photo_2019-06-22_12-48-22Naći svoju sudbinu, svoj posao, svoj smjer, svrhu, smisao, ono što volimo ili smo predodređeni ili boriti se protiv toga? Spiritualni san ili Buđenje?

Kad pričamo o snu, bio on životni ili duhovni san, mi ne govorimo o stvarima oko nas, poput objekta u koji gledamo, ili tijela iz kojeg gledamo, govorimo o načinu gledanja, o onom što definiramo kao gledalac. Taj gledalac, on je taj koji gleda i koji, zatvoren u svoj balon od sapunice, tumači, procjenjuje, misli, osjeća, procesira i uvjeren je da je to on, da je to njegovo, da on ima svrhu, da mora nešto postići a sama ideja postignuća dolazi iz osjećaja da on u nečemu nije uspio, osjećaja da nešto nema ili da nema vrijednost i značenje za koje MISLI da bi trebao da ima. Uostalom, što bi to čovjeka moglo natjerati da krene na put, da istražuje, pronalazi, traga – reći da danas, u ovo vrijeme, postoje tragaoci poprilično je pogrešno (postoje samo oni koji misle da tragaju) – postiže. Sada, možemo to složiti na niz načina, prilagoditi svakoj mogućoj percepciji i njenoj sposobnosti razumijevanja, tj. prilagoditi svakom posebnom oku na ovom ili nekom sličnom tekstu, i tu je prva zamka. Zašto zamka? Rekoh, danas je teško naći tragaoca – imamo sljedbenike, vjernike (ovo je uvijek negativni kontekst a inače nije tako), zapisivače velikih ideja i riječi, citat-majstore, spiritualne influensere (oni koji kake spiritualnu influencu) i tako dalje – jer tragalaca skoro da nema. Tragalac, zamislimo ga, jeste netko tko traži, stječe sposobnosti za traganje, uči, pronalazi, procjenjuje, ispituje, razlučuje, ima inteligenciju, ne prihvaća šuplje i mrtve standarde. Uostalom, kako je nastala ta riječ “tragalac”? Ta riječ nije nastala na nivou mentalnog traganja po starim bibliotekama, ili po spisima, iako se i na to odnosi, već je nastala u smislu fizičkog, i to veoma fizičkog, lutanja i traganja za nekim ili nečim što čovjeku može dati ono što on misli da treba da pronađe. Godine lutanja, poderanih cipela, obijanja vrata, kucanja na razna vrata i to sve, jasno i glasno, fizički. Nekad je to značilo nekoliko stotina ili tisuća prijeđenih kilometara. Kao što onaj koji traga, ili preciznije kopa za zlatom, ne staje dok ne pronađe zlato a onda ga proda, tako i tragalac ne staje dok ne pronađe ono što traži i ne dobije dobru otkupnu cijenu za to.

