IMG_4900_edited_2048x2048Dok sam, prije dvadeset i četiri godine, bio u potrazi za Majstorom i našao ga ali to još nisam shvatio, morao sam raditi sve i svašta kako bih preživio u Beogradu. Između ostalog, tada je bilo puno poslova za koje ne znam točan naziv. Radilo se o sljedećem. Radiš za neku marketing firmu koja nudi razna ljetovanja i slično ali na način da se, kao, igra nagradna igra. Ideš po cesti i nudiš nagradnu igru i obično većina upadne u tu zamku. Jasno, nagrada ne postoji. Jer na kraju ti daju neki tzv. popust ali platiš sve. Bilo je tu mnogo ograničenja u vidu kakvi ljudi se traže, na šta moraju odgovoriti pozitivno a na šta negativno, itd. Sama situacija je smiješna. Imaš svoje mjesto na kojem šećeš i hvataš ljude da ispune anketu. Predstavljaš se kao anketar tog i tog i nudiš mogućnost da izvuku tog čovjeka kojeg anketiraš za nagradnu igru. Nikakva nagradna igra ne postoji i sama anketa je laž. Baš kao i većina stvari u životu.
Taj posao je ima svoje prepreke. A jedna od njih je bila brzo odustajanje. Radiš na procent a procent dobivaš ako netko pristane da “dobije nagradu” (baš tako, pristane) i plati skupo ljetovanje na popustom (iako popust ne postoji). Sve u svemu, devedesetih je to bilo jako popularno. Većina odustaje i napušta taj posao jer po cijeli dan juriš za nekim a na kraju ništa nisi napravio jer nitko od njih nije “pristao” na “nagradu” ili si pogrešne ljude anketirao. Ono što svaki čas čuješ od drugih koji su “uspješni” u tom poslu jeste: “Ne odustaj. Sad je tako, teško je, ali shvatit ćeš princip rada i uskoro dolaze novci”. Većina odustane. Ja sam bio među onima koji su odustali jer sam imao sukob u sebi zbog toga kada sam vidio o čemu se radi. No, bilo je nekih kontakata sa ljudima koje sam upoznao i uskoro sam dobio bolji (mnogo gori) posao. No, to je nebitno.

Ono što je bitno jeste “ne odustaj”.

Jedini način da se nešto zadobije, odradi jeste da čovjek ne odustaje od putanje kojom je krenuo. Unutar nas postoji niz “pritajenih sklonosti” ili “vasana” koje kao pritisak ulaze u um i procese i izazivaju čovjeka da se prisjeti nečeg u čemu je uživao ili patio i ponovo to obnovi. Ne vidimo to čisto jer smo zaspali i nalazimo se pod djelovanjem sna. San je sve osim Istine o samom sebi, tj. Spoznaje Istine. Kako bih pojasnio ideju sna bilo bi potrebno da vam pojasnim cijelu suštinu Vedskog Učenja, a to je poprilično nemoguće. No, možete potražiti sami. Čovjeku se da “slika Istine” ili “slika probuđenja” s ciljem da se usmjeri ka tome kao svom krajnjem cilju, iako ne može da to razumije slika omogućava određeno shvaćanje šta je to i kako se to postiže te na što to liči. Cilj slike je samo zadovoljenje uma i pokušaj da se um usmjeri ka određenom smjeru i samom cilju. Pritajene sklonosti (vasane) će djelovati protiv te slike. Sklonosti su sve što poznajemo a javlja se kao sjećanje na nešto, kao želju ka nečemu, osjećaj da nam to fali i da to moramo zadobiti, ostvariti ili imati. Sklonosti su te koje tjeraju umnu supstancu ili sam duh da traži to što je zamislio i osjeća kao pritisak “moranja” ili pritisak da mu to treba i ne staje dok to ne nađe. Jasno, to ne znači da će uživati u tome kada to nađe jer će se pojaviti druga sklonost koja će ga tjerati na nešto suprotno, drugačije od toga što je zadobio. Svi poznajete to. Jer svima u životu se dešava isto. “Kada budem imao to i to biti ću cjelovit, ispunjen, zadovoljan, itd.”. Kada dobijete to za čim ste žudjeli javlja se suprotna sklonost koja mora balansirati dobitak i odjednom više za to niste zainteresirani, zbog toga gubite nešto drugo što tada postaje nova sklonost i težnja da se to zadobije i slično. Cijeli život je kruženje iluzije, a temelj iluzije je san u kojem se biće nalazi. Kažemo “san” jer biće, svijest zamišlja, fantazira, umišlja i teži ka tome što zamišlja. To je čovjek u Neznanju, čovjek koji spava i sanja život. Budan čovjek je onaj koji je prozreo tu igru nesmirenog duha, razumio pojavnost, traži stvarno ili zbiljsko, teži razbuđivanju. To ne znači da se u njemu neće pojavljivati razne sklonosti koje će ga voditi ka uživanju u ostvarenju sklonosti (karma) a time će obojati cijeli svoj život koji smatra stvarnim iako vidi da je život nestvaran i pojavan. Čak i budni ljudi imaju tu igru i teško se iz nje čupaju van.

