kako-sotona-zavodi-dusu-i-kako-se-zastititi-book-evangelizacija-990x658Stvoriti i malu promjenu u sebi znači uložiti ogroman napor u tu što namjeravate promijeniti. Izvana, čovjek je naučio da ako želi da promjeni svoje okruženje on mora da se zalaže, radi bez prestanka, uloži u to što želi da promjeni i teži tome dok okolina koju teži promijeniti ne postane takva kakvom je zamislio. Jasno je da svaka promjena dolazi kroz neki dokaz, primjer, ili promjenu njegove današnje kreativnosti u neku sutrašnju kreativnost koja je bogatija od postojeće. Drugim riječima, on dobiva ideje, one dolaze do njega u nekom obliku i kada im posvjedoči, vidi da su one bolje, suptilnije, poželjnije od prethodnih materijaliziranih ideja, on teži da te nove ideje primjeni u svom životu, okruženju, dvorištu, itd. Sve do njega dolazi izvana. On ne može imati ideju mijenjanja nečega ako tu ideju nije u sebi prihvatio, nije mu se svidjela, ne želi ju.

Isto je sa unutarnjim. Ali unutarnja promjena traži više vremena, više truda, više rada. Ona je teža, traži istrajnost, ujednačenost u svom naporu i trudu, ali i povjerenje da je takvo što moguće. No, većina je naučila samo da popravlja stvari, poboljšavajući njihov izgled ali ne mijenja suštinu. Nekolicina ljudi ne popravlja stvari oni ih sruše i izgrade nove. Istina je negdje u sredini. Nekom je lakše da popravi stvari, nekako je uklopi u postojeću okolinu nekom drugom je lakše da sruši i krene da gradi ispočetka. Tko od njih ima bolju poziciju? Kome je lakše?
Nijednom, ako nepristrano pogledamo.
Onaj koji popravlja ne mijenja stvar samo je dorađuje do stupnja u kojem će mu se stara stvar svidjeti. I tu staje. Do neke druge prilike. Onaj drugi ruši i ponovo stvara ali stvara i ruši na istim temeljnim istinama, mehanizmima, greškama i vrlinama. Time stvar koju napravi, ponovo izgradi liči na novu, na nešto što nije bilo ali samo izgledom. Iznutra ona je ista kao i prethodna, iste strukture, istog temelja.
U nekoj maloj prednosti je drugi jer smije da razruši nešto što ne valja. On ima blagu prednost ali naposljetku završena stvar će ponovo doživjeti istu sudbinu kao i prethodna. Tj. ona će nakon nekog vremena iz poželjnog stanja preći u nepoželjno stanje jer se taj drugi čovjek OSJEĆA isto. On nesvjesno shvaća da se ništa nije promijenilo osim što je imao dojam da je sve novo u njegovom životu.
Obojica ne znaju gdje se temelji njihova težnja za promjenom jer tu gdje se ona temelji tu je promjena potrebna.
Ja osobno sam bio čovjek koji razruši i ponovo gradi. I to mi je uvijek bilo lakše nego da popravljam. Od popravka sam imao mučninu u sebi. Kada vidim kako stvari izgledaju, kako veze izgledaju, prijateljstva, ili znanja koja sam naučio u okruženju u kojem sam bio bilo mi je lakše, prirodno lakše, da srušim sve to, odbacim sve veze i prijateljstva, znanja koja sam stekao i da ponovo izgradim nešto novo misleći da će to novo što izgradim biti bolje od starog. I bilo je neko vrijeme dok nisam počeo da primjećujem ponovnu pojavu starog u tome. Naravno, nisam shvaćao u čemu je štos, zbog čega ta nova stvar nakon nekog vremena zaudara na staru stvar. I ponovo sam rušio i pravio novo. I to iskustvo se ponavljaju u svim sferama mog života. Od fizičkih stvari, veza i odnosa, okruženja ljudi oko mene, pa preko psihološkog života do duhovnog. Nemalo puta sam odbacio sva duhovna i psihološka dostignuća u jednom pokretu ruke i ponovo krenuo da učim, izgrađujem, pronalazim druge načine, probavam druge puteve i dostizao to što ti putevi traže, žele, postižu i na kraju sam opet susreo istog sebe. Ne mističnog sebe, ne prosvjetljenog sebe već onog istog đavola od kojeg sam htio da pobjegnem. Jasno, to nisam primjećivao odmah na početku. Tek mnogo kasnije sam počeo primjećivati neku matricu u sebi koja se stalno ponavljala ali prvo sam je primijetio izvana, na okolini, na ljudima, na vezama, prijateljima, itd.
