čuda1992 sam u Beogradu upoznao čovjeka koji se radio uz pomoć Kursa o Čudima (skraćeno: KOČ). Sreli smo se u njegovom stanu na Novom Beogradu i za mene je to bio prvi susret sa budnom osobom, barem onaj za koji ja znam, koja je ostavila jak utisak na mene. Doživio sam ga kao diva, jake energije, jakog magnetizma, jasnog, otvorenog, fluidnog, kao nekog tko sobom zauzima cijeli prostor. Razgovor je bio zanimljiv i trajao je nekih dva ili tri sata. Ispričao mi je kako je tekao njegov proces i kako je taj proces kulminirao, tj. završio se. Ujedno, na poklon sam dobio tu knjigu, KOČ s kojom sam počeo da radim sredinom ’93. To su bile ratne godine u Bosni i okruženje u kojem smo se nalazili tražilo je od mene da budem fokusiran, da imam nešto što bi danas nazvali anti-stres program ili način na koji se izvlačim iz svih šokova koji su se tada dešavala. No, to nije previše bitno.

Kao i mnogi koji su radili sa KOČ ni ja nisam znao masu stvari koje su bile potrebne za rad sa tim kursom. Te načine sam otkrio mnogo godina kasnije, nakon niza iskustava koja sam imao i kroz ta iskustva ali i iz pomoć njih shvatio sam način na koji sam ga trebao raditi. Jasno, došao sam do kraja kursa ali se ništa spektakularno nije desilo. Shvatio sam da nešto nisam dobro odradio ali, tada ’93, nisam znao šta ne valja. Tek sam ušao u neki duhovni svijet konkretno, sa nekom jačom praksom yoge, meditacije i pranayame i u nedostatku onih koji su znali nešto o tome sve stvari sam morao sam da shvatim, naučim na svojim greškama i slično. Jasno, nije bilo ni dovoljno literature. Osim par praktičnih knjiga sve je bilo naklapanje, kako to danas vidim, kao što je i danas na duhovnoj sceni s tim, da naglasim, ta ista scena je bila mnogo iskrenija i jasnija, mnogo manje ljudi ali jasnih ljudi. Danas je to jako teško naći. U to vrijeme, ali i te godine kada sam otišao u Beograd na nekih sedam dana, do nas je počelo dolaziti niz devijacija učenja, pojavljivao se tzv. “new age”, Virđinija Esen sa svojim kanalisanjem, Gabrijela iz Univerzalnog Života, razni makrobiotičari, Štajnerovci i slično. Sve sam ih obišao, barem one za koje sam znao ili čuo. I ništa od toga me nije privuklo. Tada sam imao par sastanaka sa nekim ljudima iz tada poznate “grupe 69” koja je radila pri vojsci Srbije i moj utisak o njima me je brže bolje spakirao i poslao nazad kući. No, i to nije nešto previše bitno. Osim kao neka naznaka vremena u kojem smo se nalazili i šta je dolazilo do nas. Svi ti susreti su bili, za mene, pomalo čudni. Svi su sve obećavali, davali sebi značenja, nudili sve i svašta, ali ja to na njima nisam vidio. Nisam vidio ništa od toga što su govorili i nudili.
’93 sam krenuo da radim sa KOČ-om i radio ga do kraja. Kao što rekoh ništa spektakularno se nije desilo osim što je posađeno sjeme, ako to tako mogu da kažem, direktnog iskustva ili težnje da ja osjetim to o čemu se u njemu govori, kao i u ostalim knjigama koje sam čitao. Nije me previše zaimalo što su drugi doživjeli osim kao informacija, ali me jako zanimalo da ja to doživim. Motivi su bili razni, ciljevi su se često mijenjali osim osnovnog ili generalnog cilja a to je da se probudim. Riječ “probuđenje” tada još nije postojala već se koristila riječ koja se i danas koristi “prosvjetljenje”.

Neću previše govoriti o samom KOČ-u osim da je to jedan od načina, za mene osobno dosta ograničen način, da čovjek uđe u budno stanje, neka vrsta zapadne Advaite kroz verziju Kršćanstva. Jednom, mislim prije par dana, sam u jednom tekstu napisao da je za mene Kršćanstvo čista Advaita, ali poprilično prikrivena pogrešnim tumačenjem onih koji su ga uzeli kao način manipulacije sa ljudima. Sam KOČ upravo cilja na to raznim idejama koje se provlače i mijenjaju percepciju onog koji radi sa njim. I to je prvi problem KOČ-a.

