the-truth-will-set-you-free-but-not-until-it-is-finished-with-you-2Svatko tko duže vrijeme proučava, ali i sam radi na sebi, učenja, duhovnost, religiju i bilo šta drugo što je vezano sa stvarnost iznad materijalne ili čulne stvarnosti a ako nije zaglavio u jednom tumačenju, učenju, konceptu mora da se zapitao šta je od svega ovog stvarno, šta je istina iza svake ideje ili koncepta koji su nam dati kao učenje? Postoji li neko učenje koje ukazuje ili je istinitije od svih drugih učenja?
Kratak odgovor je NE. Ne postoji.
Svako učenje ili duhovna “istina” je konceptualna istina ili jednostavno koncept. Koncept o stvarnosti, Bogu, Apsolutu, duši, biću, itd. Istina ne postoji na razini koncepta.
Krajnja Istina, izražena riječima ili konceptom jeste da postoji samo Svijest. Svijest sama po sebi je Istina. Univerzum se nalazi kao sloj unutar Svijesti, ali sam po sebi ne postoji bez Svijesti. Jasno, nemamo niti jednu definiciju svijesti koja bi ukazala točno što je to. Svi znamo što je to i nitko ne zna što je to.
Na pitanje “šta je istina?” ne možemo dati odgovor osim reći Istina je ono što je nepromjenjivo, uvijek postojeće, postojano, bez mogućnosti da bude šta drugo do istina. Jedini odgovor na to pitanje bio bi: Svijest. Šta god to značili i na što god to upućivalo. Kaže se da je način dolaska do Istine ispitivanje stvarnosti sebe i svijeta. Odbacivanje ili Negiranje svega što nije Istina, tj. svega što nije nepromjenjivo, konstantno, uvijek isto, postojano, itd. Dolazimo jako brzo, na razini intelekta, da sve što percipiramo, znamo, pojmimo jeste promjenjivo otuda to nije Istina. Istinu možemo nazvati bilo kojim imenom i ništa se neće promijeniti. Nećemo spoznati ni trunku Istine bez obzira kako ju nazovemo. Možemo reći Istina je Bog. I to je sasvim u redu, ali to ne znači ništa. I dalje ne znamo bilo šta o njoj. Možemo reći Istina je Brahman, Apsolut, Svijest, Sila i to ništa ne mijenja i dalje smo udaljeni od istine, možda čak i udaljeniji, od trenutka kada smo joj dali neko ime, naziv ili čak opis. O Istini ništa ne znamo.
A mogu reći da nećemo ni znati.

Kaže se da ne možemo da spoznamo, tj. da vidimo ili percipiramo Istinu ali možemo da budemo Istina. Zanimljivo? Nije li?
O sebi ništa ne možemo znati jer bilo šta što o sebi znamo to je promjenjivo, viđeno, percipirano te time dualno a Istina nije dualna. Ako znamo da smo čovjek onda nismo čovjek. Ali ako to ne znamo, ne vidimo, već prosto jesmo bez da o tome raspravljamo, definiramo, pojašnjavamo ili tražimo neko značenje tada smo čovjek. Ako znamo da smo čovjek nismo čovjek nego smo nešto drugo? Šta?
Između “znati” i “biti” čovjek velika je razlika. Znanje je uvijek neka vrsta informacije, definicije, značenja, vrijednosti ali BITI je prosto BITI TO. I nema potrebe da se pitate šta je to ako to jeste. Prosto vi to jeste i to je to. Svako znanje, osim Znanja koje je Biti, jeste zbir informacija, teorija, filozofija ili zbir činjenica nastalih promatranjem nečega. Kada kažemo Znanje, a ne znanje, mi govorimo o Biti. Biti je van definicije osim jednostavnog odgovora “jesam” ili dubokog saznanja da vi postojite, jeste, bitišete, i tome slično.
Ako na taj način definiramo Istinu to znači da možemo samo BITI ISTINA ali ne i znati je, jer znanje je znanje iz dualne percepcije. Biti ili Istinsko Znanje ili direktno Znanje jeste BITI, i to je istina. Ali Biti šta?
Ništa. U Biti nema ničeg osim Biti. U jesam nema ničeg osim jesam. Šta ja jesam, to je intelektualno pitanje, to je umno pitanje. Ali ako vas netko usmjeri na taj osjećaj, duboki osjećaj da vi postojite, da vi jeste, osjećaj znanja da bitišete ili jeste sva pitanja će nestati.

