Piton-kao-kućni-ljubimac-1“Ako želite znati gdje u sebi boravite zapitajte se u koje se stanje svijesti najčešće vraćate?”

Gdje u sebi boravite? Pitanje je potpuno besmisleno osim ako niste usvojili cijeli temelj Rada. Samo po sebi pitanje nema smisao onom tko nema temelj koji Rad daje. Ali Rad nije duhovnost. Rad ima dva pravca. Prvi pravac koji se naziva transformacija i drugi pravac koji se naziva transcendencija. Razlika između duhovnog i Radnog je u zrelosti. Znam da je teško razumjeti šta se pod ovim misli jer zrelost je nešto što ne postoji oko nas. Zrelost je odlika čovjeka koji se budi. On sazrijeva u odnosu na “dijete” u njemu. Derište koje duhovnost idealizira u Radu nema nikakvo značenje. “Oslobodi derište u sebi”, “šta vaše derište želi”, “dajte poštovanje i ljubav svom derištu” i slične nebuloze nemaju veze sa Radom i zrelom evolucijom. Vaše tzv. “dijete” je obično derište ni šta više. A vi ste “roditelj” koji nije sazrio i sam je derište u sebi.
Gdje u sebi boravite?

Nedavno sam čitao neku vijest u Banjaluci da neki lik koji ima pitona udomljava mačiće bez ikakvih uvjeta, ili mu je nebitno da li je mače mužjak ili ženka i slično. Posumnjalo se da hrani pitona sa mačićima. U meni se, naravno, pojavila reakcija. A čim se pojavi reakcija u tom momentu se budim. Vidim reakciju kakva jeste. Reakcija. Šta je ona, na što reagiram, zašto, itd.? Da piton, recimo, živi u Banjalučkoj šumi i hrani se raznim malim ili malo većim životinjama bilo bi OK, jer to je priroda, to je preživljavanje, to je lovac i lovina, ali nije OK da netko ima pitona u svojoj kući i da udomljava mačiće kojima hrani pitona. Nije OK? Jeste OK? Volim izazvati kontradiktorne reakcije u sebi, kontradiktorne emocije jer mi one pokažu sva mjesta u kojima “stanujem” u sebi. Da li sam u sobi sa derištem? Ili sam u sobi sa zrelim muškarcem, čovjekom, zrelom sviješću? Gdje sam? Gdje u sebi boravim?
Sve su to “snovi od stakla”. Ništa više.
Jasno, ne želimo da budemo zreli jer biti zreo znači biti budno ljudsko biće, ne probuđeno, već budno. Vidjeti objektivno svijet u kojem smo, svijet koji je u nama. Zapitati se da li to derište sanja svijet, drži me u svom svijetu ili sam ja zreo čovjek? Zreo čovjek se u svetim spisima poistovjećuje sa čovjekom koji je otkrio Boga. Ali danas, u današnjem svijetu, Bog je derište. Jer smo ga mi učili derištem. Derište je jer je izgubljeno značenje riječi “Bog”. Mislite da postoji neki Bog onakvim kakvim ga zamišljate? Ne, to je derište u vama. Niste zreli.
Nekad imam konflikt sa riječju “rad” jer ono što je Rad danas to je nastavak, evolucija derišta u nama. Derište je dobilo novi termin, ovladalo ljudima koji su stvorili Rad, jer Rad je bio OTREŽNJENJE ili drugim riječima postizanje ZRELOSTI. On nije govorio o Bogu, nije govorio o duhovnim težnjama (kakva duhovnost u Radu?), nije težio vrlinama već OBJEKTIVNOM viđenju, OBJEKTIVNOJ svijesti. Jasno, doći do objektivne svijesti je poprilično zbrkano, jer opasnost vreba od vašeg “duhovnog djeteta”, od vašeg derišta.
Objektivno piton treba hranu. Objektivno mače je hrana kao što je odrasloj mački hrana vrabac, lastavica kao što je vrapcu i lastavici hrana crv, buba, itd. Objektivno, zaboli BIOS stvarnosti naše mišljenje o tome, naše emocije o tome. Zabole BIOS stvarnosti (život, prirodu, evoluciju) za nama jer smo i mi samo karika u prehrani biosa, prirode, života.
Gdje boravite u sebi? To gdje boravite govori o tome šta ste, tko ste. To gdje boravite je stanje svijesti u kojem živite.
Vidjeti kontradiktorne emocije, reakcije i ostati u njima jeste težnja ka objektivnom viđenju. Šta ću tim objektivnim viđenjem postići? Ništa osim zrelosti. Ako je objektivno viđenje bez emocije, to će biti suho, ne emotivno, sagledavanje činjenice. Hrana. Ništa više. Tijelo koje služi prehrani drugog tijela. Ako ubacim Boga u to, dobit ću neko drugo viđenje. Ako ubacim smisao u to dobit ću neko drugo viđenje. Ako ubacim emociju u viđenje dobit ću nešto sasvim treće i od Boga i od smisla. Zrelost. Činjenica je da se mi hranimo sa svim i svačim osim vegana, vegetarijanaca, bretarijanaca ili kako se već danas nazivaju. Dječurlija koja se zabavila hranom. Probirljiva derišta. Derišta koja teže svom snu, ispunjenju sna derišta koje jesu. Isto je i sa duhovnim, religioznim, ezoteričnim. Sve to je igra za derište koje ste.
Čovjek od Boga?
Zar stvarno?
Boga kojeg smo zamislili u sebi? Kojeg Boga? Kakvog Boga? Jel ja to Bogohulim? Bog koji je određen ljudskim odrednicama NIJE BOG. To je fantazija derišta koji traži taticu na nebu kojeg nije imao na zemlji. Traži ispunjenje u raju živeći u paklu u kojem, recimo, grozni piton jede mačiće. Ako izbacite Boga iz jednadžbe šta osjećate dok zamislite da piton, ta grozna zmija iz raja koja je uvalila jabuku Evi, a ova ju uvalila Adamu, jede jedno malo nesretno stvorenje, divno stvorenje? Šta osjećate? Šta proživljavate? Ovo nije pitanje za one koji ne vole životinje ili oni koji se prave da ne vole životinje jer ne žele da budu povrijeđeni, da osjete bol jer to je derište drugog kvaliteta ali isto samo derište. Ako nema Boga u jednadžbi, ako nema smisla u jednadžbi, ako nema “činjenice o životu” u jednadžbi, šta osjećate?
Nemoć? Bol? Nepravednost? Piton nije živo biće? Mačke se ne hrane drugim životinjama? Ne al vam je mače draže od velikog groznog pitona osim ako taj piton, veliki i strašni nije u gaćama vašeg ljubavnika, zar ne? Tog pitona volite, tu anakondu želite?
Ostati sa bolom, nemoći, nepravednosti bez da tražite omiljenog boga da vam da smisao, ili tražite smisao u biosu pravdajući se da je to proces življenja, to je odrastanje, to je bolno buđenje, to je sazrijevanje. Vidjeti objektivno ono što jeste. Divno zvuči, zar ne? Ukrućuje vam se piton u gaćama od toga, vlaže vam gaćice od pogleda na tog pitona? Sad će piton da ispuni mačkicu, ne brinite.

