dance shaktiUvijek želimo da znamo. Zašto? Šta nam to daje znanje? Šta ono zamjenjuje?
Reći čovjek je u neznanju znači da kažemo da čovjek ne zna sebe, ne zna stvarnost. Opet, i neznanje stvarnosti dolazi iz same stvarnosti. Ono što se razotkriva skidanjem lažnog znanja, a svo znanje je lažno, jeste Znanje ili Istinsko Znanje. Šta je to istinsko znanje?
Znanje koje Znate ali ne znate da znate. Hm, ovo mi liči na Lao Tze-a. Znanje koje Znate a ne znate da Znate jeste Znanje da vi postojite. Svjesna Svijest koja zna da je ona Svjesna Svijest. Ako Znate ovu Svijest kao Sebe onda Znate da Znate.
Wow.
Spavaš li mirno, Lao Tze?

Zbog čula, čulne svijesti, uma orijentiranog ka van i svijesti orijentirane ka vanjskom umu – znate, to je onaj um kojim ovo čitate, um kojim komunicirate, promišljate o svijetu izvan sebe, pomaže vam da promijenite kanal na TV-u, vozite auto, smuvate dobar komad na zabavi, itd. – postoji dojam da nešto o nečemu moramo znati. Jasno, moramo znati kako smuvati komad na zabavi. Potpuno logično. Moramo znati i kako voziti auto, kako zeznuti policajca da nas ne kazni ili da mu damo mito, jasno i poslije tvrditi da smo protiv mita i korupcije, to je jako bitno. Zbog uma, svijesti koja ne zna da ona postoji iza tog uma i da ona tom umu daje stvarnost, imamo ideju da postoji znanje koje moramo steći. Oktave, čakre, vidjeti kako radi generalni zakon, proučiti planete kako bi znali svoju sudbinu, susresti se sa budnima koji će nam otkriti tajnu koju već znamo ali ne znamo da znamo, a onda se truditi da tu tajnu i dalje ne znamo, ali da možemo izvojevati sitnu pobjedu na faceu, nekom forumu ili u nekom filozofskom takmičenju okruženi likovima sa staklima na naočalima debelim kao “dno od tegle”. I vremenom znamo sve što možemo da znamo, barem ono što mislimo da treba da znamo ali ne znamo kako to znamo i ne znamo kako da znamo da mi znamo.
Uh, prosto “ko pasulj”.
Tada se okrećemo sebi. Hm. Dobro, nazovimo to sebi. I u toj svijesti za koju ne znamo da ne znamo ili možda znamo da znamo tražimo sebe. Tražimo znanje, opet uz pomoć vanjskog uma, koje će potvrditi ili nam dati nešto što, jasno, znamo da ne znamo. Sebe. I u tom Sebe, percepciji svijesti koja ne zna da je ona svijest, skupljamo znanje o sebi. Guru tamo, guru vamo, guru(ni) ovdje, (iz)guru(aj) odavde, daj da ga GURU(nem) ponovo, itd. Što više znanje o pojavnom više je osjećaja da znamo. Ali i dalje ne znamo, osjećamo to duboko, još dublje, i to baš tamo gdje nam nisu još GUR(U)nuli. I dalje u sebi, svijest koja ne zna da je ona Svijest, osjećamo da ne znamo. Jer ne znamo to što zna da ne znamo.

Čujemo ideju o tome da sam ja Svijest, da sam Ja sam Brahman, da je Brahman sve što postoji. Ili čujemo to na drugi način; Ja sam Svijest, da sam Ja sama Svijest, da je Svijest sve što postoji. Ili to čujemo na treći način: Ja sam Bog, da sam Ja sam Bog, da je Bog sve što postoji. A možemo to čuti i na još nekoliko načina i ništa se promijeniti neće. Svijest koja treba da Zna da je ona Svijest koja Zna ili koja je Znanje to još ne zna.
Onda naš divni vanjski um dobije tu ideju. Ah divne li stvarnosti. Pojava počne glumiti znanje. Osnuje škole, radionice, kurseve meditacije, razne metode liječenja i svima spremno govori “ja jesam” uz, jasno, glasni i vidljivi smiješak samospoznaje. MISLIMO da znamo dok u stvari ne znamo. Ali jako dobro prolazimo u “guru biznisu”, “svetom biznisu”, “majstor, tantra, yoga, religija biznisu”. Svi se trudimo da igramo ulogu da je on taj koji zna kao i on sam što se trudi da igra ulogu da je on taj koji zna, ali ne zna. On samo MISLI da zna a time ne zna.