***

(Napravite pauzu od čitanje i probajte ovu vježbu).

Prosto, sjedite i otpustite se. Tada potražite OSJEĆAJ u sebi gdje osjećate da ste živi, da postojite, tu iskru u sebi koja vam daje osjećaj postojanja. Nebitno je gdje ćete ju naći ili u kojem dijelu tijela. Ne tražite je u grudima jer neki to tu ne osjećaju. Potražite tu Iskru i to je sve.
Kada je nađete, osjetite je što je dublje moguće. Poistovjetite se s njom do krajnje mogućnosti koju imate. I onda se pitajte bilo koje pitanje ne napuštajući to stanje.
Šta ste vi? Tko ste vi? Šta je Istina? Da li postoji bilo šta osim tog osjećaja koji Jeste? Da li znate sebe? Da li ste vi to ime koje koristite? Da li postoje drugi ljudi, svijet, univerzum? Šta je Bog?

***

To je Istina o Jesam.
Vi Jeste i to je to. Nema ničeg drugog što se mora spoznati osim toga. Kada to znate vi Znate, imate direktno iskustvo, sebe kao jesam, kao postojanja. Ono nema ništa drugo, ničeg, nikoga osim Postojim. Možete reći “ja Postojim” ali ćete osjećati, odmah ili nakon nekog vremena, da ideja o “ja” nije stvarna i da Postojim ulazi u sva moguća “ja”, sve moguće navike, karakteristike, osobnost, tijelo, svijet oko vas. I ta činjenica o vašem Postojanju NIJE PROMJENJIVA. ONA SE NIKAD NE MIJENJA.

***

(Opet pauza.)
Sada, dok je to svježe.
Gdje je bio osjećaj Postojanja prije no što vam je pala ta ideja na um? Odbacite ideje i koncepte, i prosto probajte vidjeti odakle je to “jesam” ili “postojim” došlo?
Postoji nešto što percipira “postojim”. Šta je to? Ne tko je to, već šta je to? Sve što možete o tome reći jeste NIŠTA. Samo neko stanje kao Svijest i ništa više. U toj svijesti pojavljuje se osjećaj Biti kada se Svijest putem pitanja ili ideje usmjeri ka traganju za Biti ili traganju za osjećajem života u tijelu ili još bolje, “u sebi”.
Pratite osjećaj “postojim” sve do trenutka kada se on pojavio. Nebitno je kada i gdje. Ne tragajte vremenom ili linijom vremena i prostora jer taj osjećaj nije u vremenu i prostoru koje vi poznajete. Nađite kada ste postali svjesni da vi jeste, da postojite, i tada probajte doživjeti, ne vidjeti jer to nećete moći. Svako “viđenje” je projekcija na dva i time nije validno, istinito. Doživite šta je bilo prije “jesam”, prije “postojim”.
Šta je bilo prije no što ste postali svjesni da postojite?
Može to biti iskustvo dok ste bili dijete ili ako niste fokusirani na tijelo i vrijeme koje poznajete a time i prostor u kojem postojite to može biti iskustvo izvan ideje tijela, nebitno.
Osjećat ćete Nešto ili Prazno ili Ništa ili To ili “nemam pojma šta je to ali je to to” i slično. Samo molim bez imena Bog, Apsolut, Brahman ili šta već. To sada nije bitno.
Da li u tom iskustvu ili bolje reći doživljavaju postoji ikakvo “postojim” slično ili isto onom koje ste osjetili sa prvom vježbom? Gdje je “postojim” nestalo? Odakle dolazi “postojim” ili “jesam”?