Ne možete raditi sa KOČ-om iz percepcije koju imate. Percepcije čovjeka koji želi da dosegne ono čemu KOČ teži da vas dovede.  Osnovno što treba shvatiti jeste da KOČ mijenja percepciju. Iz ljudske u Božansku. On koristi osnovne ideje Kršćanstva ali koristi i različite ideje koje mijenjaju percepciju. On cilja na srž pogrešne percepcije ili ti uzročnog grijeha.
“Ništa što vidim u ovoj sobi (na ulici, sa ovog prozora, na ovom mjestu) ne znači ništa.”
“Svemu što vidim u ovoj sobi (na ulici, sa ovog prozora, na ovom mjestu) dao sam svo značenje koje ono ima za mene.”
Već sam početak, a ovo su prve dvije lekcije, udaraju u srž pogrešne percepcije. Ovo je izdanak ideja da je sve san ili iluzija. Jasno, KOČ ne govori da su stvari iluzija, kao današnja neo-advaita, već da je vaša percepcije, značenje koje dajete stvari, sebi, drugima, pogrešna percepcija i iluzija.
“Ništa ne razumijem što vidim u ovoj sobi, mjestu.”
Jedna od osnovnih zabluda pogrešne percepcije (od sada ću koristiti riječ: grijeh) jeste u tome što vi, kao grijeh, mislite da vi sve razumijete. Onaj koji “razumije” ne može da se mijenja. Pravi šok je kada razumijete da vi ništa ne razumijete. Jasno, bitno je znati šta znači riječ “razumjeti” koju često miješamo sa riječju “shvatiti”. Opet, čovjeka nitko nije naučio jeziku i čovjek misli da on poznaje jezik ako se s njima koristi. To je također još jedna zabluda čovjeka. Kako nesvjesnog tako i tzv. “svjesnog”. Isto tako, čovjek misli da je “svjestan”. On je čulno aktivan, fizički aktivan, analitičan, ali ne i svjestan. To je stanje koje velika većina nema niti zna kako to izgleda jer im nisu pojasnili kako to stanje izgleda. Svi ga dožive ne trenutke i svi tada znaju da su bili budni ili pod djelovanjem adrenalina, ali nitko ne zna da to nije njihovo stanje iz kojeg funkcioniraju.
Svo značenje koje dajemo svijetu i sebi ne znači ništa. Kako ono ne znači ništa svo razumijevanje za koje mislimo da imamo nije pravo razumijevanje, nije razumijevanje, i mi ne razumijemo to što percipiramo.
Ako radimo iz svakodnevne percepcije KOČ neće dati neki već rezultat osim onog rezultata “da mi nešto radimo”. “Bolje ne ništa ne raditi nego raditi na pogrešan način” kako kaže Gurđijev.
Ne znam kako te grupe rade, sreo sam ih davno, i taj čovjek, mislim da se zvao Nenad, koliko se sjećam nije išao na nikakve grupe, sastanke i slično. Jasno mi je i zašto. Tako da je pitanje da li tim ljudima itko govori kako se radi KOČ ili imaju li nekog tko se razumije u sam Rad, percepciju, stanje kojem KOČ teži da vas dovede. Ti KOČ-ovci koje sam sreo poslije njega su bili vrhunac arogancije, umišljenosti.
KOČ se mora raditi iz stanja odvojenosti od procesa, sebe kao osobe, poistovjećen sa ciljem kojem on teži a to je Božanska Percepcije i saznanje da to niste vi već Božansko, Bog, Krist kao Svijest za koju mislite da ste vi. Također bitno jeste saznanje da vaš život “prošlosti” kako to KOČ kaže, nema nikakvo značenje jer vas nema. To niste bili vi. To je prošlost koja živi kao vi. Sjećanja, memorija, nadanja, očekivanja, strahovi, negativna percepcija, bol, nemoć, odvojenost, itd. I sve što u sebi imate ne znači ništa, prošlost je, ostatak je mrtvila za koje vi mislite da ste vi.
“Ove misli ne znače ništa”.
“Nikad nisam uznemiren zbog razloga zbog koga mislim da jesam.”
“Ja vidim samo prošlost”
“Moj um je preokupiran mislim o prošlosti”.
“Moje beznačajne misli pokazuju mi beznačajan svijet”.
