photo_2019-07-12_12-12-53Ako, kritično i bez previše teorije i filozofije, pogledate kako se sve stvara u vama vidjet ćete kako se stvara univerzum, kako stvari postaju pojavne i šta je to što postoji kao pojava. Svijest o sebi, nazvat ćemo je prosto svijest, postoji. Ništa osim nje u vama ne postoji. Sve u vama dijeli istu svijest. SVE. Kao što tijelo ima tu svijest, tako svaki dio vas, do najsitnije ćelije, dijeli tu istu Svijest. U Svijesti se dešava impuls, neki će to nazvati samskara, utisak nečeg, memorija o nečemu, i cijela svijest počinje da sanja, sanjari, zamišlja, osjeća taj impuls, prihvaća ga, misli i osjeća ga, ili ga na kraju gura u tijelo koje to materijalizira. Misao se pojavljuje unutar svijesti, emocija unutar svijesti, senzacija unutar svijesti, itd., i sve to postoji kao POJAVA u njoj. Bilo kakva ideja, koncept, uvjerenje, stav, misao, emocija, reakcija, proces sve je u Svijesti. Čak i sva percepcija svijeta oko vas dešava se U VAŠOJ SVIJESTI. Vaša Svijest ili prosto samo Svijest, bez “vaša”, prima percepciju u sebe i svjesna je percepcije izvana. Unutarnji dio nje, ono što bi nazvali unutarnje zbog ograničenja kože i ograničenja svijesti koju ste nesvjesno postavili, prebire, razmišlja, procesira primljeno ali opet u sebi, svijesti. Ništa izvan nje ne postoji. To je jedino Znanje koje imamo. Sve ostalo je percepcija, uvjerenje, čula, vjerovanje, stavovi, itd. Sav svijet je vaša unutarnja svijest projicirana van i projicirana unutra, i to samo naizgled, ne stvarno. To je zbog prirode podijele na dvoje ili troje ili više. Ali u stvarnosti nema ni dvoje, ni troje, ni više. Postoji jedno bez dvoga. Reći da je Dvoje Jedno je pogrešno to kažemo zbog percepcije ili pojašnjenja.

Pojavi se misao o nečemu, pridruži se emocija o tome, osjeti i memorija o tome, i tada, u nekim slučajevima, pojavi se fizička reakcija kao djelovanje u odnosu na to. Kada se to završi, misao, emocija, memorija i fizičko djelovanje nestaje u ništa, gasi se i svijest ostaje sama sa sobom. Bez ikoga i bez ičega. Ništa. Svijest koja gasi pipke svjesnosti ili projekcije i ostaje sama. Samoća je vaše prirodno stanje svijesti. To je svijest bez projekcije i bez “dva”.
Svijest sama mora imati, ili stvoriti, sebe kao “ja jesam”. Ona sama sebe potvrđuje kao Ja Sam (Jesam) Svijest. Svijest se zgusne u osjećaj Jesam (zbog Sile koju je projicirala, iluzije, Maye, Shakti). Osjećaj Jesam ne postoji bez Svijesti. To su razine manifestacije ili samo-potvrđivanja same Svijesti. Svijest i Jesam moraju prihvatiti misao kao stvarnu, emociju kao stvarnu, proces kao stvaran kako bi postojala igra svijesti, ili kako bi postojala manifestacija unutar svijesti. Svijest ne zna ništa osim sebe kao jesam. Sve ostalo nastaje kada “jesam” biva identificirano sa procesom. Nebitno kojim procesom.
Na isti način univerzum se manifestira. Svijest, svjesnost, svjedočeno. Svijest je svjesna svjedočenog i to je jedno te isto. Morate odvojiti razumijevanje od miješanja procesa, različitih tumačenja umova. Pričam o Svijesti, ne o nivoima, razinama manifestacije. Tijelo, tijela, objekti nisu bitni, jer sve je to ista i jedna jedina svijest. Svijest ogleda ogledalo. Time ona ogleda samu sebe. Granice ne postoje. One su iluzorne unutar svijesti jer je svijest sama za sebe rekla da postoje granice. Tada ih smatra stvarnim i ona postaju ZA NJU stvarne. Sve što svijest potvrdi u sebi kao stvarno to postaje stvarno, ali samo kao pojava u svijesti. Stvarna je samo svijest u toj pojavi ne-pojava. Ako nema onog koji gleda film, film ne postoji. Postoje tzv. “argumenti” drugih, i oni ih smatraju inteligentnim. Ali to je upravo dokaz ne-inteligencije. Ne-inteligencija ne razumije da ona nije inteligentna, ali svijest u toj ne-inteligenciji smatra da je inteligentna.
Sve se pojavljuje u Svijesti. Čak i vi. Ista ta svijest o kojoj smo do sada govorili ima ideju o sebi kao individui, kao o “ja” koje je stvarno. Stvarno “ja” ne postoji. Postoji osjećaj “ja jesam” bez ičeg drugog osim “ja jesam” i to se smatra Istinskim Ja. Ja bez ičeg drugog osim Ja. Kada Ja uvidi da je ono iluzija ono uviđa Svijest bez obilježja ili Objektivnu Svijest iza sebe kao temelj, kao stvarnost jer percipira da ono, Ja, ne može postojati bez Svijesti koja nema nikakve karakteristike osim što je Svijest.