***

Želim da vidite ovim dvjema vježbama da sve što možete poznavati jeste, za sada ćemo tako reći, ove dvije stvari. Jesam i Ništa ili kako ste to već nazvali. Ništa je spoznajni događaj a jesam ili postojim je emotivno spoznajni događaj ili stanje. Poslije njih se dešava sve drugo što o sebi znate, vidite, tvrdite, želite da bude istina ili želite da vjerujete u to.
Jasno od ovog saznanja nećete imati nikakve koristi. Ono je istina za vas i od istine nemate nikakve koristim osim ako to ne postanete u potpunosti. Drugim riječima, dok sve drugo ne otpadne i nestane i ostane samo Biti i Ništa (Apsolut, Bog, Istina, Jedno, Sam, Sebe, Brahma, itd.). Kada se ukine sve što je laž o vama ostaje samo Biti i Svijest koja nema odlike i ne sadrži bilo šta u sebi osim same sebe i to nazivamo Praznina, Ništa, Bog, Otac, Jedno, Sebe, Najviše, Nepoznato. A o njoj, o tom Nepoznatom, kako samo ime kaže NIKAD NIŠTA NEĆETE ZNATI jer to će uvijek ostati Nepoznato.
Stanje oslobođenja jeste kada TO, Nepoznato, Bog bude sve što vi jeste. Tada se Oslobađate. Kada to postane vaša prava priroda a ne posljedica neke male vježbe, kada to postane kao vaš osjećaj da vi jeste i kao znanje da ste čovjek ili da ste “postojanje”, tada za vas kažemo da ste probuđeni. Kada ste svjesni toga da je Jesam vaša priroda Ja, i to prirodno postoji bez napora kažemo za vas da ste Budni.

No, ovo mi nije bio cilj, ovo sam dao usput.
Određeni naučni krugovi govore o nekoj stvarnosti koja je hologramska ili stvarnosti koja je kompjuterska ili virtualnoj stvarnosti univerzuma ili matrixu ili, malo drevnije, Shivinom plesu (Shiva Nataraja) koji svojim plesom stvara, održava i uništava univerzum. Svi izrazi, a time i ovaj zadnji, govore o jednom te istom. Drugi nazivi su: San, Kazalište, Božanska Lila ili igra, mentalni univerzum, iluzija, maya, igra sila, prakriti koja kreira ili izražava sjeme puruše (svjedoka), itd. Svi ovi nazivi govore jedno te isto. Svi.
Znanje ili Spoznaja o tome da je sve ovo San, Iluzija, Lila (igra), mentalni univerzum, hologram jeste nešto što možemo nazvati Istinom. Ali ono što zna to ne možemo nazvati niti jednim imenom jer sva imena su pogrešna i ne govore o tome, osim ZNATI to i TO ŠTO ZNA JESTE ISTINA. Izražaj te Istine jeste da je sve ovo projekcija Nečega, Toga, Boga, Apsoluta, Nepoznatog, Brahme ili bilo koje drugo ime koje vam se sviđa. Jasno, intelektualno ovo znati jeste šuplje kao i svo drugo intelektualno znanje. Osim uvjerenja i arogancije NIŠTA od njega ne možete dobiti.
Sva učenja, duhovnosti, religije, moderne znanosti u stvari govore o ovome. Ali oni nisu istiniti niti to mogu biti osim kao koncept koji nam se sviđa ili nam se ne sviđa. Intelektualno odgovara samoj suhoći intelekta ili mu ne odgovara. Biološki osjećamo kao BIOS ili ne osjećamo kao BIOS.
Kada se dovoljno dugo zadržite u tom stanju koje ste osjetili u drugoj vježbi materijalna i čulna stvarnost će početi da blijedi. Imat ćete osjećaj da je ona prozirna, kao neki film navučen preko Toga. Možda ćete reći “sve ovo je san”. Čim to vidite, pogledajte i sebe. Svoje tijelo, svoj um, svoj osjećaj sebe. Desit će se isto. Vi ne postojite i to je istina. Vi ste zamišljaj, san, projekcija, iluzija, fatamorgana preko nečeg što je To ili Ništa ili Bog ili Apsolut, nebitno. Malo njih je hrabro odbaciti bilo koji koncept i osjećati, znati to bez naziva. Jer to uništava sve projekcije o bilo čemu i pokazuje šta su svi ti koncepti i ideje. Ništa. Prazno. Nema ničeg. Šupljo.