Tragalac ne sjedi na nekoj stijeni i čeka da mu netko donese zlato, ne leži ispod palme i čeka zlato, on ga traži.
Isto je i sa ovim. Danas “tragalac” umišlja da netko njemu mora donijeti ono što je već stotinama puta prerađeno i da to što mu donese mora biti u njegovom flow-u, da osjeća vitalnu radost, da ga univerzum podržava i slične nebuloze. Univerzum podržava sve. Time, dobili vi zlato ili olovo univerzum će to podržati. Drugim riječima, današnji “tragalac” ne želi da se umori, ne želi da se oznoji, ne želi da puno razmišlja, ili još gore da mora da prođe kroz slojeve negativnih emocija, ne želi biti pozitivan jer je to previše “in”, ne želi prilagoditi svoj rječnik nivou potrage, i slično. Time, to je mamina maza koja glumi tragaoca.
Slobodno pročitajte knjigu od Gurđijeva: “Susret sa izuzetnim ljudima” i vidjet ćete šta je značilo traganje.
Dobro, vremena su se promijenila. Više ne moramo ići u nepoznate teritorije i tragati za manastirima, školama, učenjima jer svi ti manastiri, škole i učenja imaju internet. Sada, mamina maza “tragalac” sjedi u kući, čita knjige, promišlja sa onih 3 posto mozga koji koristi, osjeća sa onih 10 posto emocije da li je to za njega ili nije (tj. pardon, ne osjeća, on pretpostavlja da mora VEĆ OSJETITI i to odmah i bez pogovora kad nađe ono što mu odgovara) i uz pomoć više ili manje memorije prepričava što je otkrio ili prihvatio drugima i samom sebi. Jasno, mamina-maza-tragalac traži ono što odgovara njegovom snu, “programu njegova kompjutera”, i jasno samo ono što osjeća kao flow u sebi, s čim se kreće i to sasvim prirodno, što odgovara njegovom mentalnoj predstavi o tome šta on to treba da nađe i na koji način da nađe.
Mamina-maza-tragalac se često pretvori u očajnu-domaćicu-učitelja. To su oni “tragaoci” koji su pronašli što su tražili i sada pune svoj tor sa ostalim mamina-maza-tragaocima ali ovaj put kao očajna-domaćica-guru. Niz certifikata na zidu facebooka potvrđuju njegovu potragu, niz potvrda prisustva na radionicama potvrđuju njegovu kompetentnost a tisuće naslova knjiga govore o teškoćama pronalaska istine koju, jasno besplatno ili uz neku malo i uvijek dobrovoljnu naknadu, prezentira ostalim mamina-maza-tragateljima-za-očajnim-domaćicama-stanjem.
Rekao sam nešto što vaše iskustvo ne potvrđuje?

