photo_2019-03-30_20-45-27Toliko smo navikli na život osrednjosti da ni ne pomišljamo da može biti drugačije, da percepcija može biti drugačija a sa drugačijom percepcijom imamo mogućnost DOŽIVJETI drugačije utiske, drugačiju stvarnost. Čak smo i učenja i svete spise uzeli na način da opravdaju našu teškoću promjene i doživljaj osrednjosti. Ako nekim slučajem to i napišete ili kažete odmah iza ugla iskaču svi mogući likovi koji vam tvrde suprotno, potvrđuju osrednjost i time je i ojačavaju i naravno, momentalna reakcija unutar nas je sumnja ili ako imamo sreće podozrivost u ono što smo rekli, tvrdili, pomislili ili osjetili da je moguće. Time smo podsvjesno potvrdili da u nama nema jasnoće, snage, da smo sugestibilni i hipnotizirani onim što svijet kao naša projekcija, koju smo potvrdili kroz druge i kroz utiske koji nam se šalju putem medija ili su u nas već usađeni odgojem te da u nama postoji podozrivost ka tome što osjećamo da se može ili treba učiniti ili onome što osjećamo da možemo ili da se može učiniti. Postoji niz trikova u učenju koji daju način rada sa tim oprečnim silama oko i unutar nas ili oprečnim “ja” u nama kao i pojašnjenje zašto te sile djeluju na taj način. To pojašnjenje ne služi tome da potvrdimo uvjerenje da je nešto nemoguće te da budemo poraženi sami od sebe već služi tome da nam pokaže iz koje rupe “osobni neprijatelj” izvire i koje napade vrši na volju ili odluku kojom pokušavamo nešto da učinimo. Jasno, čovjek u ezoteričnom će momentalno reći “mi ne možemo da činimo” zanemarujući činjenicu o tome da čim je ušao u Rad, čim je krenuo da Radi na sebi, ON ČINI. Neću sada ulaziti u druge sisteme i njihova pojašnjenja. Ali u svakom sistemu ili učenju slična je ili ista je situacija.

Čovjek parcijalno doživljava učenje. Parcijalno čuje, na taj način i misli ili promišlja o učenju. On može vidjeti da je netko uspio u nečemu ali sam ne uspijeva čak i ako potvrdi, putem drugih, da nešto radi. Zašto? Šta je prepreka?
Reći ćemo “on sam je prepreka”. Ali prepreka samu sebe ne može razumjeti sve dok je prepreka poistovjećenja sa sobom. Učenje mora biti objedinjeno u čovjeku. Objediniti učenje znači POVEZATI naizgled nepovezane ideje učenja, ili ideje u kojima nije postavljena veza i koje se naizgled čine suprotnim nekim drugim idejama.
Unutarnjoj promjeni se ne može prići bukvalno. Tj. ne može joj se prići po već protumačenim istinama ili idejama ne razumijevajući ostale ideje ili cjelinu određenog učenja. To je isto kao kada novinar izvuče nešto iz konteksta i to stavi kao bukvalnu činjenicu. Čim pročitate cjelinu nekog teksta uviđate da je naslov ili citat izvučen iz konteksta. To je laganje, zavaravanje, manipulacija skretanje sa linije kretanja, itd. No, oni nam, novinari, ukazuju na ono što mi radimo. Recimo, izvučemo dio nekog teksta ili upute, i taj izvučeni dio idealiziramo ili njime pokušavamo dobiti neku korist. Primjer koji je čest jeste Lao Tze i njegov citat “Onaj koji zna ne govori…, itd.”. Taj citat je izvučen iz konteksta cijelog teksta si ciljem manipulacije, laganja, pribavljanja osobne koristi, dokazivanja znanja i vrijednosti, superiornosti, itd. To je dokaz niže inteligencije koja pokušava da nešto, s ono malo motoričke pameti, pridobije u svoju korist. Isto je i sa drugim dijelovima učenja. Ako koristimo djeliće nečeg ili nekog učenja mi želimo samo korist od toga, ali ne i stvarnu promjenu. Želimo nadmoć, izvlačenje iz problema, želimo da se osjetimo vrijednim, budemo superiorni, steknemo na prevaru neku sposobnost, itd., no mi ne želimo stvarnu promjenu. Lažemo se. I dalje ne znamo, i dalje smo uspavani, i dalje smo inferiorni ali to sve glumi znanje, sposobnost, duhovnost, superiornost. Gluma i laž su jedno te isto. S druge strane možemo reći da su neki veoma istrajni u tome i čak misle da su iskreni. Laž ne može biti iskrena, pobrkali smo lončiće. Ona može IMITIRATI iskrenost sa ciljem manipulacije ali ne i biti iskrena.