752226_1Jasno, ovo je veoma opasno znanje i stanje i mnogi će pobjeći iz njega u bilo šta samo da to ne osjećaju do kraja, ali će se rado hvaliti da znaju šta je to iako ne žive niti jesu To. To vidite svaki dan oko sebe u duhovnim, religioznim, ezoteričnim krugovima, raznim učiteljima, advaitama, neo-advaitama, tantricima, yogijima, i sličnim nepostojećim “realnostima”. Ja ih ne vidim niti ih osjećam. Oni su samo sjena ispred mog oka. Ništa više. Sreo sam nekoliko ljudi koji nisu bili sjena, ali sam tada ja za njih bio sjena.
Čovjek koji je ušao u Ništa koliko je to moguće za njega je prosto strašno biće. Sve u vama će se prepasti njega. Zašto?
Zato što vas on u potpunosti negira. Svaka vaša ćelija zna da ju on negira, a to je uništenje vas, ćelije, osjećaja postojanja, bilo koje ideje o sebi koju imate. Kada vas Ništa ili kako to nekad kažemo, kada vas Ambis pogleda vi nestajete, nema vas. U Ambisu, u Ništa vi ne postojite. Nema vas. A nema ni tog tijela iz kojeg vas Ambis ili Ništa ili Bog gleda. Znam kako to izgleda, doživio sam.
Svi ovi tzv. duhovni, religiozni i ezoterični ljudi se BOJE da uđu u to. Osim pravih, istinskih, autentičnih bića koji smiju i jesu ušli u to. A njih, u većini slučajeva, ne znate. Čuli ste za njih, rado ih spominjete, ali vi nemate smjelosti ući u to ili sjesti ispred njih. Oni su razarači. Ne kaže se bez veze da je “Bog” Tantre, Yoge sam Shiva koji razara.
No, idemo dalje. Ni ovo mi nije bilo cilj.
Znate, ja uništavam svaki aspekt sebe. Sve što vidim uništavam. Netko bi rekao da sam čista auto-destrukcija. Ne, nisam. Ja samo želim da znam Istinu iza svega. Krajnju, Ultimativnu Istinu. Ništa više. I pisanjem izbacujem iz sebe sve što vidim. Nije mi cilj da vas probudim, prosvijetlim, dam vam neko znanje jer vi za mene niste stvarni kao što ni ja kao ovaj čovjek nisam stvaran. Ovaj, nazovimo ga tako, kreativni proces pisanja je samo smeće koje izbacujem iz sebe. Vi to smeće nazivate učenjem, znanjem, smislom ili me ogovarate, pljujete i tome slično i znam da me se bojite.
U samom naslovu bloga piše da sve ovo čitate na svoju odgovornost. Zato nemam sajt, već blog. Na njemu mogu da izbacim smeće iz sebe. I tome to nije zvanični sajt koji govori o nekom učenju ili čemu već.
Morah ovo napisati prosto radi vas koji čitate.