Ne brinite, još nisam dotakao spiritualni san. Će se vrnem na to.
Nekad je ta riječ značila nešto sasvim deseto od onog danas. Spiritualni, bez obzira kako se to danas tumačilo, nekad je značilo težnju duše ka njenom sjedinjenju sa Atmom ili Brahmanom, ili Bogom, ili Apsolutom ili neka druga moderna riječ koja označava cilj i kraj tragalaštva. To je značilo razbijanje svih iluzija koje kao čovjek-tragalac imamo i doživljavanja prave stvarnosti, znate one UNUTARNJE stvarnosti slobodne od procesa, misli, emocija, ograničene percepcije, ograničenja tijela i osobe, itd. I to tragalaštvo ili potragu ili tadašnju spiritualnost nismo mogli nazvati “spiritualni san duhovnost”. Dapače, mogli smo je nazvati kako smo htjeli ali ne na ovaj način. Takav tragalac je tražio ISTINU. A Istina je počinjala jednom prostom negacijom – kako to neke škole kažu – negacijom ono što NIJE ISTINA i to je ISTINA početka puta ka smislu tragaoca. Neke druge škole su krenule afirmacijski i pomoću afirmacije razbijali su ograničenje u kojem su se našli kao stari tantrički putevi i škole. Neke treće su kretale sa znanjem o Jednom i onda skidale sve što ne odgovara tom znanju koje su primili inicijacijom – jasno od kvalitetna gurua (kako to volimo reći)  ka kvalitetnom učeniku (kako to često zaboravljamo). I sve te škole su ili tražile jasno i precizno razlučivanje ili tražile da se nauči MISLITI i OSJEĆATI izvan balona misli i emocija osobe ili su tražile da se svijest o Jednom (Apsolut, Bog, Brahman, Shakti, itd.) nametne svakom dijelu sebe, itd. Jasno, mamina-maza-tragalac to ne može jer to ne odgovara njegovoj prihvaćenoj stvarnosti o sebi i svojoj veličini ili preciznim riječima o njegovom slici o sebi (to je ono, između ostalog, što mamina-maza-tragalac naziva “ego” a da nema pojma šta to znači).
Mamina-maza-tragalac ima mnogo pojašnjenja za mnogo stvari ali kada se zagrebe po tim pojašnjenjima dobijemo mamina-maza-tragalac-tupson. “Tupson” je riječ izvedenica iz, kako to stara i drevna (da vam zamažem pogled) kažu, riječi “tupost” a “tupost je stanje u kojem se nalazi prosječni čovjek i cilj učenja je izvući ga iz tuposti i inercije te osloboditi svijest zaglavljenu u tom stanju”. Kada se osmotri svijest današnjeg “tragaoca” ona bi se mogla nazvati imenom “tupost” i upravo tu “tupost” tragalac proglašava svjesnošću i stanjem. Iz te “svjesnosti i stanja” on prosuđuje o onom što traži, čita, sluša te zapovjednički traži da osjeti flow ili vortex ili neku sličnu modernu riječ za protočnost te očekuje da se sve i svja mora njemu prilagoditi, naročito njegovom nivou razumijevanja, shvaćanja, mamina-maza-pronicljivosti i očajna-domaćica-inteligenciji. To je današnja stvarnost tragalaštva. Da ne idem dalje u tumačenje.
Sve što dođe na to što sam opisao je samo jedan divni DUHOVNI SAN. Nebitno koje vrste, dvaita, advaita, jedno ili nijedno, s ovim ili onim, religiozno ili tantričko, jogičko ili egzotično. SAN i ništa više. I taj san, mamina-maza-tragalac-san ili očajna-domaćica-guru-san ide po svijetu (najčešće imaginarno a nekad i fizički) i propovijeda mamina-maza-prosvjetljenje ili očajna-domaćica-oslobođenje.
Način buđenja JE JEDAN JEDINI i ne postoji nekoliko ili više načina buđenja. Sve ostalo je san u snu.
Nesvjesno ili podsvjesno ili nadsvjesno mamina-maza-tragalac i očajna-domaćica-guru to znaju. I znaju ako se pokaže drugačije da će izgubiti smisao, a gubitak smisla je gubitak vlastite vrijednosti, značenja, uvažavanja (i to je jedan oblik ega koji recimo oni, čije ime ne izgovaramo, ne znaju).
Nekad, možda i ne tako davno, kreativnost, inteligencija, znanje, sposobnost se razotkrivala, pronalazila, učila a danas, oni čije ime ne izgovaramo, to imaju. San ima mogućnost da sanja šta god želi da sanja osim ako sanja po automatizmu sanjanja što i nije neki sneno dostignuće što snen nam tragalac ne zna ili da san prepozna da je san (samog sebe) što je jako rijetko. Pardon, ne želi da zna jer su svi jednaki i svi imaju ista prava. Kakav divan san, kolektivni san. Jasno, takav san se trudi uništiti sve što kaže drugačije proglašavajući to raznim “fobijama”, “seksizmima” ili nekim drugim opasnim riječima kao što su to “kung fu”, “karate”, “boks” i slično. Oni ostali u snu kao i snen-tragalac, recimo naučnik-spavač, doktor-nauke-spavač, političar-majstor-iluzije podržavaju kolektivni san jer je to prokleti kolektivni san. Svi ga sanjaju, nebitno od položaja u društvu spavača kojeg nazivaju civilizacijom. Ako snu ne odgovara ono što uđe u njegov san on to proglasi onim što snu odgovara.
Kad je sanjač snan on ne zna o čemu tehnike, načini, ideje, koncepti nekog učenja ogovaraju, ali on ih pretvara u ono što sanjaču koji sanja odgovara.
Tako recimo, ideju o snu, on pretvori u bilo šta što mu odgovara a o ne-snu o pretvori u ono što mu odgovara. Ideju razbuđivanja pretvori u “čovječanstvo-se-budi-san” dok u stvari čovječanstvo nikad nije spavalo tvrđim snom, i tako dalje (itd.).

yeh-i-will-never-give-up-on-you-my-dream_o_4058887Ovo je opis svih a pod riječ “svi” idu svi.
Spavamo. I to je činjenica.
Da bi bilo šta postigli, nebitno na kojem nivou, potrebno je veoma opasno i nepoželjno buđenje. Buđenje ili probuđenje nisu mistični nazivi nekih nepoznatih nam stanja svijesti. Probuditi se znači ispasti (izaći, probuditi se, oslobodit se sanjanja) iz sna koji sanjamo i više u njega ne upasti. Šta ćemo kad se probudimo, e to ne znamo. Nisu ostavili daljnje upute osim upute “ne upadajte u novi san”. Jasno, postoje još neke upute tipa “razbudite ostale”; “uredite san”; “promijenite san sa znanjem da vi niste san”; “dovedite ne-san ili ti Boga ili ti Apsolut ili ti Stvarnost ili ti Objektivnu svijest u svaki djelić sna koji je ostao” i slično. Onda samo napravili dva termina. Oni koji su se probudili izvan sna i više ne žele da sanjaju i oni koji su se probudili u snu. U čemu je razlika? Jasno, nisam rekao i treću kategoriju oni koji su se probudili izvan sna i ulaze u san kada treba da uđu u dobro se zajebavaju (čitaj, transformiraju, mijenjaju, uređuju, izvode čuda, sprdaju se, itd.). Ta treća je drevni Sahaja Samadhi. Budan u snu je Savikalpa Samadhi. Probuđen izvan sna je Nirvikalpa Samadhi. Čisto da možete da pratite.