Zrelost. Divna riječ koja ne znači ništa.
Gdje se u sebi nalazite? Gdje boravite u sebi? Kakve je kvaliteta sobe u kojoj boravite? Imate duhovnu sobu? Božju sobu? Jel taj Bog ima pitona u gaćama? Je li Boginja ima vlažnu mačkicu u gaćicama?

PROBUDITE SE.

Gdje boravite u sebi? U derištu ili zreloj osobi koju samo možete zamišljati, jer to niste? Čak ni u zamišljanju ne možete biti zreli. Čak i zrela osoba je SAN i ništa više. Divna riječ “san”, također “snivanje, sanjanje, iluzija”. Osim riječi i značenja koje smo ugradili u simbole koje nazivamo “slovima i riječima” NEMA NIKAKVU VRIJEDNOST, nikakvo značenje. Piton će i dalje da jede mačiće, jebe mačkicu. I volite to. Volite vašeg pitona i volite da konzumira vašu mačkicu. Vidite svoj san? Vidite svoje derište? To nije dijete, to je zvijer u liku djeteta.
Želite da se probudite? Da budete budni?
Ali ne želite da to bude takvo kakvo jeste već takvo kakvim ste to zamislili, zar ne? Tko šljivi buđenje ako je neugodno. Tko šljivi probuđenje ako nije ugodno. Tko šljivi pitona u vašim gaćama ako mačkice u njima ne uživaju.

Nema odgovora u sazrijevanju kada postavite dvije ili tri ili četiri kontradiktorne emocije u sebe u slici koju sam opisao. Još bolje, ako želite da se probudite, vidite stvarnost, zamolite lika da vam dopusti da vi pitona nahranite mačetom. Želite da se probudite, da budete budni? Onda se suočite sa tim. Jasno, imamo likove koji su suprotnost ovog i koje će to napraviti sa guštom, to su psihopate, zar ne? To su bolesnici koji uživaju u patnji drugih bića? Piton nije psihopata? Vlasnik pitona nije psihopata? Vi, kao vlasnici i ljubitelji mačaka (kao i ja recimo) nismo psihopate kada naša mačka nahrani se mišem, vrapcem, lastavicom? Dobro, kada ubije zmiju u našem dvorištu ne osjećamo bol zbog te ljigave i hladne đavolje sluge, zar ne? Ja ne osjećam. Dapače, pomilujem svoju mačkicu i nagradim je slatkišem. Nekad pitonom, a nekad lizanjem lizalice.
Želite li vidjeti stvarnost? Vidjeti sobe u kojima boravite? Vidjeti stanje svijesti koje ste vi? Probuditi se? Buditi se?
Lažete mene ili sebe? Ili oboje?