Ako mislite da je svijet beznačajan imate problem koji nije rješiv. Ali ako shvaćate početke lekcija koje govore o vama, vašoj percepciji tada shvaćate na što vam KOČ usmjerava. Nije svijet beznačajan. Ne dirajte svijet. Vaša percepcija svijeta, tu je problem. To je grijeh jer ste vi grijeh. Grijeh znači promašena suština, promašen cilj, promašena ili pogrešna percepcija, itd. Um i osoba su upravo to, grijeh. Zašto? Zato što je osoba, vaša osobnost zatvoreni i odvojeni sustav, struktura koja nema doticaja sa Stvarnošću ili Bogom ili Sviješću. Ona se vrti sama u sebi, u svijetu projekcije, lažima, prošlosti, očekivanoj budućnosti i ona ne vidi šta ona jeste. Samo svijest o sebi može vidjeti šta osobnost jeste. A to je grijeh. Znam da ste alergični na ovu riječ, i ja sam bio, dok nisam shvatio šta ona znači. Ona nije pogrešna. Pogrešno je ono što su vam ubacili o ovoj riječi, pogrešna je sva manipulacija oko ove riječi, ali sama riječ, sjetite se sve što znate ne znači ništa, nije pogrešna. Prihvatit ćete riječ “pogrešno” ali ne i riječ “grijeh”. To je jedno te isto. Osnovno je shvatiti da ono što ste sada nije ono što vas može izvući iz pakla u kojem se nalazite. Pakao je način percepcije koju imamo. To je grijeh. Mi smo već u paklu. Prži nas vječna vatra bola i patnje, vrtimo se tisućama godina u istom krugu, đavoli nisu u paklu oni su ovdje. A to smo mi sa svojom percepcijom i umom za koji mislimo da je naš. Ne, um nije naš. Dobili smo ga, ugrađen je u nas. I posredno i neposredno KOČ govori o tome.
Sve što percipiram ne znači ništa jer sam svemu tome JA DAO ZNAČENJE. Sva značenja koja sam dao svijetu i sebi NE ZNAČE NIŠTA. Ona su PROŠLOST i OSVETA.
“Ja nemam neutralnih misli.”
“Ne vidim neutralne stvari”
Jer idemo iz krajnosti u krajnost. Mi nemamo percepciju koja nije u krajnostima.
“Odlučio sam da vidim.”
S vremena na vrijeme u KOČ-u dolazi do potvrde cilja koji svjesno ili nesvjesno imate pred sobom. Percepcija je “vid” kroz sva čula istovremeno i kroz svijest koja vidi. To je Budnost. Tome težite. Krajnost nije viđenje. Viđenje je vidjeti krajnosti s kojima se poistovjećujemo i koje definiraju što smo. Jasno, krajnosti ne mogu definirati što smo, ali samo pod jednim uvjetom a to je da mi znamo što ili tko smo. Sve dok ne znamo krajnosti definiraju što i tko smo. To je efekt stanja Sna, Iluzije, Neznanja.
Da li znate da ste odlučili da VIDITE? Jasno, nesvjesno ćete reći da znate. ALI DA LI ZNATE? U svakom trenutku, svakog trena, u svakoj situaciji, da li tako znate? Ako ste odlučili da se mijenjate da li to znate svaki trenutak svog života?
Jasno, ne. Znam po sebi. Oni koji to znaju veoma brzo se mijenjaju. Ostali moraju doći to tog znanja, saznanja. Rekao sam vam da vam nije ništa potrebno osim goruće ideje da želite da se probudite. NIŠTA VIŠE. Prosto težite svakim trenutkom da se probudite. Kao što težite da izađete iz noćne more, iz sna koji sanjate, tako težite i da izađete iz sna o životu, sebi, svijetu, drugima. Prosto PROBUDITE SE.
“Ono što vidim oblik je osvete.”
Sve u nama je reakcija, a svaka reakcija je “oblik osude”. Napadačke misli i emocije koje imamo, način na koji promatramo druge i svijet, način na koji sebe promatramo sve je prošlost i “oblik osude”. Mi u svakom trenutku SUDIMO ili PROSUĐUJEMO. Osmotrite se, pogledajte svoje misli i emocije. Ako to ne vidite onda ste slijepi i vaša percepcija je slijepa.
Ali ako MISLITE da se to vi, taj koji to radi, taj koji to tako gleda, KOČ neće moći da se završi. Niste vi taj koji sudi, taj koji je pogrešan, to je osobnost, to je vrag, to je demon, to je pogrešna percepcija, to je grijeh. Kada vidite to na taj način i vidite grijeh koji je osoba, vi više, u tom trenutku niste ta osoba i taj grijeh.
KOČ vas vodi promjeni percepcije. I prvo shvaćanje koje trebate imati, krenuti iz njega, jeste da vi niste to što vi vidite ili mislite da ste.