Probao sam niz različitih učenja i u svima njima našao isto. Koncept koji govori o, ali samo koncept. Na kraju njih stoji jedno te isto. Postojanje kao izraz koji je Ljubav i Svijest koja je slobodna svih koncepata čak i osjećaja “jesam” ili “postojim”. U njima nisam našao Istinu. Jer ih oni nemaju.
Prije prve eksplozije u nečem što znamo kao svemir, šta je bilo?
NIŠTA. Svijest potencijala koja nema ništa. I to ništa je ništa slobodno od svega. Čak i naziv “svijest” je pogrešna, ali nemamo drugog naziva. Mogu reći bilo je TO a što je TO nitko ne zna. Ali svi koji su nešto osjetili ili spoznali sebe spoznali su da su TO.
Svako učenje se pojavljuje i nestaje. Bez obzira koliko drevno bilo. Time učenja ne mogu biti Istina. Bog, koncept Boga koji imamo, pojavljuje se u Tome i imamo razne koncepte Boga time ti koncepti nisu Bog. Bog bi bio Istina koja je nepromjenjiva, stalna, postojanja, stalno prisutna, itd. Time svaka religija, svako učenje, svaka duhovnost, svako ezoterično znanje NIJE ISTINA niti to može biti. I sve što oni tvrde da je Istina NIJE ISTINA jer to je nastalo i to je nestalo ili nestaje ili nastaje.
Sve što možemo o Istini reći jeste da je ona Istina. U toj Istiniti, Tome kao Istini, Bogu kao Istini ili Istini kao Istini sve se pojavljuje i nestaje ali ona je nepromjenjiva.

S druge strane svako učenje može biti istina, ali ne i Istina. Postoji niz hiljada učenja raznih koncepata, kategorija, stilova, karaktera, itd. I NIJE OD NJIH NIJE ISTINA. Istina nema potreba za učenjem, konceptu, ideji, itd. Sve to što poznajemo kao učenja su uvjerenja, na krajnjem i najnižem nivou. Nazvat ću ih konceptom jer i koncept je uvjerenje ne kraju krajeva. I svako uvjerenje odgovara nekom tko voli ili mu se sviđa ili mu daje smisao ali ono NIJE ISTINA.
Mogu reći da smo svi mi prošli kroz neka uvjerenja o stvarnosti ili koncepte o stvarnosti prije no što smo ih odbacili. Mi nismo protiv njih, dapače znamo njihovu vrijednost sve dok mislimo da smo mi stvarni i dok tražimo to “stvarno sebe”. Kada ga naslutimo, namirišemo, uvidimo na trenutke koliko je to smrt nas kao osoba i postojanja toliko je to i smrt učenja i duhovnosti. Kada se suočavamo sa posljednjim strahom, strahom od nepostojanja i nestajanja, želimo se kao i vi uhvatiti nekog koncepta. Prije finalnog unutarnjeg samo-uništenja i mi želimo pobjeći od toga što vidimo. Želimo pobjeći od Ne-sebe koje kuca na vrata. Umiranje boli. Uništenje sebe boli. I to je u redu. Ali bol vas ne može spriječiti da uništite sve što je lažno.

Sva učenja i neki vidovi nauke govore da je univerzum nepostojeći. Postoji samo Svijest koja je kreativna i koja se manifestira kao osjećaj postojanja i onda manifestira sve ostalo. Manifestacija je tri gune ili sile a ono iza manifestacije, ta Svijest, nema tri gune ili sile. Kada TO odluči da se rodi kao TO u nekom tijelu to je to. Kraj tog čovjeka, njegove slike o sebi, ideje o sebi, svih projekcija o bilo čemu. To je tzv. novo rađanje, novi čovjek, bog se rodi ili koje ime se već rodi. Svi volimo pričati o tome ali kada se to počne dešavati najradije bi pobjegli i nikada ne bi pipnuli to što uništava sve. Ali kada To u nama ugradi želju da saznamo Istinu, kao zamku za budale, tada više nema mogućnosti da pobjegnemo. Čak i ako se dešava stvarna, tjelesna smrt kao posljedica potrage za Istinom idemo dalje u to. I kažemo da je to sasvim u redu. To je smrt projekcije. Ako sam projekcija onda sve što osjećam jeste projekcija, sve što znam jeste projekcija time to će nestati. Ne interesira nas više duhovno i religiozno ili ezoterično jer to je projekcija. Nismo rekli da nas to ne boli, nismo rekli da nam se to sviđa jer TO nam se ne može svidjeti, sviđanje je projekcija baš kao i ne sviđanje, itd. Postoji samo ideja o Istini dok i ona ne umre. Kada ona umre, kada i ta zadnja Ideja nestaje, Istina jeste. Kada gusjenica želi znati “istinu” ona umire i rađa se leptir. Izražaj te smrti je neopisiv život i ljepota. Kada mi želimo znati Istinu mi umiremo i izražaj toga jeste neopisiv život i ljepota. Ako netko promatra tog čovjeka on neće vidjeti neke velike razlike ali će na kraju osjetiti. Neće im biti jasno šta, ali će osjetiti. Jasno, taj koji promatra treba da odbaci koncepte koje zna o tom čovjeku. Ako ne odbaci vjerojatno mu je roditelj i ne može da odbaci, iako se čudo nekad zabavlja pa i oni vide. Ništa im neće biti jasno, ali će osjetiti. Sve će ostati slično onom što je bilo i prije.

