uvjerenjaSvi imamo mišljenje o svemu i svi imamo stav ili uvjerenje o svemu. I nitko, čak ni oni koji teže da duhovno evoluiraju ili da se, još gore, Oslobode ne vide u čemu je greška i problem. Ne trebamo ići dalje od sebe. Ne trebamo gledati stavove, mišljenja i uvjerenja drugih. Dovoljno je pažljivije osmotriti svoje unutarnje reakcije koje neprestano teku i pretvaraju se u niz mišljenja, stavova i uvjerenja.
Ovu tvrdnju možete lako provjeriti. Sjednite bilo gdje u gradu, naročito na prometnom mjestu, i pustite svojim mentalno-vitalnim asocijacijama da teku dok opušteno promatrate svijet. Prosto se ne miješajte u to, samo lagano ostanite povišene pažnje prema sebi i reakcijama. Uskoro ćete potvrditi ovu tvrdnju. Ili na nekom od portala ili socijalnim mreža čitajte ono što piše, nebitno o čemu, i isto tako pustite reakcije i asocijacije da teku i prosto ih osmotrite. Tvrdnja će brzo biti potvrđena.

U svakom trenutku u nama teku reakcije i asocijacije. Umovi svake sekunde izbacuju asocijacije na sve što čula primjećuju ili čemu čula svjedoče. Cilj nije blokirati te asocijacije. Cilj nije spriječiti umove da imaju asocijacije. Ako to mislite onda ste indoktrinirani pogrešnom ideologijom ili pogrešnim učenjem. Asocijacije su prirodna reakcija umova i memorije na čulnu percepciju. Većinu asocijacija nazivamo “svojim mislima” i uvjereni smo da “mi mislimo”. Osobno, to ne nazivam mišljenjem, već asocijacijama. Mišljenje je nešto sasvim drugo i mogu slobodno reći da većina ljudi oko nas skoro da i nema mišljenje, tj. sposobnost da misle. To ne znači da nisu nikad doživjeli “sposobnost mišljenja”. To samo znači da je to zamrlo u njima. Asocijacije intelektualnog ili bilo kojeg drugog centra, naročito motoričko-pokretnog centra jer većina misli dolazi iz njega ili asocijacije vanjskog uma (čulnog uma) prosto nije sposobnost mišljenja.
Kada se asocijacije uvežu sa emotivnim reakcijama, događajem – a događaj je sve u što ste vi emotivno uključeni; situacija je sve u čemu nema vaše emotivne uključenosti – ili vlastitom vrijednošću, pravednošću, opravdanošću komentiranja, itd., tada nastaju stavovi i uvjerenja. Stavovi se mogu lakše mijenjati od uvjerenja. Mijenjanje uvjerenja je već nešto drugo. Uvjerenje vas nesvjesno-cjelovito identificira sa onim o čemu imate uvjerenje.

Uvjerenje o globalnom zagrijavanju – osobno to zovem globalno zaglupljivanje – ili uvjerenje o tome da “žene imaju pravo da raspolažu svojim tijelom” ili uvjerenje “da i muškarci mogu odlučivati o ženinom pobačaju” ili uvjerenje o “potrebi smanjenja populacije” ili suprotno uvjerenje o tome, sasvim nebitno.
Prvo i osnovno pitanje jeste “znate li vi činjenice o tome?”; “imate li vi svoje direktno saznanje toga o čemu imate uvjerenje”; “jeste li se vi činjenično, čulno, direktno uvjerili o tome o čemu imate uvjerenje”?
Najčešće ne. Jer uvjerenje ne traži činjenicu, dokaz toga o čemu imate uvjerenje. Uvjerenje samo traži da ste vi identificirani sa bilo čim, bilo kojom osobinom koja stoji iza tog određenog uvjerenja, i ono će spremno iskočiti i dati svoje mišljenje, stav ili uvjerenje o nekoj temi.

Čitate, recimo ovih dana popularne teme na portalima i vijestima, o cjepivima, o abortusu, globalnom zatopljenju, o depopulaciji, nekim odlukama čelnika najrazvijenijih zemalja, itd., i ne primjećujete uvjerenja ili mišljenja (stavove) koji u pozadini izlaze. Ne primjećujete ih jer vas identifikacija i nesvjesnost sebe sprečava da to vidite, uvidite ovu činjenicu o nesvjesnoj mašini, tj. vama.
Svako uvjerenje, identifikacija, nesvjesnost, stav, itd., vas vezuje. Određuje što ste i tko ste. Čvrsto vas drži na mjestu u sebi gdje inače, nesvjesno boravite. Ako je vaš cilj osloboditi se, promijeniti percepciju, razviti svjesno sebe tada morate, kao jedan od ciljeva, osloboditi se viška ili skoro svih uvjerenja koja imate. Jasno, reći to je lako, učiniti to malo je teže. Na kraju, nećete uspjeti da se oslobodite svih uvjerenja ili stavova a još manje asocijacija umova (što i nije cilj). Cilj je osloboditi sebe od tih asocijacija, a time i uvjerenja i stavova. Um zajedno sa tijelom i svijetom oko njega stvoren je uvjerenjima, stavovima, asocijacijama, predispozicijama, itd., i to je sasvim u redu. Um se ne može osloboditi. On pripada ovim razinama i zajedno sa ovim razinama će da nestane kada dođe vrijeme za to. Cilj je osloboditi sebe od svega toga. A sad, kojeg sebe? Šta ste to vi?

