2752034131_5a28c7063d_bZauzeti ispravan stav znači zauzeti unutar sebe stav, poziciju, mjesto izvan svakodnevne osobnosti i njenog utjecaja. Mogu reći i “iza” osobnosti, navika, potreba, mehaničnosti same osobnosti. Potreba zauzimanja stava (unutarnje asane) dolazi iz potrebe mijenjanja sebe i odvajanja od onog što ste bili do sada, svakodnevno, naviknuto. To ne smije i ne može da se preuzme ideju Rada ili unutarnje evolucije jer na tome se radi, ali se ne radi sa tim. Drugim riječima, ne možete raditi na sebi ili imati ideju evolucije iz dijela koji nema dodira sa silama i stanjima koji pripadaju višem stupnju evolucije. Na tom dijelu se radi, ako je u pitanju transformacija, ali se iz njega ne radi. To je “rad po sebi”. Ne “na sebi”. To je raditi na usavršavanju osobnosti, laži, predstave, snu, ali ne “na sebi” tj. na osobnosti, s njom, koristiti je i mijenjati je u skladu sa težnjama koje imate. Laž ne smije da koristi autentične ideje bilo kojeg učenja, čak ni religije. Što danas nije slučaj. To je zaboravljeni ključ duhovnosti i religije.
Svaka ideja učenja mora biti preuzeta s tim unutarnjim, svjesnim dijelom, i mora se paziti da osobnost i mehanika (iluzija i san) ne dobiju pristup tim idejama, tj. da ih ne koriste za ono za ono što bi ih inače koristila. Ako osobnost ili mehanički um preuzme te dijelove to dovodi do degradacije same Sile Učenja i time mijenja njeno djelovanje. Devijacija Sile Učenja znači i devijaciju primjene ideje učenja. To dovodi do pogrešne kristalizacije. Sama pogrešna kristalizacija, ukratko rečeno, znači promjenu smjera kretanja i ne evoluciju već devijaciju ili de-evoluciju.

Jasno je da će se u početku same ideje učenja uzimati na pogrešan način, to je, da tako kažem, uobičajeno. Uz grupu i majstora to se polako korigira. Zato je potreban Živ Čovjek. Netko tko zna o čemu se radi, lako to prepozna i korigira. Sami to ne možete ako vas netko nije naučio kako se to radi, kako se prepoznaje, nije vam dao način kako se radi korekcija. Ti načini nisu poznati u javnosti. Nekad se spomenu ali prepoznati može samo netko tko je to naučio od nekoga tko to zna.

Zauzeti unutarnju asanu znači zauzeti ispravan unutarnji stav. Biti iznutra u “dobrom društvu” (satsangi) znači biti u “društvu” ispravnih dijelova unutar sebe koji mogu da mijenjaju, da se mijenjaju i koji mogu preuzeti ulogu Gospodara. Gospodar je budno, svjesno biće (budno i svjesno je napisano uvjetno jer nema potrebe da se naglašava da je “budno” svjesno, to je prirodno tako, ali zbog devijacije i zbog ne poznavanja strukture jezika koji se koristi u učenjima, moram to naglasiti).
Kao što imate tjelesnu asanu i trudite se zauzeti poziciju te asane također je potrebno znati kako zauzeti unutarnju asanu. Taj dio fali današnjoj tzv. “hatha”, i njenim derivatima i devijacijama, yogi.
Duhovnost i religija koje se danas upražnjavaju osiromašene su, uništene do neprepoznatljivosti. No, to sami ne možete vidjeti. To vam netko mora pokazati. Način da se to pokaže jeste da vas nauči autentičnoj i ispravnoj duhovnosti ili religiji. Tada sami prepoznajete.

Kada radite na sebi iz čega to radite na sebi i na čemu to radite na sebi? Tko je taj koji radi na kojem sebi? Kako se radi taj rad ili sadhana, itd.? To su pitanja koja si morate postaviti. Jasno, ako težite autentičnom unutarnjem razvoju. Ako želite imitirati taj razvoj, jako je bitno da ne upoznate autentične oblike duhovnosti i religije. O duhovnosti najviše govore oni koji o njoj ništa ne znaju niti je imaju u sebi. Baš kao i o probuđenju. Ako želite da vas svijet duhovnosti i religije prihvati jako je bitno da niste duhovni i da niste prosvijetljeni (probuđeni).

Oglasi