Tada sam vidio to “nezadovoljno ja” u pozadini, tu strukturu različitih “ja” u sebi ili oprečnih sila u sebi koja se nikad nije mijenjala. Ona je ista. Postalo mi je jasno što je to nepromjenjivo u meni što ulazi u sve što promijenim i učini da sve što sam promijenio postane isto kao prijašnje (naravno, neke finese nisu ostajale iste). Vremenom sam primijetio da je to što danas nazivam “staro ja” ili “stari čovjek” postalo inteligentnije, mudrije, jače, sposobnije. I svaki put je igra sa njim ili igra iz njega bila malo drugačija. Ali suštinski taj stari čovjek je bio isti. Dobro, inteligentniji, mudriji, snažniji ali okus mu je bio isti. Nakon niza rušenja i pravljenja novog i niza uvida u to staro ja došao sam do trenutka u kojem sam započeo sa rušenjem tog starog čovjeka u sebi. I tada sam se uvjerio koliko je to teško, koliko to traži rada na sebi. Čak sva iskustva koja sam imao, sve duhovne istine i stanja koja sam dotakao tog starog čovjeka nisu mogli da pomjere. Ušutkaju ga neko vrijeme, smaknu ga neko vrijeme ali se on brzo prilagodi i vrati te učini da sve što sam dostigao počne da priča njegovu priču. Shvatio sam da sve dok radim bilo šta temeljeno starim čovjekom to postaje na kraju sam taj stari čovjek. Probao sam da popravljam stvari, isti slučaj. Rušim i izgrađuje i opet isti slučaj. Taj ili to što sam nazvao “starim čovjekom” bilo je isto. Mudrije i snažnije, inteligentnije i pametnije, snalažljivije i prodornije ali je bilo isto. Istu okus, miris, dodir.
Tada sam shvatio da Rad mora da nagriza starog čovjeka u svakom trenutku. Ne da težim postići više stanje, ne održati se u tom višem stanju jer stanja skoro da ne dodiruju tog starog čovjeka, već direktno bez okolišanja okružiti starog čovjeka u sebi i raditi sa njim. Rad nudi metode ali rijetko ih prepoznamo i rijetko ih radimo upravo tamo gdje one trebaju da se rade.
Mi radimo sa starim čovjekom po starom čovjeku. Drugim riječima, mi radimo sa sobom i po sebi. Ali ne NA SEBI. Jer da bi radili na sebi moramo promijeniti poziciju, percepciju (što mnogi ne razumiju iako pričaju o tome). Zamka đavola je u tome da sve što unesemo u sebe, što primimo, što osvijetlimo đavo zaposjedne. Obično, đavo je neki lik, malo mlađi od Boga, koji se pobunio protiv njega (Sotona) i koji vlada čovjekom. Tada sam shvatio ono što obično pitam ili dam kao konstataciju ljudima koji dođu do mene s ciljem da rade na sebi. Obično ih pitam ili konstatiram: “Jesi li spreman da zaigraš igru sa đavolom?” Ili: “Želiš da igraš igru na nivou đavola jesi li spreman da u toj igri žrtvuješ sve?”