Susretnemo se sa Znanjem. Povjerujemo u to što nam kažu. Tvoja svijest, percepcija koja zna da je ona percepcija, da je ona svijest koja zna da je svijest jeste Znanje, Spoznaja, Realizacija i put ka Oslobođenju. To je nekad samo bljesak i taj bljesak ako ne pretvorimo u “biznis” ili pobjegnemo od njega ali rado ga glumimo, sazrijeva. Jasno, nema sazrijevanja, ali to još ne znamo.
Svijest koja Zna da je ona Svijest jeste Znanje. Direktno Znanje. Jer direktnije ne može da bude. Kao kad bi oko znalo da je ono oko, srž viđenja, toliko direktno. Ili možda još direktnije. Kada bi oko znalo da je ono oko prije no što postane oko te na taj način postane oko. E tako direktno.
Ne znam da znam postaje Znam da Znam. I šta s tim?
Ništa. To je kao kada bi saznali da ste vi čovjek. A time sve oko vas je svijest koja se u tijelima drugih bioloških mašina koja je čovjek. Spoznate da ste čovjek, da je čovjek svo čovječanstvo i da je čovjek(čanstvo) jedno bez dva. Nema ljudi, samo čovjek(čanstvo). Šta ćete s tim? Ništa od toga nemate. To i sad znate i šta možete s tim?
Obrisati dupe?
Ni to s tim ne možete. Ali to možete Znati. Kada znate da znate da ste čovjek to je to što treba da znate. Ništa više. To što je srž čovjeka – a time i svih tijela oko vas, zajedno sa životinjama i biljkama i kamenjem i ovim trećim kamenom od plemenske vatre – to je Znanje koje ste tražili. Niste znali da znate. Onda znate da ne znate. I na kraju znate da znate. I ništa. To čovjek(čanstvo) koje je Svijest bez drugog, Svijest bez oblika i odlika, Svijest bez naziva Svijest jeste Znanje.

Sasvim je druga stvar konkretizirati to Znanje. E tu leti perje. Znati da Znate – koje dođe kao bljesak – nije neko znanje. Nazad u san. Ali kada konkretizirate to Znanje, ono zamijeni svo ne znanje tada za vas kažemo da Znate. Znate da Znate da Znate.
Ispuniti svaku poru, svaku djelić sna i iluzije – ili svaki djelić vaše manifestacije, tijela, uma, umića. To je KRISTALIZIRATI Znanje. KRISTALIZIRATI SVIJEST. Toliko duboko da svaki sloj sna, iluzije, viših tijela ako tako želite, slojeva stvarnosti nestvarnog univerzuma, ili slojeva stvarnosti samog univerzuma ZNA da je Svijest.
Jasno, tada će sve gubiti draž. Toga se bojite. Zato ne želite da Znate a ponajmanje da kristalizirate Znanje (svijest). A ujedno to je i težak posao. Ogromna je razlika između onog koji je kristalizirao svijest koja je Znanje i onog koji je imao bljesak tog Znanja, zaključao ga u kutijicu, i ide po svijetu držeći govore o prosvjetljenju. Ovaj drugi je nestvaran kao što priča. A ovaj prvi je Stvarno Nestvaran i to se osjeća. Kod ovog prvog, lažni osmjesi podržavaju njegov lažni osmijeh i svi se lažu da “znaju”. To je današnja neo-advaita, neo-tantra čak i ona koja sve druge tantre naziva neo-tantrom, lažno prosvjetljenje i nešto debelo nije u redu.

