Bhaerava faceVječna tema kojoj se daje puno prostora u svim duhovnim učenjima jeste ideja ili činjenica zla i dobra. Suprotstaviti se zlu ili ne? Kako se postaviti u odnosu na zlo, nešto loše, na nedostatak dobra, nepravde, itd.?
Problem sa bilo kojim odgovorom jeste onaj kojem se daje odgovor. Drugi problem je nivo sa kojeg se daje odgovor. Treći problem jeste nemoć da se razumije zlo, loše, nepravda, pravednost. Ne da se shvati, iako je shvaćanje prva stepenica, već da se razumije šta je to zlo, šta je to dobro, šta je to nepravda. Koncepti zla (nepravde, ne dobrote, nečeg lošeg) su koncepti. Činjenice zla su činjenice, tj. zlo ili nešto loše je sve što nije podržavajuće, afirmirajuće, opće dobro, što nanosi bol, patnju, stradanje. I već sa ovom definicijom ulazimo u zonu sumraka u kojoj niti jedna definicija ne može do kraja obrazložiti neko određeno ili neodređeno zlo ili ono što nazivamo lošim.

Loše je sve što nas udaljava od nas samih; Zlo je sve što ne podržava božanski, kozmički tok; Zlo je sve što uništava ljudsko, dobro; Loše i zlo je sve što nanosi bol i patnju; i tako dalje. Time shvaćamo da odgovor u nekoj pisanoj formi ili činjeničnoj formi ne postoji. Jer lepeza lošeg i zla je previše široka, u nekim slučajevima previše subjektivna, a u nekim drugim slučajevima može da se definira kao objektivno, tj. isto ili slično za sve.
Ako sada odbacim pokušaj definiranja zla ili lošeg, jer na neki način svi “znamo” šta je to, i time već to “znanje” je upitno ali zanemarimo to za sada, novo pitanje koje se nameće jeste kako se oduprijeti zlu, lošem? Pitanje koje sam sebi postavio bilo je kako reagirati, ali pravilno reagirati, na ideju, koncept, činjenicu zla ili lošeg? Time, to je značilo da ideja odupiranja više nije bila podržana u meni jer sam vidio da odupiranje često puta postaje gore od zla koje nam je naneseno, nepravde koju osjećamo. Znajući osnovne mehanizme naše osobnosti i identifikacije postavlja se pitanje da li ja ili mi znamo šta je to, suštinski, zlo i da li uopće znamo kako na to odgovoriti?
Ne oduprijeti se, ne agresijom odgovoriti, ne koristiti upravo ono što tzv. zlo koristi u svojoj srži već koristiti nešto drugačije razine, nešto izvan same razine zla ili lošeg. Jasno, već prvim korakom imamo problem koji je nerazrješiv. To je pojam samog zla, ili pojam samog lošeg, bio taj pojam objektivan ili subjektivan.
“Ono što je za nekog loše to je za nekog dobro, ono što je za nekog dobro to je za nekog loše” – jedna od poznatih izreka ili pojašnjenja dobra i zla.
U Radu ćemo reći da je zlo i loše sva naša nesvjesnost. I time smo zatvorili usta bilo kome tko pokušava da na svoj način, uvijek u odnosu na sebe i svoju osobnu subjektivnost, definira ili nametne pojam zla. Reći ćemo da je svaka identifikacija zlo. Da je svaka negativna emocija, negativna misao zlo. Da je svaka vitalna kretnja vezivanja zlo (to je ono što mnogi nazivaju emocijama). Reći ćemo da je laganje put do zla. Reći ćemo da je nedostatak motivacije i cilja put do zla, itd. I kroz to ćemo ukazati gdje leži najveći problem zla, lošeg, bolnog, patničkog, nepravednog. I to će razumjeti ili će se u istraživanje toga upustiti jako mali broj ljudi, čak i ljudi u Radu jer većina, kao i većina izvan Rada, stvari prihvaćaju tako kako su rečene bez da ih provjere, ispitaju, uvjere se u izrečeno, ili upoznaju sami za sebe (porazmisle, dožive, osjete, itd.). Mnogo je tomova knjiga napisano na temu zla i dobra ali nijedan od tih redaka u svim tim knjigama nije umanjio zlo niti povećao dobro.