Isto se dešava i unutar nas. Uzet ćemo neku ideju ili način iz učenja sa jednim umom i fantazirati ili varati se u vezi nje ali nećemo je primijeniti na ostale dijelove nas. Vital će uzeti nešto iz nekog učenja, ili generalno duhovnosti, idealizirati to ALI NIKAD NEĆE TO POSTIĆI. Jer postići nešto traži intenzivan rad sa tim, promjenu cijele percepcije sve do fizičke potvrde. Možemo isto tako ponavljati neki citat iz duhovnog učenja sve dok nam nešto drugo ne privuče pažnju umišljajući da mi živimo i jesmo taj citat. Koliko dugo? Pet ili deset sekundi? Šta onda biva sa tim citatom, tim što jesmo, tim tko smo? Utapa se u osrednjost. Potop potopi sve što je korisno a nismo pronašli Nou da napravi arku i dovede sve životinje i spasi ono malo sebe što smo imali, zar ne? Svaki čas se u nama odigrava potop ali bez Noe. On je zauzet s nečim drugim. Osrednjost nas svaki tren potapa potapajući bilo koju ideju koja bi mogla nešto učiniti.

Ujutro odlučimo da ćemo se osjećati dobro cijeli dan i dok izlazimo iz sobe do kupatila ta odluka nestane. Zamjeni je neka druga. Zaboravimo na nju. A da ne pričam o djelovanju raspoloženja i njihovoj snazi da nas uvuku duboko u sebe i unište svaku mogućnost samosjećanja ili primjene bilo kakve ideje iz učenja. Recimo ideje slobodne volje, tj. slobode izbora koja kaže da vi možete izabrati kako ćete se osjećati a ne biti gurnuti u neki negativan ili pozitivan osjećaj, emociju. Ili recimo ideje razlikovanja “dobra i zla”. Ili ideje o razlučivanju te svjesnom izboru nečega. Sve to traži da poznajete učenje u cjelini. Jasno je da nije rečeno koja je cjelina, tj. nije rečeno šta je sve podrazumijeva u riječi “cjelina”. Podrazumijeva se ono što vi razumijete kao cjelinu sve dok ta cjelina ne postane veća, tj. dok se razumijevanje ne poveća, svjesnost sebe se ne poveća, sposobnosti se ne povećaju i daju mnogo veću cjelinu.
Imam priliku svaki dan da vidim koliko se ljudi koprcaju sa idejama i učenjem. Koliko ne razmišljaju, tj. NE ZNAJU da razmišljaju iako misle da znaju. I recimo, iako sam to mnogo puta rekao, napomenuo, nisam primijetio da je itko pokušao da nauči KAKO DA RAZMIŠLJA. Naravno, jer svi misle da mogu razmišljati. Jasno je da će neobučen um ostati iznenađen ovim što sam rekao. Također je jasno da svi ljudi u Radu misle da mogu da misle i time pokazuju da ne znaju ni da čitaju, ni da čuju, ni da percipiraju, ni da uvežu ideje iz učenja ili ih pogrešno uvezuju, ili ih povezuju sa pogrešnim umom, itd. Jasno je da ne znaju niti razumiju ideju “gospodara kojem služe”, ideju “da se mjesec hrani sa njima”, ideju “da čovjek nema dušu i da je mora steći”, itd. Te ideje im se mogu sviđati ili ne sviđate, i to nema nikakve veze sa činjenicom o tome što one govore, mogu ih ponavljati kao temelj učenja, mogu se derati sa krovova o njihovoj vrijednosti i snazi, ali one neće promijeniti tu osobu. Dapače, još će joj naškoditi. Ljude koji ne pripadaju učenju neću ni spominjati. A pod pripadanjem učenju mislim na one koji su stvarno, fizički, svojim prisustvom u nekom učenju. A ne na one koji na facebooku misle da je to pripadnost nekoj stranici ili čitanju knjiga iz tog učenja, ili lajkovanju citata tog učenja. Ovdje govorim o onima koji stvarno traže, koji imaju petlju sjesti ispred živog čovjeka i učenja koje on radi i otvoriti se i njemu i njegovom radu. (Prisjetite se ovog kroz cijeli tekst, jako je bitno).
Negdje razumijemo da moramo razumjeti neki predmet u školi, poput matematike ili fizike. Ali kada je riječ o duhovnom tu nemamo to razumijevanje. Mislimo da to ne traži proučavanje, učenje, povezivanje formula (ideja), primjenu istih, dokazivanje eksperimentom i slično. Tu ne podrazumijevamo da moramo NAUČITI MISLITI IZ TOG UČENJA, jer naravno svi želimo biti autentično lažni. Čudimo ne da još uvijek nema zanimanja “duhovni influenser”. Ali pričekajmo još koji mjesec ili godinu i oni će se pojaviti.