Uputa za viđenja sna je veoma jednostavna i baš zato nitko je ne razumije. Komplicirane religiozne i spiritualne rituale svi razumiju.
Sve što u tebi postoji sve je san. Ono što nije san jeste ono što VIDI SAN. Time to je tvoja priroda. Ostalo je lažna priroda, lažna osobnost, lažna osoba, lažno postignuće, itd. Lažno jer nije ISTINA. Istina je ono što vidi LAŽNOST, vidi ne-istinu. Sve što zamisliš, osjetiš, doživiš (U SEBI, da naglasim) NIJE TVOJE. TVOJE je samo ono što je oduvijek tvoje. A da ti pomognemo to je tvoj osjećaj da postojiš, da svjedočiš, BEZ analize, procjene, prosudbe, itd.
Jednostavno, zar ne?
Čakre? Laž.
Kundalini? Hm, laž.
Boginja i Bog? Laž.
Jedno sa nečim ili nekim? Laž.
Svi smo jedno i nismo ni-jedno? Laž.
Meditiram da bi postigao? Laž.
Ja sam Bog? Laž.
Ja i Bog smo jedno? Laž.
Ja sam budan? Laž.
Ja sam prosvjetljeno biće koje je ovdje došlo da uživa u iskustvu? Laž.
Moja žena je pritajeni vrag, demon? Laž.
Moj muškarac je totalni idiot? Laž.
Moj… Laž.
O… Laž.
Riječ “laž” možemo zamijeti sa riječju “san”, “iluzija”, “privid”, “fata-se-fata-na-morgana”, itd.
Šta je onda jebena, po piscu i njegovoj materi, istina?
Ono što nije laž, iluzija, privid, fatamorgana, sugestija, hipnoza, itd.
Kakva je to istina?
Istina o ne-istini, onom što nije istina. Istina jeste; Istina je ono što jeste o ne-istini (laž, fatamorgana, iluzija, privid).
Istina o nama, o snovima, o svijetu snova ne mora da nam se sviđa i to je upravo karakteristika svakog iskrenog tragaoca, ali to je istina. To je tražio. Istina boli. Jasno i glasno. Ne zato što ona kao istina u sebi ima bol. Nema. Boli naš san. Boli naše snivanje. Bole naši snovi. A još više boli kada ne shvaćamo šta je to san.
Projekcije o djetetu su SAN, samo dijete NIJE SAN. Projekcije o svijetu su san, sam svijet NIJE SAN. Projekcije o ljubavi su san, sama ljubav NIJE SAN. Projekcije o šta, kako gdje su san, samo šta-kako-gdje NIJE SAN.
Razumijete?
Vaša ljubav je san jer je projekcija. Sama ljubav slobodna od projekcije, pretpostavke, vezivanja, davanja opisa, ovog i onog NIJE SAN.
I sada imamo mač sa dvije oštrice.
Kad kažem da je vaša VITALNA ljubav san i da je sama vitalna ljubav san, ima da mi iskopate oči.
Kako to da Ljubav nije san a sad je ljubav san? Prosto, vitalna ljubav ne postoji bez projekcije. Ljubav sama po sebi postoji i izvan projekcije. Jer vitalno je projekcija, značenje, vezivanje, sviđanje ili nesviđanje, itd., i vaš tzv. mental ili misao je pod utjecajem vitala – da ne idem u još dublje tumačenje jer je teže za pojasniti ovako kratkim tekstom. Čim ljubav ima zahtjev to je vital ili ti ono što volite nazvati emocijom. Dobro može, ali vitala emocija. Ljubav je stanje ne emocija. Ona se izražava emocijom ali NIJE EMOCIJA kao recimo sviđa mi se, volim to i to a ono ne volim i slično.
Tako je sa mnogim drugim stvarima.

