fearStrah je jedan od najjačih kontrolnih faktora temeljen na drugim faktorima poput osjećaja razdvojenosti, podijele, kontrole, dopušteno-nedopušteno modela mišljenja, osjećanja i ponašanja, kontrolnog faktora entiteta koji je definiran kao tvorac (nema veze sa onim što bi to stvarno značilo), itd. Ako pogledamo strah vidjet ćemo da je većina strahova uvjetovana apstraktnim konceptima koja su ugrađena moralno-ponašajnim obrascem ili duševno kontroliranim obrascem (karma, reinkarnacija, plaćanje dugova, škola, evolucija – što ne znači da ovo sve nije točno već da postoji velika mogućnost manipulacije i izvrtanja ovih termina u praktičnom, teoretskom i filozofskom značenju). Čovjek nema sjećanje na većinu koncepata za koja se govori da su iskonska ili da su stvorena kad i sama svijest i tijelo čovjeka. Čovjek može imati samo jedno sjećanje a to je da je njegov osjećaj Postojanja, Bivanja ili Jesam oduvijek tu i da nema niti prostorno niti vremensko ograničenje. To je jedino Znanje koje on o sebi ima. Sve drugo je ubačeno znanje s različitim ciljevima, svrhom, usmjerenjem, itd. Koliko god čovjek napredovao unutar uma, ili napredovao unutar proširenja svijesti, ili napredovao unutar tjelesnog samousavršenja ON I DALJE ima ISTI osjećaj BIVANJA koji se NIKADA NE MIJENJA i koji je UVIJEK ISTI. I taj osjećaj koji ima, koji je izražen kroz niz malih “ja” – povezanih sa različitim funkcijama, manifestacijama, strukturama za izražaj – je jedini osjećaj koji on poznaje, zna i koje je oduvijek tu. Postoji još dublji osjećaj ali on je skriven tim osjećajem Postojanja. Osjećaj postojanja može biti izrečen kao “Ja Postojim”; “Ja Jesam”; “Znam da Jesam”; “Ja sam Ja”; “Znam da sam Živ”; itd. Sve ostalo dodaje se na taj osjećaj Postojanja. Osjećaj iza postojana, tj. ono na što se oslanja osjećaj Postojanja mnogo je širi i obuhvatniji, prisutniji, stalniji, poznatiji ali on više nema osjećaj individualnosti u “Ja postojim kao ja koji je odvojen” već se osjeća kao temeljno osjećaju Ja Postojim ili Ja Jesam. Strah nije u ovim pojasevima, da to tako nazovem. Strah je u pojasevima osobnosti ili ličnosti koja je konstrukcija ovog okruženja, sistema, socijalnog programiranja, itd. Većina strahova su apstraktni tj. nemaju tjelesnu osnovu. Tjelesna osnova je osnova preživljavanja tijela koja se oslanja na apstraktni model odvojenosti, model programa “umiranja”, “nestajanja”, “prestanka postojanja osjećaja Postojanja”, itd. Veliko je pitanje koliko su neki strahovi opravdani ili ne opravdani ili da li bi se ti strahovi trebali nazvati “opreznosti” ili “opreznost” (pažljivost). Ako razmislimo “biti oprezan” i “biti u strahu” ne bi trebalo biti isto. Recimo, opreznost od pada, opreznost od velike brzine, opreznost od povrede, smrtna opreznost, itd. Iako je tanka linija u ovim terminima opreznosti i straha. No, zarad tumačenja ću ih odvojiti.