Prepoznati Istinu iz učenja traži da smo je razumjeli, da smo je primijenili i da smo je dokazali. Kada smo prepoznali Istinu tada je TREBAMO ŽIVJETI. To ne znači da se neće pojavljivati oprečne stvari, sile, ili “ja” i da neće biti borbe sa njima. Hoće, i to više nego prije toga. I sve to ukazuje na činjenicu da ideja unutar nas nije do kraja zaživjela. Znao sam dati neke ideje nekim duhovnim ljudima, onako čisto iz eksperimenta. I svaki čas zapitkivati kako ide primjena ideje. U početku to je radilo i bili su oduševljeni. Ideja se uvijek odnosila na fizičku realnost, zato što se tu odmah vidi promjena. Nakon nekog vremena, kada sam prestao da zapitkujem, primijetio sam da su se vratili starom programu vjerovanja a time i staroj fizičkoj realnosti. Bili u poraženi, preuzeti od starog, odmahivali rukom na spomen ideje, itd. To je bilo simpatično. Jer ti su se ljudi voljeli prikazati duhovnim, ili pokazivati da su ljudi u Radu prepuni duhovnih iskustava ili duhovnih činjenica. Gledao sam poraz u njima i pokušaj da se taj poraz opravda nekim drugim idejama učenja. Rečeno nam je da “ćemo rađati u mukama” (ne misli se na žene, već “žena” u Spisima znači nešto drugo, potražite značenje). Da ćemo za sve morati da se borimo jer smo “pali iz Raja”. Osobno znam koliko je teško izboriti se za percepciju. Pod “percepcijom” mislim na sve – misli, emocije, procese, viđenje, jasnoću, svijest o sebi, itd. Osobno znam kako izgleda ujutro ustati u bolovima, ili nekim teškoćama koje vas dočekaju i pritisnu i znam koliko je teško nametnuti novu percepciju i time djelovati na bilo koji pritisak koji možemo osjećati. Ili znam koliko je podozrivost jaka i koliko nas zarobljava i tjera da joj se klanjamo kao gospodaru. Znam kako izgleda pogledati smrti u lice jer sam je neko vrijeme (nekih 4 godine) doživljavao skoro svakodnevno i razmišljati da li neki budući metak nosi tvoje ime, ili koji je tvoj dan (o tome smo često razmišljali i pričali na ratištu a značilo je sudbinom uvjetovan dan kada ćeš biti ranjen ili ćeš poginuti). Osobno znam kakav je osjećaj kada vam najbolji prijatelj pogine ispred vas, umre na rukama, ili morate njegovim roditeljima prenesti žalosnu vijest, ili lagati ga na ranjeničkoj postelji da će biti sve ok i gledati kako umire, gledali namrgođena lica doktora. Sve to sam doživio i znam šta je to. I znam još jedno da su ideje koje sam tada koristio, duhovne ideje, jer još nisam bio u Radu, bile jedine koje su mi dale da sačuvam “zdrav razum”, da se borim sa svakim danom sa svojim strahom ili pomišlju da je taj dan moj dan. Prihvaćanje, suočavanje sa strahom tako da ideš ka njemu, nemoć, bol a onda borba sa tim neprijateljem. Izvana nema neprijatelja, iako naizgled ima. Pravi neprijatelj je unutra i zovem ga svojim imenom. Moment u kojem vas vaš osobni neprijatelj, dojučerašnji prijatelj, porazi nije ni ravan porazu tzv. vanjskog neprijatelja. Unutarnji neprijatelj koji nam je usađen svim i svačim nije nešto strano, to je nešto duboko naše, drugim riječima MI. To je osoba za koju često kažemo da je “u nama” i tako se zavaravamo. Da bi ta osoba bila “u nama” mi moramo biti dvoje, tj. moramo biti podijeljeni na DVA s ciljem budućeg ujedinjenja.
Učenje gradi strukturu tog ujedinjenja. Zato se često nailazi na savjet da ne miješamo učenja, da slijedimo jedan put, da je jedino to učenje ispravno druga nisu, itd. Ili jedan savjet od prije dvije tisuće godina koji kaže da nemamo drugog Boga, da nemamo idola, itd. Idol je u nama i on je sve čemu se klanjamo a nije od učenja. Imati drugog “boga” je u nama a to je onaj koji vas čini robom, slugom – navika, osobnost, mišljenje koje ne pripada učenju ili onom ka čemu težite, uvjerenja, itd. svaki put kada pobijedi navika, način mišljenja koji nije dat učenjem, svakodnevno uvjerenje, raspoloženje, itd., vi ste “imali drugog boga”, uzeli ste idola, činite preljubu, ili kradete kada sebi pripišete ideje ili znanje koje nemate, ili ubijete kada osudite, napadnete, kada ste agresivni. I kao Zaratustra možete reći novost “Bog je mrtav”, “ubili ste Boga”.
Šta ste to ubili? Koga ste to ubili? Kojeg Boga ste ubili ili koji Bog je mrtav?