Jasno, govorimo o Radu na sebi, svjesnom odbacivanju onog što vam ne treba, oslobođenju. Ne govorimo o duhovnosti i organiziranoj religiji.
Prvo pitanje je što će vam većina uvjerenja koja imate i kojih, najčešće, niste svjesni? Sva ta beskorisna uvjerenja o nečemu o čemu vas nitko, ali baš nitko, nije ni pitao? Da li javnost ili politiku ili globalne gospodare zanima vaše uvjerenje o abortusu, o politici, o globalnom zaglupljivanju, o Greti, o ravnoj zemlji, o postojanju boga ili bogova, o susjedu koji je nabavio dobra drva a vi, eto jadni, niste?
Svako, pa i malo, glupo uvjerenje vas vezuje. Vezuje vas kao svijest o sebi. Nezrela svijesti, nerazvijena svijest vezana je svakom mišlju, stavom, uvjerenjem. Jasno, vezana je jer je poistovjećena sa procesom, mišlju, stavom, uvjerenjem, reakcijom, itd. Morate otpustiti ono s čim je svijest vezana, morate odbaciti većinu uvjerenja i stavova koje imate.
To pravi problem, jer to traži da ste prisutni iza procesa u vama – bilo kojeg procesa: misli, emocija, tjelesnih senzacija, reakcija, asocijacija, itd. Ali znate i sami da nema Rada na sebi ako nema napora da se oslobodite, ako nema svakodnevnog ulaganja napora u sebe (svijest o sebi) s ciljem koji ste postavili kao svoj cilj i težnji da se taj cilj dosegne.

Osmotrite neko od uvjerenja, recimo uvjerenje o zatopljenju ili o abortusu, nebitno, kada se ono desi, pojavi. Prosto ga pustite da se izrazi i ostanite prisutni, u sebi, iza njega. A onda ga prosto odbacite. Kao da sklanjate dosadnog komarca ili muhu. Naravno, unutar sebe. Ne mlatarajte rukama okolo, strpat će vas u ludnicu ili će pomisliti da im prijetite. Vidite to kao uvjerenje, kao niz asocijacija, a ako možete vidite i onog u sebi koji ima to uvjerenje i na kraju i njega odbacite jer vi niste, kao svijest, taj kojeg u sebi vidite. Vi kao svijest sadržite to u sebi ali to niste vi.
Svijet se neće promijeniti jer ste vi odbacili uvjerenje. Svijet neće biti bolji niti bilo šta možete učiniti, osim imati iluziju o tome, ako inzistirate na svom mišljenju i uvjerenju. Možda se vi promijenite, ali svijet neće. Jer nije ni cilj da se svijet promijeni. Koji svijet?
Pročitajte vijest, to je ok, vidite vaša uvjerenja koja imate jer uvijek i čitate one vijesti o kojima imate jake stavove i uvjerenja. To je dobrobit televizije, portala i vijesti. A onda ostanite slobodni od toga.

Strah da ćete izgubiti sebe ako se odreknete uvjerenja i stavova, mišljenja o svemu i svačemu je iluzija kao i vi sami. Taj koji misli, ima emocije, osjeća osjete, ima stavove i uvjerenja, itd., on ne postoji. On postoji samo kao duboko uvjerenje o sebi. A da bi stigli do tog uvjerenja morate početi od onih manjih. A onda preći na uvjerenja o reinkarnaciji, duhovnosti, religiji, lažnom bogu, čakrama, kundalini, kozmičkoj svijesti, jedan sa svim (kad je riječ o Hot Dog-u sasvim je u redu da tražite jedan sa svim), boginjama, božanskim muškarcima, srodnim idiotima (dušama), univerzumu, nekoj zemlji, ravnoj ili okrugloj ili krumpirastoj zemlji, itd.
Da, nisam vam rekao. Ja vjerujem u srodne idiote. To je očigledno, ali ne vjerujem u srodne duše. U stvari ja ne vjerujem u većinu stvari. Čak ni u vašeg “boga”. Znam da je lažan koliko i cijeli svijet a time kao i svaka osoba koja ovo čita ili ne čita. Jasno je da laž želi da ima sve što će joj pomoći da se očuva u čovjeku. Kojem čovjeku? Ljudi ne postoje. To je uvjerenje a time iluzija. Ili da to kažem na Francuskom, jer Merde (sranje) uvijek bolje zvuči na Francuskom. Mirage.
Ako o sebi ne mislite kao čovjeku, jasno svjesno se usmjerite na to što osjećate da jeste, šta ste onda? Da li ste čovjek ili je to samo uvjerenje koje ste primili od drugih? Uvjerenje o bilo čemu, a time i o tome da ste čovjek, uvijek dolazi kao neki suptilni prelaz, veo, preko svijesti o sebi – može doći i kao misao ili kao tumačenje ili kao unutarnji govor ili kao saznanje kroz memoriju, itd. – i oni koji su osjetljiviji, svjesniji to lako mogu da opaze. On je kao tanki premaz preko svijesti. Što više uvjerenje, što su uvjerenja dublja to je više premaza i ti premazi čine iluziju o sebi.
Iluzija ne može biti odbačena sve dok ne bude prepoznata kao iluzija, mirage (da fino zvuči). Svako uvjerenje o bilo čemu je iluzija.