Spoznati Istinu znači, između ostalog, uvidjeti ili spoznati da ništa drugo nije stvarno, nije realno, nema realnost, nema stvarnost osim Istine. I Istina o svijetu i svemu jeste da ne postoji ništa od toga. Jasno, onaj koji to nije uvidio ne može to znati i on i dalje misli da svijet i on i drugi postoje. Jer izraz svijeta je upravo Istina.

Kada se govori o spoznaji Istine postoje razni koncepti i oni nisu istiniti. Kada dolazi taj trenutak to je trenutak jake uznemirenosti, uništenja i nikakav mir nije moguć. No savjet da se proba ostati umiren iza, smiren, promatrati bez uključenja ili miješanja, sa povjerenjem u proces i slično jeste dobar savjet ali koliko ćete uspjeti da ga primijenite to je upitno. Ako niste naučili kako da ostanete umireni, svjesni iza procesa ili najjače emocije koju imate nećete uspjeti ni u tom trenutku. No, to nema veze sa procesom jer proces će se dovršiti sa vama ili bez vas. Koliko god da traje, kakav god da bude i kakve god konflikte izazvao. Što su konflikti jači to su jače posljedice. Što su konflikti dublji to su dublje posljedice. Problem je u tome što kada ostvarite Istinu to vas neće interesirati niti će vas doticati. Ali dok proces traje bit će svašta. Zato postoje pripreme i te pripreme nazivamo učenjem ili Radom ali one ne govore o Istini niti mogu da govore već o procesu ili načinu kako da se pripremite za finalno razotkrivanje ultimativne teorije zavjere. Majke svih zavjera.
Sada, postoji tu nekoliko procesa samo razvoja ili samo-otkrića i to zavisi od toga kako To želi da se izrazi. Da li će To da se izrazi moćno i snažno, sa sposobnostima, mogućnostima djelovanja ili će To da se izrazi pasivno, kao Znanje, Bivanje Istinom bez djelovanja. I tu su još neke finese oko Toga. Manje više nebitne za ovo što sada pišem.

Kompjuterska igra, virtualna stvarnost, hologram, matrica, lila (igra), sjena, pećina, san, iluzija nebitno je kako ćete nazvati to što ste smatrali stvarnošću prije spoznaje. Obuzimanje Istine koje vam se desi, i uvijek se desi samo od sebe i bez vašeg učešća, prosto negira sve pojavno. Pojavno nije istina, to su slojevi unutar Istine, ali nisu istina. Kako i sama riječ kaže “pojavno” se pojavljuje u Istini. Kao kada u Ništa projicirate virtualnu stvarnost. Ili u mraku kino sale projicirate virtualnu stvarnost. To je opsjena, iluzija, san, igra ali to je pojavno i nije stvarno. Stvarno je ono u čemu ili na čemu se to pojavljuje. Tom činjenicom i tim uvidom Istina je da je sve pojavno nepostojeće. Nema ga. To su sjene i svjetlo koje se igra i kreira pojavno, san, iluziju postojanja. Pojavno u sebi ima osjećaj da postoji ali i osjećaj postojanja je pojavan i on se pojavljuje i nestaje baš kao i svjedočenje jer ne postoji svjedočenje bez svjedočenog i obrnuto. Time i to je laž i pojavno i nije Istina. Držanjem za osjećaj postojanja ili svjedočenje dolazi do prekida “filma” i ulazi se u Istinu ali samo “postojanje” ili “svjedočenje” također je pojavno jer ovisi od pojavnom. Time to nije Istina.

