kreacijaOvdje smo jer smo u ljubavi sa postojanjem za koje vjerujemo da jesmo i želimo da budemo. Time, sve oko nas je naša kreacija. Sve smo mi stvorili. Jasno, ovo je teško pojmiti jer pojmljenje vrši osoba kreirana u postojanju kao izraz specifičnog postojanja. Izabrali smo ovo u što vjerujemo da jesmo, što smo željeli da budemo sada je pitanje zašto?
Zašto smo izabrali sve ovo? Zašto smo izabrali ovaj ovakav život? Šta smo htjeli da iskusimo?
Svaki odgovor koji je ponuđen, bilo u svetim spisima ili u drugim spisima, samo je jedan koncept koji je približan istini o tome ali sam nije istina. On usmjerava ka istini ali sam nije istina. Ne postoji odgovor koji je isti za sve. Struktura odgovora može biti ista ili slična, ali svaki odgovor mora doći iz vas. Na kraju, mislite li da je riječ o nekom odgovoru? Mislite li da ćete dobiti točan odgovor? Riječima, simbolom? Bog ili Stvarnost će vam se obratiti u stilu “mili moj…” i slično?
Ne, neće. Nema točnog odgovora. Nema ni odgovora u stilu “mili moj…” ili “sine moj…”. Odgovor je stanje, znanje istine koje se ne može pretočiti u riječi, simbole, smisao ali se može pojašnjavati iako poprilično bezuspješno. Baš zato što je nemoguće pojasniti do kraja ili točno imamo toliko teorija, filozofija, mudrosti ili ukratko papazjaniju različitih koncepata od koji niti jedan nije točan. Čovjek se toga boji. On se boji da ostane bez koncepta, bez točnog odgovora i postavlja se pitanje zašto je Stvarnost (Bog, Apsolut ili Svijest) ostavila čovjeka bez odgovora, bez točnog usmjerenja? Zašto nije, u svojoj moći i snazi, dala odgovor?

Ona je dala odgovor ali ne na način na koji mi želimo da ga čujemo, da ga znamo. Mi kao sjena (osoba) želimo vidjeti Istinu, što je nemoguće. Sjena ne može da vidi svjetlo koje projicira sjenu. Sjena može da vidi produkt tog svjetla, posljedicu svjetla ali ne i svjetlo.
Tko je kreirao sjenu, posljedicu svjetla? Što je to što stvara mene kao sjenu, vas kao sjenu? Šta je istina iza sjene, projekcije, igrokaza, kazališta?
Kao i za sve tisuću je odgovora ali nema jasnog, preciznog, strogo ograničenog ili točnog odgovora. Nekad kažemo da je odgovor intuitivan. Ali u moru “intuicija” oko nas, u stvari to su instinkti (ako su i oni), naša “intuicija” je zbunjena. Intuicija je jako visoko, da to tako kažem, duhovno stanje svijesti. I začuđujuće je koliko je malo ljudi sposobno doći do intuicije, ali zato svaki “pošteni duhovnjak” ima vjerodostojnu intuiciju.
Intuicija je stanje koje, mogu slobodno reći, do srži kostiju uplaši onog koji ima bljesak intuicije. S tim da “bljesak intuicije” i nije nešto previše strašno. Strašno je ono što smo mi u tom trenutku. Nema intuicije bez savršene iskrenosti prema sebi. Nema intuicije bez ogoljenosti od osobe, karakternih osobina, nagona i potreba, uvjerenja i stavova, bez odbacivanja svega što poznajemo o sebi. Ali ima laganja o intuiciji. To je isplativo jer donosi “strašnu milost” prema osobi prije no što umre.

Mnogi misle da pitanja služe tome da se dobiju odgovori. Jasno, oni čvrsti odgovori, posve točni koje ćemo moći pratiti i slijediti i bili uzvišeni. Točno to je projekcija stare osobnosti ili svijesti u čovjeku koja se naziva našim/vašim imenom. Osobnost treba da služi novoj svijesti, da se tako izrazim. Ona ne smije uvjetovati novu ili istinsku svijest. No dobro, većina to samo imitira tako da je sve u savršenom redu.
Pitanje, ako znate kako da s njim radite, treba da vas dovede u stanje a ne da vam da odgovor. Isto je i sa početkom teksta o svijesti koja kreira ovo postojanje i nas u njemu. Zabluda je da ste vi kreirali ovo postojanje iako netko tko zna ili je spoznao o čemu se radi to može tako reći. No, onaj koji nije on neće prepoznati šta on govori i odakle u sebi govori, tj. šta to iz njega govori. Kako bi čovjek došao do mogućnosti da “to nešto” iz njega govori prvo mora da uvidi šta to sada iz njega govori. Tko je to tko progovara kada on otvori usta? Tko je to tko živi njega i koristi njegovu životnu silu, koje on najčešće nije ni svjestan? I kada zna tko je to da li je on svjestan toga koji govori kroz njegova otvorena usta? Da li može ostati svjestan sebe, ostati iskren i otvoren, ostati privržen istini a ne iluziji o sebi?

