Realizacija Istine 2Pitanje do kojeg ćete doći, kad tad. Objektivno, šta mogu da učinim? Odgovor na ovo pitanje mora biti iskren. Znam, puno tražim. Čak i kada mislimo da smo iskreni, nismo. Neki to nazivaju “kapitulacijom“. Saznanje, uvid da NIŠTA ne možete učiniti. Duboko razumijevanje da ste NEMOĆNI. Sve tehnike, koncepti, učenja služe samo jednom da vam ukažu da ste nemoćni, da ne možete ništa učiniti. Ne možete, čak i ako ste niz godina radili na tome, prekinuti niz asocijacija koje nazivate mislima, emotivne reakcije. Neću reći da ih ne možete kontrolirati, jer možete. Reći ću da im NE MOŽETE NIŠTA. Možete imati iluziju da nešto činite, da imate neku sposobnost, da ste nešto naučili. I to možete samo do trenutka kada objektivno vidite sebe, svoj život. Kada se desi taj trenutak, taj finalni poraz, svakom ćelijom znate da ne možete ništa, da ste nitko i ništa kao osoba, kao tijelo, kao nešto manifestirano. Na kraju, i to manifestirano NISTE VI i NIJE VAŠE. Niste vi rekli tome da se manifestira, niste vi odlučili o tome, niste vi, niste vi, niti ćete.
Sve dok vidite da vi nešto možete lažete se i u zabludi ste. Niste iskreni, umišljeni ste, zamišljate (fantazirate), pripisujete si nešto za što nemate dokaze. Da, možete da promijenite program na TV-u i time možete koristiti daljinski, i to je sve što možete a ni to ne možete jer ne vidite kako dolazi to toga da nešto “možete”. Slijepi ste pored očiju. A kad vam se kaže nešto ovakvo, gluhi ste pored ušiju.
Nešto u meni može ali to “nešto” nisam ja. Nema nikakve veze sa mnom osim ako se ne poistovjetim sa tim i umislim da sam to ja. Razum, ako vam je razvijen i ne miješate ga sa analitičkim umom, vam uskoro pokaže da ništa ne možete. Emocija, hm. Da, ona će vam reći da možete osjećati to što ste vi? Stvarno? Ozbiljno? Ne šalite se?
Skup ideja koje imate o sebi reći će vam da vi možete izabrati, odlučiti, sprovesti nešto u djelo, ali to je sve obična tlapnja. Tlapnja jer niste ispitali to što ste umislili.
Možemo reći “sve čini Univerzalna Inteligencija”; “Bog je vrhunski činilac”; “Brahman je onaj koji čini” i to ne znači ništa. Samo pokušaj da ostanete u zoni sigurnosti. To je samo skup uvjerenja koja niste osvijestili. Čak i ako je to istina to pokazuje da vi NE MOŽETE. Šta? Ni činiti (djelovati), ni misliti, ni osjećati, ni kretati se, ni mudrovati, ni filozofirati, ni voljeti, ni biti iskren, ni biti otvoren. SVE VAM SE DEŠAVA. Sve, čak i ideja da vi nešto možete. SVE.
Misao se desi, vi je proglasite svojom. Emocija reagira, vi je proglasite svojom. Tijelo se pokrene, vi kažete “ja se krećem”. Napišete ovakav tekst i pomislite “ja sam ovo napisao”.
Duboki čin, ako to smijem tako nazvati, razumijevanja pokazuje nam da mi NE MOŽEMO NIŠTA. Ništa VI NISTE izabrali. Čak ni Vjeru, ni Rad, ni Učenje, ni Svjesnost, ni Razumijevanje. NIŠTA.

Živjeti s tim. Zar stvarno?
Da, možete živjeti s tim. Odličan je osjećaj. Ako imate ideju da VI ŽIVITE sa tim lažete se. To nešto, nemam pojma šta jer ne mogu to nazvati bilo kojim konceptom ili dogovorenim konsenzusom, to radi, čini. Ali to niste vi. Ako živite s tom istinom onda to “nešto” živi s tom istinom jer mu je svrha da živi s tom istinom. Sanjate sebe. Umišljate sebe. S čim to radite? Samo sa idejom o sebi, snom o sebi, iluzijom o sebi. (Ne govorim o svijesti, govorim o vama, osobi).
Kad kažem da mene nema rekao sam da nema onog što sam mislio da sam. Neke osobe, nekog čovjeka. Postoji osjećaj da postojim, postoji svijest o sebi, ali to nisam ja, nije moje. Ovo što sam mislio da je moje, ova osoba, ovaj čovjek, ova imaginarna “duša”, imaginarno “biće”, to ne postoji. To je POJAVA u nečemu što smo, konsenzusom nazvali Svijest. To smo samo tako nazvali, složili se, dogovorili se i sada svi umišljamo da je to Svijest. Najbolji naziv je TO, NEŠTO ili čak i NIŠTA.
Ne moram znati TO, ali znam ovo što umišlja To, što umišlja život, osobu, djelovanje, ili čak i Rad za koji misli da je izabrao.
Kada govorimo o ovom mnogi od vas misle da smo depresivni, da smo tužni, anksiozni, negativno poraženi. Ne nismo. Nema toga u tome. Jer čim shvaćate da vi ne možete ništa, a da nemate misli, emocije, pokrete, instinkte, seksualnost i da SE SVE TO SAMO DEŠAVA U NEČEMU, već ste postali svjesni i da ne možete imati ni depresiju, anksioznost ili tko zna šta. Ima nešto što ZNA i to što ZNA sasvim je umireno, smireno, mirno, čak bih rekao i pomalo radosno jer je napokon vidjelo, saznalo i više nema zabludu o sebi, drugima, svijetu, Bogu, Volji, Sili ili Tome.
Za vas više nema reinkarnacije jer uviđate da je to laž. Nema ni karme jer vidite a se stvari dešavaju same od sebe čak i dok ste umišljeni da vi možete imati karmu. Nema ni samskare jer tko je taj koji to ima? Nema ni dharme jer vi ne možete imati dharmu. Ako je netko ima onda je TO što se igra dharme, karme, samskare, života, osobe. Ne znam koju riječ da upotrijebim osim riječi “igra”.
Kad vidite da niti jednu MISAO NE MOŽETE POMISLITI a da sa sigurnošću kažete “to sam ja pomislio” i tada to saznanje upotrijebite ka svemu ostalom, uviđate, suočavate se, razbuđujete se u saznanju da VI NE MOŽETE NIŠTA. A pošto ništa ne možete vi ste NITKO koje je NIŠTA ali umišlja da nešto može i da nešto jeste.
Iluzija o sebi je moćna. Sila koja se igra sa tom iluzijom je toliko moćna da je samo njena milost to što vam dopusti da ovo vidite. A ona može i da to isključi. Sjetite se koliko ste dugo bili isključeni. Koliko ste dugo umišljali da ste netko i nešto. Koliko njih još umišlja to. Hoćete reći da ta Sila nije moćna? Samo je njena milost uvid u ovo. A opet, mislite li da ste vi taj koji je došao do ovog uvida???
Promislite opet.