Da se vratim nekoliko koraka nazad. Na one vježbe.
I jedna i druga su odlične vježbe ali nimalo lake za izvođenje. Bljeskovi koje osjetite na početku su samo bljeskovi i ništa više. One moraju biti temelj vas, tj. to mora biti vaše svakodnevno stanje a to je Rad na sebi. A tim Radom sve što vam je sada bitno i što volite će prosto nestati, neću reći umrijeti, već nestati. Prestati biti vrijedno, značajno, imati vrijednost i značaj i naravno, ako to radite kako treba, i vi ćete izgubiti značaj i vrijednost. Pod tim mislim na sve projekcije o sebi i osjećaje sebe koje imate. Oni će nestati. I to će biti bolno, strašno, patit ćete. I to je u redu. I prije vas su ljudi prolazili kroz to i poslije vas će ljudi prolaziti kroz to. Vi niste ništa specijalni jer prolazite kroz to. Sjetite se vi ste samo pojavno unutar Istine i time vi ne postojite. Jasno, u ovo ne možete vjerovati. Ovo možete probati, doživjeti i šta ćete dalje sa tim na vama je, da to tako kažem, prividno vama. No, možda To još ne namjerava da se probudi u tom tijelu i tom umu i tom sloju pojavne stvarnosti.
Sve ideje koje su vam divne o nekim budnim ljudima, sebi kao budnom su samo ideje koje vam se sviđaju dok ne postanete to ili ne krenete raditi na tome. Znam iz svog iskustva i iskustva onih sa kojima radim.
Ucjene, manipulacije, kalkulacije i slično prosto ne prolaze. To zovem koprcanjem. Kao činjenica da riba koju ste izvukli iz vode umire i koprca se dok umire. Da li će joj to pomoći da ne umre? Neće. I koprcanje je u redu ako imate nekog ispred sebe tko ima živaca da vas trpi. A to je rijetko. Šta će biti sa vašim prijateljima, roditeljima, porodicom, djecom. Hm. Pretpostavite sami. S njima neće ništa biti. Biti će sa vama. Ne s njima. Ako je cilj Istina onda je Istina sve što tražite. I u toj Istini spremni ste da se suočite sa svim što će se desiti. Naravno, u početku ćete se koprcati, bježati, skrivati, potiskivati potragu za Istinom, bježati od nje, plakati, bojati se, i sve ostalo. Biti će bolno, strašno, osjećat ćete se nemoćno, depresivno, agresivno, sjebano, moćno, sposobno i sve moguće stvari koje mogu da se probude u vama probudit će se. Ako težite Istini proći ćete kroz njih. Ako ne, zaglavit ćete. Koliko, ne znam. Ovisi o vama i Istini.
Znati sebe jeste znati da vi ne postojite. I nema boljeg načina da vam se to prenese. Vas nema. Ideja o sebi ne postoji, to je projekcija. Sebe koje tražite ne postoji i to je projekcija. Vi ste pojava kao film, san, iluzija, fatamorgana i nemate nikakvo značenje niti vrijednost. To ili Bog ne zna da vi postojite.
Moj savjet je NE DIRAJTE TO. Igrajte se u pojavnom, budite spiritualni, duhovni, religiozni, vjerujte u Boga, idite na yogu, pronađite srodnu dušicu, prosvijetlite se u iluziji da ste prosvijetljeni, varajte druge i sebe, imitirajte budne ljude, volite, jebite, serite, budite instruktor, majstor, guru, ženica, mužić, sinčić i kćerkica i to je to. Ne dirajte Istinu. Rađajte djecu, spavajte, budite vjerni partneru ili ga varajte, sasvim nebitno i ne znači ništa POJAVA STE i ne postojite. Ostvarite karmu, samskaru, družite se sa Dalaj Lamom, Guru Anandom, Isusovim pastirima, Alahovim prorocima, orlovima Kastanede, gnosticima, gjanijima, advaitama, tantricima, i svim ostalim ali ne dirajte Istinu, ne težite tome. Uvjerite sebe da je to sve čemu težite, što sanjarite, istina i sve je ok.