Hajd da probudimo Lao Tze-a. Dostao je spavao.
Znati da Znate jeste Znati da ste vi sama Svijest. Sama Svijest zna da je ona sama Svijest i ona Zna sebe kao “ja postojim”. Ja jesam Svijest je samo-potvrda te Svijesti. Iza nje nema ni znanja koje bi bilo izrečeno kao “ja jesam svijest” već je samo Svijest.
Kada je svijest usmjerena na sebe tada sve ostalo liči na pojavu. Liči na san, na iluziju jer i jeste san i iluzija ZA TU svijest. Ona u magli vidi pojavu, druge i ne zna da su oni stvarni jer samo je ona stvarna. Sve se pojavljuje u percepciji koja je svijest koja je prostorna percepcija. Sve. Sve se POJAV(A)ljuje u toj percepciji prostorne svijesti. Zato je to sve POJAVA, pojavno. Baš kao san koji se pojavljuje u prostornoj svijesti kada tijelo spava, ali svijesti koja nema “ja”. Skoro da je isto ali je mnogo pojavnije ili stvarnije od sanjanja tokom spavanja tijela.
I sve u vama što se pojavljuje, jer i u vama je prostorna percepcija koja je svijest ili prostorna svijest ili samo svijest, jeste isto kao i ono izvan kože, ispred očiju, ispred nosa, ispred uha, ispred usta, ali i ispred svjedočenja. To što je u vama pojavljuje, iza te kože, nazivamo UNUTARNJI SVIJET. On je POTPUNO ISTI kao i vanjski svijet. Kada je vaša prostorna svijest orijentirana na čulno tada je taj unutarnji svijet u magli. Kada je vaša prostorna svijest orijentirana na unutarnje tada je čulni ili vanjski svijet u magli. To IZGLEDA kao san i samo je ta prostorna svijest STVARNA i to što je STVARNO jeste ZNANJE o toj svijesti ili sebi. U njemu nema ničega i nikoga. Sve se pojavljuje kao pojava, bila to izvan kože ili unutar kože. Čak i sam osjećaj “ja” je pojavljuje kao pojava otuda ono je lažno ili pojavno “ja” i time nema stvarnost. Stvarnost mu daje svijest koja ne zna sebe i misli da je ona “ja”. Svako malo “ja” u vama, mala volja, mali dio osobnosti, crtice osobnosti ali i cijela osobnost kao apsolut crtica osobnosti, ili atoma osobnosti, jeste POJAVNO. I sve se pojavljuje u Svijesti koja IZGLEDA kao da je percepcija prostora, ali i to je iluzija.

Kada ispred vas dođe neki komad u omiljenoj kafani ona je pojava u toj svijesti. Jasno, to čula ne znaju niti žele da znaju i ona vjeruju da je taj komad stvaran. Vi želite ispuniti taj komad, taj komad želi biti ispunjen i našli ste srodnu dušu. To što je to laž, o tome ćemo neki drugi put. Kakav Lao Tze kada je komad ispred vas. Filozofija samo kada je loše ili samo kada smo prethodnu noć ispunili srodnu dušu.