Kada čovjek krene kroz proces razbuđivanja sklonosti koje ga vezuju unutar ovog svijeta se pojačavaju. Žena će tražiti savršenog muškarca a muškarac savršenu ženu. Svoje srodne duše. Osjećati će se kao da im fali nešto, a to nešto je u partneru. Javljat će se i strahovi. Šta će biti sa djecom, da li ću ispuniti svoju svrhu, da li sam dovoljno dobar, itd. Sve to su procesi koji se pojačavaju Radom na sebi, tj. težnjom da se čovjek probudi. Pošto on nije siguran u “sliku Istine ili Probuđenja” on ne zna stvarnost toga. Ta slika mu je nestvarna jer je duh vezan za pojavno i on uzrokuje pojavno u koje vjeruje. Drugim riječima, pojavno se ne može pojaviti ukoliko to duh u sebi nije zamislio. Trećim riječima, ukoliko duh nema potencijal sklonosti koje se sjeća i ne da joj stvarnost sklonost ne može da se materijalizira i time ne može da se zadobije ni karma, tj. materijalizacija sklonosti zarad uživanja duha u svojoj zamisli ili kreiranju. Sve to se dešava jer svijest koja prožima duh nije razbuđena i ne zna Istinu o sebi. Ona vjeruje duhu koji se brine o njenoj dobrobiti. Jasno, to je laž. Duh se brine samo o svojoj dobrobiti. Jer za njega je dobrobit njegovo ostvarenje projekcije koju ima.

Radom čovjek počinje uviđati tu igru duha u sebi. Vidi zamke koje duh postavlja i koje se očituju kroz sklonosti, kroz karmičku igru (krajnji užitak, tijelo, materija, ostvarenje želje, itd.) i samozaborav. Samozaborav znači da je Svijest zaboravila šta ona jeste i vjeruje u pojavno. Iako ona čuje ideju o sebi kao Svijesti zbog nedovoljne kristalizacije i učešća u snu ona ne vjeruje u to u potpunosti. Zbog toga čovjek prolazi niz iskustava, niz života, niz procesa sve dok ne povjeruje u to što mu je rečeno i ne počne da radi na tome što mu je rečeno. Drugim riječima, on je sklon odustajanju. On lako odustaje.
Zbog toga što je pojavno zamijenio za stvarno on vjeruje duhu i onom što mu on servira kao stvarno. To se vidi skoro u svemu i skoro kod svih. Onaj koji je prestao da vjeruje duhu i njegovoj nestvarnoj igri u pojavnom veoma brzo se razbuđuje. Možete slobodno riječ “duh” zamijeniti sa riječju “um”. Duh stvara um i um je izraženi duh. Zato i kažemo za nekog da on ima taj i taj duh – energiju i karakteristiku. Sve dok vjerujemo onom što se pojavljuje u nama (zato je pojavno) i vjerujemo da je naša priroda tjelesnost duh djeluje na nju. Jer duh stvara um kao svoje otjelovljenje a um stvara tijelo kao svoje otjelovljenje a tijelo stvara svoj život i materijalizaciju jer je otjelovljenje uma koji je otjelovljenje duha. Duh pritajenom sklonosti želi nešto, um počinje da vrti tu priču, tijelo traži to sve dok ne nađe. Jasno, ovo je čisti proces kreiranja. Svijest mora presjeći to u začetku viđenjem šta je to i odbacivanjem toga. To je praksa “neti-neti” ili “ja nisam to što percipiram ili primjećujem”. Odbacivanje ne-jastva sve dok ne ostane to što Jeste.

