “muda” i sjele preko puta nas uskoro bi im dokazali svu njihovu jadnost, nemoć, lažnost. Srećom, to se rijetko desi. Ako se i neka od takvih osoba pojavi ispred nas očigledno (očima vidljivo) negdje u njoj postoji potreba da se riješi svojih laži, inače se oni ispred nas ne pojavljuju, što ih ne sprječava da nas javno optužuju, pljuju i slično jer govorimo istinu o njima.
Očajnu domaćicu ili očajnu osobu ćete lako dovesti u krug “kozmičke ljubavi i zajedništva” jer ona ima uvjerenja koja govore protiv nje i putem ulaska u tu “duhovnu zajednicu kozmičke ljubavi, pravde i porodice” to uvjerenje pokušavaju da odbace, da si dokažu drugačije od onog što im je život dokazao. Sve što ta osoba treba jeste osvijestiti svoja uvjerenja i vidjeti lažnost tih uvjerenja te odbaciti ih. Pored potrebe i uvjerenja da su joj drugi potrebni kako bi potvrdila svoju vlastitu vrijednost. Osobu koja je stabilna, koja je iskrena prema sebi, koja ima iskustvo u duhovnosti, naročito unutar laži o duhovnosti i religiji, nećete vidjeti u tim “zajednicama kozmičke obitelji” bilo “duhovnim zajednicama” bilo “religioznim zajednicama”. Ona može biti u nekim drugim “zajednicama” ali ne i tim.
Osobe sa uvjerenjima o superiornom učenju, vlastitoj vrijednosti i odabranosti, emotivno nestabilne i krute osobe, intelektualno nadmoćne naći ćete u grupama koje se nazivaju Radne grupe, ima ih i u mojoj grupi, poput grupa Četvrtog Puta, Štajnerovcima ili u specifičnim i provikanim yogičkim i tantričkim (intelektualnim) učenjima, i slično. Oni nisu osvijestili svoju lažnu superiornost i ta lažna superiornost je izabrala takav put zarad svog samo-osnaživanja ali i izbjegavanja suočavanja sa krutošću i nestabilnošću emotivnog uma. Jasno, postoji razlika između izabrati takav put i biti doveden od života na takav put. I to velika razlika. Poprilično sam siguran da će većina na takvom putu izabrati ovo drugo, da su dovedeni od života na takav put, ali da li će znati i zašto? U to sumnjam.

Svaki aspekt života koji imate nosi sa sobom uvjerenja koja o sebi kao osobi imate. Ovo ovdje su samo primjeri toga. Morate pronaći svoja uvjerenja.
Postavlja se pitanje zašto?
Jednostavno, ta uvjerenja, pored svih ostalih dijelova o kojima u Radu govorimo, drže vas na mjestu na kojem se nalazite. Ako niste svjesni svojih uvjerenja niste ni svjesni zatvora koji oni čine i u kojem ste zarobljeni. Nećete se moći osloboditi ni, da tako kažem, finalnog uvjerenja koje drži sva ostala uvjerenje a to uvjerenje je da vi postojite. Ona se kriju u vašoj podsvijesti i izlaze iz nje kada bivaju pozvana nekom situacijom, događajem, memorijom, asocijacijom ili radnim zadatkom. Nekad nije potrebno ulagati napor u suprotno već je potrebno skinuti ono što vas sprečava da odradite to što ste namjeravali, skinuti uvjerenja koja vas blokiraju. Svaka uvjerenja, bilo negativna ili pozitivna, vas blokiraju. Negativna vas drže tu gdje ste a pozitivna osnažuju taj položaj.

Uzmite neki trenutak u toku dana, kada nešto radite, kada ste sa prijateljima, kada ste sami sa sobom, kada gledate neki film, itd., i posebno, kako kažemo “jednim okom svijesti” ne sa dva, osmotrite uvjerenja koja će da se probude. Ako se ne zgrozite količinom uvjerenja koja će se pokrenuti niste ništa vidjeli.
Zapišite ih, u pripremljenu teku.