U svakom trenutku svatko ispred nas želi nam se prikazati kao realan. Da li je realan? U svakom momentu sve ispred nas želi nam se prikazati kao stvarno. Da li je stvarno? Ima li išta što je stvarno u svjesnoj percepciji koju prostorno zauzimamo ili je to sve samo pojava unutar te percepcije?
Vi ne znate da li taj komad zna svijest koja zna da Jeste. Ako mislite da ima, pretpostavljate. Ako mislite da nema, pretpostavljate. Vi samo znate da ste vi svijest. Pitanje o svijesti komada otpada. Znanje da Znate da ste vi Znanje to je jedino stvarno. Sve ostalo se pojavljuje u tom Znanju ili drugačije rečeno, toj Svijesti. Divna žena, divni muškarac, divni učitelj, divni učenici, divan auto, luđak na cesti, itd. I uvijek, ali vaš uvijek, vi samo reagirate na POJAVU unutar vaše Svijesti. Kada shvatite da POJAVA nije stvarna i da je ona nestvarna i da u njoj nema istine tada znate da je Svijest koja Jeste sama Svijest u stvari Istina. Šta o njoj možete Znati? Ništa, osim Znati da je ona Znanje ili Svijest ili Stvarnost ili Istina. Baš kao što znate da ste čovjek. Šta imate od toga? Ništa.
Osim, i ako, ne konkretizirate to. Jasno, nećete imati ništa ni od konkretizacije toga osim konkretizacije svijesti koja je Svijest. Biti ćete stvarni ili preciznije ta Svijest će biti stvarna, biti tjelesna, biti umna i ništa više. Svijest koja Zna da je Svijest jeste Znati da Znate. Ispuniti svaki djelić manifestacije tim Znanjem to je neki cilj. Ali prije toga saZnati To, ako to ne znate. A ne znate sve dok to ne postane svo vaše Znanje, jedino Znanje, Znanje koje odbacuje svo neznanje i znanje.
Svi žele da vam se predstave. Sve želi da vam se predstavi. Bilo to na pozitivan, na negativan ili neutralan način. Svejedno. Svi i sve želi da vam se predstave. Čak i vi sami sebi, kada se ne znate, želite da se predstavite. Zato imate sliku o sebi unutar neznanja o sebi, Svijesti. Kada shvatite da je slika o sebi samo laž, da je idealizirano “ja” samo laž, sjena unutar Svijesti, koja laže, imitira, samo želi da se predstavi onom što vi jeste ali to ne znate, tada kreće odbacivanje. Rad je dobacivanje. Čega? Na kraju svega. Čak i ideja da želite da radite na sebi. Jer na sebi NE MOŽETE DA RADITE, ali možete da radite na PREDSTAVI SEBE. Nju upoznajete, nju odbacujete, nju proučavate jer ona će biti aktivna, preuzimat će vas sve dok ju ne ispunite sa jedinim Znanjem kojim je možete ispuniti. Svjesnim Sobom ili Sviješću.

Da li ćete To, Svijest, nazvati Bog, Grah, Brahma ili kako već stvar je specifičnog sna koji sanjate. Mogu sve ovo prebaciti u bilo koju riječ ili naziv i ništa se neće promijeniti samo će snovi koji plutaju oko ovog bloga biti zadovoljni.
Sva stvarnost je kao vaš ekran kompjutera ili ekran smartfona. Svi vaši imaginarni prijatelji se nalaze tu. I svi ti imaginarni prijatelji ili neprijatelji se trude da vam pokažu kako su oni stvarni. Jasno, oni NISU STVARNI.
Isto ja i ispred vaših očiju. To je veliki ekran Svijesti koji je stvaran i na sebi prikazuje ikonice koje nose imena vaših imaginarnih prijatelja. Te ikonice se kreću, lažu, smiju se, hoće da budu ispunjeni vama ili ne ispunjeni vama. Kad zatvorite oči iskaču ikonice imaginarnih prijatelja koje nazivamo “ja”. I oni hoće biti stvarni. Znanje Zna da je ono Znanje i ne gubi sebe u pomisli da su ikonice, aplikacije, videa, glazba stvarni. Ono je Svjesno da je ono Svijest, Znanje i to je to. Ono SAMO želi biti Svjesno da je ono Svjesno, Znati da je ono Znanje ili Znati da Zna.
Jasno, Znati da Znate je jaaaako dosadno. Užasno izgleda u životu. Znate da je ta striptizeta samo pojava i Znate da ste vi taj koji Jeste (Znam da Znam) a ona je pojava. Skakuće, trese dupetom, sisama, mrda strukom. A vi samo ZNATE da Svijest Jeste. Dosadno, je li tako?
Ljepše je zaroniti glavu u muf striptizete, žene, djevojke, ili guz nekog mladića, je li tako?
Zato ne znate. Sve dok je tako nećete ni Znati. Kada SVE TO postane dosadno postane pojavno i nema više strasti ka tome ostaje vam samo da saZnate što je Stvarno, što je Istina. Istina je da je To istina i sve ostalo je laž. Nekad tu laž nazovemo San, Iluzija, Maya, Gune, Đavo, Vrag, Demon, ili prosto vi izvan mene. Ništa nije Stvarno osim same Stvarnosti i baš zbog nje je Sve Stvarno. Imamo i prazninu i punoću. Čega? Svijesti. Jer Svijest nije ni praznina ni punoća. Ona se samo na taj način “osjeti”.