Ja nisam želio takvo buđenje, nisam želio takvo probuđenje. Zato vam i kažem vi ne želite da se probudite, vi ne želite da se budite. Vi želite san derišta koje jeste. Želite “kulu stražara” i Isusa kao jaganjca božjeg u raju sa svim životinjama. Želite divnog Šivu, Krišnu koji vadi pitona i zadovoljava mačkice pastirica, to želite. Lažete čim kažete drugačije. Ili kako bi to moja pokojna baba rekla, a voljela je pitone (činjenica, čim sam ja produkt svoje mame koja je također voljela i još voli pitone), “lažeš čim zineš, sine”.

Kažu, “ono što tantrika budi to ostale uništava”. Ili nešto u tom smislu. Divno, osjećam kako mi se piton budi, ili anakonda, ne mogu da se odlučim. “Tantrik smije da čini ono što će druge otjerati u pakao”. “Tantra je hod po oštrici mača”. “Tantra je držati tigra na uzici”. Tigra, tigrića, vuka, pitona i dati mu mačiće da se nahrani, i to je tantra također. A i nahraniti mačića sa pitonom, jašta.
Tantra je sanjati divne snove, o tantri, pitonima, mačkicama ali ne i suočiti se sa svim onim što život jeste. Ona nije sazrjeti. Ona nije probuditi se, biti budan. Vidjeti, ili nahraniti susjedovog pitona sa mačkicom. Nikako. To nije duhovno, to nije božje, to nije tantrički.
O gospodo, tantrički je i vidjeti kako piton pojede vaše tantričko dijete i ostati to što jeste, to što ste. Vidjeti i bol smrti vašeg djeteta i radost nahranjenog pitona. I to je tantra, duhovna gospodo. I to je veoma jebena, pitonska, anakondska, objektivna tantra, duhovnost, realnost, zrelost.
Znam, tko je lud da želi takvo što? To sam rekao svom Majstoru kada smo bili na sličnoj temi. Tko želi vidjeti objektivni svijest, imati objektivnu svijest kad čujete šta je to stvarno? Tko je toliko lud? Samo onaj koji više nema mogućnosti da izabere nešto drugo. Samo on.

Ponovo, Jovo nanovo. Gdje boravite u sebi? U kojoj sobi boravite? Hranite li svog derišta ili zrelog čovjeka?
Ono što je nekad bila duhovnost, a danas je sprdačina, splačina ljubavi i smisla zajedno sa “bogom”, težnja je objektivnom viđenju, objektivnoj svijesti. Tu objektivnu svijest ste danas nazvali “sjedinjenje sa bogom” a “bog” je lik kojeg ste zamislili i tog lika ne vidite u objektivnoj svijesti, jer bi to bio vaš poraz, vaša kapitulacija i to bezuvjetna kapitulacija. Upravo, to se desi kada sazrijete i vidite gdje se nalazite, tko ste, šta u sebi imate, vidite univerzum kakav on stvarno jeste. PREDATORSKI, ljudski rečeno, sneno rečeno. Ne, on nije predatorski, on je takav kakav jeste. Sve se svime hrani a sve je samo jedno. Time, rečeno riječima vaših snova, nema ničeg osim Boga. Bog se hrani tim mačetom, Bog umire kao mače, Bog preživljava kao piton, Bog piše, Bog čita. Divan san, osim ako vaš “bog” nije objektivna svijest koja VIDI, ZNA i Jeste. Ako ste to rekli da bi sebe zaštitili od emocija i reakcija koje će se pojaviti kada nahranite pitona mačetom onda ste jebena budaletina. Ništa više. Hipnotizirate se riječju “Bog”, riječju “duhovno”, samosugestibilno se uspavljujete. Vi niste čovjek koji se budi. Vi nećete biti Buddha, onaj koji je Budan.

Volim životinje iako ih jedem. Volim i žene iako ih jebem. Al više od toga dvoga volim da se probudim, volim da vidim to što jeste takvim kakvo jeste. Ne zato što je to izbor, već zato što je to BITI BEZ IZBORA jer izbor ne postoji za onog koji se budi, koji teži da se probudi. Postoji samo objektivno viđenje, a Bog je objektivno viđenje, objektivna svijest ali bez opravdanja bogom, smislom, duhovnošću. Nisam iskren prema sebi jer volim istinu već zato što laž boli. Ako kažete da volite istinu zbog istine, lažete. Možete je voljeti samo zato što i laž boli ali više od istine, boli dva puta. Kada lažete i kada spoznate istinu. Istina boli samo jednom.
Buđenje nije izbor. Probuđenje nije izbor. Lažete se ako mislite tako. Božja stvarnost nije izbor. Zato je objektivno. To vas neće sakriti, neće vam dati smisao već činjenicu, objektivnu činjenicu. I u toj činjenici sve vaše ljudsko, duhovno, smisleno, božje će umrijeti. I to je to. Ostat će samo ono što nikad nije bilo ni ljudsko, ni smisleno, ni božje. Al to nećete biti vi.