Oni, pojedinci, koji su u tome uspjeli na našu štetu nisu rekli ništa više od onog što inače govore.
“Ne opirite se zlu.”
I, naravno, kao to inače biva, to je postalo puka filozofija dobra u tzv. duhovnim krugovima u kojima praktično nesvjesni ljudi (zlo, loše, nepravda) pokušavaju jedan drugom pokazati koliko su duhovno napredovali ponavljanjem postulata koji im se sviđaju jer podržavaju osobnu sliku o sebi i sliku koju žele da drugi o njima imaju. Drugim riječima, svi to radimo. Ali kada je u pitanju UPOTREBA ove ideje ne opiranja zlu, činjenju dobra, i slično, to radi jako mali broj ljudi i to pretežno ne oni koji će o tome raspravljati u duhovnim krugovima. Oni jako rijetko išta rade osim glume duhovnosti. Baš kao što su vjernici “sveti” u crkvama a izvan crkve su čisto zlo (čast izuzetcima).
Ezoterično učenje udara u srž. Zlo si ti. Nepravda si ti. Bol si ti sam. Patnja si ti. Ili ako to želi malo ublažiti reći će da je identifikacija, laganje, lažna patnja, fantazija, negativna emocija, vezanost, želja, itd., sama suština zla ili nepravde ili patnje. Oni koji su to provjerili su se uvjerili u to. I znaju šta je misli pod tim. Ostali ovo izbjegavaju vraćajući se na vikend filozofiju u kojoj se zatvaraju od bilo čega što bi moglo narušiti njihovu sliku o sebi (to je ego kojeg vole spominjati).

“Ne opiri se zlu.”
Osim divnog načina da se prikažemo duhovnim i punim razumijevanja ova ideja se jako rijetko koristi. Rado ćemo citirati nekog tko nam je to rekao iako je upitno da li je i on sam razumio šta ova ideja znači. Osobno, probao sam je i radim sa njom i ne mogu reći da je jednostavno. Ali čini je jednostavnim razumijevanje koje u pozadini stoji. Jasno, moja prva reakcija, još uvijek se javlja, jeste reakcija u klasičnom smislu te riječi. Oduprijeti se, reagirati na zlo, nepravdu, nešto loše. A to uključuje i agresiju, i koncept dobra ili šta bi to trebalo da bude a šta ne, osjećaj ugroženosti, osjećaj patnje i bola, itd., kako osobno tako i u odnosu na druge iako u biti drugi ne postoji i time se vraćam na početak. Čak i onda kada štitim druge ja u biti projiciram vlastitu bol i patnju na njih, tj. kroz to prepoznajem i kroz to na kraju i reagiram. Zbog sposobnosti da se poistovjetimo s drugima, ovo nije suosjećanje da se razumijemo, mi prepoznajemo loše koje se dešava drugom i zbog sebe samih reagiramo na to loše. Jer se lako postavimo u položaj tog čovjeka ili bića koje pati, prema kojem nešto ili netko nije bio pravedan i slično. Ali naša reakcija je UVIJEK SAMO U ODNOSU NA NAS – u ovom slučaju projekcija da se i mi, kao što smo i bili, možemo naći u toj situaciju ili projekcija vlastita osjećaja kako izgleda biti povrijeđen, patiti, kako izgleda kada boli. I to nas vraća ponovo na srž problema. Zlo je mi, ja, ti. Šta to znači?
