Realizacija Istine 2… dolaska do Istine.
Malo prije pročitam nešto od Lazareva, gdje se osvrće na tehnike ali svoju ideju o spajanju duše sa Bogom ne doživljava kao tehniku ili način.
Jasno, napisah kao odgovor (reakciju) na instagramu “I to što on govori je tehnika. Zanimljiva sljepoća u odnosu na sebe i svoj rad”. Ne interesira me kako će netko to razumjeti jer razumijevanje ovisi o evoluciji čovjeka.
No, SVE je tehnika. SVE. Sve je tehnika, način, ideja, koncept, zbir koncepata, zbir ideja i načina.
Ideja o duši je ideja o duši, ne i stvarnost duše. Ideja o Bogu je ideja o Bogu ne i stvarnost Boga. Ideja o radu na sebi je ideja o radu na sebi ne i sam rad na sebi, itd. Nebitno šta mi sve doživljavamo kao tehniku ili način s jednom razlikom. Neki svjesno znaju da je to samo način ili tehnika ili koncept, drugi ne. Neki znaju da je sve ideja i da stvarnost nema veze sa idejama, a drugi stvarnost zamijene idejom i misle da su ideja, tehnika, način stvarni. Oni ne vide stvarnost, niti mogu da je vide ali će toj stvarnosti nalijepiti projekciju o stvarnosti. Prvi vide stvarnost i vide naljepnice koje lijepe i ne vjeruju u te naljepnice. Nije stvar u tome da li ćete koristiti naljepnice ili ne, stvar je u tome da li znate da je to naljepnica ili to ne znate.
Ovaj tekst NIJE STVARNOST on OPISUJE STVARNOST ali on NIKADA NEĆE BITI stvarnost.
Ako to znate tada nema problema. Ako to ne znate stvarnost nećete upoznati jer ste stvarnost zamijenili tehnikom, načinom, uputom, idejom, konstrukcijom, itd.
Slijepi smo kod očiju jer su na oči prekrivene mrenom. Mi “vidimo” mrenom ili KROZ mrenu. Mrena je iluzija o nama, svijetu, Bogu, Apsolutu, Stvarnosti, drugima, itd. Osnova mrene ili bit njene strukture jeste predstava o nečemu, ne stvarno, objektivno znanje ili viđenje. Objektivno viđenje smo zamijenili predstavom, projekcijom, nadanjem, očekivanjem, itd., i upravo to je jedan od opisa ili dio opisa same mrene.
Tehnika ili način nisu problem ako rade. Isto tako nisu problem i ako ne rade. Problem su onda kada pomislimo da je to stvarno i preko stvarnosti nalijepimo ideju. Svaka tehnika dolazi iz ideje. Ideje o Bogu, sebi, snu, odvojenosti, jednosti, itd. Nebitno je koju ideju imamo o stvarnosti već je bitno ZNATI da imamo ideju o stvarnosti. Kao što imamo ideju o sebi i ne vidimo stvarno sebe te ga cijeli život, aktivno ili pasivno, tražimo tako je sve što vidimo, sve što znamo samo koncept, uvjerenje, vjerovanje, ideja, stav, itd. Stvarno ne možemo opisati kao definiciju osim kao negaciju. Također, postoje i afirmativni način, pazite rekao sam “način”, opisa stvarnosti ali on u usnulom ili nesvjesnom umu ne opisuje ništa osim projekcije koju će taj um imati. Reći da stvarnost Jeste je jedno. I to je Istinito. Ali ako ne znamo (nemamo iskustvo, iako iskustvo nije stvarnost) da on jeste, već vjerujemo, nadamo se, uvjereni smo, bez znanja o tome uzmemo koncept da li je to onda istinito ili mi samo želimo, moramo, hoćemo i namjeravamo da to proglasimo istinitim? Zbog toga se Stvarnost uvijek opisuje negacijom. Ona nije to, nije ovo, nije ono. To što ostane je Stvarnost koja Jeste.

Na kraju, sve je tehnika ili način. To možete znati ali i ne morate znati i to je sasvim u redu. No, to ne umanjuje činjenicu da ne znate i da je istina to što mislite da znate. Stvarnost i dalje ostaje nedotaknuta znali to ili ne znali to. Ona nikad nije to što znate i nikad nije to što ne znate. Vi možete BITI stvarnost ali o njoj ništa ne možete znati. Ako nešto o njoj znate osim BITI to nije stvarnost. To je znanje o stvarnosti a znanje o stvarnosti NIJE stvarnost.

Bon Appetit

Oglasi