Kada se koriste pitanja u cilju spoznaje istine mora se znati da odgovori na ta pitanja najčešće neće doći onako kako bi to naša osobnost htjela. Pitanje mora da promjeni percepciju, premjesti vas iz jedne percepcije ili iz ove osobe koja ste sada u drugu percepciju ili svijest koja je iza osobe. To im je cilj. Ako niste sposobni jednu stvar držati par sati na pameti nećete biti sposobni držati se ni pitanja koja mijenjaju percepciju. Ona (pitanja) moraju ući duboko u vas i iz dubine neznanja promijeniti percepciju. da, dobro ste pročitali. Dubine Neznanja (da napišem velikim slovom). Mogu reći da je znati sebe u stvari Neznanje. Ono istinsko, stvarno, svemoćno Neznanje. Znate da ste Neznanje. To je Znanje. Jasno, onaj koji to nije osjetio nema blage veze o tome što sam izrekao. Mogu to reći i ovako: Spoznaja Nespoznatljivog; Poimanje Nepoimanog; Poznavanje Nepoznatog; itd. Sve to govori o istom. Ali to ne znači NIŠTA. To nije odgovor koji čovjek očekuje. Čovjek samo želi sigurnost, zadovoljstvo i moć čak i kada govori o visokim duhovnim stadijima, probuđenju, buđenju, objektivnoj svijesti ili čemu već. Čovjek ne želi probuditi se on samo želi koristiti dobrobiti probuđenog stanja u neprobuđenoj osobi. On želi znati odgovore na pitanja kako bi bio netko i nešto, kako bi bio siguran, moćan i zadovoljan. I to je sve. On  ne želi biti od tih stanja za koje govori da želi biti. Ne slušajte one koji to govore a time ne slušajte ni onog u vama koji govori da to želi. Ne želite, nećete i ne možete. (Da to utvrdimo kako Bog zapovijeda – tri puta).

Nalazimo se ovdje u ovoj osobi i svijetu samo zato što volimo, želimo biti ta osoba u ovom svijetu. Nema druge istine. Volimo biti to u što vjerujemo da jesmo. Ali želimo promijeniti to moramo prestati to da volimo. Da bi prestali voljeti to što volite to što jeste sada i ovdje morate početi voljeti nešto drugo više od sebe i svog života, dati život za to drugo. A onda, preći sve prepreke koje će vam staro stvoriti na tom putu ka potpunijem življenju istine o sebi. A da li ste vi taj koji to može? Hm. Sumnjam. (A usput da vam kažem, sumanja je jedna od najvećih prepreka za ostvarenje sebe). Sumnja vas drži tu gdje ste. I to ona duboka sumnja, ne sumnja na koju ste navikli, koju vaša prividna osoba ima. Postoji sumnja mnogo dublja od sumnje osobe. Jasno, ako ste iskusili uopće sumnju. U što za većinu sumnjam. Iskusiti sumnju znači vidjeti zašto ste zarobljeni. U stvari, tko je to zarobljen? Vi? Ne vi niste zarobljeni, vi ste sama zarobljenost. I ona sumnja nekom blagom, prividnom, pojavnom sumnjom. A ono što najčešće nazivamo sumnja nije uopće sumnja već podozrivost. Svi imamo tu sumnju i svatko od nas je mora osvijestiti sam za sebe. To je Biblijsko “brakolomstvo”. Kada prepoznate iluziju, srž iluzije ona vas više ne može držati u svojim “šakama” ali to ne znači da neće probati i da neće uspjeti u tome. Najčešće uspije. Vidim to svaki dan.

Znati postaviti pitanje je presudnije od odgovora koji možete dobiti na pitanje. Odgovor će doći ali ne onako kako netko zamišlja ili kako bi netko želio da dođe. On će doći u promjeni percepcije i stanja u kojem se nalazite, vašeg temeljnog stanja. I svatko treba da ima svoje pitanje. Korištenjem tuđeg pitanja nećete dobiti autentičan odgovor za vas. Ako ga uopće i želite.

Oglasi