Realizacija Istine 2Gubitak “tla pod nogama” znači gubitak uvjerenja koja su temeljila iskustvo života koje imamo, iskustvo nas u životu, ali i doživljaj nas kao nas. Kada započne proces uništenja lažnih uvjerenja – sva uvjerenja su lažna i zasnivaju se na imaginaciji bila ona životna, religiozna, duhovna ili ezoterična uvjerenja – u tijelu se zbivaju razne reakcije, kemijske reakcije, procesi, razumska svijest ili analitička svijest koju nazivamo “svjesno ili budno stanje” a u pitanju je čulna svijest, počinjete doživljavati svojevrsno urušavanje kao da gubite “tlo pod nogama” ili kao da vas “hvata vrtoglavica” (psihološki vertigo). To izgleda strašno i javlja se strah od toga, strah da ćete pasti u nesvijest, pa ćete umrijeti ili tome slično i to je proizvod umne svijesti koja tumači urušavanje uvjerenja i vjerovanja, predstavlja vam i više nego slikovito sam proces urušavanja. To izgleda stvarno i sasvim je jasno zašto se javlja reakcija straha. Mnogi pobjegnu od toga, više ne žele da diraju to. Što je potpuno logično. “Ne diraj ono što može da te ubije” je česta izreka na Putu realizacije Istine. Um se vraća u svoj osnovni koncept, ograđuje se ogradom sigurnosti a ograda sigurnosti su uvjerenja, imaginacija ili fantazija, laži koje su postale “istina”. Ne treba zamjeriti umu na toj igri, jer on je tu da osigura život, baš kao što čulni um pod utjecajem fizičko-vitalne sile služi tome da osigura život tijela tako i razumski um, analitički dio uma, služi tome da sačuva tzv. razum. Jasno, razum ne postoji, on je iluzija uvjerenja o razumnosti. Ali to razum ne može znati, to možete vi znati nakon nekoliko godina samo-proučavanja.

Istraživanje Istine započinje procesom urušavanja laži, lažnih uvjerenja, “istina” u koje vjerujemo ali ih NIKADA nismo dokazali (uvjerenja). Kako se proces nastavlja, a nemamo temelj na koji ćemo se osloniti (bez obzira da li je on istinit ili lažan) imamo iskustvo urušavanja svijesti, ljudske svijesti, umne svijesti. Sreća u nesreći jeste da će um jako brzo da se revitalizira. Ili je to nesreća u sreći? I odbaci, na neko vrijeme, bilo kakvu ideju samo-istraživanja. To je mehanizam samozaštite. Taj mehanizam je prosto poželjan ili potreban jer nam pomaže da preživimo. On služi i osnaživanju živčanog sustava koji mora izdržati te prodore u nesvjesno i podsvjesno, prodore u izbacivanje uvjerenja ili čak prodore istine o tome da sve u nama što smo smatrali stvarnim NIJE STVARNO već je produkt laži, fantazije, negativnog zamišljanja, itd.

Jako je malo onih koji mogu prodrijeti do kraja u nekom kraćem vremenskom roku. Obično, to su oni koji su spremni da umru i ne obraćaju pažnju na um i njegove projekcije ili ne pokušavaju da se zaštite. Rad na sebi je postepen proces. Otkrivanje Istine, izvan postepenog procesa, sliči smrti i jeste smrt osobe a to će proizvesti mnoga trenja, otpadanja uvjerenja, vjerovanja, vezanosti, odbacivanje svega što otkrivanje istine otkrije kao lažno i imaginarno. To je bolno, izaziva patnju, strah, nemoć i tu se krije sve. Postepeni proces priprema živčani sistem, umni sistem, urušavajući mu milimetarskim kretanjem svake “istine” u koje je vjerovao i donekle, ali ne u potpunosti, na siguran način dovodi čovjeka do realizacije Istine. Ako se ne bojite izgubiti život u potrazi za Istinom onda je za vas proces “bušenja” kroz slojeve uvjerenja i imaginacije. Ako se bojite i taj strah je jači od “vas” tada je za “vas” proces postepene realizacije Istine. Iako je svaka realizacija Istine trenutačna ono što kroz postepeni proces radite jeste da pripremate tijelo, um, živčani sustav na iskustvo koje ćete imati u tom trenutku. Samom iskustvu ne možete ništa, ne možete na njega utjecati, ali možete se pripremiti da preživite suočavanje sa Istinom, da prežive um i tijelo.