Kad kažemo “jednim okom svijesti” mislimo na to da pažnja ne smije biti direktno usmjerena na potragu za uvjerenjima jer će ih ona blokirati. Gruba uvjerenja će i pored pažnje da izađu, ali suptilna uvjerenja su kao bubašvabe, čim upalite svjetlo svijesti ona se povuku i sakriju. Zato “jednim okom” promatrajte. Zbog toga sa suptilnim i dubljim uvjerenjima ne možete raditi na način klasičnog samoproučavanja i samopromatranja. Potrebna vam je situacija ili događaj i svijest dovoljno suptilna da ih vidi ali da oni (uvjerenja) ne vide vašu svijest. Drugim riječima, potrebno je da budete “lagano nesvjesni” tog dijela gdje se bude suptilna uvjerenja.
Kada zabilježite ta uvjerenja tada možete malo intenzivnije proučavati njihov odnos, zapamtiti ih, namjeriti se da radite protiv njih, tj. da ih osvještavate i odbacujete ili čak da ih analizirate. S tim da je analiza “mač sa dvije oštrice”, ali to već znate jer sam puno o tome govorio.
Kada vidite neko suptilnije uvjerenje ostanite iza njega neko vrijeme i pustite ga da se ono samo razotkrije, a onda ga odbacite i dovedite svijest o tome o čemu je uvjerenje govorilo. I pažljivo “jednim okom” pratite što će se još pojaviti kao uvjerenje. Uvjerenja uvijek dolaze u gomili. I uvijek povezuju nekoliko sfera života. A kada se budete dovoljno razvili vidjet ćete da je cijeli vaš život povezan sa uvjerenjima koja jedna druge podržavaju, ojačavaju, izgrađuju i kontroliraju vas.
Bit je da ostanete svjesni iza toga. Umjesto uvjerenja dovedite svijest o sebi na to mjesto gdje ste pronašli uvjerenja. Kada svijest “stekne naviku” da dolazi na to mjesto tada to mjesto više neće biti podložno uvjerenjima a ako se ona i nekim čudom pojave svijest će momentalno da se upali i vidi ih te na kraju i odbaci ih.

Nekad možete namjerno izbaciti iz sebe nekoliko uvjerenja. I pratiti šta se dešava, kakav osjećaj daju, šta izazivaju, kakve efekte imaju, itd. Jasno, ovom ne treba dati više vremena od vremena koje ćete dati bilo kojem drugom dijelu Rada. Ali u početku bitno je da namjerno i svjesno sa tim radite s ciljem da naučite svijest da ulazi u taj dio.

Ima još načina rada sa uvjerenjima ali za sada ona nisu bitna jer i ovo je dovoljno. Bit je da znate da se skoro sve u vašem životu gradi od uvjerenja. Bilo to činjenično ili apstraktno. Bila ta uvjerenja činjenično dokazana ili nedokazana. Sasvim je svejedno. Čak mogu reći da su činjenička uvjerenja, a to vidim kod onih koji vladaju nekim specifičnim vještinama ali i kod drugih kada je riječ o njihovoj profesiji i slično, opasnija od apstraktnih uvjerenja, tj. uvjerenja koja nemaju činjenice iza sebe. To je zato što su ta uvjerenja osnažena iskustvom fizičkog ili čulnog uma i kao činjenica o materiji ili fizičkom svijetu intenzivno djeluju, tj. čulno su stvarna. Takva uvjerenja se uništavaju uvidom u percepciju, kako percepcija nastaje, šta je to percepcija, šta je to čulna percepcija i kako ona nastaje, itd. Kada se uvjerite da je sve uvjerenje i da je sve iluzija tada možete raditi sa tim uvjerenjima.