Gospodin Đavo ste vi, ja. To je naš um, naše ja, naš stari čovjek i sve što on nosi sa sobom. Jasno, većina ovo doživljava u prenesenom značenju, ali ja ne govorim u prenesenom značenju, već bukvalno. Da bi ste shvatili šta Đavo znači morali bi shvatiti šta stara učenja, sveti spisi govore i na što oni zapravo ciljaju. A to vam nitko nije rekao, religije ne govore o tome, duhovnost nema pojma o tome. Svi spisi i učenja govore o vama, o vašoj psihologiji, o vašoj svijesti. Đavo je gospodin koji nosi vaš osjećaj “ja”, vaš osjećaj “sebe”, osoba koja ste i koju izražavate u svakom momentu, svijest o sebi koju imate. To je Đavo. To je anđeo (ideja) koji je pao, pali anđeo. To je njegov prvenac koji je On stvorio a ovaj se otrgnuo i preuzeo slavu za sebe. To ste vi. Priča o Đavolu je priča o vama.
Sada, jeste li spremni da zaigrate sa Đavolom? Da se suočite sa njim, predate sve jer sve je njegovo i izgubite sve jer i to je moguće i jako često se dešava?

Gurđijev je to starog đavola nazvao “to”. “To” je izraz za sve što pod sobom podrazumijevate. “To” je naziv đavola. Drugi naziv za njega je “ja“. Treći je “sebe“. Četvrti je “moje“. Nekad grupaciju “ja” u sebi nazivamo i Legija. “Ja sam (je) legija i moje ime znači mnoštvo”. Puno je primjera o tome, potražite ih. I svi ti primjeri govore o starom čovjeku, o “ja”, o mojem, o sebe, o osobno, itd. Zato i zbog toga vi igrate igru sa đavolom. Majstor je samo ogledalo đavola u vama i vraća vam svojim ogledanjem onog koji ste vi ali to ne primjećujete. Rad materijalizira đavola u vama u svim aspektima vas, kroz život, kroz dijelove izvan i unutar sebe s kojima se suočavate. Kada težite višim stanjima svijesti to nije vaša težnja to je težnja đavola jer on želi biti netko i nešto. On želi postići to. Kada primite znanje od nekoga, upute đavo ih prima i kroz njih postaje jači, suptilniji, moćniji, inteligentniji. Mogu reći i riječ “osoba” i govorim o istoj stvari. Mogu reći riječ “vi” i govorim o istoj stvari.
Svjesnost sebe, u pravom smislu te riječi, ona svjesnost o kojoj Gurđijev govori, to je Sin Boga. I to nije razvijeno u vama. To je promatrač, svjedok, Puruša, izražaj Božje Sile (Shakti), Božja Volja, itd. I to treba da se oslobodi vas, osobe, osjećaja ograničenog “ja” (đavola). Ja ne govorim, kao ni Gurđijev, o vašoj analitičkoj svjesnosti, ili čulnoj svjesnosti koja se “budi” iz kreveta i naizgled je svjesna, prisutna. To nije svjesnost sebe. To je i dalje san. Vi i dalje spavate. To je đavo.
Vaši strahovi, programi, mišljenje, emocije, procesi, osobnost, koncepti, stavovi, itd. TO JE ĐAVO koji ste vi. Kada vidimo njegovu Legiju, kada vidimo njegovu “vojsku” koji su “mala ja” u nama, bude nam mučno, teško, bolno. A najbolnije je to što smo to mi. Ne boli ako to nismo mi. Suočiti, stati oči u oči, sa Đavolom svetih spisa jeste suočiti sa osjećajem sebe, svojim ja, svojom osobom, svojim starim čovjekom. Suočavanje ne znači i rješenje. Suočiti se znači započeti proces ali da li ćete razriješiti to je upitnik. Ono što iskustveno znam jeste da jako mali broj ljudi uspije u tome. Mnogi se koprcaju. Ali ne rješavaju. Nekolicinu koji su uspjeli razriješiti danas nazivamo velikim Majstorima, o njima čitamo i s njima se poistovjećujemo zaboravljajući da mi nismo oni. Mi nikad nećemo biti oni. Oni mogu biti motivatori ali mi nikad nećemo biti oni i njihov život je samo njihov život. Imitacijom tog života nećemo postati KAO oni već će Đavo da nauči kako da glumi njih. I toga je jako puno oko vas. Otvorite oči i pogledajte svoje gurue, svoje instruktore, svoje učitelje, velike i jake linije učenja. To je Đavo koji je naučio kako da igra igru. Oni koji su ga pobijedili stoje sami. Ne oslanjaju se na nikoga. Govore svoju priču, ako uopće i govore.