Opreznost se tiče sigurnosti tijela u smislu preživljavanja ili čuvanja tijela od povrede. Čuvanje sebe kao tijela i čuvanje drugih kao tijela. Drugim riječima “pažljivo rukovanje”.
Strah je nešto sasvim drugo. Strah je kazna, greška koja se ne prašta, rimo-kršćanski program straha od kontrolora koji je nazvan “bog” a koji je u službi crkve i sistema (nebitno je koja je religija ili duhovnost u pitanju – ovdje je primjer rimske kršćanske crkve nastale prije nekih 1600 godina s ciljem manipulacije, izvrtanja istine, zarobljavanja i kontroliranja čovječanstva jer nam je ona prostorno najbliža. Treba napomenuti da kršćanstvo nije toliko mlado kao rimsko ili današnje vatikansko kršćanstvo – kao i svi oblici sličnog kršćanstva – već da je ono mnogo starije nego što je to predstavljano u iskrivljenoj povijesti ove religije.) Strah od sistema vlasti, strah od zakona sistema vlasti – umjesto da je to sporazum o nekoj vrsti tolerancije ili sporazum o međuljudskom funkcioniranju – koji se opet temelje na kazni, pogrešci u smislu pogrešnosti čovjeka, njegovoj kontroli, itd. Iako čovjek voli reći da je on iznad ostalih živih bića njegov temelj je čopor, kao što je u životinjskom svijetu stado i čopor temelj tog svijeta i bića u njemu, time da li je onda čovjek iznad ili veći od tog svijeta? Sasvim logično, ne. On je taj svijest sa fantazijom o “iznad svih ostalih na ovoj planeti”.

Strah je neka vrsta biološkog programa ugrađenog u svaku individuu bila ona bilo koji oblik živog bića. Ugrađuje se na već spomenutim principima. Principu kazne bića koje je neposlušno i ne želi, ne može ili neće da se prilagodi sistemu koji je u većini prihvaćen i podržan ili nametnut i prihvaćen. Dublji strah je strah od kazne vječnog bića koje je Ljubav, koje je Opraštanje, koje je sveobuhvatno i koje je STVORILO ČOVJEKA NA SVOJ LIK. Jasno, postavlja se pitanje šta je Ono to stvorilo KAO čovjeka na svoj lik? Tijelo kako to mnogi misle? Um kako to neki drugi misle? Neka duša kako to neki treći misle? Šta je to On, Tvorac, u svojoj najvećoj BEZUVJETNOJ LJUBAVI, STVORIO? Čujete li ove riječi?
Tumači su te riječi drugačije protumačili. Taj veliki, nepregledni Tvorac, svemoćno Biće traži posrednike da ga tumače? Mislite li da taj Lik, ili Gospodin Lik treba neke posrednike u tumačenju, treba nekog da uradi nešto umjesto Njega jer on, jadan i bijedan, nije u mogućnosti da uradi sve što treba ili misli da treba da uradi? I onda je taj Gospodin Lik, Tvorac toga nečeg što je Čovjek (još se nisu dogovorili šta je to), koji je ujedno Ljubav a temelj Ljubavi je Oprost, Pomirenje, Ujedinjenje, itd., odjednom smislio niz kazni za to malo jadno i napaćeno biće koje je ON STVORIO na SLIKU SEBE SAMOG – drugim riječima on je stvorio samog sebe u tome što je čovjek – i navukao strah, kaznu, grijeh, pogrešnost, itd.
Mislim da je očigledno što želim reći. To je “tvorac” sistema kontrole čovjekove svijesti, čovjekova uma i čovjekova tijela. To je “tvorac” stvoren od istih onih koji su Njegove poslanike, Njegove manifestacije, Njegove Sinove ubijali, proganjali, itd. I kao što oni sami kažu, “vuk dlaku mijenja ali čud nikada”, tako su i oni promijenili dlaku, izmislili priče, izdominirali religijom, stvorili religiju, stali na vrata “raja” i stvorili strahove u čovjeku koji je stvoren na SLIKU NJEGOVU, NJEGOVU SLAVU, itd., itd., itd.
Zanimljivo, zar ne?
Volim reći jednu riječ koja mi simbolizira sarkastično-cinično-ironično pitanje: Zar stvarno? Ili samo: Stvarno? (Obavezno uz đavolji smiješak prilikom podizanja lijeve obrve.)