Pojašnjenje značenja će dovesti ponovo do onog što sam napisao o identifikaciji, laganju, fantaziji, projekciji, očekivanju, negativnim emocijama i mislima, itd., a sve to je MI, JA, TI. A bilo koja teorija ili filozofija o ovome što sam napisao neće dati rezultat osim vašeg osobnog uvida i osobnog znanja, zato i neću teoretizirati o tome već ću pustiti vas da sami zaključite.

Doći do nivoa gdje prestaje opiranje i ulazimo u zonu ili nivo ne opiranja znači da ste se duboko u sebi promijenili. Ako te promjene nema nikakva teorija ili duhovno znanje vam u tome neće pomoći osim što će dovesti do pogrešne kristalizacije svijesti i bića. Ne opiranje mora biti vaše stanje, vi sami i tek tada ćete shvatiti, naposljetku možda i razumjeti, šta znači NE OPIRATI se zlu, patnji, bolu, nepravdi.
Reći da će opiranje stvoriti jači zamah, dodatno zagrijati ono što se opire a da vi nemate iskustvo toga i ne znate šta to znači, bilo bi neozbiljno, neodgovorno, a s druge strane rasipanje znanja na one koji samo žele da čitaju i dobro se provode na večerima kirtana, zajedničkim meditacijama na ne opiranje zlu, ili u prodaji slike o sebi i to sve zarad polariteta parenja.

Ne opirati se nečemu znači propustiti to kroz sebe. I eto nas ponovo u zoni sumraka, ali ćemo je sada zanemariti. Propustiti nešto kroz sebe znači ne opirati se tome ali i znati da nam to ne može ništa, čak i ona ako to dovede do smrti. To je promjena percepcije, to je budnost, to je znanje o oslobođenju ili neki to zovu i samo spoznaja. Kada se opiremo nekom bolu u sebi taj bol se pojačava. Ako na trenutak zaboravimo na njega, usmjerimo se na nešto drugo, uđemo u neko maštanje, ili čak i san, bol kao da se smanjuje, kao da nestaje. No, zaključak će biti da bol nije nestao ali se naša percepcija bola promijenila i to je tzv. “činjenica” kojom će svaki pošten ateista pokušati da nas porazi ili koju će svaki pošten duhovnjak koji ne želi da se složi sa vama upotrijebiti kao kontra argument u diskusiji, naravno i on je spavač kao i vi, zlo sam po sebi i time čini ono što je njegova priroda.
Da, bol neće nestati. Dočekat će vas kad se vratite u svoju svakodnevnu percepciju i tu je ključ cijelog problema. Vaša ili naša percepcija bola, patnje, zla, lošeg. Ali ako percepciju razumijete samo kao viđenje ili percipiranje nečeg tada imate novi sloj problema, tj. zla. Jer naša svakodnevna percepcija je u stvari suština opiranja.
Da se odmah razumijemo, neću vam dati rješenje ovog. Ne zato što ne mogu ili ne znam i ne zato što to ne radi već što većina nije zaslužila da to dobije, i da to je moje zlo koje vam ne daje odgovor do kraja. Zaslužiti znači ne samo pročitati već raditi to. Ako želite raditi to, znate gdje me možete naći pa možemo dublje popričati o ovome.

Naša percepcija je otpor. Naša temeljna sila kreacije je tamah ili otpor. Time naša percepcija, znanje, identitet je otpor i tu je cijeli ključ. Ne opirati se znači promijeniti percepciju, promijeniti temelju silu ili gunu. Promijeniti viđenje, razumjeti sebe na drugačiji način, doživjeti sebe nečim drugačijim od svakodnevnog. Ako smo razumjeli da naše svakodnevno koje smo toliko dugo živjeli nije dovelo do ničeg višeg ili većeg od ovog sada, onda ovo nije problem. No, iskustvo mi govori da mnogi koji rade na sebi još nisu dovoljno patili, osjećali zlo, bili u bolu kako bi prekinuli da se poistovjećuju s tim što je prvi korak u cijeloj ideji razrješenja zla.