“Bog je u svemu što vidim.”
“Bog je u svemu što vidim zato što je Bog u mom umu.”
Ovo su lekcije za 29 i 30 dan. I već tu vam se govori o pravoj percepciji. Jasno, moramo uzeti u obzir da će ovo raditi oni koji vjeruju ili misle ili imaju uvjerenje da Bog postoji. Ono što vam nisam rekao, a trebao sam, jeste da možete ZAMIJENITI RIJEČ Bog sa drugom riječju. Recimo “Stvarnost”, “Apsolut”, “Najviša Svijest”, ali možete i vidjeti zašto imate reakciju na riječ “Bog”. Možda je to korisnije, jer ako mijenjate neke riječi KOČA, što je sasvim u redu, vjerojatno postoji pogrešno viđenje, reakcije na ponuđene riječi. Osobno, sam radio kako piše, kasnije sam se igrao sa promjenom riječi i jače je djelovalo na mene. Tek mnogo kasnije sam mogao upotrijebiti riječi kao što je “Bog”, “Krist”, “Sveti Duh” jer sam ih razumio, jer sam ukinuo reakcije koje sam pokupio iz onog što sam vidio kod manipulatora religijom i vjerom.
Bog je Stvarnost vaše svijesti, On je vaša svijest. Nemamo mi svijest odvojenu od Boga ili Stvarnosti ili Najviše Svijesti. Vaše sadašnje stanje svijesti, to u kojem ste sada i čitate ovo jeste upravo stanje Najviše Svijesti. Ne morate dostizati Najvišu Svijest jer ona je već sada tu. Morate skinuti ono što toj svijesti smeta da se izrazi, manifestira, bude. To je Rad na Sebi. Rad nije dostizanje nečega ili nekoga, već razotkrivanje. Ali u tom skidanju morate SKINUTI SVE. Svu odjeću morate svući sa sebe. Ogoliti se. Tada To. Tada “vidite” Boga. Jer Boga ne može vidjeti svijest ili percepcija grijeha već Božja percepcija koja ste vi slobodni od grijeha ili osobe ili ograničenja.
“Ja nisam žrtva svijeta koji vidim.”
“Ja sam konstruirao svijet koji vidim.”
Sada, sa ovim imamo problem. Ako ovo shvatite na način kako sve shvaćate eto vas u novom problemu jer vas ovo vraća u staru percepciju. I to je problem KOČ-a ili možda prijevoda. Vidio sam to i u engleskoj verziji teksta. Tako da ću reći da je to problem KOČ-a. Kasnije se to skida, ali u početku kod onih koji to rade vraća ih na staru percepciju. KOČ-u fali nekoliko stvari koje nisu dobili kanaliziranjem, jer je KOČ nastao kanaliziranjem. Kada ste vi taj koji mislite da jeste tada ste vi taj koji je odgovoran za percepciju svijeta koju imate jer ste, posredno ili neposredno, vi konstruirali svijet koji vidite. Nemojte se vezati za dijelove koji govore o “ja” u smislu vas. Da, vidite da je to ja “prošlost” i “osuda” ali vi niste to “ja” vi ste Božanska Percepcija koja teži da se vrati onom čija je. Bogu. Stvarnosti. Najvišoj Svijesti. Apsolutu. Sebi.
“Moj um je dio Božjeg uma. Ja sam vrlo svet.”
Prošlost, osuda, bol, osoba o sebi ne misli da je sveta. Ona mora prvo OPROSTITI. Da naravno, vi ne znate šta znači “oprost”. Reći ću to drugačije, jer i veoma učeni ljudi, inteligentni ljudi imaju reakciju na Kršćansku ideju “oprosta”. Jasno mi je i zašto. Ubice ne mogu da se koriste riječju “oprost”. Pa makar to bile i ubice pod “božjom voljom”, namjerno napisano malim slovima. Ali to ne znači da su oni u pravu, oni su samo prevaranti i ništa više. I oni koji vjeruju u tu verziju su isto tako obični prevaranti. Oni su grijeh i odgovara im ono u čemu se nalaze. Grijeh može privući samo grijeh a ne Boga. No, toliko o tome.
Riječ je “OTPUSTITI”. Oprostiti znači Otpustiti. Molitva, da i nju malo prepravimo, nije “i oprosti nam naše grijehe kao što mi opraštamo dužnicima svojim” već je “otpusti mi moje grijehe kao što ja otpuštam dužnicima svojim”. Ne “nama” već “meni”. Ne “Oče naš” već “Oče moj”. Vaše dupe je u pitanju.
Bog je sve. Kako je Bog sve onda je i vaš um Božanski, jer on je Volja Boga. Time vi ne možete biti kršćanski grešni. U Njegovoj svijesti nema grijeha. Balon od sapunice je samo balon od sapunice, nije grijeh. Ali ako balon od sapunice pomisli da je on jedan i jedini, bitan i najbitniji, arogantan, i slično, TO JE GRIJEH jer ne vidi stvarnost oko sebe, ne vidi da se nalazi u Božanskoj Percepciji. Jasno, mi ne znamo što je Bog. Ali zamislimo, pretpostavimo, to je bolja riječ, najviše kvalitete koje možemo pretpostaviti i to bez suprotne krajnosti. Tada, to je Bog. Ne brinite, kako napredujete Ideja Boga se mijenja. Sve dok Bog ne nestane sam u Sebi.
“Nema ničega što moja svetost ne bi mogla učiniti.”
Nema, jer to je Božja Svetost. To je On, glavom i bradom. On je vaša svijest. Vas nema osim u mislima da ste to vi. Jasno, mi ne znamo da li Bog postoji u smislu čulnosti i materijalnosti jer nemamo tu percepciju. Prvi dokaz Boga je shvaćanja da je vaša percepcija u stvari Njegova percepcija i da je svijest koja je On sve što percipirate jer drugačije ne bi moglo biti percepcije ali ni svijeta.
“Bog je moja snaga. Viđenje je moj Dar.”
“Bog je moj izvor. Ja ne mogu vidjeti odvojeno od Njega.”
“Bog je um kojim ja mislim.”
“Bog je ljubav u kojoj opraštam (Otpuštam).”
I još jedna u ovom nizu koja je zanimljiva: “Božji mi glas govori tokom cijelog dana”.
Mijenjanjem percepcije o sebi i svijetu mijenja se i percepcija o Bogu. Jer Bog je svijet. Ako u ovoj zadnjoj Ideji vi mislite da ste vi taj koji radi na promjeni percepcije imate velik problem. Niste shvatili na što KOČ cilja. Vi ste Sveti jer je Bog Svet. A pošto je on Svet sve je Sveto. I oni koje ne volite. Ali i vaša svijest o sebi. “Božji glas” su same IDEJE s kojima radite, sve što se njih tiče, time i sve na što su one usmjerene. Božje je sve što vodi izmjeni percepcije a dolazi kao Učenje, kao zbir načina koji vode izmjeni percepcije. “Božji glas” vam kaže “moram da otpustim”, “moram da volim”, “ja otpuštam i volim”, itd. Morate NAUČITI misliti iz IDEJA, osjećati IZ IDEJA, djelovati IZ IDEJA. To je Božji glas. To je Njegova Volja.
Rekao sam, ako imate staru percepciju ništa ne možete napraviti i većina tako radi. Zato ništa ne naprave. I ja sam tako radio jer mi nitko nije znao, a nije ni mogao, pojasniti drugačiji način percepcije.
Ja mogu i pojašnjavam vam. Jasno, ako to stavimo u smisao KOČ-a i ono na što on cilja to ne radim ja. Ali neću to da izgovorim. Shvatite sami.