Ono Živo u vama. To je Bog kojeg ubijamo, kojeg izdajemo, od kojeg krademo, činimo preljubu, itd. To je vaša Živa Duša, Živo Biće koje je udahnuto od Njega (“Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.” Postanak 2,7) i to je ono “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!” Postanak 1,26. A vi mislite da se pod tim misli na nešto drugo doli na vas i vaš unutarnji poredak – vaše misli, procese, emocije, fizičku realnost (čula, nagone, polaritete, itd.), podsvijest.
Ubijemo Ga svaki dan, svaki tren kada povjerujemo da smo mi tijelo, da smo mi osoba, da je čulna stvarnost jedina stvarnost. Ili drugim riječima, ubijamo Sebe, svoju prirodu. A vaša priroda izrečena je ovim: “Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.” Ivan 8,24
Naš grijeh je vjerovanje da smo osoba, da smo tijelo, da smo “odozdo” i to je naš “car”, naš gospodar. U Radu kažemo da moramo da se BORIMO ZA SEBE a “sebe” je jasno definirano nizom ideja i nizom temelja na kojim se oslanja cijela praksa. I svaka sljedeća ideja u Radu NIJE MOGUĆA ako ova osnovna nije jasna: Ti si ono što promatra svoju realnost; podijeli se na DVA onog koji promatra i ono što promatra; ono što promatraš NISI TI; promatrač mora biti emotivan (cjelovit); itd. Sve te ideje su osnova iz koje se kreće i bez koje niti jedna druga ideja ne može da radi. I to je osnova skoro svim autentičnim učenjima. Jasno je da su učenja zakamuflirana, skrivena od očiju javnosti, ali šta su to “oči javnosti”? Koliko vidimo cijeli svijet ima pristup učenju, naročito u današnje vrijeme a opet učenje nikad nije bilo skrivenije no što je danas. Očigledno nešto krivo tumačite. Svaka riječ učenja vam razotkriva suštinu i to osobno znam. A opet ne vidite suštinu, vidite samo ljušturu učenja koja prosto ne radi. Zašto ne radi? Zašto je učenje i dalje skriveno, zašto vidimo samo ljušturu učenja?
Odgovor je prost. Jer gledate očima i slušate ušima ali fizičkim. Drugim riječima gledate i slušate osobom, navikama, automatskim mišljenjem, intelektualnim shvaćanjem bez razumijevanja, jer ne znate da mislite, da osjećate. I to je uvreda za vas kada vam se kaže. Jer vi mislite da sve to znate i sve to možete, taj dio učenja ste preskočili jer vam se nije svidio ili vam je bio težak za dokazivanje. Rečeno je kako morate učiti, kako morate pojmiti ideje ali način koji čovjek koristi NIJE NAČIN na koji se može razumjeti bilo šta ili promijeniti bilo šta u sebi (opet, KOJEM SEBI?).

Osrednjost se često naziva i “mlakost” (iako mnogi govore da to nije isto). A čovjek može biti hladan, mlak i vreo. Ako nije vreo on ne može razumjeti, on neće težiti živjeti na taj način. A opet, može biti vreo na pogrešan način sa pogrešnim dijelom u sebi. Ideja vreline je ideja strastvenog prihvaćanja učenja, ulaganja svega u ideju (biser) kako bi ona bila primijenjena. Recimo, jedino što autentično osjećate, ako uopće osjećate, jeste da POSTOJITE. Osjećaj da postojite bez ijedne karakteristike, bez “ja” kao dodatka, bez obilježja osjećaja postojanja vam govori šta ste vi kao manifestacija. Neki su išli dalje i osjetili nešto drugo, ali za sada, cilj ovog teksta, nam to što su osjetili nije potrebno. Jedino čemu možete potvrditi stvarnu stvarnost jeste osjećaj Postojanja. Neću reći “ja jesam” jer svaka kurva se danas kiti sa “ja jesam”. A svi smo “kurve babilonske” (ili barem imamo po jednu u sebi). I za taj osjećaj, i to samo za njega, možete reći da znate. Sve ostalo je negdje na površini, dolazi i odlazi, pojavi se ili se ne pojavi ali osjećaj da postojite, da ste živi, UVIJEK JE TU i nepromjenjiv je od prvog dana kada ste ga osjetili i takav će biti i do zadnjeg dana. A on nema ni evanđelja, ni svete spise, ni učitelje, ni majstore, ni učenike, itd. NITKO VAS NIJE NAUČIO DA POSTOJITE. I taj osjećaj se POJAVLJUJE PRVIM UDAHOM (u nosnice mu udahne dah života). Kad god nismo vjerni tom osjećaju sebe, tom najnižem osjećaju svoje prave prirode, mi smo učinili preljubu, odbacili smo Boga ili Sebe, vjerujemo u idola, sluga smo “caru” (osobnosti, čulima, tijelu). To je pod pravim smislom BORBA ZA SEBE. I to je najniži nivo sa kojeg možete krenuti u neki pravi, autentični, RAD NA SEBI. Sve preko toga, naše emocije, misli, procesi, voljenja, sviđanja ili ne sviđanja, itd., NIJE NAŠE, nije naša Priroda, i lažno je. Rad na sebi, svako autentično učenje i evolucija, počinje od tog osjećaja, od toga što se prepoznaje kao svjedok, kao promatrač, kao postojanje (Ja Jesam), itd. Trenutak kada to prepoznate kao stvarno sebe “rođeni ste ODOZGO” (jedno od tumačenja). (Ja Sam Odozgo a vi ste odozdo). Čak i “razlikovanje dobra i zla” počinje od toga. Čovjek u snu ne razaznaje dobro i zlo. On samo misli da razaznaje i to si možete dokazati na tisućama primjera iz svog života. Osjećaj Postojanja osjeća se u visi grudi prema leđima ili malo iza. To je osjećaj Psihičkog Bića ili Duše. Koliko smo svjesni svoje duše? Koliko smo ujedinjeni sa njom? Volimo pričati o svojoj duši ali koliko je osjećamo? Koliko osjećamo ŽIVU DUŠU?