Postoji samo Svijest. U njoj se pojavljuje psihičko kao osjećaj sebe, zgusnuta svijest, ili nivo ispod nje. Tada Jesam omeđeno tijelom, poistovjećeno sa mišlju, emocijom, osjetom, percepcijom, procesom, reakcija-akcija procesom, kaže “ja”. Sve to tada ona nije imala “ja”. “Ja” nastaje istovremenom pojavom procesa koji je isto tako svijest ali naizgled projicirano u supstanci svijesti. “Jesam” percipira to sve i kaže “ja”. “Ja sam (jesam) misao, emocija, proces, viđenje, sluh, tijelo, itd.”.
Svijest, Jesam, “ja” – misao, emocija, kretnja vitala, proces, reakcija, akcija, tijelo, manifestacija. I sve to se dešava samo u jednoj jedinoj supstanci koji je Svijest i ona nije vaša. Vi ste u njoj pojava, pojavnost, klobuk zraka, balon od sapunice. Kada svijest izgubi projekciju, tj. recimo, padne u nesvijest gubi se sva projekcija, sve nestaje. I misao, emocija, proces, reakcija, percepcija, uvjerenje, stav, tijelo, svijet. Gdje je to nestalo?
Ne slušajte šta svjedoci vašeg pada u nesvijest pričaju. Gledajte sebe. Vi tražite sebe, ne svjedoke.
Gdje je to nestalo?
Reći ćete ugasilo se.
Ne, nestalo je. Jer toga nikad nije ni bilo. Oni koji mogu da prate proces dok padaju u nesvijest vidjet će nešto zanimljivo. Zadnje što ostaje je prosta projekcija misao-emotivna kao slika ili san unutar prostora u kojem je sve ostalo ugašeno. Čula su ugašena, svijeta nema, nema ni osjećaja “ja”, ni osjećaja “jesam”. Desi se par filmova, snova, i ništa. I sve to se dešava u nekoj prividnoj praznini, kao prostoru. Kino projektor se gasi i sve što vidite jeste taman prostor oko vas. Ali još uvijek vidite. Još uvijek percipirate. To što percipira je srž svijesti kao percepcije. To ste vi, tj. to je Svijest bez vas. Ali nemamo boljeg simbola pa kažemo “vi”.
Ne znate koliko ste bili u nesvijesti, ne znate jer se na kraju i proces svjedočenja ugasio. Ništa i ničeg nema. Tada, prilikom povratka, skoro pa simultano, pojavljuje se sve na što ste navikli da ste vi. Ponovo se pojavljuje neki magloviti san, film, čula primaju impuls, misao, emocija sve se javlja. Jesam se pojavljuje i vezuje to sve na sebe sa silom “ja”. Vama ništa nije jasno jer vidite da niste, zbog pojave memorije, nastavili da hodate, već ležite na podu. Par sekundi vam treba da “dođete sebi”, kako to kažemo. Tj. da vam se vrati memorija, funkcionalna svijest ili čulna svijest, analiza, analitički um, itd. Osjećate se “funny” i shvaćate da ste pali u nesvijest.
Taj proces je isti kao proces kada se rodite s tim da taj proces se dešava brže od procesa stvaranja sve iluzije o sebi, svijetu, drugima poslije rođenja.