Netko će vam reći da zlo, praktički, ne postoji. U pravu je. I ništa vam neće biti lakše od toga osim što ćete biti veoma duhovni, baš kao i oni koji vam kažu da vrijeme ne postoji prije no što požure na sastanak sa seksualno privlačnim partnerom jer kasne. Te neke stvari, kao svrab među nogama, jako brzo pokažu šta je puka filozofija koja kruži među duhovnim krugovima.
Zlo ne postoji, naravno. Kao što ne postoji ni dobro. (Ovo drugo vam ne žele reći jer tada bi sami sebe porazili). Jer čim postoji koncept zla postoji i koncept dobra,  i obrnuto.
Ne opirati se zlu je praktičan tehnika i traži praktičnu upotrebu. Probajte.
To ne znači da neće biti grča u stomaku, da neće biti straha, da neće biti pravednika u vama. Dapače, svi će oni da izađu da megdan sa zlom. I kroz to ćete vidjeti da upravo oni su prvi pomagači, vjerni pratioci svakog zla, nepravde, lošeg stanja. Ti najpravedniji i najvrjedniji zaštitnici, tj. vi sami, su najveći pomagači zla, nepravde, bola.

Postoji mnogo načina rješenja zla. Ali osnovni način je prestanak opiranja zlu. To je temelj svijesti kroz koji svi ostali načini počinju da rade svoj posao, kroz koji spuštate mnogo veće Sile koje djeluju protiv zla ili nepravde, ili kroz koje se izvlačite iz zla i nepravde. Pustiti se, doživjeti ga i prestati da ga se bojimo, to je jedan od osnovnih koraka. Samo tada možete upotrijebiti načine kako da razriješite nešto što je zlo, nepravedno, bolno. I ovo osobno znam.
Kao što rekoh radim to i to radi. Kada ne radi, a desi se, uvidim da nisam ni želio da to odradim i da je u meni, negdje u pozadini bilo nešto što ne želi da se izvuče iz toga, što temeljno uživa u tom bolu, zlu, nepravdi. Osobno kažem, “volim to” ili ako me netko pita o čemu se radi, zašto ne može nešto riješiti a naizgled se trudi da riješi kažem mu da on to “voli”. I većina me odmah ne razumiju. Tek kada malo popričamo o tome i oni sami zaključe “volim to”. I to je jedna od najvećih prepreka rješavanju zla i patnje ili bola i lošeg.
VOLITE TO. Vi, mi VOLIMO opiranje, volimo to što ono daje jer kroz to dobivamo osobni značaj, vrijednost, moć, snagu, izazivamo svoje sposobnosti, slika o sebi raste i razvija se, postajemo netko i nešto jer se odupiremo zlu (tj. konceptu zla kojeg gajimo). I eto nas ponovo na početku. Vi (mi) ste zlo. Ili blaže rečeno zlo je vaša identifikacija, vaša agresija, vaša mržnja zla, vaša borba protiv zla, vi sami.

Jasno je da ovo ne želite čuti. Jer je jasno da svi živite sliku o sebi. Jasno je da ste identificirani, jasno je da ste duhovni ratnik u borbi protiv imaginarne ne duhovne tame, itd. Svi smo mi sve i svašta i u tom “sve i svašta” ako ne postoji suprotnost ne možemo da se izrazimo. Tu je još jedan uzročnik svake patnje i zla. Bez da znamo sebe, tj. da smo se upoznali – upoznali sve što u sebi imamo, načinu na koji to radi, izražava se i slično – ne možemo krenuti u razrješenje bilo kojeg problema s kojim se susrećemo. Tako ni sa činjenicom zla ili patnje ili bola.