“Ja sam svjetlost svijeta” “Opraštanje (otpuštanje) je moja funkcija kao svjetlosti svijeta”.
JA SAM je svjetlost svijeta. Opraštanje je moja (JA SAM ili JESAM) funkcija kao svjetlosti svijeta. Jasnije sada? “Reci im da Ja Sam taj koji Ja Jesam”. Bog se zove “JA JESAM”. To je ime Boga. Vaše “JA JESAM” je Bog u vama. A JA JESAM ili On jeste svjetlost svijeta i njegova funkcije je opraštanje (otpuštanje). Ako je On nešto drugo od vas onda vi ne možete biti svjetlost svijeta i ne možete opraštati ili otpuštati jer vi nemate sposobnost toga. PROMJENA PERCEPCIJE. PROBUDITE SE.
“Ljubav me stvorila sličnu samoj sebi” – i pod tumačenje Ideje u toj lekciji: “Svetost me stvorila svetim”; “Ljubaznost me stvorila ljubaznim”; “Uslužnost ne stvorila uslužnim”; Savršenost me stvorila savršenim”. Ne perfektnim jer to je umna konstrukcija. Ako je On, a Jeste, Savršen onda on ne može stvoriti nesavršeno. On stvara samo Savršeno.
PROMJENA PERCEPCIJE.