Svijest, svjesnost, objekt svjesnosti. Perceptor, percepcija, percipirano. Nema dvoje već samo jedno. Jasno, nema ni vas u tome vi ste posljedica igre sile koje vam daju osjećaj “jesam”, kretnja kao “ja”, i tijelo kao “objekt svjesnosti” ili percipirano. Sve to troje, u isto vrijeme, ste vi takvim kakvim se znate. I sve to troje nije troje već jedno te isto. Ne “vi ste jedno” ili “ja sam jedno”. Ne takvo što ne postoji. Zato znamo da lažete i da to niste ostvarili već želite biti netko i nešto i zato to govorite. Znamo kako to izgleda i ne možemo biti prevareni. Prevarit ćete samo one koji kao i vi čitate ovakve tekstove i onda umišljate da ste to ostvarili. Onaj koji je ostvario vidi i prepoznaje onog koji je ostvaren, probuđen, budan. I njih  ne možete prevariti. Mi to znamo, osjetimo jedan drugog, znamo da je preko puta nas istovjetno nama. I znamo da smo i jedan i drugi samo projekcija unutar jedne svijesti i MI NISMO JEDNA SVIJEST. Jedna svijest se, naizgled, podijelila na dva lika, dvije osobe, dva objekta i prepozna samu sebe u drugom. Vi mislite da smo mi prepoznali jedan drugog. Takvo što ne postoji u Svijesti. Mi ne postojimo, mi znamo da smo ideja unutar svijesti, klobuk zraka, balon zraka, balon od sapunice, slika koja se projicira na 5D prostor ili još bolje, 7D nešto i to nije stvarno. Samo je svijest stvarna. Ona je ta koja prepoznaje samu sebe u drugim tijelima, objektima, itd.

Misao se pojavljuje u njoj, emocija se pojavljuje u njoj, itd., zbog jesam koje je vezivni faktor i psihičko biće, tj. vaša tzv. duša, vezana procesima i sa “ja” kažemo “ja JESAM to i to” ili “meni (ja jesam ili sam) se nešto dešava” ili “ja (jesam ili sam) mislim, osjećam, reagiram, itd.”. Kada je svjesnost sebe intenzivna, suptilna, bez identifikacije, vidi čisto, percipira čisto, tada to vidite da se to dešava u VAMA. U vama jer još postoji suptilna identifikacija da ste to vi. Kada i ona otpadne vidite pokret koji ste nekad zvali misao, pokret koji ste nekad zvali emocija, reakcije, procese, silu poistovjećenja, itd., ali više niste u zabludi. Viđenje se dešava jer je to proces ili same manifestacije Svijesti i nema vas koji vidi. Ideja da ste to vi je suptilna identifikacija i ništa više. Sječenjem identifikacija, odvajanjem od procesa, iako još uvijek imate dojam da ste to vi, da vi to radite, nestaju procesi koji ste vi, tj. nestaje poistovjećenje ili identifikacija ili vezanost. Tada ostaje čisti proces svjedočenja, ako je uključena emocija, tada je to proces emotivnog svjedočenja.
Emocija “jesam”, tj. točnije psihička emocija + promatrač (svjedok) = svjedočenje, svijest svjedočenja. Tome se može dodati i osjet kao tjelesni um ali to tada jeste manifestacija čiste svijesti unutar tijela i proces ka dole, ka izražaju. Kada se ide ka gore ili poništenju izražaja nema osjeta. Kada je “jesam-svjedok” oslobođen identifikacije postoji samo duboki, intenzivni osjećaj “jesam-svjedok” koji će vaš um, zbog inercije i zbog toga što on i dalje postoji u OVOJ RAVNI UMA, prepoznati kao “sebe”. Ali to nije sebe. To je Svijest-Jesam ka dole ili Jesam-Svijest ka gore. Sve ostalo su priljepci za koje znate da nemaju nikakve veze sa “jesam-svjedok” ili “svjedok-jesam” stanjem. Ili točnije BITI-stanje svijesti. Znate da Jeste, kao BITI, i to je to. To je svo znanje koje imate. Sve ostalo je proces, reakcija, uvjerenje, vjerovanje, projekcija, misao, emocija kao kretnja energije, senzacija, instinkt, seksualnost, tijelo, svijet. Ali znate da je sve to samo, odozgo, svijest-jesam ili odozdo, jesam-svijest. U oba pravca to je saznanje, spoznaja da Ja Jesam Svijest. Bez identifikacije; Svjesnost Jeste Svijest u isto vrijeme.
Kada svjesnost sama sebe prepozna kao svjesnost to je samo-realizacija. Spoznaja sebe. U toj svjesnosti nema ni vas, ni pitanja o sebi, ni drugih, ni tijela, ni svijeta. Samo svjesnost koja je sama svijest u pokretu. Ili drugim riječima Sila Svijesti, Djelatna Snaga, Moć Svijesti. Ili mogu to reći i na Shakti princip: Svjesnost je Sila (Shakti) kao Djelatna Moć, Snaga Svijesti. Njegov djelatni princip izražen u polaritetu, dualnosti muško-žensko (iako takvo što ne postoji). To je Kundalini Shakti. Svjesnost koja se nalazi u posudi, adharu, tijela i uma, uspavana. Djelatna snaga, moć Svijesti (Apsoluta, Boga, Sebe, Nepoznatog) izražena u tijelu, posudi. Kada ona ne zna sebe kažemo da je ona uspavana. Kada se ona razbuđuje, počinje da radi na sebi, kako to kažemo, tada se polako budi iz sna o projekciji sebe i svijeta. Kada ona sama sebe prepozna, spozna se tada spoznaje Svijest jer ona i svijest su jedno te isto samo izraženo u polarnosti, dualnosti koja je sama moć svijesti, Boga, Najvišeg, Nepoznatog, Nespoznatog. Ona svijest ne može da vidi jer to je ona i vidi, prepoznaje samu sebe samo zbog pokreta. Kada pokret nestane, ukine se fluktuacija (kako kaže Patandžali) uma, ona je sama Svijest. I to je Yoga. Tantrici će dodati jedan dio koji je Patandžali izostavio i zbog toga oni kažu da on griješi. Iako tu nema neke greške ako se razumije. Yoga, Sjedinjenje, je prestanak kretnje, fluktuacije uma i njegovo usmjerenje na Najvišu Svijest.
Jasno mi je zašto su to dodali. No, to bi bio još jedan tekst na ovaj. Reći ću kratko. Zarad ukidanja osjećaja “ja”, ili osjećaja da ste to vi kao Najviša Svijest. Pa tko razumije.