Vidjeti pojavu izvan ili pojavu iznutra isto je. Pojava. Tu pojavu možemo nazvati manifestacija, “ja”, drugi, svijet, san, iluzija ili kako želimo, čak i Bog ako želimo. Pojava se ne mijenja niti se bilo šta mijenja. Mijenja se samo ono što je odbacilo sve kao pojavu a ne kao stvarnost. Stvarno je samo to što netko nazive Subjektivna Svijest ili Objektivna Svijest u zavisnosti od načina na koji se mozak isprao.
Pamtiti Sebe je to što sam napisao. Pamtiti da vi Jeste to što vi Jeste. I u svakom trenutku ZNATI to toliko duboko da to zaboravite ali BUDETE ili POSTANETE ili JESTE ili ste vi BITI to.
Šta tada?
Hm, možete transformirati, proširiti, kristalizirati, utjeloviti, manifestirati, povući to kao Silu ili izraziti Silu (Shakti), vidjeti Boga i sprovesti Božju Volju. Na vama je. Tj. na toj Svijesti i onom što ona zamisli da treba da igra, odigra, odglumi. Sasvim svejedno.
Svi će se i dalje truditi da vam pokažu da oni postoje, da svijet postoji ali biti će smiješno.
Kada vidite nekog tko Jeste kao i vi, tko Zna da on Jeste i Zna baš kao i vi vidjet ćete ISTO ispred sebe. I to je prepoznavanje u pojavnom. Pojava koja i nije pojava već je Stvarna iza pojavnosti.

Ima tu još nekih sitnica.
Možete svoju pojavnost – tijelo, um, čulnu svijest, fizičku stvarnost – ispuniti Sobom ili Sviješću ili Znanjem. Steći gospodarenje nad tim. Steći one tzv. “mistične sposobnosti” i to je ok. Možete mijenjati pojavnost ako steknete tu sposobnost, igrati se sa pojavama ispred sebe – jasno one će biti uplašene i govoriti da ne smijete da se igrate “moćima” ili će reći da ste “duhovno pali” – jer vi se ne igrate sa stvarnim. Već se stvarno igra sa pojavnom. A ne morate. No, rijetko tko ima te sposobnosti. Obično se dobiju neke male sposobnosti bez da se može dirati pojavno u srži. Ali možete odraditi sve ostalo. Vjerujete mi, pojavno ni neće znati da ste ga promijenili. Kako bi i s čim znalo? Ako ste vi kristalizirani, Stvarna Svijest se kristalizirala do kraja, mislite li da će pojavno znati da ste ga promijenili?
Neće. Toga se isto tako pojavno boji. Ono se boji da ga ne promijenite.
No, nisam došao da demaskiram Svijest. Ostavit ću je maskiranu.
Jako puno mitova je o tome napisano. Jasno, reći ćemo mitova jer se bojimo da je to istina, jer smo tada kao pojavno ugroženi. Reći ćemo da su neki ljudi, pardon Svijest koja Jeste u tijelima i umovima, bezopasni, nisu zainteresirani za pojavno, ne diraju pojavno jer ćete se vi osjećati sigurnije. Je TO VI tako tražite. Oni koji to Jesu Znaju, i to je dovoljno.