124 lekcija: “Treba da se sjetim da sam jedno sa Bogom”. “Tokom današnjeg dana, kad god ti bude odgovaralo, posveti posla sata misli da si jedno sa Bogom”.
To je srž Tantričke tehnike. Tantričke Advaite. Želite li promijeniti percepciju? Jeste li sigurni?
Kurs kaže “pola sata” kad god vam bude odgovaralo. Kasnije ćete u njemu dobivati upute da se radi svakog sata ili da se sve češće i češće sjećate Ideja koja daje kao lekcije. On postepeno mijenja percepciju. Da bi se promjena desila vaša percepcija mora da umre. Tj. vi kao osoba, kao malo i jadno ograničeno biće mora da umre. Na vaše mjesto mora doći Bog, Božanska Percepcija.
Ima jedan dio koji je u Kursu pogrešan. On uvijek govori o “misli”. Stara učenja su isto to govorila i danas imamo intelektualna učenja koja ne dotiču emocije. U stvari, prava uputa bi bila “misli i osjeti da si jedno sa Bogom”. Ali i to je pogrešno. Šta mislite gdje je greška?
Neću vam je reći jer sam je već nekoliko puta spomenuo.

“Sve što dajem, dajem samom sebi”.
U Božjoj Percepciji NEMA DRUGOG. Sve to je On Sam. A pošto On radi KOČ, ne vi, onda sve što on daje nekome u stvari DAJE SAMOM SEBI.
Promjena percepcije. Ne budite vi sebe niti jednim jednim učenjem, i to vam trubimo godinama. To se BOG kao VI budi. PROMJENA PERCEPCIJE.
Ne možete se vi osloboditi. To se nikad nije desilo niti će se ikad desiti. To se Bog oslobađa sna o čovjeku.

“Svijet koji vidim ne sadrži ono što ja želim.”
“Izvan domena ovog svijeta postoji svijet koji želim.”
Sjetite se nema ničeg pogrešnog s ovim svijetom. KOČ ne govori o svijetu kako mi mislimo. On govori o svijetu koji ste vi. Sama vaša Svijest. Svijet sjene ili projekcije ne sadrži ništa i nema ništa vrijedno. Ono što tražite NIJE OD OVOG SVIJETA već od onog što nazivamo Viši Svijet, ali i taj Viši Svijet je tu u ovom svijetu, ali nije vezan njime. Stara percepcija ovo ne može da razumije. Svijet nije izvan vas, i to KOČ govori, već je unutar vas. Ali je vezan pogrešnim, jer grijeh ne može vidjeti niti biti ništa drugo do grijeh. Ali ono što je Sveto ne može biti a niti vidjeti ništa drugo što nije Sveto. Opet, potpuna promjena percepcije. Ne možete vi raditi KOČ, samo Bog to može. Samo Ja Jesam slobodno od vas može ovo raditi, razumjeti i na kraju ostvariti ono što KOČ cilja.

“Moje pravo ja je vladalac ovog univerzuma”.
“Neka se svaki drugi glas osim Božjeg utiša u meni”.
Lekcije 253 i 254. Shvatili ste, je li tako? Ne moram pojašnjavati ideju?
“Svaki drugi glas” je glas osobe, grijeha, ovog svijeta. Božji glas je Ideja, ono ka čemu ona vodi, ono što ste vi u stvarnosti ali ste to zaboravili. Rekli mi da je Rad ono što ide od nesavršenstva ka savršenstvu, tj. od nižeg ka višem ili rekli da je on Savršenstvo koje ukida nesavršenstvo sasvim je svejedno. Sve zavisi od vaše percepcije. Neka učenja idu od nižeg ka višem, tj. ka postizanju. Tantričko učenje, Advaita, i slična učenja idu iz Višeg ka nižem u smislu oslobađanja od niže percepcije jer ona ne postoji. On je iluzija, san koju Bog sanja i u tom snu sanja da je On vi. Kada se probudite shvatite da vi nikad niste bili, niti ćete biti, to sve je On, To, Apsolut, Svijest, Bog.