Ovo što je pisano svejedno nije za vas. To je za one koji naslućuju ovo o čemu pišem. I znam da nisam jedini jer znam još neke koji pišu ili govore slično i one koji su na tragu ovog. Nikakva učenja, ideje, proročanstva, vidoviti ljudi, novi učitelji bez obzira koliko autentični bili ne mogu bilo šta reći o onome koji je krenuo ka Istini. U Tantri se kaže da kada se Kundalini krene dizati više ništa ne vrijedi. Nikakvo učenje, nikakvi Majstori, nikakvi koncepti. Jasno, pod uvjetom da znate šta je Kundalini. Jer u većini slučajeva to što o njoj znate nema nikakve veze sa njom. Srećom inače bi to bila najgluplja stvar koja postoji u ovom univerzumu.
Imamo li neki ljepši način da vam sve ovo kažemo?
Nemamo. Svi lijepi načinu su projekcije u pojavnom i nisu stvarni, nisu istiniti. Ja pišem o tome s ciljem da izbacim iz sebe, prosto se tako izražavam. Uživo, vjerojatno, kao što neki znaju, neću riječi reći o ovome ili ću vam reći da je to ono što ne želite prekidajući bilo kakvu priču o tome. Kad je netko uporan uništim mu ideje koje ima i odem svojim putem. Šta će on sa tim, njegova stvar. Ako želite uživati u svom snu ne pitajte ono što može da uništi taj san. Svi pokušaji kalkulacije, a to redovno srećem, ne mogu uroditi plodom. Mogu imitirati, lagati, mudrovati, i slično ali to nema veze sa ovim o čemu sada pišem. Ako tražite Istinu, kako to volite reći kada sjednete ispred mene, iako to nekad nazovete i “želim se probuditi”, “želim se spoznati” i slično onda vaše koprcanje nije bitno. Pokušavati manipulirati ili kalkulirati sa ovim odmah na početku je osuđeno na propast. Odjebat ćemo vas. Ja ću vas uvijek poslati kod nekog gurua, učitelja, u neku tantru ili yogu ili gdje već. Jasno, vi mislite da je to neki vid obrnute psihologije ali nije. Isto tako saznati šta će se od vas tražiti ili se neće tražiti da li ćete biti jebani ili nećete biti jebani, da li ćete biti sigurni ili nećete biti sigurni jeste uzaludno. Nitko ne zna šta će se desiti kada se krene tražiti Istina. A na koji način ćemo vas pripremiti ili raditi sa vama, kako to volite nazvati, ne znamo jer to nije isto i ne može biti isto za sve. Zanimljivo je da se uvijek bojite onog što već naveliko radite. Kurva se boji da ćemo od nje tražiti da bude kurva. Ona koja voli da se jebe se boji da ćemo od nje tražiti da se jebe. Onaj koji mudruje se boji da ćemo ga izmudrovati. Manipulator da ćemo ga manipulirati. Slabić da ćemo ga oslabiti. Uvijek iskazujete strah u odnosu na ono što inače radite u životu, radite drugima, osjećate zadovoljstvo u tome ili kada vi to radite svima ostalima. Onda nam postavljate te uvjete, bojite se toga, želite to ali si ne smijete priznati i slično. Obično, čim to vidimo, brzo sa vama završim. Kažemo vam “zbogom i hvala na svim ribama” (Autostoperski vodič kroz galaksiju). Najpreciznije rečeno, vi, mi se samo bojimo da ne postojim ili da ćemo nestati. Nećemo, nema nas ni sada osim u iluziji da postojimo. Onaj koji to već zna ili osjeća nema šta da izgubi osim ostatke straha koji su ostali. I oni se ne cjenjkaju. Ostali, hm. “Zbogom, i hvala na svim ribama (i u prenesenom značenju riječi “riba, ribica, ribetina)”.

Oglasi