Odustajanje se vidi u svemu. Uzmemo određenu praksu i radimo je neko vrijeme a onda pređemo na neku drugu i nju radimo neko vrijeme a onda na neku treću, itd. To je taj “duh” koji djeluje u čovjeku i koji zarobljava svijest. Što više tehnika, načina, uputa kako duh ne bi odradio niti jednu jedinu do kraja jer zna o čemu se radi. On je nesmiren i nema namjeru da se upozna ili smiri jer on ne može biti smiren. To je načelo i samog uma. Um ne može da bude miran ali može da imitira mir. Imitacija mira nije mir. Samo svijest može biti mirna i to svijest koja je spoznala sebe. Odustajanje se vidi u svemu. Čim nam um skrene ka nečemu riječ je o odustajanju. Čim uzmemo neku zanimljiviju tehniku ili način riječ je o odustajanju. Potražite to. Čim se utemeljimo u nečemu suprotne sklonosti se bude i počinju svoje pretraživanje i potraživanje. Bude sumnje, podozrivost, radoznalost, kukanje i žaljenje za nečim, traže novu zabavu, novi iskustvo. Sama svijest o sebi NIJE ISKUSTVO i ne daje nikakvo iskustvo. Ono je na neki način dosadno. Vodi u “depresiju”. Sklonosti se prosto same od sebe aktiviraju i usmjeravaju um ka određenoj sklonosti koja treba da se ispuni. To je toliko snažno da mnogi ni ne vide svoje sklonosti a ponajmanje primjećuju ili znaju da su to sklonosti. Oni misle da su to oni. Sklonost je kao magla u vama koja se probudi i zamagli jasnoću i zavara neiskusnu svijest da povjeruje u “maglu koju sklonost prodaje”. Nije bitno šta je sklonost. Bitno je na kraju, i samoj sklonosti (predispoziciji), da se vi okrenete ka njenom podražaju, zahtjevu i na kraju ispunjenju (karmi). Duh je nesmiren. On uvijek traži nešto novo, izmišlja, stvara i sve to farba pritajenim dojmovima koje je memorirao i njima teži. Dojam je ono što ostane iza iskustva, iza doživljaja nečeg. Dojam je utisak nečega. To je skrivena sklonost ili predispozicija. Dok je ona u potencijalu osjeća se pritisak. Kada je ona ispunjena osjeća se olakšanje, opuštanje, zadovoljstvo koje traje neko vrijeme zbog naboja energije a onda se pojavljuje novi-stari utisak kojem težimo, sklonost ka njemu i njegovo ostvarenje ili ne ostvarenje. Ako sklonost nije ostvarene ili izražena ona pojačava pritisak. Ili ubacuje različite situacije koje čovjek doživljava misleći da je to “božja  volja” ili “sudbina” ili “spontana kretanja”.

Recimo, kada sam bio u brahmacharyi, morao sam 108 dana da se uzdržavam od seksa, od dodira sa ljudima, imao specijalan režim ishrane, određeni režim tjelesnog kretanja i treninga, različite vježbe prana vidje i slično. Blokiranjem seksualne energije i njenim usmjerenjem (da to tako kažem) pojavljuje se suprotni naboj. Težnja ka pražnjenju iste, pojačava se želja za ženom, seksom, pojačava se potreba i slično. Kako nema dodira pojavljuje se potreba za dodirom. Kako nema uživanja u raznoj hrani pojavljuje se potreba za tom hranom. Jasno, sve to se dešava unutar nas. Problem nastaje kada to duh stvori u tzv. stvarnom svijetu. Kako se pojavljuje potencijal u nama pojavljuje se i usmjerenje duha ka tom potencijalu. Što je jače usmjerenje to duh jače djeluje na kreiranje toga. Drugim riječima, u to vrijeme seks mi se nudio na svakom koraku, žene su se lijepile na mene (špahtlom sam morao da ih odljepljuje – ovo je šala), svi su htjeli da me dodiruju a svaki čas sam bio okružen najljepšom hranom i to baš onom koja mi se najviše sviđala. Unutarnji potencijal sklonosti radio je svoj dio. A onda se to pojavilo u materijalnoj stvarnosti. To se počeo dešavati oko mene. Pošto sam bio pripremljen za to, znao sam šta će se desiti, morao sam biti mnogo prisutniji, imati jasnu odluku i volju da dođem do kraja tih 108 dana. Snovi su bili strašni. Ono što nisam mogao da dobijem izvana, nisam pristajao na to, snovi su pokušavali da nadoknade. Postojalo je još jedno ograničenje. Ono je bilo da ne smijem imati više od dvije spontane ejakulaciju u snu inače moram sve iz početka. Jasno, snovi su bili prepuni žena, seksa, hrane, dodira, itd. No, jasnoća je bila veća i snažnija do te mjere da sam mentalno zaustavljao kretnju ka spontanoj ejakulaciji.
Zbog vježbi disanja koje sam radio pojavilo se svjetlo u lubanji. Toliko jako da sam tokom noći (oni koji su bili u sobi sa mnom su mi to pričali) rukama zaklanjao oči. Samo saznanje i vjerovanje u ono što mi je Majstor rekao pomoglo mi je da prođem taj period od 108 dana brahmacharye. Bio je tu još nekih stvari koje su se dešavale i koje je projicirao moj obuzdani duh.
Ovo mi je pokazalo jako puno stvari o kojima učenje govori. Mogao sam odustati bilo kada. Reći da je to ludost i napustiti sve. Nitko me nije sprečavao u tome.