Isto tako postoji dobar razlog zašto neki ljudi mogu da mijenjaju stvari, druge, pojavno a zašto neki ne mogu, iako su spoznali sebe. Neću vam ga otkriti. Otkrijte sami. Ispred nosa vam je. Reći ću samo da oni koji to ne mogu to ne mogu zbog toga što su neke stvari preskočili, i to je sve.

Hajde sada da vratimo Lao Tze-a.
Znajte da je svjesnost sama Stvarnost. Pamtite sebe kao Svjesnost. Sve što vidite, unutar ili izvan, je pojava, iluzija ili lažno. Lažno je zato što umišlja istinitost. San je zato što zamišlja stvarnost. Iluzija je zato što ne poznaje sebe. Sve što u sebi vidite znajte da ne postoji i da VI NISTE TO. Vi niste pojava unutar sebe već svijest, prostorna svijest, prostorna svijest-percepcija u kojoj se to dešava. I to je sve. Ali kad kažem da je sve u vama pojavno to je u potpunosti ISTINA. Sve. Čak i najmanja glupost kao i najveća glupost. Istinita je samo SVIJEST o tome da ste SVJESNI te SVIJESTI, sve ostalo je pojavno. I naravno, to ne znači da to ne postoji. Postoji, kao pojava. Cijeli univerzum (naglasak na “uni”) je pojava za Stvarnost, Boga, Apsolut, Brahmana. Čulna svijest ovo ne može shvatiti. Tijelo ovo ne može shvatiti. Usnuli ovo ne može shvatiti. Pojavno ovo ne može shvatiti. Tjelesni i umni čovjek ovo ne mogu shvatiti. Oni mogu misliti, zamišljati, fantazirati, lagati i to je sve ali oni ne mogu biti to što sam napisao a ponajmanje shvatiti ili naposljetku RAZUMJETI. Oni i to nije bitno. Vaše dupe je u pitanju time bitno je da vi to znate, spoznate, naučite i živite na taj način. Jasno, to niste vi iako ste to vi. I ovo Znanje nema nikakve veze sa pojavnim svijetom, znanjem o bilo čemu, vožnjom automobila ili muvanjem striptizete.
Striptizeta nije stvarna ali možete uživati u pojavnom ali biti budni iza toga.

Kada krenete da se budite u sebi, u pojavnom sebi, desit će se svašta. Može da se s pojavnim desi šta god da je moguće da se desi. Možda ga netko ubije, možda oboli, možda se obogati a možda napravi raj na pustom otoku sa stotinama striptizeta. Sasvim nebitno. Ono što će se desiti jeste i ono što nazivamo psihološkim vertigom ili vrtoglavicom. Sve će otići tako odakle je i došlo. To je urušavanje strukture u koju ste do malo prije vjerovali, bili uvjereni. Vaše emocije će da podivljaju, možda vam oštete i tijelo, um će ostati bez podrške i temelja a njegov temelj su uvjerenja o pojavnom za koja misli da su stvarna. Možda će doći i John Wick i roknuti vas. A možda i nađete Aladinovu lampu. TO JE SVE POJAVA. SAN U SNU. SAN OD STAKLA. ILUZIJA. MANIFESTACIJA SVIJESTI. Samo ste VI STVARNI, tj. SAMO JE SVIJEST STVARNA. A ostalo je u redu takvo kakvo jeste. Na kraju vi ste i tražili Znanje o Sebi. Tražili ste Istinu, osim ako ste lagali, ali to je u redu. Bili Budni ili Spavali kao Svijest sve može da se desi i to je ok. Nema nikakve veze sa Sviješću i njenom Stvarnošću. Na kraju, svjesna i nesvjesna gospodu, umrijet ćete. Svi. Ali možete umrijeti prije smrti kao osoba, kao laž, kao lažna osobnost i roditi se kao Svijest, Svjesnost, Bog, Apsolut, Mir, Blaženstvo, ili kao Ništa i Sve. Svejedno. Mogu reći i kao “novi čovjek”. I tada je svejedno. Ali morate znati da je samo Znanje koje je do kraja kristalizirano, manifestirano, osviješteno, spušteno, izraženo STVARNO. Ostalo su bljeskovi tog Znanja od kojih nemate nikakve koristi. Neki želi da se probude i napuste sve ovo. Neki žele da budu budni i gospodare sa svojim životom. A neki žele oboje. Oboje izaziva strah. A strah se pojavljuje zato što vi kao pojavno znate da ne postoji i da ćete nestati. I to je istina. Onda vam samo ostaje da spoznate to što nikad se ne pojavljuje i nikad ne nestaje. Stvarnost, Znanje o Svijesti, Svijest, Brahman, Bog, Izraženi i Neizraženi Apsolut, itd. Ako imate nadu da će biti bolje, neće. Ako imate nadu da ćete nešto s tim moći, nećete (nastavljam da lažem zbog onih pojavnih pičkica koje se boje da ima netko moćniji ili sposobniji od njih).
Možete Znati kroz jedan um ili kroz dva ili kroz sva tri, velika je to razlika. Tj. možete znati kao svjesnost (intelektualni um), kao emocija (emotivni um) i kao tijelo (tjelesni um). Znati, Osjećati i Izraziti. Gjana, Bhakti i Karma. Ali ne želim sada zvučati mistično i tantrički.
Znati Svjesno, Znati Emotivno i Znati Fizički. Takvih je malo.