I zadnja 361-365  lekcija:
“Ovaj sveti trenutak htio bih da ti dam. Neka ti budeš Gospodar. Jer htio bih da te slijedim, siguran da mi tvoje usmjerenje daje mir”.
“I ako bude potrebna neka riječ da mi pomogne, On će mi je dati. Ako mi bude potrebna neka misao, On će mi je također dati. Ako mi bude potrebna tišina i spokojan, otvoren um, to su darovi koje ću primiti od Njega. On upravlja na moj zahtjev. I On će čuti i odgovoriti mi, jer On govori u ime Boga mog Oca i Njegovog svetog Sina.”

Rekao sam da ima nekih grešaka u KOČ-u, i zato vam treba netko tko je ovo prošao i tko je dosegao ono što KOČ cilja da se dosegne. To je problem jezika i problem što ljudi ne vide razliku percepcije iz osobe i percepcije iz svijesti. On i vi ste Jedno te isto. Nema DVOJICE već samo JEDAN. NEMA drugih već samo JEDAN. Vi ste Sin svog Oca i jedno te isto ste. Sin je manifestacija u Ja Jesam. Otac je ono iza njega. Bog, Praznina, Punoća, Brahman. Ali i Sin je Otac. Sin je manifestirano vi kao osjećaj da Jeste, a Ovac je nemanifestirano vi kao stanje svijesti oslobođeno manifestacije, a to ste također vi.
Problem kanaliziranja jeste problem filtera kroz koji se kanalizira a problem filtera jeste da li je on promijenjen ili je zadržao svoj filter.
Advaita je konačna PREDAJA TOME, Bogu. Nema vas već je sve TO, Bog. Pošto KOČ govori čovjeku time postoje prepreke, problemi prebacivanja Znanja i Stanja. A oni koji su davali pojašnjenja, vjerujem pisci KOČ-a, nisu baš bili vični pojašnjenjima. Otuda i mnogo grešaka u kanaliziranom materijalu.
Nekoliko puta sam u svojim tekstovima rekao da nije bitno šta je i kako je dato, već je bitno ISPRAVNO RAZUMJETI. Jer i pogrešna stvar ako se ispravno razumije postaje ispravna stvar. Ali i ispravna stvar ako se pogrešno razumije postaje pogrešna stvar.

Mislim da bi se ideje KOČ-a ali i pojašnjenja morala malo korigirati. Ali nisam pozvan da to učinim. Sam KOČ je pogrešna percepcija. Sada to mogu reći. I ima mnogo grešaka. Ali se može iskoristiti ako susretnete one koji su ga prošli i nisu vezani “učenjem” ili “tradicijom” i znaju kako da korigiraju greške. Zbog tih grešaka mnogi kruže godinama oko KOČ-a i ništa ne postižu. Grešku vidi onaj koji je Budan i on je može korigirati. Kao što rekoh i sam sam učinio te greške jer nisam imao nikog tko bi mi to pojasnio. Kasnije sam shvatio, razumio gdje su greške. Uz pomoć ovih ideja i neke male korekcije moguće je postići bilo šta. Ljudi traže kreiranje ali ne shvaćaju da savršeno kreiranje može učiniti samo onaj koji se Oslobodio, koji se Probudio. No, problem je u tome što oni to najčešće ne žele. Oni ne žele sanjati novi san. Ili biti budni u snu. Oni žele da se do kraja OSLOBODE SNA. Jer oslobođenje je IZVAN sna ali u snu. San neće nestati, ali neće ni imati nikakve veze sa vama koji ste IZVAN SNA. San će postojati oko vas, čak i u vama, ali će biti ZNANJE da VI NISTE OD SNA, svijeta, već ste OD Boga, Apsoluta i u tom svijetu niste u snu.