Recimo, ja mogu reći da je cijela povijest laž. Osim kada to kažem pred učenicom koja je povjesničar. E tada krene krš i lom. Sve dok je ne tražim da mi ona ne potvrdi svojim osobnim iskustvom, tj. da je bila tamo i to vidjela, činjenicu iz povijesti koju ona zagovara. Isto je i sa tzv. biolozima kada im kažete da je “čovjek nastao od majmuna”. Smiješno izgleda i dobar je dokaz tvrdoće tih učenika i ljudi. Oni žele da se oslobode, barem to kažu, ali ne mogu da se oslobode profesije koju rade. Da li onda oni žele da se oslobode?

Jednom sam sjedio sa jednim doktorom iz jedne alternativne medicine. Neću reći o kome se radi, iz poštovanja. I u jednom momentu dotaknuo se kršćanstva i laži ili pogrešnih vjerovanja u kršćanstvu. Riječ je bilo o oprostu. Rekao je da je to sa biološke strane nemoguće. Ali kada sam mu rekao da je možda krivo shvatio ideju “oprosta” kao i većina kršćana, malo se začudio ali je bio otvoren da čuje o čemu se radi. Rekao sam mu da “oprost” proba pogledati kao “otpust”. Ne “oprosti nam naše dugove kao što mi opraštamo dužnicima našim” već kao “otpusti nam naše dugove kao što mi otpuštamo dužnicima našim”. Riječ je o otpuštanju ne opraštanju (samo pogrešan prijevod). Na trenutak je bio iznenađen tim a onda je njegov um, strahovitom brzinom što mi je bilo simpatično jer mi je reklo da to nije klasični okoštali doktor, brzo proletio kroz to što sam rekao i zaključio “da to što sam mu rekao govori sasvim drugačije od onog kako je on to do tada mislio”. Vidio sam da je shvatio o čemu je riječ. Tu mi je pokazao da ima još uvijek dosta ljudi, koji nisu u Radu, a koji imaju fleksibilan um i koji brzo mogu da promijene svoja uvjerenja kada im se ukaže na “savršenije” uvjerenje ili drugačije tumačenje.

Još jedno uvjerenje, tj. niz uvjerenja povezanih sa tim jednim uvjerenjem, je jako opasno i teško za skinuti. To je uvjerenje o Bogu. Kod većina to je jedina prepreka koja još postoji u odnosu na njihovo oslobođenje.
Nekima sam rekao da Bog ne postoji. Da Bog o kojem priča duhovnost i religija nema nikakve veze sa Objektivnom stvarnošću ili onim što bih ja mogao nazvati tim imenom “Bog”. Tim imenom, zbog komunikacije sa drugima, nazivam Objektivnu Svijest, temelj sve realnosti i pojavnosti u ovom univerzumu. To je Brahman, Apsolut, Bog, Svijest, To, Istina, itd. Tu sam vidio koliko je ta “religiozna genetika” ugrađena u većinu. Nalaze se u Radu. U učenju koje dosta precizno pojašnjava masu stvari, naročito duhovnih i religioznih stvari, ali izabiraju indoktrinaciju religije i duhovnosti za koju “znaju” da je skoro pa potpuna laž. Pošto smo okruženi Kršćanstvom oni su indoktrinirani dom “doktrinom”. Iako sam im protumačio većinu značenja kojima se manipulira u religioznoj javnosti, pokazao im šta to stvarno znači, koje značenje te parabole, simboli i značenja imaju oni i dalje izabiru uvjerenja koja se nastala “genetskom indoktrinacijom religije” u kojoj se nalaze zajedno sa roditeljima i okruženjem. To uvjerenje ne žele da pipnu. A to uvjerenje sprečava sve ostale dijelove Rada da daju rezultat i promijene ih. Najgora stvar koja vam se može desiti jeste da je uvjerenje okruženo ili ojačano strahom. Tada ga nećete ni pipnuti.