Ako radite sa idejom sna (sve je ideja, čak i to da postoji neki univerzum – sad šta je ideja?) i gledate čovjeka preko puta sebe, možda svog vitalno voljenog čovjeka ili čovječicu (da ne kažem “ženu” jer će odmah u svom snu da počine napad jer će pomisliti da sam rekao da žena nije čovjek – znate onu seosku “idu dva čovjeka i jedna žena”) te kažete u sebi “on je san, snoviđenje” i to primjenjujete na fizički oblik a da niste pomislili da je sve u vama što je nalijepljeno na te Homo sapiense SAN tada ste u gabuli. Desit će vam se ono što se većini desilo jer nisu imali potpunu uputu.
San je ono ŠTO VI SANJATE o tome ispred vas. Ono što sanjate jeste: čovjek, tijelo, muškarac/žena, osoba, divan čovjek, ljubavnik/ljubavnica, muž/žena, pederčina, ženski peder (tako to stariji narod naziva), guru, guruica, seks, volim ga/ne volim ga, sviđa mi se/ne sviđa mi se, će ga smažem ko teglicu nutele, itd. SVE JE TO SAN. SANJATE.
Sve što kažete, pomislite, osjećate, procesirate, doživljavate tumačenjem uma, itd. SVE TO JE SAN. Osim ako to ispred sebe vidite kao to ispred sebe – bez opisa, karakteristika, značenja, vrijednosti, itd.
Ja sam tantrik, jogi, meditant, religiozni čovjek, vjernik, istraživač sna, čovjek koji se budi, žena koja je boginja, muškarac koji bi htio boginju na … (bogu, naravno), duhovan, božanski, ljubavan, svjestan, prosvjetljen, probuđen, budan, itd. – JE SAN. NIJE SAN ako sebi kažete “i ja jesam je san time i ja sam san”.
Ako čujete neku ovakvu: “samo Bog je stvarnost/stvaran; “samo Stvarno je stvarno sve ostalo je projekcija Stvarnog”; “sve je Praznina, Ništa”; “Jedan je sve” i slično tada nismo uključili vas sa svim vašim inventarom jer – ponovite prethodne citate – (i razumjet ćete, da ne ponavljam).
E, prava stvar je kada to svaka vaša ćelija tijela to zna. Ako odradite na način da je ona iluzija, bojim se da ste zakoračili u program samo-uništenja. To se dešava svima koji probaju sa ovim jer nitko im nije objasnio šta i kako treba da rade sa ovom “tehnikom”. Osim ono “sve je san” tehnika pa šta bude, “tko preživi pričat će unucima”.
Tehnika “sve je san” jeste program samo-uništenja. I eto nove zavrzlame.
Program uništenja ČEGA? Kojeg “sam/o”? Šta to uništava tehnika “sve je san”? Onog koji sanja, ne onog koji vidi san. Taj se ne može uništiti.
Kao i svaka stvar u ovom dualnom univerzumu, u kojem počinjete raditi na sebi, koja mora imati svoju suprotnost tako i ova tehnika ima svoju suprotnost osim kad se stigne do kraja sna tada nema suprotnosti. I zbog toga što su mamina-maza-tragaoci slijepi pa to nisu vidjeli ili što očajna-dumaćica-gurui to ne znaju danas imamo to što imamo. Pogrešan prijenos učenja, načina, tehnika, ideja, koncepata, itd.

Naći svoju sudbinu, svoj posao, svoj smjer, svrhu, smisao, ono što volimo ili smo predodređeni ili boriti se protiv toga? Spiritualni san ili Buđenje?