Kada uzmemo nešto, neku praksu, vježbu, donesemo odluku, pokušamo izraziti volju, oko nas će naš duh da stvori prepreke. Sve te prepreke su logične, prirodne i privlačne. Zašto nešto da si oduzimam? To je prirodno? Biološko? Itd. Sve to naš duh privlači, kreira, odvlači nas od pravca ka kojem smo krenuli. Duh će probuditi sve moguće sklonosti kako bi vas vratio na “svoju stazu”. Ako ne padnete na ugodne sklonosti past ćete na neugodne. Porodica će vam prijetiti, prijatelji će vas napustiti, djeca vas neće razumjeti, biti ćete uskraćeno za mnoštvo stvari, i slično. Da, hoćete. Cilj je da odustanete i vratite se svojoj svakodnevnoj prirodi za koju mislite da je vaša priroda i da ste vi. Gurđijev to pojašnjava Generalnim Zakonom, potražite to kod njega. Vedska učenja sa idejom o nesmirenom duhu. Aurobindo kroz ideje oprečnih sila, itd. Svi pričaju o jednom te istom ali na različite načine. Kršćanstvo to naziva “testiranjem vraga”, budizam i hinduizam demonima, itd. Sve to je vaš duh, vaš um, sklonosti u njemu. Svi sami sebi postavljamo zamke u koje upadamo. Ja to nazivam “sve sam samom sebi” i “sve to ja samom sebi”. To saznanje mi daje snagu i spremnost da odbacim te izazove, sklonosti, pritajene dojmove, itd. Vidim ih i jasno znam da to nisam ja.

Kako bi ste to i sami vidjeli probajte to potražiti kroz sjećanje koje imate. Vidite gdje se to javljaju, kada i zašto. Šta ste dobili sa tim, da li ste nešto dobili, kada ste odustali i zbog čega i da li je to odustajanje dalo ono što ste mislili da će ono dati? Kroz to prisjećanje morate skupiti supstancu odluke i volje, jasnoće i mudrosti kako bi prošli stazom do kraja. Sve to vaša svijest koja je sama Izvorna Svijest čini sama sebi. Sve to je u njoj, čak i kada dobijete novog toyotinog džipa (ili bilo šta drugo). Ako shvaćate princip, ako ga osvijestite, ako vidite to i ne padate na te impulse postajete budniji, svjesniji, stabilniji a time vaše kretanje ka Sebi poprima jasan i direktan smjer. Kada odete za sklonošću koja se pojavila i materijalizirate to samo ste sklonjeni od sebe ali i dalje ste u sebi ali niste svoji. Nesmiren duh vlada vama, on je vaš gospodar. Kada dobijete novu vježbu, zadatak, duh će se potruditi da vam to obezvrijedi da vas odvede u drugom pravcu. I to ste učinili sami sebi. Zbog toga je bitno proučavati sebe, svoje želje, svoje postupke, namjere, sklonosti, boriti se protiv toga i ojačati sebe kao svjedoka iza, svijest iza. Ako ste krenuli ka nečemu to ka čemu ste krenuli već je tu samo je prikriveno procesima, reakcijama, mišljenjima, uvjerenjima ili duhom koji nije osviješten u vama. Duh su sve karakteristike, navike, procesi, reakcije, osobnost, um jer sve to je u njemu. Sposobnost da ne padnete pod njegov utjecaj ogleda se u svemu a najviše u ne odustajanju od kretnje ka cilju ka kojem ste krenuli. Taj cilj vam mora uvijek biti na pameti, na umu, na svijesti. I sve u odnosu na njega treba preispitati. To je Borba za Sebe.

Oglasi