Stari čovjek ne može da stvori ništa novo. On ne može da popravi a ni da stvori. On imitira stvaranje, on imitira popravku zadržavajući sebe i u stvorenom i u popravljenom.
Svjesnost, koja je Sin Boga Živoga, je ono na čemu morate raditi. To je Novi Čovjek. I kada radite na njemu, kada počnete da ga razvijate, kada ono raste tada je dio iz Biblije o Postanju priča o vama. Dio u kojem Bog udahne život, u kojem razdvaja nebo i zemlju, u kojem stvara u “sedam dana”. Tada Biblija priča priču o vama, o Apostolu koji je krenuo da se budi, o kvalitetama koje ima, o usksnuću, o rađanju, itd. Do tada, sve što radite je glupost i vi pričate gluposti. Pardon, Đavo ih priča. A vi ste Đavo.

Kompletna percepcija treba da se promjeni. Morate vidjeti kada stvara ili popravlja stari čovjek kada je u igri novi čovjek. Jednom morate reći ne, drugom da. Jednog morate osiromašiti drugog obogatiti. Jednog morate žrtvovati caru a drugog Bogu, itd.
Jasno je da ne možete znati šta je stari čovjek dok ga niste upoznali. Vi ste on, ali ga ne poznajete. Upoznati starog čovjeka je savjet iz Delfija. Upoznaj sebe. Drugi savjet iz istog kraja jeste “ničeg previše”. Treći savjet iste ekipe potpisane istim imenom jeste “veži se (poistovjeti se) i sa tobom je završeno (svršeno)”. Ničeg previše znači ne stati ni na jednu stranu. Ne prihvatiti niti jednu istinu. Ne prihvatiti niti jednu krajnost. Ne uzeti ni zlo ni dobro stvarnim niti stati na jednu stranu. Ne poistovjetiti se znate šta znači. Barem bi trebali znati. Ništa od ponuđenog niste vi. Ostati nepoistovjećen je vaš podsvjesni strah. Najgori strah koji imate. Taj strah je Đavo. I on vlada vama. On je vaš gospodar a predstavlja se kao vi, kao ja, kao mi, kao moje, kao sebe, kao osoba. Sloboda ili Oslobođenje o kojem svi maštaju je sloboda od njega, sloboda od ja, sloboda od moje, svoje, osobe, mene, vas. Ali šta je to oslobođeno, slobodno?
To je Sin. To je svjesnost same svjesnosti. To je budnost. To je svijest o sebi bez osjećaja ja ili moje. To je ŽIVI BOG. To niste vi, da se razumijemo. Niti ćete ikada biti vi. Ali to shvaćanje je sljedeći korak, sljedeća stepenica u razvoju. Znam da svi volimo ponavljati te VišeBožje ideje, ali to ponavlja Đavo. “Ja jesam”. “Bog i ja smo jedno”. “Spiritualno biće sa iskustvom čovjeka”. “Ja sam Boginja ili Bog”. Sve to govori Đavo i vi ste njegov sluga. Svjesno ne govori ništa od toga. Svjestan čovjek ne govori takve nebuloze. On može da se igra sa njima, kako bi se igrao sa Đavolom u vama, ali on se samo igra. Vi mislite da je on ozbiljan. To svjesno, to je temelj na kojem morate graditi novog čovjeka. U čemu je razlika, možda se pitate? Šta je to različito od starog čovjeka u novom čovjeku?