Kada krenete u proces, nazovimo ga tako, bitno je da imate predstavu o njemu, zarad sigurnosti, koliko toliko. Da li ćete tu Svijest nazvati Bog, Božja Volja, Ljubav, Apsolut, Brahma ili kako već je nebitno bitno je da ONA BUDE TO. Sve ostalo je pojava. Na taj način u trenutcima jakog psihološkog vertiga izvlačite se, koliko god on bio jak. Ono što vas je dovelo u proces izvlači vas iz njega. Bog Jeste. Brahma Jeste. Vi Jeste. Apsolut Jeste. SVE OSTALO NIJE. Držite se te istine za koju još ne znate da je istinita. I to ne kažem samo ja, to su vam svi rekli. A ako imate petlju i ne bojite se umrijeti kao zgažena buba, sasvim je ok sve to odbaciti pa šta ostane. Preživite ili ne preživite. Malo je onih sa petljom. Ali imaju i oni koji više nemaju šta da izgube jer su sve izgubili. Oni su najgori. Bježite od njih. Oni nisu hrabri oni samo nemaju šta da izgube. Zato su opasni. Opasni su po pojavno, ne po stvarno.

I znajte:
“U kući Oca mojeg mnogi su stanovi”.
Postoji MNOGO načina izražavanja u KUĆI OCA. U svo IZRAŽAVANJE je ono što smo misliti da je NAŠ OTAC. Jasno, on JESTE naš OTAC. I MI JESMO Njegovi SINOVI. Ali samo onda kada ovo znamo. Tada Otac potvrđuje Sina i Sin potvrđuje Oca. Oni su Jedno bez dva. Postojanje je SIN. Ne-postojanje, Nepoznato je Otac. I tu nema DVA već samo JEDAN. Kada su “dva” spavamo, sanjamo, patimo. Kada je JEDAN Znamo. I tada patimo.
Patimo i kada Striptizeta zaigra igru ali i kada ne zaigra. Striptizeta nije stvarna. To se samo vaša svijest kao pojavno igra sa vama.
Mislim da je ovaj univerzum jedna striptizeta koja se igra. Nazvali smo je Shakti. A onaj koji uživa u pojavnom i njenoj igri je Svijest, Shiva. Striptizeta igra samo zarad osvajanja Shive. Pojavno je iluzija igre Striptizete i Svijesti koja je promatra. Ja, vi, mi, oni su samo produkt igre Striptizete i Svijesti koja promatra, svjedoči.

A sad, ako ste faca, smuvajte Striptizetu.