Znam da je tom malom čovječuljku koji želi postati čovjek potreban posrednik ali ne posrednik koji će da ga zarobi više nego što je zarobljen, već posrednik koji će kao PRST pokazati “mjesec” ali neće glumiti “mjesec”. Tj. potreban mu je Slobodan Čovjek, Oslobođen Čovjek koji će ga gurnuti ka njegovoj stvarnosti, koji će ga gurnuti ka suočavanju sa strahom ali koji neće preuzeti ključeve “raja” u svoje ruke i stvarati sljedbenike, pastvu, stado, ili šta već (iako i to zna ličiti na sve to).
Osobno, ne vidim ništa u čovječanstvu što je slobodno od straha, i to genetski ugrađenog straha – nesavršenost, nedovoljnost, beznačajnost, bijednost, grijeh, greška, plaćanje greške, karma kao kazna i plaćanje, reinkarnacija kao idealno pojašnjenje kazne i grijeha ili vrćenja u krug jer je on, taj čovječuljak, mali i nedostojan tajni Neba. A onda iza tog straha vidim uvjetovanje sa nizom uvjeta o zloupotrebi sposobnosti, znanja, moći (moć je u biti sposobnost svijesti i nije moć kako to ljudi zamišljaju), istovjetnosti svih ljudi u manifestaciji (pogrešan smjer; miješanje razina; itd.). Sada da li ćemo reći da smo svi isti ali nismo jednaki ili ćemo reći da smo svi jednaki ali nismo isti zavisi od jezika, programa, mentaliteta, itd. Jedno ne znači jednaki ili isti, jer nema što biti jednako ili isti ako gledamo najvišu razinu. Iako mnogi vjeruju, dok piju jutarnju kavu prije no što krenu i dan i zaborave to, da smo svi jedno, ili da smo svi jednaki ili da smo svi isti, lično u to ne vjerujem i činjenično nisam potvrdio. Nismo isti, ali smo JEDN(o)-aki. Ili mogu reći jednaki smo ali nismo ISTI. Zbunjola, jel tako? Forma nije ista, čak ni krv nije ista, oblik nije isti, um nije isti, tzv. duša nije ista (recimo mehanička duša i svjesna duša, velika razlika), ali je srž svega ISTA. To je ta ista srž koja je udahnuta u ovo tijelo. No, manifestacija, stepen svijesti, stepen inteligencije, stepen znanja, sposobnosti, moći, kreativnosti, percepcije, itd. NIJE ISTI. Time, nismo isti. Ali smo možda jednaki. Ili bijaše obrnuto? Hm..
U nekoj firmi, hajmo tamo gdje razumijemo, svi smo ljudi, osim u Pet Frendli firmama gdje ima i životinja. Svi smo živa bića, sa istim potencijalom, istom životnom silom, istim osjećajem postojanja. Ali ujedno i nismo u istom rangu. Jedni su administracija, drugi IT sektor, treći računovodstvo, četvrti su kuriri, peti čistači, itd. I sve njih može da krasi drugačija manifestacija, znanje, forma i oblik, želja da uče ili ne uče, različiti stupnjevi inteligencije, kreativnosti, mogućnosti razvoja, itd. Drugim riječima iako smo svi živa bića iste srži ta srž je manifestirana na različite načine i ne, mi nismo isti (jednaki). No, životnost, ljubav, osjećaj postojanja, životna sila, božja jednakost, itd. JE ISTA, JEDNAKA.
Takvo nešto kako se danas propagira na planeti NIGDJE NE POSTOJI osim u devijaciji čovjeka. Teže je to pojasniti a da se prije toga ne pojasni niz stvari koje su potrebne za razumijevanje.
Jedna Svijest je SVE. A onda ide ovo: sve nije Jedna Svijest već je niz podjela, niz ograničenja, niz sposobnosti, znanja, znanja o sebi, itd. To je manifestacija i onda je različita. Time vi i ja smo različiti iako smo potekli od, recimo to tako, od iste Svijesti, Boga, Tvorca, itd.
Različitost ne smije biti u službi kazne, manje vrijednosti, vrednovanja, itd. kao načina kontrole, ponižavanja, gaženja, mržnje, agresije, itd., jer u svim tim različitostima ISTA JE SUPSTANCA Boga ili Bog ili Svijest.
I to bi bilo to što mislim reći o ovome, ako razumijete odlično, ako ne opet odlično (vidi se da smo različiti).