Primijetit ćete, ako ste iskreni, da je to par sekundi u jednom danu a taj jedan dan se pojavi jednom ili dva puta godišnje. Šta ste onda ako niste ŽIVA DUŠA? To što ste je laž, legija, đavo, lažno, osoba, ime i prezime, tijelo i procesi uma, vaša sviđanja i nesviđanja, vaše voljenje i nevoljenje, vaš stvarni gospodar. Gdje god nema tog osjećaja Žive Duše to je zlo. A sada, da li ste dobri ili zli (loši)? Da li razlikujete dobro i loše? Da li živite svoju suštinu, dušu ili živite svoju laž? Da li se odričete majke i oca zarad Njega? I mogu da se igram do sutra sa idejama koje vam nisu ni pale na pamet a koje govore sve. Jer ZNAM da razmišljam, da povezujem, razlikujem bitno od nebitnog, itd. I znam da to može svatko naučiti AKO ŽELI DA NAUČI. Osim ako misli da već ima, onda neće ni učiti. Osobno, imam i daje mi se. I to potvrđuje dio iz Spisa koji kaže da “onom koji ima dat će mu se, a onom koji nema oduzet će se” (ne čitam spise i učenja bukvalno pa ne znam bukvalno ni citirati). Ako ste prisutni u sebi, svjesni sebe, živa ste duša DAT ĆE VAM se, ako niste ODUZET ĆE VAM se.
Volimo stvari podijeliti na podsvjesno i svjesno ali ne razumijemo da stvarna podjela ne postoji. Postoji ZABORAV I PRISJEĆANJE. I niti jedno od tog dvoga nije podsvjesno ili svjesno. To se dešava u jednoj svijesti koja jedan dio potiskuje i naziva ga podsvjesnim a drugi glorificira i naziva svjesni. U stvari to je analitičko i ne-analitičko (svjesno i podsvjesno), ako ćemo tjerat “mak na konac”. Mi sve znamo i sve vidimo u sebi ali ne želimo da si to priznamo jer nas je strah od toga, tada to nazovemo podsvjesnim kako bi sebe opravdali. To što naizgled ne vidimo nalazi se u sjeni unutar naše svijesti jer naš analitički dio svijesti ne želi da to vidi, ne želi da zna za to jer to ne odgovara njegovoj “slici o sebi”. Ali to je vidljivo. Prvih dana je mutno ali kako ka tome okrećemo unutarnje oči svijesti postaje sve vidljivije i naš strah se umnožava. Strah je reakcija naše analitičke svijesti samo izražen vitalom ili emocijom. Jer ako pogledamo u oči tom tzv. podsvjesnom prestravit ćemo se onim što vidimo. Ali to što ne želimo vidjeti to je naše, to smo mi sve dok sebe od odvojimo od toga, tj. podijelimo na DVA. Ali ta podjela znači da smo izabrali svoju prirodu i da se njoj klanjamo, da nju priznajemo kao svog gospodara ili kao Sebe. Ona se ne boji. Naš analitički um se boji jer to nije kako on zamišlja da bi trebalo biti. Priroda mora biti ojačana idejama učenja, ona mora izaći van, ona se mora roditi u nama. A onda je moramo živjeti kako bi se probudili ili ponovo rodili ili uskrsnuli ili se prosvijetlili ili šta već zamišljate.