Vaša misao je mentalna Svijest. Emocija je astralna Svijest. Tijelo je fizička Svijest. Svjedok je svijest svjedočenja. Pokret Sile je pokret Sile Svijesti. Svijest je Svijest i ništa više. Sve ostalo je pojava. Na kraju, i sam svjedok, i sama Sila je pojava za Svijest. I to je Oslobođenje. Nema ničeg, nikog, ni svjedoka, ni svjedočenog, ni jesam, ni nisam osim Svijesti. A Svijest Jeste i nema kvalitete, bez kvaliteta je. Ako joj želite dati kvalitete tada je nazivate Bogom. Bog ovaj ili onaj, Bog ovakav ili onakav. U Svijesti nema ideje Boga. Jer ona nema ideje o sebi. Samo pojavno, tj. mi, imamo ideju o Njoj kao Bogu. I ona jeste Bog za nas kao pojavno sve dok ne spoznamo da je to pojavno pojavno i ne postoji osim Svijesti u kojoj se to sve dešava. Mentalno zamišljanje Svijesti ili Apsoluta.
Jasno, to je dostignuće koje čovjek može da ima. Pojedinci ili neka Učenja kažu da ima dalje. Ja osobno mislim, osjećam da ima dalje, ali o tome nemam pojma. Ali to je ono što čovjek treba dosegnuti u ovoj razini, usaliti se u tome, manifestirati to, te nastaviti dalje ako ima dalje, bez obzira šta je to dalje.
Kada imate ovo saznanje o Svijesti kao sebi, posljedica toga je Mir, Radost, Ekstaza, Blaženstvo, Znanje, Svijest. Sama Svijest nema ništa od toga. Ali to što spozna sebe ima. Svaki mir, radost, ekstaza BEZ OVE SPOZNAJE nisu mir, radost, ekstaza, znanje, svijest, blaženstvo, već imitacija nižih nivoa koji ne mogu ne-imitirati osnovni princip, ali ostaju imitacija.

Spoznati sebe znači spoznati da ste vi pojava i da vi ne postojite. Ne-sebe je Spoznaja Sebe. Znati to u svakom trenutku jeste dovesti tu spoznaju u ovu razinu, svijet, tijelo, um. Tada se oslobađate OVE razine ili manifestacije. U toj svijesti ili spoznaji, NEMA reinkarnacije, NEMA karme, NEMA samskare, NEMA impulsa, NEMA utiska, NEMA, NEMA, NEMA i zato se taj proces naziva NEGACIJA.
Nema partnera, nema srodne duše, nema svijeta, nema tijela, nema uma, nema ja, nema jesam, itd. Kada se SPOZNA što jeste, tada se to što jeste manifestira ali i dalje nema partnera, nema srodne duše, nema svijeta, itd., već je sve to samo jedna jedina Svijest koja nije jedno, već je JEDINA. Nema jednog, to je laž. Postoji JEDINA, SAMA, sve je Brahma, Apsolut, Bog, ili koji već film koji želite gledati ili san koji želite sanjati. Izražaj Toga je Voljenje, Ljubav ili Jesam. Znanje toga je Svijest.

Odoh da pijem kavu. Znam da je ta kava nestvarna i da je samo pojava, da mi memorija daje osjećaj znanja, poznavanja ove kave ali znam da je to Svijest koja je kava (čudno).

Oglasi