Šta je princip svijesti?
Znanje, sposobnost, kreativnost, samoizražavanje, ljubav, razumijevanje, prihvaćanje, osjećaj zajedništva ili Jednosti, postojanost, povezanost, pomirdba, međusobna ispunjenost ali i neovisnost, sloboda, izražavanje potencijala, dovoljnost, izvan koncepta vrijednosti i ne vrijednosti, značenja i ne značenja, itd. Sve to je u principu Svijesti kao supstance, kao Boga, kao Kreativnosti, kao Tvorca. I tko ima vlast nad tim? Tko može da sudi o tome? Tko može odobravati ili zabranjivati manifestaciju svijesti koja zna sebe? NITKO. Jer to čak ni Bog ne radi ali zato na ovoj planeti, u ovom čovječanstvu imamo institucije i fizičke, i duhovne i religiozne koje su se postavile vladarima čovjekovim.
A najveći čovjekov vladar koji je u službi istih tih koji su se proglasili vladarima jeste STRAH sa svojim podanicima.

fearNekad i cijeli život nije dovoljan kako bi se strah izbrisao ili razumio. Čovjek koji se ne boji jeste čovjek koji prihvaća sve različitosti ali nije ni naivan ni glup, kako se inače predstavlja takav čovjek. To ne znači da on ne vidi ludilo homoseksualnosti, pedofilije, nacionalne različitosti, vjerske različitosti, bolest koja se proglasila zdravljem, duhovne različitosti, spolne različitosti, itd. On ima veoma oštre oči i moć zapažanja. Opet, to ne znači da je nešto samo po sebi loše već da se time manipulira, iskrivljuje, itd. Drugim riječima, da li je izbor seksualnosti loš ili nije to je izvan ove prosudbe ali da li je manipulacija s tom seksualnošću loša ili dobra nije izvan ove prosudbe. Iako još nije proglašena “normalnom” pedofilija će veoma brzo zajedno sa drugim devijantnim oblicima seksualnosti bili proglašena “normalnom”. Živi bili pa vidjeli – volim ovu pečat prokletstvo rečenicu, čisto radi zajebancije. No, način na koji vas se uvjetuje jeste dodatak riječi “fobija”. Ako imate nešto za reći odmah vam se doda riječ “fobija” i da vidimo da li ćete tada reći? A?
Naravno, uključit će se program straha, odbacivanja, kazne, manje vrijednosti i slično, i uskoro ćete zajedno sa drugim glasnogovornicima (dobra riječ za one koji su slijepi ali zato viču kako bi vi pomislili da vide) podržati svaki oblik devijacije i manipulacije.
Drugim riječima, draga gospodo autoru ovog teksta i bloga sasvim je svejedno gdje ga turate osim ako to nije ugrožavanje čovječnosti – djece, onih koji to ne žele i neće, silovanja, i tome slično – i na što će da vam ona stvar zaudara. On nema ništa protiv toga. Turajte si do mile volje ali zabite si (sami sebi) vaše mehanizme uvjetovanja onih koji nisu kao vi – ili to ne vide kao zdravlje (već kao devijaciju), normalnost, poželjnost, istovjetnost, prava, itd.  – naročito mehanizme “fobije”, “kazne”, božje volje i sličnih nebuloza moderne nauke, religije, duhovnosti i socijalnog okruženja.