Moramo naučiti misliti, osjećati, procesirati, percipirati IZ PRIRODE tj. iz STVARNOG U NAMA (čuli ste to mnogo puta ali da li ste razumjeli šta je to?). To se mora kristalizirati, to se mora razviti, to mora rasti, to mora biti dovedeno naprijed, itd. kako različita učenja to govore a sva govore jedno te isto. A to znači SMRT OSREDNJEG. Smrt mlakosti. Ali šta je to osrednje u nama? Mislite li da je to samo opis, da takvo što u nama ne postoji? Svaka riječ je opis nečeg u nama. Time i ova riječ. Šta je to osrednje u nama? Tko je taj osrednji?
To je niti ovo niti ono. To je niti hladno niti vrelo. To je niti biće niti ne-biće. To je niti duša niti tijelo. To je osoba koja jeste svaki dan. Ona je osrednja, nalazi se u sredini između tijela i svijesti, između tijela i duše, ona je mlaka, ona nije ni ovo ni ono, itd. A onda “radi na sebi”. I time je jasno gdje će vas Rad dovesti. Borba za sebe je jedina istinska borba koju moramo da izvršimo, da odradimo. A znati ZA KOJE SEBE se borimo, e to je mudrost. Raj je jedinstvo unutar nas i moramo ga napustiti zarad toga da uđemo u Kraljevstvo Nebesko. Moramo znati razlikovati dobro i zlo, moramo znati razlikovati dušu i osobu, razlikovati svijest i prirodu, razlikovati purušu i šakti, itd. A onda težiti ponovnom ujedinjenju, ponovnom JEDNOM.
Samo iz ove ideje i njenog tumačenja moguće je napraviti niz knjiga i povezati je sa svim sferama života, ali to može onaj koji razumije i onaj koji zna da razmišlja, ostali mogu samo da citiraju ili to njegovo znanje proglašavaju svojim tj. kradu. Ali cilj toga je osloboditi se, spasiti se, probuditi se u stvarnom a umrijeti u nestvarnom.

Ima još jedna stvar koja mi je smiješna. A to je da netko tko govori o tome mora da vas “miluje po jajima”. Da vam Istinu saopćava divnim riječima, “ide vam niz dlaku” jer se vi ne želite osjećati lošim, pogrešnim, krivim, itd. Ne želim ni ja. A svu poduku samo primio samo onda kada mi je saopćena na okrivljujući način, direktno bez umiljavanja. Sve ostalo nisam nikada ili skoro nikada primijenio. Mi imamo neku sliku da nas netko treba uvažavati dok nam prenosi Istinu ili Učenje. Srećom, to je samo slika. Ako je itko autentičan kao Majstor, kao Mentor, kao Učitelj on NIKADA NEĆE potvrditi vašu sliku o tome kako se učenje prenosi. Reći će vam Istinu i otići će na kavu sa zgodnim ženama, ili sam, a vas ostaviti da se topite na suncu, međusobno svađate, mrzite, ljutite, borite se za znanje. To je TALJENJE. Ako znate za ovu riječ. Druga njoj slična je KRISTALIZACIJA. Ali jako je zanimljivo da ta riječ “kristalizacija” ima temeljnu riječ “krist”. Kristalizacija je zapadna riječ, nastala je na zapadu u učenjima koji govore, da tako kažem, zapadnim jezikom. Taljenje je potrebno jer samo na taj način iztalit ćete nešto u sebi, ali samo ako znate šta, i ako od toga ne bježite.
“Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi. Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.” Matej 10:34-37
Zbog naše očvrsnule prirode učenje se prenosi nemirom. Sukobom, izazivanjem reakcija, ne “milovanjem po jajima”. Mir je posljedica ne ono ka čemu treba da težite. Kada kažemo da budete smireni ili umireni (to nije mir) mi kažemo način na koji treba da vidite neku stvar, ono na što usmjeravamo. Nismo rekli da je to cilj. Jer ako mir nastupi a vi se niste probudili ništa više nećete moći napraviti na sebi. Mir je posljedica spoznaje sebe. Kada spoznate tko se i što ste tada je mir posljedica, ali samo u tom dijelu gdje ste spoznali sebe (znam, ovo će biti čudno većini). Mir je stanje vaše Prave Prirode. A šta je to onda što je u miru? Koji je to dio vas? Ako znate odgovor znate na što smo vas usmjerili. A ako ne ljubite to što je vaša prava priroda nećete je biti dostojni. Ako ne ljubite Boga više nego sebe nećete ga biti dostojni. Sve to su šifre, oni tajni kodovi koji svi traže a rijetki nađu. Kada Pamtite Sebe vi morate biti na cilju kojem težite, emotivno na cilju kojem težite. I ovim sam vam dao kod određenog dijela učenja ako ga prepoznajete.