Novi Čovjek, to niste vi. Ja vam neću reći šta je on. Jer bih to rekao Đavolu. A Đavo je divan igrač, moćan i snažan lik, veoma lukav. Njegov pečat ili žig s kojim udara je žig Zvijeri. Možete li prepoznati taj pečat ili žig kao sebe? Možete li vidjeti da je žig zvijeri u stvari želje, očekivanja, procesi, misli i emocije, život koji vi vodite upravo sada? Sve što jeste u ovom trenutku, sve što imate, s čim se poistovjećujete to je Žig Zvjeri. A zvjer ste vi. Zvjer je Đavo. Kada date novac za novu torbicu to je žig zvjeri. Kada legnete ispod partnera to je žig zvjeri. Kada se zaljubite to je žig zvjeri. Kada imate teorije, znanja, koncepte to je žig zvjeri jer ne možete doživjeti ništa izvan tog žiga jer ste vi ta zvjer, taj Đavo. To je naše ja, to je moje, to je osoba koja ja jesam, koja vi jeste. Uostalom pročitajte priču koju sam napisao o tome prije par godina. Zove se upravo “Žig zvijeri”.

Upravo, taj žig zvjeri je stari čovjek i njegove navike, njegove misli, njegov monolog u njemu, njegova osuda, pravednost, borba za istinu, težnja ka probuđenju, težnja ka uspjehu u životu i duhovnosti. Stvari nisu sive u tom području, drage moje Zvjeri. One su crne. Vaša duša je Crna i kada mama traži da joj date nešto crno za oprati ponudite i svoju dušu jer i ona je crna. I ona mora da se opere koji put. Jer zaudara. To je duša kojom se dičite, štitite o kojoj govorite ALI JE NIKAD NISTE VIDJELI (doživjeli), nikad je niste osjetili, nikad niste bili u doticaju sa njom. To je naše stvarno ja, naš život ili mi sami.

Možda ćete reći da je ovo poprilično depresivan tekst, ispunjen očajem. Dobro, i želim da budete ispunjeni očajem, ispunjeni depresijom. Ako ne želite to onda idite kod kreatora vaše sudbine, ili kod psihijatra i psihologa, na lajf kouč, na yogicu, na divne tehnike i kurseve prosvjetljenja i nazdravite đavolu, nazdravite zvijeri. Ne kažem da to ne djeluje. Dapače, djeluje. Vidim to i znam to. Đavo je prosvjetljen lik. I jedan od njegovih najjačih trikova je ideja o prosvjetljenju. Duhovnost koju je smislio. Religija koju je stvorio. Ezoterično koje je preuzeo. Boga kojeg je zaposjeo i sada vam ga nabacuje na nos. Vi ste i dalje u grijehu, tj. promašili ste suštinu, cilj. Kao što i sama riječ “grijeh” znači. A otac grijeha je TKO? Sada znate tko je vaš otac. A vi ste njegov sin. To je stari čovjek sa svim onim što on jeste. Nosi moje ime, vaše ime, moje i vaše navike, živi naš život, voli ono što vole mladi i skuplja salvete i šećere iz kafana, ali stvarno.
Njemu se sviđa vaše sviđanje a ne sviđa vaše ne sviđanje. On voli ono što vi volite i mrzi ono što vi mrzite. On širi noge onom čemu volite širiti noge al ih skuplja onom čemu želite da ih skupi (ako još ima takvih žena). On voli da osvoji i prodre u ono što voli da osvoji i prodre i bježi od onog u što ne želi da prodre i osvoji (ako ima takvih muškaraca). Nastavite niz sami.

Dugo vremena je potrebno kako bi čovjek osvijestio ono što on jeste. To je nemilosrdna borba za to sebe. A to sebe je svjesnost sama po sebi, bez identifikacije, to što nazivamo Živim Bogom. Ili Sinom Boga.
S tim ništa nisam rekao o stvaranju Novog Čovjeka. O njegovoj manifestaciji, o njegovim težnjama, o strukturi, itd. Nisam niti namjeravam. Ne smijem, jer zvijeri koje čitaju, đavo koji piše, ne smije o tome ništa znati. Zato se to mora čuvati u tajnosti. Ali ne “tajnosti” na koju svi mislite. Tajnost je biti u toj tajnosti kao temelju. Jer to što je tajno je vaša prava priroda. Iz nje nastaje Novi Čovjek. A na vama je da promislite šta bi to moglo biti.