Znate kako se utjeruje dug?
Isto kao i kratak. Uz pomoć straha, naravno, i njegovih vjernih sluga – odbacivanja, kazne, grijeha, vrijednosti, itd. Jasno, kroz sve njih se provlači strah. Strah je “bog” ovog sistema.
Raditi na strahu, kao što sam rekao, dug je proces. A dug je utjeruje isto kao i kratak, zar ne? Time, nije bitno koliko je dug samo da se utjera. Drugim riječima, nije bitno koliko će vam vremena trebati da se riješite strahova bitno je da ih se riješite, jer tek tada vidite što sve možete, tko ste, šta treba da uradite ili činite.
Nikome NIJE U INTERESU da vi budete BEZ STRAHA. NIKOME i NIČEMU. Osim možda Tvorcu, a to ne znamo. Možemo da pretpostavimo. Ono što najbolje o sebi znate jeste da vi postojite, da ste živi i da jeste. Sve ostalo je ugrađeno, izmanipulirano, dodatno s nekom svrhom, ubačeno, programirano, itd. Ne postoji ništa u nama, osim ovog utvrđenog koje je uspavano, a da je oslobođeno straha i njegovih sluga te mehanizama koji se brinu da budete rob sebe ili sistema. I sam sistem je rob samog sebe ali to nije sposoban da vidi jer nema svijest o sebi. Time on nije kriv. Kad se oslobodite straha vidjet ćete da NITKO NIJE KRIV već je izmanipuliran. Onaj koji ne poznaje sebe, koji se nije spoznao ne može to da zna, on je upravo sam program manipulacije, time svatko takav je u službi mehanizma straha – i sistem i pojedinac.

Kao što rekoh, strah je bog ovog sistema i svih dijelova ovog sistema, religije, duhovnosti, okruženja, politike, nacije, seksualnosti, itd. Uostalom, takvo što ne postoji ali ljudi koji su ograničeni i u strahu smislili su sve ovo s ciljem zastrašivanja, čopora, da budu drugačiji, manipulacije, itd. Slobodan čovjek, budan čovjek ne doživljava niti jednim čulom postojanje ovih kategorija. To doživljava samo čovjek u snu, ograničen čovjek, ustrašen čovjek, čovjek koji ne zna ništa više od toga što zna.

Prva i osnovna stvar, zabluda u rješavanju od straha ili strahova jeste da se morate boriti protiv sistema, protiv utjerivača straha i slično. Ne, to je mehanizam koji vam je utjeran (isto kao i kratak) s ciljem da ukažete da ste krenuli protiv njih, tj. to je kontrolni mehanizam. NIJE POTREBNO DA BILO TKO ZNA DA STE VI KRENULI DA UNIŠTAVATE SVOJE STRAHOVE, uvjetno svoje, koje su vam isti ti, koji bi to htjeli znati, ugradili. Oni su već ugrađeni u vama i nisu izvan vaše svijesti. Time nitko ne mora znati da ste krenuli ukidati strahove. I najbolje je da ne znaju. Bolje za vas, ne za njih.
Svi strahovi su u vama, iako su došli izvan vas. Otuda tu u vama možete da ih se riješite i treba da ih se riješite bez da to obznanjujete bilo kome. Svi mehanizmi su ugrađeni u vas, tako reći genetski, time vi ih se trebate osloboditi i to u tajnosti.
Duhovni strah, religijski strah, politički, nacionalni, narodni, rasni, seksualni strah, itd., je UNUTAR VAS. Time, moram naglasiti, svaki napad na sistem pod krinkom da vi rješavate svoj strah jeste isto strah kao namjera. A pod to ulazi i napadanje bilo koga radi bilo čega.
Prvi korak jeste shvaćanje da vi niste dužni da imate strah. Oprez da, ali ne strah. Vi ste slobodni da budete bez straha, negativnih emocija. Za ostale korake pozovite besplatni broj 0800 0080 i uz ljupki glas naše sekretarice biti ćete usmjereni na dostupne preplate ili dostupne učitelje u skladu sa strahom kojeg se želite osloboditi. Po promotivnoj cijeni od samo 1500 eura za početne radionice rješavanja straha prijavite se već danas na mail: uklonimojstrah@gospodaru.straha
Dobro, šalim se.