Kada uvidimo što je to u nama što čini zlo, ili čini patnju sebi i drugima, uviđamo da nitko od nas nije oslobođen tog dijela i da je veliki napredak na unutarnjem planu osloboditi se utjecaja dijela koji nas gura ka patnji, zlu ili nečem lošem. S naglaskom da svatko za sebe treba to da zna jer ono što ja osobno smatram patnjom za nekog je to zadovoljstvo. Znam mnogo ljudi kojima patnja pričinjava zadovoljstvo jer osnovnu sliku o sebi grade kroz patnju. Kada nemaju patnju oni je prosto prizivaju, ili agresivno napadaju i optužuju sve oko sebe kako bi dobili reakciju i, opet dobrovoljno sa prikrivenom željom, osjetili sebe kao paćenika, kao nekog nad kim se vrši nepravda ili nešto loše.
Taj dio možemo nazvati kako želimo. On u sebi uključuje i stavove i koncepte i ideje zla i patnje ali i kemijsku ovisnost tijela i uma koji kroz te kemijske reakcije dobiva dozu supstance o kojoj je ovisno. Isto je i sa ljudima koji osjećaju bol. Znam to osobno. A danas imamo niz alternativnih i zvaničnih istraživanja koja potvrđuju ovu  činjenicu o tijelu i umu kojem gospodari tijelo te o njihovoj ovisnosti o supstanci koju proizvode bolom, patnjom, bolešću. U ovom svemu najgora stvar, koja se uporno ponavlja, jeste razdvajanje nauka, razdvajanje istraživanja, sukobi među raznim naučnim krugovima ili manje naučnim krugovima koji nas ponovo vraćaju ili nam ponovo pokazuju našu tendenciju ka borbi, patnji, bolu, sukobu, agresivnosti, itd. I opet dolazimo do istog. Sva patnja, zlo, loše SMO MI sami. To “mi sami” jeste u stvari naš karakter, naša osobnost izgrađena od kontradiktornih elemenata, kontradiktornih “volja” ili malih “ja” koji gospodare cjelinom čovjeka. I to je ovo što nazivam “mi sami”. Uvidjeti to, promatrati sebe, upoznati sebe, suočiti se sa projekcijama o sebi i svijetu izgleda teže doli stvoriti novu civilizaciju na istim temeljima koji će naposljetku dovesti do propasti iste kao i svake prethodne civilizacije.

Još se jedan kontra argument čuje kada se dotaknemo ideje “ne opiranja zlu”. A to je da čovjek mora da spriječi zlo, povredu drugog, povredu ljudskih prava a ne samo da pasivno gleda kako netko tko ne zna ili ne slijedi ovu ideju ne opiranja zlu čini zlo drugima. To ukazuje upravo na opravdanje koje ćemo radi upotrijebiti kako bi zaštitili svoju ideju, idealizaciju ili sliku o sebi. Nitko u ovoj ideji nije rekao da onaj koji se ne opire zlu ne treba da jasno kaže šta misli, da ne treba da reagira, da spriječi zlo. Dapače, cijela tantrička nauka govori o tome da se zlo ne treba trpjeti, niti se ne treba okretati glava od zla ili patnje ili nepravde, da se treba jasno postaviti čak i fizički reagirati ako je to potrebno. Ali kao i sve drugo i ovo se razumije na pogrešan način i mnogi “tantrici” su “tantrici” samo zato što to povlađuje njihovoj slici o sebi, idealizaciji sebe, njihovim konceptima i stavovima zbog kojih su i izabrali da budu tzv. “tantrici” a imate ih jako puno u svim sferama interesa. To su isti duhovni ljudi koji “znaju” da su oni svijest ali zato rado rašire noge, naguze platno u liku žene na koju projiciraju “soulmate”, meditiraju na mir dok mrze svoju ženu ili muža i čine sve da mu zagorčavaju život ili tuku i maltretiraju svoju roditelje (znam dosta takvih instruktora raznih yoga i tantri), itd. Ukratko to su retardi koji duhovnost koriste za svoje zlo i takvih je većina oko nas iako se rado deklariraju kao duhovni, božanski, religiozni, tantrici, yogiji, meditanti, vjernici, bhakte, itd.