Iz Novog čovjeka možete imati sve. Novi auto, novu ljubavnicu, novu ženu, novog ljubavnika ili muža, novu kuću, par jahti ako želite. A ne morate ako ne želite. Možete imati novi život, novo ja, novo sebe ako želite, ali ne morate ako ne želite. Jer kada shvatite šta je to novi čovjek, tko je to novi čovjek, možete sve. A da li ćete, to je je do novog čovjeka, ne do vas. No, sve dok stari ne umre i ne možete “naći njegov grob” (a zanimljivo ne možete naći ni grob Mojsija, ni Isusa, ni većine o kojoj sveti spisi govore), postoji opasnost od miješanja i zbog toga morate šta?
Biti budni. Bdjeti. Jer Novi Čovjek je Budan, Bdije. Sve dok se ponovo ne rodi kao Božji Sin ili Sin Živog Boga. A onda, e onda to više niste vi. To više nije Zvijer, nije Đavo. I o tim likovima čitate u Bibliji, Bhagavad Giti, u svim svetim spisima i onim manje svetima. To je ono što “baba yoge” ponavljaju po faceu, to vam pričaju vaši gurui, vaši instruktori, vaši linijski učitelji ali nitko od njih to nema. Time znate tko to priča, jel tako? Znate tko se tome divi, jel tako? Znate tko to želi, jel tako? I da ne budem ciničan već sarkastičan: znate tko ovo piše, jel tako?

Ima puno načina kako doći do Novog Čovjeka. Na štetu nema tko da radi te načine. A oni koji ih pokušavaju raditi obično su stari ljudi, stari čovjek.
Evo dat ću vam jedan mali primjer, jednu malu tehniku, mali način pa tko uspije shvatiti.
Kad god ste u nekoj situaciji, nebitno kojoj – želite kupiti novi Mercedes, novu torbicu, nove cipele, ogovarati nekog, biti pravedni, kuhati ručak, poj… nešto sa strane ili se poj… sa nečim sa strane, itd. – zapitajte se tko je taj koji to želi? Ili probajte vidjeti tko to želi. A onda probajte vidjeti, ako možete, a tada i učiniti kako bi to novi čovjek učinio ili vidio. Prelazna stepenica je kako bi to budan čovjek uradio, vidio, učinio? To je samo prelazna stepenica. Jasno, nemamo ideju novog čovjeka. Jasno, ako vam dam ideju novog čovjeka imitirate ćete je a tada znate tko to radi, jel tako?
Ali za eksperiment možete koristiti ideju novog čovjeka kao budnog čovjeka, kao svjesnog čovjeka, kao bogom obuzetog čovjeka. I ovdje je bitno ODAKLE u vama ili iz ČEGA U VAMA dolazi taj tzv. “novi čovjek”.
Niže od ovoga je MISLITE, ili NAPRAVITE (učinite) ono što stari čovjek ne bi učinio. Tj. ako on želi ogovarati nekog probajte odbaciti tog koji želi ogovarati, biti svjesni sebe ili probati osjetiti šta je to Bog za vas i iz toga vidite situaciju ogovaranja. Isto je sa svim. Jasno je da za ovu vježbicu već treba da imate neko iskustvo o sebi, o svjesnosti, o ne identificiranju, o cijelom učenju. Ako nemate ideju o tome ovu vježbu ne možete izvesti. Jer će je izvesti stari čovjek.
Ili, zamislite da ste netko tko nije taj koji ste sada. Zamislite da ste netko tko je novi, drugačiji, nema te žele, nema te težnje i pogledajte situaciju u kojoj se nalazi.