San je ono što mislite da ste sada. Ono iz čega kreće i KOČ. Iz sna. U taj san se mora unijeti nešto izvana, ne vaše, nego nešto što nije vaše. Jasno, na kraju ćete shvatiti da je i to bilo vaše ali tada nije ličilo na to da je vaše. KOČ je način buđenja, dosta ograničen i pogrešno dat, ali Ideje KOČ-a se mogu iskoristiti. I to jako dobro. Sa tim idejama sam radio sa nekim ljudima i na kraju su prestali da ih rade. Interesiralo me je zašto? Čuo sam razna objašnjenja osim jednog. STRAH. To sam osjećao u njima. Jer znam kako izgleda strah od Budnosti ili Probuđenja. Oni nisu promijenili percepciju.
Evo jedne ideje s kojom sam radio sa drugima.
“Sav svijet koji vidiš je tvoj unutarnji svijet” – Vanjski svijet ne postoji. Sve je tvoj unutarnji svijet koji ti projiciraš ka van. Otuda ti si Gospodar Svijeta koji je tvoj unutarnji svijet projiciran van. Ti kreiraš svoj svijet koji vidiš a ovaj put kreiraš ga tako da znaš da je svijet ‘izvan’ tebe tvoja projekcija.

Jasno uvjet je bio da su shvatili stvari prije toga koje sam im govorio. Bilo je tu mnogo jačih ideja od ove i jasno je, uplašili su se. Kad vam netko baci svu vašu odgovornost u vaše ruke, kada vam vrati moć koju želite dati nekom drugom jer je se bojite, strah je reakcija koja će se desiti i odrediti da li ste vrijedni znanja i budnosti ili niste. Kada vidite da sve možete mijenjati, da mijenjate ljude uz pomoć ideje, da mijenjate manifestaciju iz pomoć ideje, ne samo da stvarate parking, već da mijenjate sve, tada je strah taj koji će vas blokirati. Ali nismo li rekli da je sve vaša projekcija? Sve što percipirate, bilo ti izvan kože ili unutar kože jeste vaš unutarnji svijet koji možete promijeniti a time i strah je unutar vašeg svijeta. Zašto ga niste promijenili???
Ne mogu vam reći jače ideje koje sam koristi u Radu sa drugima. Imaju i Ideje koje idu iza percepcije a one su još oštrije i prodornije. I znam da se nitko ne usuđuje da radi sa njima. Tako sam prestao raditi sa tim Idejama i dao dualne ideje ljudima iz Rada. Smiješno mi je to. Trudio sam se vratiti im moć u njihove ruke ali oni izabiru da imaju čizmu nad svojom glavom. To je problem.
Mislim da su oni koji teže da imaju “čizmu iznad glave” kanalizirali i ove ideje. To je religiozni način rada, putem vitalnog ili tzv. emotivnog uma. Mnoge stvari nisu do kraja i jasno pojašnjene upravo zbog tog načina Rada. To je ok. Ja osobno težim radu sa sva tri uma istovremeno. I tim koristim ono što nije od ovog svijeta, a to je Svjesnost. To mi je osnovni i početni korak. Bez toga Rad koji radim sa drugima nije moguć. A ja ga ne želim spuštati niže od toga. Drugim riječima, ono što svi teže postići u duhovnosti mi u ovom Radu s tim krećemo u Rad.

KOČ je moćan i snažan ali fali pojašnjenje koje dolazi od nekog tko ga je odradio ili dostigao to što on govori da treba da se dostigne. To je problem sa učenjima danas. Nema onih koji ZNAJU o čemu se radi. A oni koji ZNAJU o čemu se radi ne miješaju se u ovaj svijet.
Fali priprema za njega. Fali da se oslobodi stare percepcije prije no što se krene raditi sa njim. Jer rijetko se desi da će netko odmah odbaciti pogrešnu percepciju. A ako imate novu percepciju onda vam KOČ i nije potreban. Ali ako imate krajnosti te dvije percepcije onda je on može ispraviti pod uvjetom da radite sa nekim tko ga razumije i ima novu percepciju.
Isto tako, ne morate težiti potpunoj promjeni. Pročitajte KOČ, uzmite si neke ideje i radite se sanjima, uživite se u njih i ne vraćajte se na niže ideje koje imate o nečemu, naročito o onom s čim ste radili kroz ideju i vidjet ćete kako se percepcija mijenja.
Promijeniti se može samo onaj koji se USUDI mijenjati i USUDI se pretpostaviti novu percepciju. Ostali, hm, žao mi je.

Oglasi