U zavisnosti odakle gledamo, iz sna ili budnog sna, ovo gore može imati niz značenja. Ako to gleda san tada imamo problem. Vaša sudbina, posao, smjer, svrha, smisao, ono što volite ili ste predodređeni SAMO JE SAN, SANOVI OD STAKLA. Vaša ljubav, srodna duša zajedno sa vama je SAN. A vi sanjate. Vaše duhovno dostignuće, tantra, mantra, yantra, joga, bhoga, prosvjetljenje, jedno sa svim (kao hot-dog), je SAMO SAN i vi SANJATE.
Flow, protočnost za energiju, kundalini, shakti, shiva, buda, isus, muhamed, guru ovaj-onaj, SVE TO JE SPIRITUALNI SAN I VI SPIRITUALNO SANJATE. A san je san bez obzira da li je spiritualan ili materijalan.
Pošto sada govorim o snu ne mogu da govorim o drugim načinima Rada na razbuđivanju ili probuđenju, a ima ih podosta iako postoji samo jedan jedini način da se probudite.
I kako to kaže Shiva (san) u knjizi “vigjana bhaerava tantra” kao lik Bhaerava (san): “Sve to je dato (tehnike, kundalini, čakre, itd.) onima koji još uvijek nisu zreli da shvate prirodu Bhaerave.”

Ali evo cijeli citat:
7-10. O Gospodaru, neka tvoja milost okonča moje nedoumice!

Odlično! Tvoja pitanja, o Voljena, su suština Tantri. Otkriću ti tajno učenje. Sve ono što se opaža kao sastavljen oblik sfere Bhaerave mora biti smatrano tlapnjom, magičnom iluzijom, gradom duhova koji visi na nebu. Takav opis samo ima cilj da one koji su plijen iluzija i svjetovne aktivnosti usmjeri ka kontemplaciji. Takva učenja su namijenjena onima koje zanimaju obredi i vanjski radovi, onima koji su zaglavljeni u dvojstvu.

11-13. Sa apsolutne tačke gledišta, Bhaerava nije povezan ni sa slovima, ni sa fonemima, ni sa tri Shakti, niti sa prodiranjem kroz chakre, ni sa bilo kojim drugim vjerovanjem, i Shakti ne sačinjava njegovu suštinu. Svi ovi koncepti koji se uče iz spisa namijenjeni su onima čiji je um još uvijek previše nezreo, i ne mogu da shvate vrhovnu stvarnost. Oni su samo predjela čija je svrha da podstaknu aspiranta ka etičkom ponašanju i duhovnom radu, tako da aspiranti mogu jednog dana da shvate da temeljna suština Bhaerave nije odvojena od njihovog Ja.

14-17. Mistična ekstaza nije predmet dvojstvene misli, ona je potpuno oslobođena od bilo kakve predstave mjesta, prostora ili vremena. Ova istina može biti dodirnuta samo iskustvom. Nju mogu dosegnuti samo oni koji su oslobođeni dvojstva i ega, i čvrsto, potpuno ustanovljeni u svjesnosti svoga Ja. Ovo stanje Bhaerave je ispunjeno čistim blaženstvom jedinstva tantrike i svemira. Samo ovo stanje je Shakti. U stvarnosti na ovaj način upoznate prirode pojedinca, on dopire do najviše sfere, sadržavajući cijeli svemir.

Koga onda treba obožavati? Tko onda može biti ispunjen tim obožavanjem? Samo ovo stanje, prepoznato kao najviše, je velika Boginja.

18-19. Pošto nema razlike između Shakti i onoga tko je otjelovljuje, niti između suštine i objekta, Shakti je isto što i Ja. Energija plamena nije ništa drugo do vatra. Svaka podjela nije ništa drugo do uvod stazi istinskog znanja.

20-21. Onaj tko doseže Shakti usvaja ne-razdvajanje među Shivom i Shakti i ulazi na vrata božanskog. Kao što se prostor razaznaje kada ga obasjaju sunčevi zraci, tako se i Shiva prepoznaje kroz energiju Shakti, koja čini suštinu Jastva.