I pored svih ovih “tehnika”, stilova, duhovno-religioznih bajki koji se pojavljuju oko nas u današnje vrijeme i pored svih ovih brzopoteznih kursova samopomoći i intenziva prosvjetljenja i dalje vlada temeljno nerazumijevanje duhovnih istina, činjenica, ideja.
Ne opirati se zlu ne znači fizički sjediti ili stajati sa strane te gledati kako netko nekog ubija, masakrira, maltretira. Dapače, to nekad znači i veoma oštru reakciju. Ne opirati se zlu JE UNUTARNJE STANJE SVIJESTI. A kad kažem “svijesti” nisam odvojio od toga emocije, vitalno, umno, fizičku svijet, instinktivnu, seksualnu već dapače, sve je to DIO JEDNE svijesti koju nazivate SOBOM. Ali čak i kada fizički reagirate na zlo to ne mora značiti da se unutar sebe opirete zlu. Dapače, to može biti izrazito svjesno, snažno, prodorno, moćno, silovito. I to sam sreo nekoliko puta u nekim tantričkim školama. Čak sam u nekoliko navrata pokazao ljudima s kojima radim kako izgleda kada se ta silina spusti u tijelo a u sebi nema agresije ili namjere koja vodi ubistvu. Vitalna silina je često puta samo čista agresija potpomognuta nizom faktora, uvjerenja, stavova. Ali postoji silina koja dolazi iz višeg stanja svijesti koja preuzima nesvjesni vital i koristi ga za svoju svrhu i snažnija je i moćnija od bilo koje vitalne siline ili agresije. Ali ona se zadobiva tek kada odbacite vitalnu agresiju, tek kada odbacite opiranje zlu. Jasno je da većina nema blage veze o tome što ovdje piše o tome. Jer niti duhovnost, niti religija, niti većina škola ezoteričnog puta nisu pokazale ili ukazale na to što ovdje govorim. Svjesna Sila, Sila Višeg ili Božanskog je mnogo silovitija od bilo koje vitalne agresije ili reakcije. Ono što su nam tzv. duhovni ljudi pokazali kao i njihovi autoritetu nije ništa drugo do prikrivena vitalna agresija ili silina podržana manipulacijom prikrivenom idejom o Bogu i prosvjetljenju.
Čovjek koji spava ne može prepoznati Silinu Višeg kada se manifestira jer on je ne može doživjeti izvan svojih filtera, umova i nivoa svijesti na kojem se nalazi. Kada takav čovjek vidi Silinu duhovnih divova iz povijesti o kojima smo čitali on potvrdi svoju agresiju. Ne Silinu Višeg, Božanskog. Čak ta ideja o tome da Božansko može biti veoma Silovito i nemilosrdno mljetava duhovnost i religija ne poznaje iako ima podosta primjera o tome. Ograničen um ne može vidjeti ništa osim svog ograničenja kojim gleda. Veoma jasno i precizno rečeno.

Ne opirati se zlu znači prestati u sebi stvarati koncepte, ideje, stavove, mišljenja, emotivne reakcije koje se mehanički javljaju jer su genetski utisnute u nas, društvom utisnute u nas, odgojem utisnute u nas. Strah od ne opiranja se javlja jer mala i jadna osoba u svakom od nas, tj. naš karakter i slika o sebi se boji da će izgubiti sebe ako se ne opire. Izgubiti sebe ne možete. Prvo jer sebe nikad niste ni imali. Drugo jer sebe na koje se misli je mnogo više od osobe, tijela i uma. Ono što se opire zlu je upravo uzročnik zla u nama. Neosviještenost, nesvjesnost, san, osoba, koncepti koje imamo, ograničenje koje jesmo. Ne opirati se ne znači ne imati sebe, ili izgubiti sebe ako ste već zadobili to famozno “sebe”. To znači propustiti kroz to famozno sebe utisak, utjecaj, doživljaj ali ne dopustiti maskaradi lažnih “sebe” da odrede šta ćete vi učiniti, da reagiraju umjesto vas, već pustiti prolazak, doživjeti, osjetiti i izvan tog utjecaja učiniti AKCIJU. Pazite, rekao sam “AKCIJU” a to je nešto što je jako teško, skoro nemoguće. Ne želim ulaziti u dijelove učenja koja sam već pojašnjavao i ponovo pojašnjavati šta to znači, potražite sami. Nema ništa opasnije od čovjeka koji može da ČINI, čovjeka koji zna kako da DJELUJE ili čini AKCIJU. Vjerujem da niste sreli takve ljude, ili ako ste sreli onda znate kako to izgleda. Ja osobno sam sreo te ljude i znam kako to izgleda. Nema tog zla koje se neće skloniti sa puta takvom čovjeku. Iako, na nesreću, mnogi takvi ljudi su ubijeni i uništeni. Jer zlo ima tendenciju da su u svrhu sveopćeg dobra udruži i uništi ono čega se boji.