Ovih dana malo više pišem kroz Kršćansku prizmu iz prostog razloga jer ste prije neki dan svi pili, nazdravljali, klali, ubijali u Njegovo Ime. I još ste slavili što je on uskrsao i umro za vaše grijehove. Onda ste lupali jajima, koja ste prethodno ofarbali, pa ste i zeca ubacili, a i piliće. I tako svake godine sigurno zadnjih tisući u pol godina. Ne dvije jer današnje kršćanstvo nije nastalo Njegovom smrću ili Njegovim životom. Već kada su manipulatori shvatili da će imati koristi od toga, a znate tko su manipulatori. Meni je fascinantno koliko je u tom Spisu otkriveno i to bukvalno otkriveno. Ne skriveno a ako izgleda skriveno to je zato što ne razumijemo. Fascinantno mi je to koliko je to slično, ili skoro isto i sa Tantrom, i sa Budizmom, čak i nekim dijelom i Hinduizmom samo je drugačiji rječnik. Fascinantno mi je koliko to “daje vlast nad svime” ako to učenje razumijete. Prije neki dan sam pričao o tome sa jednom kolegicom koja propovijeda to učenje, neću reći “religija” jer ne znate šta ta riječ znači. Ja sam netko tko sve mora provjeriti i kada sam dobio na dar djeliće tog učenja (prije nekoliko godina)  kao provjeru u kojoj sam trebao da vidim nešto, doživim nešto, oduševio sam se koliko je to jednostavno i praktično, i koliko su šifre u tom učenju jake da jako malo ljudi mogu da ih razumiju već dvije tisuće godina. Neću reći da ga ja razumijem, dapače. Reći ću da mi je dat ključ s kojim trebam naučiti dalje da razumijem. I pošto sam okružen tom religijom ili ti učenjem, i svaki dan slušam o tome od ljudi oko sebe, a nekad i na sahranama gdje se jedna suzdržavam da ne vrištim od smijeha onom što pop, ili ti službenik religije, čita jer vidim tmurne, sjebane face koje klimaju glavom umjesto da SLAVE. Oduševljen sam jer vidim koliko je to sve ISTO u temelju sa tantričkim učenjem, budizmom, itd. Ali kada sam razumio tantričko učenje mogao sam razumjeti i ovo. Što govori da kada razumijete svoje učenje razumjet ćete i druga učenja.
Jednom sam dobio neke spise koji se prenose sa ruke na ruku u kojima je nešto zanimljivo pisalo a ticalo se velikih religija. I naravno, to me zaintrigiralo i srušilo neke slike koje sam imao. Neću vam reći šta je pisalo ali ticalo se nastanka Abrahamskih religija te zašto su nastale i kako. Naravno, kao osoba koja ne vjeruje dok ne provjerim odmah sam se bacio na provjeru toga koliko je ona moguća. Danas klimam glavom u nevjerici jer se i ta Istina koja mi je rečena potvrdila. Klimam glavom i na “učene ljude”, “prosvjetljene pojedince” koji ne razumiju i pljuju po svemu što nije “prosvijetljeno po njima”. Osobno, ja sam mrzio kršćanstvo. Iz prostog razloga jer ono što sam vidio nije odgovaralo ničemu. Priča, priča, priča, ubi bližnjeg svoga. Oprosti, oprosti, oprosti zatri nevjernika i slične nebuloze. Jasno da mladiću koji sam bio i težio nečem čemu sam težio, iako sam nisam ni znao čemu težim, to je sve izgledao kao ludilo a ne neka smislena religija ili učenje. I kao i većina vas otrčao sam “istoku” i njegovoj iskričavosti tj. egzotici učenja. I to je samo egzotika i ništa više. Istok i dalje krije svoje tajne i egzotični duhovnjaci ih ne mogu pronaći čak i kada vise u hramovima gdje postoje Živi Majstori. Dugo sam se povlačio ili govorio uopćeno jer nisam htio da se čovjek vrijeđa a sada, hm, sada me zaboli za vašom uvrijeđenosti. Nije da vas želim vrijeđati, dapače ja volim da se predstavljam kao divan i uviđajan lik. Znate ono uviđajan. Domaćin. Platim kavicu, sočić, sendvič ili ručak, primim vas u kuću sa osmjehom, klimam vašim uvjerenjima i slično. Dobro de, dobar sam čoek nije da se hvalim ali tako jeste. A to sam sve samo zato da ne bi ste pobjegli od mene (šalim se a možda i ne). Jer kada bi se pokazao kakav stvarno jesam, uh, ne volim tog lika. On je sadista, mrzitelj ljudi, mrzitelj žena, često i mazohista jer nema sadiste bez mazohiste, obožavatelj zla, kradem duše, itd., kako se prepričava o meni. I to je istina, potvrđujem. A time, pošto sam kod većina vas već to što se prepričava ne moram da glumim nešto drugo od toga što ste već čuli. Da i dobar sam lik, ono duša od čovjeka, ima i tih priča.
Samo je jedan čovjek, pokojni sada, rekao zašto ja pišem, samo je on pogodio. Neću vam reći šta je rekao. Ali ja ću svoj zadatak da odradim, a da li ćete vi svoj, na vama je.