Onaj koji teži spiritualnosti sna nije, niti će biti, probuđen iz sna o bilo čemu a time i sna o spiritualnosti.
Ali ako ovo pogledamo na neki drugi način, iz ugla onog koji se probudio u snu (sad će svi da kažu da su oni baš ta ekipa), to zvuči na drugačiji način. Oni ne vjeruju u taj san, ali još uvijek vole san. Možda se boje do kraja odbaciti san, ili to pravdaju nekom imaginarnom pomoći drugima u snu, ili žele da skupe iskustva i tome slično. Neki žele biti gospodar iako je to često samo maska za strah i kontrolu. Neki žele da čine, hm, jel moram reći? Ok, moram. Oni žele samo biti netko i nešto, da ih se nešto pita, pate od nedostatka sposobnosti. I mogao bih nabrajati jer me ništa od toga nije zaobišlo, sve sam morao osjetiti na sebi (drama – i to je samo san).
No recimo, hajde da pretpostavimo i da se pravimo da ima onih koji žele biti budni u snu jer tu stvarno žele bez opravdanja, ako ste takav slučaj onda niste izašli iz sna, niste se probudili IZVAN sna, ali ZNATE da je sve ovo san – opet, čisto da ponovim ako ste preskočili, svijet, drugi ljudi i životinje, objekti, auti, mama, tata, ljubavnik i ljubavnica, televizor, telefon, wc šolja, itd. NISU SAN ono što vi o tome znate, mislite, osjećate, procesirate, umišljate, nadate se, projicirate, očekujete TO JE SAN. Time, i ako to znate, imate mogućnost da san pretvorite u ljepši san. Možete biti gospodar, boginja, božanska kurva (malo njih to danas žele ali to je drevna boginja-devdasi), onaj koji čini, vaša super moć može biti bogatstvo, audi ili mercedes kao prijevozno sredstvo spasioca lijepih dama u nevolji, itd. Znat ćete da je sve san i da možete mijenjati san. A ako promijenite svoj san mijenja se i stvarnost jer stvarnost uvijek odgovara onom koji sanja. Jasno, nisam rekao da i to nije bolno, jeste ali je nagrada dobra.
Jer je jako malo onih koji žele napustiti sve snove. To je ultimativni bol. Sve dok ne vidite da je sam taj ultimativni bol samo još jedan san jer su vam rekli da je buđenje bolno.
Tada zatjerate u, znate već u šta, sve gurue, majstore, Gurđijeve, Aurobinde, Buddhe, Nisargadatte, Ramane, Tolle-e, Mooji-je i probudite se. Jasno, budete zahvalni tom istom PROBUĐENJU u tim oblicima sna koji su vas podsjećali na to da spavate i znate da je to upravo to probuđenje, stanje, istina bila zaogrnuta svim njima kao što je i sa vama.
Pomilujete po glavi mladog mamina-maza-tragaoca i kažete mu “good jooooob” kao svom psu kad vam donese lopticu jer znate da je potpuno nebitno to što spava i sanja. Ili očajna-dumaćica-guruu (ili onim koji se trude da to postanu kao recimo autor ovog teksta) i kažete joj/mu “go for it” ili “just doit” ili neku sličnu nebulozu i odete u pećinu u Parizu koja ima pogled na toranj, povedete dvije tri manekenke da obožavaju shivu, podignete plaću modernim robovima, date im po dan godišnjeg za svaku godinu vjernosti u vašoj firmi i nimalo se ne osjećate loše. Zašto?
Pa, jebem mu miša, sve ovo je san.
Oni samo žele da sanjaju svoj san.
Izgleda brutalno?
Nije. Oni su izabrali san u kojem ne vjeruju u ovo što pišem, ili što drugi ovakvi pišu, i to je sasvim ok. Tu smo da im služimo.
Ne, nisam iluminat, mason, grupa ova ili ona, arkon, drakon, sivi JER TO JE SVE SAN. A kad umrete ne idite u svjetlo, to je san.

Znate kako kažu tantrici – to je ekipa koja zajedno sanja tantrički san (znate ono, žene, rockandroll, piće, droga, seks do Najviše Svijesti – a Dalaj čitaj tantrički: belaj baja – Lama je njihov zakleti neprijatelj) – ako Boga nema samo na jednom mjestu nema ga ni na jednom. Ali ako on postoji samo na jednom mjestu postoji na sve i jednom mjestu.
Sviđa vam se?
Dobro došli u san.
Da ponovimo sve iz početka.

Oglasi