Znam o tome uvjerenju podosta jer sam ga i sam imao. Ne baš kao pravovjerni Kršćanin, ali bilo je sličnosti i znam koliko “muda” ili hrabrosti treba da se to uvjerenje odbaci. S tim da meni nitko nije govorio ono što ja njima govorim ili dajem kao Učenje. To mi govori o nezrelosti većine u Radu. Niti u jednom trenutku nisam rekao ništa protiv Boga ili rekao da to što je STVARNI BOG ne postoji. Rekao sam da laž o bogu koju ima religija i duhovnost nije istinita i da je čista manipulacija, laganje, zarobljavanje i da takvo što ne postoji. I jasno, dokazao to upravo tim učenjima ili religijama u koje oni vjeruju. Dokazao to idejama Rada koje su provjerili i slično. Ali nezrela svijest, to ograničeno i zarobljeno derište u njima, izabire zatvor ali ne i slobodu. Isto kao i ljudi koji profesiju stavljaju ispred Učenja. To je stavljanje života iznad Učenja, a takvo što u Učenju nije dopustivo.
Dokazao sam da je i sam Rad laž na jednom nivou i da od tog nivoa pa na dalje Rad ne radi, nije primjenjiv jer biva uništen tim nivoom. Jasno, dok ne dođete do tog nivoa on je istinit za vas. Isto je i sa religijom. Ona je istinita dok ne dođete do nivoa Rada ili ezoteričnog učenja, a tada ona postaje nešto drugačije od onog što se javno daje. Ali kada dođete na taj nivo, Učenje prosto uništi religiju. Jer religija tog nivoa dalje ne može da opstane i ne daje više nikakve rezultate. I sam Bog u vama mora da evoluira jer i on je projekcija koju vi imate o njemu. A kada sretnete Istinu, kada se ona spusti, vidjet ćete šta je Bog. Jasno, nećete ga poznavati kao što poznajete neku nauku ili disciplinu jer to nije moguće. Znati ćete šta je On ali o njemu ništa nećete moći znati. Znati Iskustvom nije znati informacijom. Imat ćete intuitivno Znanje o Njemu ali ga nikad nećete vidjeti, nikad ga nećete moći opisati, nikad o Njemu nećete znati nikakve informacije ili imati znanje kao što imate znanje o kompjuterima i slično. On je Nespoznatljiv, Nepoznat, Neopisiv, Sveprisutan, Sveznajući, itd., i to je to. Možda još neki dodatak u vidu imenovanja ali to je sve.
Osloboditi se uvjerenja o Bogu, šta je to Bog rekao a Bog ništa nije rekao niti će ikad išta reći, za neke je nepremostiva prepreka. U stvari, nema nikakvog Boga u trenutku kada spoznate Istinu. A onda, nakon toga, vidite da je upravo ta Istina sam Bog i o Njemu ništa ne možete znati. Mogu reći da Bog ne zna da je Bog. Istina ne zna da je Istina. Ona JESTE ISTINA i to je sve. On JESTE BOG i to je sve. Kao što o sebi ne možete ništa drugo reći do DA VI JESTE i to je to. Nema drugog znanja o sebi, pojavnom sebi, izraženom sebi.
Na kraju kada odbacite sve što o sebi znate kao pogrešno, kao uvjerenje, kao san ili neznanje ili kao “jesam” ostaje samo To, Apsolut, Bog, Istina. I time spoznajete da vi nikad niste postojali već da je to sam Bog, Istina, To, Apsolut, Brahman sanjao da je čovjek. Kako onda to što ste može biti pogrešno? To što ste neće izaći dok imate uvjerenja, stavove, pogrešna znanja, nesvjesnost, itd. On se Budi umiranjem vas. Kada umre osoba, kada umre sve što vi niste a sada vjerujete da jeste On se rađa kao vi. O tome Stvarno ili Autentično Kršćanstvo, ne ovo današnje, govori. Cijela Biblija o tome govori. Vi niste Bog, to je nemoguće. Nikad to nećete biti. Osim ako ovo ne shvatite na ispravan način. A samo je jedan ispravan način. Istina mora da se rodi u vama kako bi to mogli znati i bilo šta što mogu reći o tome nije istina sve dok Istina u vama ne bude rođena i ne prepozna se u tome što mogu reći o Istini. A do tada, znate šta treba da činite. Ako možete da Činite. Odbaciti sve laži i iluzije o sebi. Jer to je Činjenje.