Ovo sam napisao kako bi se opravdao, jer Rad govori da se moramo opravdavati svima i svakome i to u svako vrijeme. Moramo tražiti dozvolu, moramo uvažiti svaku šušu (znate li taj izraz “šuša”?), itd. Srećom u meni je tantrička duša a ona ne jebe vašu vrijednost ni pet posto. Zato smijem biti što želim da budem jer razumijem o čemu se radi. Zato pišem, ponekad kada to osjetim, na ovaj način. Optužim vas. Pa tko popuši popuši ga. A tko ne, on popuši nekom drugom ili negdje drugdje nekom drugom. Da, razočaran sam. I to sam. I iz toga ide očaj. A iz očaja ide sarkazam i cinizam (znam da mislite da je to jedno te isto). I da, imam i lošu karmu jer imam neko neizlječivo, kako kažu, oboljenje.
Dobro, počeo sam se sprdati sa sobom i vama. Neću dalje, iako je ovo moj dom (blog) pa mogu kako želim a vi možete izaći kad želite izaći.

Osrednjost, moja draga gospodo, ubit će nas, vas. Ne osrednjost na koju inače mislimo. Već ona temeljna osrednjost koja je duboko u nama i mi smo ona. Osrednjost kroz koju ne smijemo da stisnemo muda, ili šupak i probamo živjeti na način kako su nam prenijeli. I u toj smjelosti osrednjosti mrzimo one koji su nam prenijeli to što su prenijeli jer mi nemamo muda da to živimo i da budemo to što jesmo. Budite kivni na tu osrednjost. Budite bijesni na nju. Ljutiti na nju. Vidite ju kako vas drži i gospodari nama. Neće vam bijes, ljutnja, kivnost pomoći. Neće jer ne može. Ali će pomoći da presiječete vezu, pomaknete se sa mjesta. Želite li umrijeti u grijehu, osrednjosti, osobi ili želite živjeti vječno? Želite li da vam na grobu piše “umro u osrednjosti žaleći za svim” ili “umro u cvijetu svoje vreline, gorljivosti”? Želite li umrijeti kajući se za to što niste ni probali ili umrijeti bez kajanja?
Isto je i sa Radom na sebi. Ako ne znate zašto radite na sebi, šta radite tu, umrijet ćete u svojoj osrednjosti. Čovjek koji radi na sebi on se suočava sa svim i prijatnim i neprijatnim. A on zna i zašto. I nitko vam drugi neće biti kriv zato što niste uspjeli osim vaše osrednjosti. Dano vam je sve, mogu reći i dato (ne znam je dato ili dano pa sam napisao obje riječi) nam je sve. A da li ćemo iskoristiti dato, dano, predano, predato, do nas je. A taj dio u nama koji to može iskoristiti treba biti probuđen, treba da ga izaberemo i živimo za njega a za sve ostalo da umremo. (Eto vidite da sam dobar lik. Fino vam to saopćavam).
Mi smo već u paklu i nema potrebe da se bojite novog pakla. On je već tu i živimo ga ili živimo u njemu. Zato se tantrički učenici nazivaju Viirama, ili Herojima. Jer imaju muda da žive istinu koja im je rečena u paklu u kojem se nalaze. A negdje se zovu kršćanima, budistima, hinduistima, muslimanima, itd. A da se ne uzjogunite i pomislite da su svi takvi, e pa gospodo moja draga, takvim se zovu samo oni koji do jaja žive to učenje. Koji su postali to učenje, ne da bi se nazvali po tom učenju već da bi se probudili, spasili, oslobodili, itd. Ostali, samo glume te nazive. I da, kršćani će biti proganjani u vrijeme koje dolazi. (Ima li ovdje na blogu ona smajli :LOL?) I to će biti proganjani od istih onih kršćana koji vole da tucaju jaja, slave rođenje, križaju se i krste, vise kao inventar u crkvama, ponavljaju laži manipulatora iz istih, kurče se jer poste. A osim priče o tome, koju moraju svaki dan da dokažu, nemaju ništa kršćansko u sebi. Tako da je uzalud onaj lik riknuo na križu, pa uskrsnuo, pa pobjegao. Napokon došao pameti. Znam, razotkrilo mi se. Pa vi slavite, veselite se jer je on zbrisao. Sad mi je jasno.

Eto, živjela osrednjost. Živio Drugi Tito i Kraljevstvo Nebesko sve sa Isusom u njemu koji umire od dosade i samoće (Mislim da je tu i Šiva i Krišna i Brahma i Muhamed al oni ne postoje, jebiga, jer su samo kršćani nebeski narod).
U zdravlje.
(Htjedoh biti osrednji i mlak pa ne objaviti ovo, zbog osrednjih i mlakih koji ništa ne traže ali sve zahtjevaju.)

Oglasi