Drugi problem je u tome što je jako malo ljudi probalo da se ne opire zlu i da ostane postojano iza reakcije jer sami ne razumiju ovu ideju do kraja. Kada sam bio učenik u jednoj tantričkoj školi rečeno mi je “da je ideja najjače oruđe u univerzumu u rukama onog koji zna kako da je koristi”. Naravno, pod idejom mislimo na intelektualnu konstrukciju ili neku kreativnu konstrukciju. Ali ideja nije samo to, to je začetak ideje. Ideja je cjelina ako znate kako da je koristite. Sa idejom možete raditi čuda. Ali ona mora postati kemijska reakcija vašeg tijela. Samo tada čini čuda. A to znači da tome prethodi velik, dugotrajan, snažan Rad na sebi. Isto je i sa ovom idejom “ne opiranja zlu”.
Iako se mnogi diče znanjem o svijesti ja osobno nisam vidio da znaju da to upotrijebe i time sam podozriv prema onom s čim se diče. Koliko vidim diče se tom idejom samo kako bi “zavirili ispod suknje” i ništa više (ili stavile ruku u hlače) to je činjenica. Svi ćemo reći da je uzrok svega sama svijest. Ali malo je nas koji će to razumjeti. Ako je uzrok svega, a time i patnje i zla i bola sama svijesti zašto je onda ne upotrijebimo? Meni je jasno zašto. Jasno mi je da somnambulista ne može upotrijebiti ovu ideju i znanje jer mora da se promijeni. Time, koliko mi se čini, bit će još puno zla, bola, patnje oko nas. Žalosno je da oni koji se kite duhovnošću, oni koji bi trebali biti predvodnici evolucije žele samo biti netko i nešto, osigurati svoje dupe, dobiti komad mesa dole a gore brokuli i to je sve što je njihova duhovnost.

Jasno je da površna upotreba ove ideje neće dati rezultat. Time to govori da nismo u sebi razumjeli, nismo je doživjeli, ne znamo kako da je doživimo. Jasno je da doživjeti to znači raditi na sebi i oznojiti se od tog Rada. Zapamtite SVJESNO ZLO NE POSTOJI. Ako je nešto loše SVJESNO onda to više nije loše niti zlo i ima svoj razlog zašto to radi, zašto se naizgled izražava kao loše ili zlo. A s druge strane, ne dao nam Bog da se desi neki takav čovjek u našoj blizini. Jer njegova milost nije uopće milostiva za nas, nimalo ljubavna dok je u stvarnosti to srž milosti i ljubavi. Čovjek OBUZET BOGOM je nešto najopasnije za nas, nesvjesne ljude. Ovu riječ “Bogom” možete zamijeniti s nekom drugom: obuzet Stvarnošću, obuzet Duhom, obuzet Silom, obuzet Ljubavlju, obuzet Sviješću. Ali znam, vama pričinjava problem riječ “obuzet”. To je ono što ne možete razumjeti jer koncept “obuzetosti” vam nije jasan i ukazuje na nešto drugo od ovog na što ovdje ukazujem. Biti obuzet nečim ima dva kraja: nesvjesnu obuzetost koju znate i dobro poznajete i SVJESNU obuzetost koju ne poznajete i time sam koncept “obuzetosti” je negativan ili zlo. Vidite koliko smo uvjetovani?