Drugi korak je shvatiti da je strah u vama i da vi kao osjećaj Postojanja NEMATE NITI JEDAN JEDINI STRAH.
Treći korak je dovesti taj osjećaj Postojanja naprijed u život, ispred osobnosti ili ličnosti, itd.
Ovo nije tekst o načinima već o tome da strah nije realan. Za način ćete se već snaći ako shvatite ova tri koraka. Prvi da vi niste dužni, ne morate, i da ste slobodni da nemate strah te da je ono što o sebi jedino znate, a to je da postojite i da ste sam život, slobodno od straha. To je temelj.

Strah se rješava UNUTAR vas. To što je on ugrađen izvana nema nikakve veze sa temeljem na kojem se on sada nalazi, a to ste vi. Čovjek slobodan od straha je nepredvidljiv čovjek, kreativan čovjek, oslobođen čovjek. Ja ne pričam o fantaziji već o praktičnoj potrebi da ga se oslobodite.
Također ne pričam o manipulaciji drugima kada se oslobodite straha, ugrožavanju drugih, i tome slično. Govorim čovjeku koji ima savjest, koji emotivno može da osjeti sve oko sebe, i slično. Ne govorim luđacima (idiotima).
Drugi načini kontrole, u sebi imaju strah, ali na površini se ne vidi kao strah jeste način na koji neka stvar treba biti odrađena. Mnoge duhovne i religiozne poruke su u stvari agenti straha i kontrole. Koliko god vam te poruke izgledale kreativno, razumno ili tome slično, one to nisu. Ali da bi dotaknuo te razine vi već morate imati iskustvo tih razina inače će se ovo pretvoriti u moderno filozofsko mudrovanje ili još gore u moderno duhovno preseravanje. Ti načini su strahovito (opet strah) opasni da padnu u ruke manipulatora zato se i njima pretežno šuti.
Al možemo da ih spomenemo, zar ne?, bez obzira što se izlažemo nepoželjnim pogledima.
Tko je rekao da posao mora da poštuje nametnute norme osim normi zakona poslovanja i to u svojoj najkrućoj formi? Tko je rekao da vi unutar sebe morate poštovati te norme? Tko je rekao da vaša svijest ne smije upotrijebiti sposobnost koju ima i poravnati to u skladu sa sobom? Kad se čovjek oslobodi straha, barem i onih očigledno naivnih i glupih strahova on otkriva koje sposobnosti ima. Postoje neki uvjeti za to, ali to nisu neki strašni uvjeti. Jedan od njih je pustiti druge da budu ono što žele da budu. To ne znači da vi morate biti to što oni žele da vi budete. Ograničeni, ispunjeni lažnim poštovanjem ili nekom lažnom fer plej igrom koju su smislili ti koji vas žele držati u lancima. Dapače. Ne morate. Opet, taj takozvani “fer plej” je kreacija unutar vaše svijesti. Ograničenju koje ste prihvatili jer ste mislili da je to normalno, bitno, potrebno ili još gore da to jeste takvo kakvo jeste. Jedno od najjačih ograničenja, temeljeno strahom, jeste da vi morate poštovati ograničenja u svijesti koje su vam ugradili oni koji su kreirali to ograničenje – pretežno nesvjesni idioti, osim nekolicine koja zna šta čini. Ograničenje uma je ograničenje tijela, tj. i obrnuto. Ograničenje tijela je i ograničenje uma. Svijest o sebi ili osjećaj o sebi koji imate u jedva zamjetljivoj formi u sebi je mnogo širi i oslobođen od ograničenja i on je temeljan bilo kojem početku rada na slobodi od ograničenja ili slobodi od straha.
Taj mali i tanjušan osjećaj Postojanja u vama toliko je beznačajan da s njim ne možete ništa napraviti. Raditi na sebi znači i razviti taj osjećaj, kristalizirati ga, ojačati ga, dovesti ga u umni i tjelesni život i onda na njemu utemeljiti ostalo. Da bi se to uspjelo mora se ili uništiti imaginarni bog ili se odraditi kalibracija, revizija ideje Boga. To je protiv religije i duhovnosti današnjeg doba, jer su to ostatci ideje ili manipulacije sa tom idejom. Bog je Ideja. Pravog, Mister Boga ne možete osjetiti. On je temelj sve kreacije a sebe ne možete osjetiti ili vidjeti. Možete vidjeti, osjetiti, doživjeti samo manifestaciju sebe. Time, u ovom slučaju, i za ovaj slučaj koji je mnogo širok ako razumijete šta govorim govorimo o IDEJI BOGA. IDEJA JE STVARNA ako znate da ste i VI SAMO IDEJA. Time pošto ste i vi samo Ideja i pošto je Bog Ideja bez “samo” Bog je Ideja i vi ste Ideja.
I dalje vam tajne ne mogu otkrivati. Sorry, niste nazvali onaj besplatni broj. Samo prvih 3000 ljudi koji nazovu taj broj i preplate se na početni kurs oslobođenja od straha ili kurs “doživite svog Boga” koji se kupuje u cjelini i košta samo, tričavih “uvan milion juros”, mogu dobiti nastavak.
Ne, nije to razlog, razlog je kalibracija percepcije i svijesti a to se ovako ne radi. Već sam razotkrio neke stvari i možete ih probati ako ste ih prepoznali, ako niste ništa onda, nastavite spavati. Izvinjavam se na uznemiravanju.