Odbaciti uvjerenje ne znači da će nestati vaš stav o nečemu ili da nećete znati šta odgovoriti ako je odgovor bitan i značajan za nešto u vezi vašeg života. To je taj strah koji stoji iza uvjerenja i stavova. Biti ćete mnogo jasniji nego da izgovorite samo vaše nesvjesno uvjerenje za koje i ne znate da je uvjerenje. Svijest o sebi jasno sebe izrazi kada joj je sklonjeno ono što joj smeta da se izrazi. Čak i da ne kažete ništa kao komentar ili uvjerenje ako vas netko nešto i priupita osjećat će se vaša svijest iza. Ona će sama sebe da definira i pojasni ako je to potrebno. Potpuno je jasno da većina ljudi, čak i onih ozbiljnih ljudi u Radu, imaju taj strah ili bojazan. Sve dok ne doživite suprotno. A suprotno ne možete doživjeti ako niste probali to, ako se niste usudili da odbacite glupa i beskorisna uvjerenja o nečemu. Jedini način da to znate, da to iskusite jeste da to probate.
Svijest vremenom postaje veoma stabilna i može da se osjeti iz čovjeka koji se u njoj utvrdio u njoj, koji je “od nje”. Stječe hrabrost da kaže što točno misli a to temelji na svom iskustvu. Nema problem što može reći bilo šta suprotno od većine koja otvara usta a kolektivno nesvjesno kroz njih priča (uvjerenja pričaju kroz njihova otvorena usta). Svijest nema problem da bude suprotna, odbačena od drugih, kritizirana, itd. Ona je i dalje to što ona jeste. Temelj svega. Naizgled prazna ili mogu reći i punoća punoće. Čak i kada je naizgled prazna ona je punoća punoće. Prazna kada odbacuje i punoća kada postoji i izrazi se. Naizgled kontradiktorno ali kada iskusite više nije kontradiktorno. Zato se kaže da Ona prosto Jeste to što Ona Jeste (ili On ili To).

Ako niste svjesni u pozadini tada igra odbacivanja uvjerenje postaje veoma teška ili skoro nemoguća. No, imate i druge načine. Steći jača, ispravnija uvjerenja, uvjerenja iz učenja i pomoću njih odbaciti beskorisna i bespotrebna uvjerenja nastala od života ili iz života. Dato je jako mnogo načina, samo nema onih koji bi te načine koristili. To je problem. Vaš um, tj. vi ste isprani duhovnošću i religijom čiji cilj nije ono što predstavljaju kao svoj cilj – oslobođenje i spasenje. Oni su vas trebali naučiti o ovome a oni to ne čine jer im to i nije cilj. Zato su lažni i služe zavaravanju i uništenju bilo koje mogućnosti da se oslobodite ili spasite.

Uvjerenja učenja služe tome da zamijene uvjerenja života sve dok se vi ne pojavite u svom životu. Tada nema potrebe za tim uvjerenjima iz učenja jer ona postaju prepreka kao i svaka druga uvjerenja. Ona imaju svrhu i ta svrha je da vas stvore. Kada vas stvore i ta uvjerenja učenja se odbacuju. Ako ih prerano odbacite uskoro ćete osvijestiti posljedicu. Život će vas jako brzo, i to bez da to odmah i primijetite, preuzeti i zagospodariti sa vama. Tome svjedočim jako često. Čak i kod onih “najduhovnijih”. Ako nema vas nakon nekog vremena, ako vi niste izgrađeni, radna uvjerenja ili uvjerenja iz učenja postaju životna i zarobljavaju vas dok ste vi umišljeni da se krećete i napredujete na zamišljenoj, iluzornoj stazi ili putu. Kod onih koji su napredniji, koji su već dugo u Radu, oprez je potrebniji nego kod onih koji tek kreću sa Radom. Kao što postoje gruba uvjerenja, površinska uvjerenja tako postoje i ona suptilnija, opasnija, duboka uvjerenje koja najčešće kasno vidimo i osvijestimo. Zato se uvijek čovjek usmjerava na to da bdije u sebi, da bude budan u sebi. To je od presudnog značaja za težnju ka Oslobođenju.
Uvjerenja imate samo zato što vas nema. Kada ste vi tu uvjerenja više nisu potrebna. Uvjerenja koja dolaze iz učenja postoje samo zato što vas nema. Kada vas Rad i Učenje stvore tada ta uvjerenja iz učenja više nisu potrebna.
Sjetite se ovog u trenutku kada primijetite neko uvjerenje.
Ono je tu jer vas nema. Kada ste vi tu, trebate li imati to uvjerenje?