Biti obuzet znači biti sjedinjen, biti ispunjen, biti prožet svojom Prirodom, svojom Sviješću, svojom Silom, svojim Bogom ili Božanstvom, itd. Čovjek obuzet svjesnošću će da sija, da zrači, da bude magnetičan, snažan, prožet sviješću, itd. Kada smo obuzeti nesvjesnim, ili ljutnjom znamo šta to znači. Iako imamo dojam da smo to mi to nismo mi. To je ljutnja koja nam kaže “to si ti”. Na osnovu toga i nečeg sličnog – recimo fundamentalizma, opsjednutosti nečim, itd. – stvorili smo sliku ili simbol riječi “obuzet” u negativnom karakteru.

Da se vratim na brzinu na temu.
Ne opirati se, kao što sam rekao, je propustiti kroz sebe, ne imati suprotan koncept ili stav, ne pustiti vitalu da odredi reakciju, ne reagirati već ostati prisutan, otvoren, slobodan, svjestan, ne dodirnut (još jedna zbunjujuća riječ) onim ispred vas ili u vama ali jasne percepcije, jasne svjesnosti, jasne snage u vama koja obuhvata to što je problem, što je patnja, što je bol, što je zlo i djeluje u odnosu na njega snažno, prodorno, svjesno, silovito samom sviješću (prisutnošću sebe) na prvom mjestu a to znači stanjem a tek onda fizički u skladu sa sviješću ili stanjem bez vitalne agresije već sa svjesnom silom, probuđenom silom. Ovo traži dugotrajan rad, a to je gospodo evolucija.

Ako mislite da trebate reagirati na zlo, slobodno ali budite svjesni da niste drugačiji od zla na koji reagirate. Vi ste isto to zlo samo drugačijeg koncepta i stava. Ako mislite da treba da se borite protiv nepravde sjetite se da ste i vi isto tako nepravda ali drugačijeg koncepta i stava. Dva teoretski različita dobra čine jedno praktično ili činjenično zlo. A s druge strane nesvjesno ne može biti dobro time sam rekao da naizgled dobro, nesvjesno dobro ne postoji i ne može biti nazvano “dobrim” i potvrdio da je to nesvjesno dobro u stvari srž zla.
Svjestan čovjek nije u sukobu sa okolinom, ali okolina može biti u sukobu sa njim. Time on je slobodan od iste ali okolina od njega nije sve dok ga ne uništi i ne napravi religiju od njega s ciljem manipulacije s drugima.
U ezoteričnim učenjima svih razina postoji niz načina, učenja, ili kako bi neki rekli “tehnika” koje su jače od svog zla i koje čovjeku daju znanje i sposobnost pod određenim uvjetima. Obično, ako to ne radi to je zato što čovjek ne vjeruje u njih, nije ih probao, lako potpada pod utjecaj starog, lijen je, inertan je, voli svoje zlo i patnju, itd.
Ne opirati se bilo čemu je početak čuda. Početak svjesne snage, svjesne Sile, svjesne moći, svjesne Ljubavi, Svjesnog Božanskog. To je naučiti kako činiti AKCIJU, DJELOVATI, ČINITI. To je biti oruđe u rukama Stvarnosti – Boga, Brahmana, Sile, Shakti, Shive ili čega već. A to je vaša priroda.
Ne opirati se, jer to što ste u prirodi nema potreba da se opire jer to je uzročnik svog postojanja. Ono djeluje i čini, svjesno, s namjerom, nesputano. Doći do toga to je biti budan, biti probuđen, biti novi čovjek, Božansko Biće, Svjesno Biće, Svjesna Duša, itd., itd.

Oglasi