Sve je podložno uvjerenjima, dogovorenoj stvarnosti, strahu, osjećaju ograničenja, gubitka, vrijednosti, ili drugim riječima konfliktima koji su vam se dogodili ili će vam se dogoditi. Duhovnost je trebala biti temelj oslobođenja od tih konflikata, temelj razumijevanja svijesti i manifestacije, temelj spuštanja Božanske Sile, ali je postala zatvor. Karma, dharma, samskara, grijeh, kazna i sve te nebuloze temelje se na ograničenju koje je ugurano u vas i sami su proizvod tog ograničenja. To sve treba prepraviti i taj prepravak se zove transformacija i transcendencija.

Sve je, draga moja gospodo, DOGOVORENA STVARNOST. Od koga, ne znam, ali znam da i mi učestvujemo u toj dogovorenoj stvarnosti. Možda je vrijeme da odbacimo taj “ugovor” i dogovorimo svoju stvarnost koja je u skladu sa našom prirodom. Kažem, možda!
Na kraju, osjetite sebe, svoj osjećaj postojanja i probajte otvorenih očiju da ga na trenutak doživite. I vidjet ćete šta govorim. U njoj nema straha, u njoj nema dogovorene stvarnosti, u njoj nema ograničenja i pravo je vrijeme da se pitamo zašto smo to prihvatili? I tko su ti koji nam govore da to moramo prihvatiti.
Jasno, ja ne govorim ništa drugačije od izrečenog u ovom tekstu. Nisam odgovoran za vaše krivo razumijevanje. Vi ste odgovorni, ali niste krivi zbog toga. Vi, svjesno ili nesvjesno, izabirate vašu stvarnost, dogovorenu ili nametnutu, svejedno.
Kad krenete osvještavati sve to “dogovoreno” i nametnuto uhvatit će vas panika od toga, i to je normalna reakcija. Morate je proći i pitati se inteligentna i kreativna pitanja. Odgovori neće doći dok vi ne postavite pitanje. I nitko vam ne može dati odgovor dok vi niste u znaju pitanja (?). A vaša izvorna svijest ili vi, je uvijek u znaku pitanja. Provjerite.

Znanje postoji oko vas, dostupno je svima. To znam i svjedočim svakim danom, ali isto tako svjedočim da ljudi nisu dostupni njemu (znanju, sposobnosti, spoznaji, itd.). Bilo kakvo pomicanje iz inercije percepcije traži trud, pitanje, osjećaj da imate mogućnost ali i težnju, borbu za to. Lakše je planinu pomjeriti nego čovjekova uvjerenja. Ali, moguće je. Ta mogućnost je u vama od trenutka kada je Mister Lik udahnuo život u to što mislite da znate ili znate da je čovjek.