“Ako želite znati gdje u sebi boravite zapitajte se u koje se stanje svijesti najčešće vraćate?”

Postoje metodi transformacije i metodi transformacije, ali i metodi koji rade oboje. Budnost je transformacija. Probuđenje je transcendencija. Ali postoje i oni, manjina, koji rade oboje. Ako želite bol, želite vidjeti činjenicu, promijeniti sebe, ali i probuditi se onda ste vi taj koji treba da radi oboje (dobra reklama, jel tako?). Ali tko je lud da želi toliko bola, patnje, smrti, uništenja radosti, sreće, smisla, boga, čovjeka, duhovnosti? Ja ne. Vi ne, siguran sam u to. Ako imate izbor onda jer niste spremni. Ako ga nemate i ništa drugo nije ostalo, onda ste vi taj. A i to ćemo lako dokazati, samo dođite do nas. Brzo ćemo utvrditi da li to želite ili ne.

Al moram priznati, ovaj citat koji sam podijelio sa vama ne govori o ovom što sam pisao. Ne. On govori o transformaciji, ne transcendenciji. On govori o promjeni sebe, promjeni svojih filtera stvarnosti, on govori o onom koji je budan u snu. On je i dalje u snu, ali je budan. To je budan čovjek, ali ne i oslobođen tj. probuđen. Iako vi budnog čovjeka smatrate probuđenim i to je jedna velika zabluda današnje duhovnosti. Budan čovjek i dalje u snu, ali je budan. I može da uređuje svoj san kako želi. On se još nije oslobodio sna. To što je budan znači da je dobio priliku, dobio šansu i više nije zaštićen. A da li će uspjeti da se oslobodi, e to će biti upitno.
Onaj koji je budan u snu može da mijenja san. Onaj koji je probuđen NEĆE i NE ŽELI da mijenja svoj san. On želi da odjebe i san i mačića i pitona i mačkicu i anakondu. A imamo i one treće koji teže spustiti TO u OVO. Što je još teže od probuditi se.

Možemo čak i iskoristiti pitanje “gdje u sebi boravite?” u probuđenju. U biti, nije problem bilo šta iskoristiti kako bi se probudili. To je tajna tantre. To je dio u kojem kaže da “tantrik može sve ono što bi druge uništilo, otjeralo u pakao”, ali srećom tantrici danas ne postoje osim ovih imitatora oko nas koji samo hoće nahraniti pitona, ili umetnuti anakondu, ili pomilovati duha iz čarobne lampe. To nisu tantrici. To su jadnici. Čak ni ovi što su veliki tantrički magovi, to su pičkice kojima fali to što nisu alfe i svoju alfičnost traže u magijsko-okultnoj tantri (barem većina, ima i psihopata). Jer, stvarni tantrici, njih nećete vidjeti, nećete ih naći na radionicama razvijanja vagine, buđenja žene, guženja na kozmički način, ili najnovije pederske tantre (iako je toga bilo i prije). Tko je lud da želi biti tantrik kojeg sam opisao. Nitko. On to postaje nekim slučajem, ali to ne želi. Tko je lud da se probudi? Nitko. Tko je lud da bude budan? Nitko. To se desi ili se ne desi. Ako se desi nije moglo biti nikako drugačije nego tako. Isto je i istinskom duhovnošću koja osim opisa “duhovno” i značenja koje smo tome dali nema ništa duhovno u sebi. Ali snovi su divni. Zato, spasite mače od luđaka iz Banja Luke koji svog pitona hrani njima. Spasite se od luđaka iz Banja Luke (iako nisam iz Banja Luke iako jesam) od ovog što on piše, što on govori da je učenje, jer to vi u stvari ne želite. Ima u Banjaluci i ovih joga baba, kundalini baba, vagina baba koje nude buđenja i probuđenja, kundalini i božansko koje odgovara vašem snu. Nisu skupe. Jeftine u radionice kao i one same a i vi koji idete na njih.
(P.S. U Banja Luci me baš ne vole, u stvari nije dobro reći da me ne “vole” jer to znači da možda postoji i ljubav tu gdje u zaleđu, već ne podnose me. Al zato rado čitaju što pišem i koriste na svojim radionicama i svojim nebulozama tvrdeći da je to njihovo, autentično njihovo. Zanimljivo.)

Oglasi