Ova vježba, kada se da pripremljenom čovjeku, daje čuda. Obično u početku je naivna i glupa. Jer je taj koji ju radi naivan i glup. Ali kasnije ona doživljava inteligenciju. U početku, kada ju damo ljudima, oni je koriste da promjene put kojim voze ili idu na posao, ili kupe neku glupost koju nikad ne bi kupili, itd. To je u početku, dok učite ovu vježbu. Kasnije, to prelazi na unutarnje (na to jako malo njih pređe, obično se zadovolje mijenjanjem puta do posla). Osjetiti nešto što nikad ne bi željeli osjetiti. Pričati iz drugog “ja”. Željeti nešto što vam se ne sviđa. Raditi nešto što nikad ne bi ste radili (ovdje se ograđujem od toga jer svakakve gluposti vam mogu pasti na pamet). Družiti se sa nekim tko vam se ne sviđa. Voditi ljubav ili prosto jebati se sa nekim tko vam je odbojan (da i on ili ona dobiju malo seksa). Čitati ono što vam se ne sviđa i što vam je odbojno. Slušati glazbu koju mrzite. Ugodno ogovarati sa bakicom sa susjednog kata. Ili nešto još gore od ovoga. Recimo, voljeti svoje roditelj, družiti se na kavici i roštilju sa njima, kupiti im poklone, platiti im odmor. Ili ništa od toga ne učiniti ako vam je navika da sve to već radite.
Dublje od ovoga je misliti na drugačiji način, percipirati na drugačiji način, osjećati na drugačiji način, uzeti filozofiju ili učenje koje nije u skladu sa vama, mijenjati raspoloženja, mijenjati emocije, mijenjati koncepte i ideje, itd. Na koji način? Ne znam.
Isto tako dobra vježba za novog čovjeka je NE ZNATI. Ovu sam vježbu davao nekoliko puta i nikad je nitko nije htio odraditi. Svi su jaki na riječima, svi su jaki na obećanjima ali ovu, naivnu, glupu i laku vježbu NITKO nije odradio. Jer da su odradili susreo bi se sa Slobodnim ili Oslobođenim Čovjekom, ali nisam. Susreo sam se sa uplašenim ljudima poslije par dana ove tehnike.
Vježba je veoma jednostavna. Osjećati, znati, percipirati kao netko tko NE ZNA. Iznutra, najbitnije je to “iznutra”, ostati u osjećaju i percepciji NE ZNAM. Znam da svi lajkuju ovo, da svi prepričavaju ovu vježbu ili način ali je NITKO nije odradio. Ne znate šta je dobro, ne znate šta volite, ne znate filozofiju koju inače znate, ne znate Boga, ne znate novog čovjeka, ne znate starog čovjeka, ne znate svoju ženu, svoju djecu, ne znate čitati, ne znate pisati, itd. Kao da NIKAD ništa NISTE znali i NE ZNATE.
Otkrit ću vam strogo čuvanu tajnu ezoteričnih ili ti istinski duhovnih škola. Čovjek koji je Budan, koji je Probuđen NE ZNA. Toliko dobro ne zna da ne zna ni da je budan ni da je probuđen ni da je on Sin Božji.
On ne zna teorije i filozofije. On ne zna tehnike i načine. On ne zna vas i ako imate osjećaj da kada vas gleda da gleda u srž vas, da vas zna. Da, zna vas kao NE ZNAM. I to što vidite u njegovim očima je KRISTALIZIRANO ne znam. Zato se toga i bojite kada to vidite u njihovim očima.
Znam (fuck, nisam budan čovjek) da se bojite da stvarno nećete znati nešto u svakodnevnom životu. Da ćete postati budala, glupak ako ovu vježbu odradite. I to je strah starog čovjeka. To je strah Zvijeri, Đavola.
Vaša cijela suština vas treba postati NE ZNAM.
Želite li probudit se, ovo je jako brz način. Jasno, ne savjetujem vam da ga sami radite bez čovjeka koji zna šta će se sve dešavati. Jer će vam on trebati. Kao i svaki dobar farmaceut mogu da kažem slijedeće:
“Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i neželjenim dejstvima na tehniku posavjetujte se sa učiteljem ili guruom.”
Samostalni eksperimenti obično vas odvedu do najbliže bolnice ili ludnice.

Ako je vrijeme koje ste odredili manje od “cijeli život” najbolje je da ne krećete sa Radom na Sebi, ili suočavanjem sa Đavolom. Budite duhovni, budite instruktor yoge, tantre ili čega već. Citirajte svete spise. Glumite vjernika i učenika, ali ne dirajte ovo o čemu govorim. Rekao sam “cijeli život” a u stvarnosti je to nekoliko života, pod uvjetom da takvo što postoji.

Oglasi