Self-AwarenessOvo čitate na vlastitu odgovornost. Nemojte čitati ako imate pametnija posla. Pogledati što piše ka vrhu Bloga.

Osnovna težnja svakog čovjeka jeste da se nalazi u uravnoteženom stanju. Nebitno je kako on sebi predstavlja uravnoteženo stanje, niti šta to njemu znači, ali svaki čovjek teži ravnoteži. Težnja ka ravnoteži dolazi iz sila koje kreiraju cijeli univerzum, a time i čovjeka, i namjere, ili centralne težnje ka vraćanju prvobitne ravnoteže koje ja postojala prije samog impulsa kreiranja, impulsa stvaranja, izražavanja. Svaka sila teži svojoj ravnoteži ili ravnoteži pod-sila unutar određene sile ili gune. U manifestaciji sila kada one rade zajednički ili mogu reći pod pritiskom svoje prirode svaka od njih zadužena je za neki aspekt stvaranja. Svaka daje određeno stanje ili pod stanje i ostale dvije sile koriste stanje prethodne, tj. drugim riječima sve tri sile koriste produkte jedna od druge, koriste aspekte svake sile u svom radu.

Čovjek je složena struktura sila i umova. Njegovih pet umova ujedinjenih u tzv. um – intelektualni, vitalni, fizički, instinktivni i seksualni um – u jednostavnom prikazu mogu se iskazati kao tri gune svakog uma u specifičnim rasporedima djelovanja, ali i specifičnim razinama djelovanja. Svaki od tih umova ima i svoje pod umove i svaki pod um ima svoja tri pod uma. Unutar svake te podijele postoje tri sile ili gune koje kreiraju, ili omogućavaju rad i postojanje svakog dijela uma ili njegovih pod dijelova. Takozvana svijest pod nazivom um operativna je zbog svakog dijela umova koji sudjeluju u zajedničkom radu i kombinaciji ili središnjem izražaju zajedničkih interesa u organizmu. Ali svaki od umova kao i njegovi pod umovi teže svom osobnom interesu kao i nametanju tog interesa samoj cjelovitoj strukturi, tj. čovjeku kao središnjem izražaju uma, tijela i duše. Ono što te umove drži skupa, ili ono što omogućava da postoji taj središnji izražaj mogli bi nazvati pod program ili program ili samskara ili karmički izražaj, i slično. To daje središnji izražaj umova u jednom umu ili čovjeku te naizgled svaki um i pod um radi u istom interesnom cilju cjeline čovjeka. Koliko je taj središnji izražaj razvijen, zreo, sazrio, to je veliko pitanje ali sam on sa svakim svojim umom koji, naizgled, surađuje sa tim središnjim izražajem biva u skladu sa cjelinom. Tj. dio i cjelina su usklađeni. Sada ne ulazimo u to koliko, kako, zašto ili da li je to dovoljno, ima li bolje, kako se u to uklapa unutarnja evolucija, itd. Oni rade usklađeno. Ukoliko težimo nečemu, recimo unutarnjoj evoluciji, umovi ispadaju iz sklada razine na kojoj su manifestirani ili razine koju manifestiraju, dolazi do sukoba ili konflikata umova, novih ideja, sredine u kojoj se nalaze, životnih i tzv. duhovnih interesa, itd. Oni ispadaju iz ravnoteže ili sklada i ulaze u konflikt. Konflikt je obilježje dvije ili više različitih težnji u čovjeku, ali i okolini, drugima, između ciljeva života i ciljeva unutarnje težnje, itd. Konflikt ne postoji u ujedinjenom stanju, u stanju ravnoteže. Konflikt je odraz prirode guna koje su ispale iz ravnoteže i teže ponovnom vraćanju u istu. Gune ne znaju šta je to duhovno, šta je to fizičko, šta je to umno, intelektualno ili šta već. One samo poznaju ravnotežu i neravnotežu kroz aspekt koji sama guna u tom trojstvu guna predstavlja. S druge strane ravnoteža može nastati i zbog dominacije određenih kombinacija guna, ili zbog dominacije jedne gune, ili zbog dominacije triju guna jednog uma, ili čak pod uma, itd. Sada neću ulaziti u to. Zapamtite da je konflikt tu jer gune teže ravnoteži. A ravnotežu mogu postići na nekoliko različitih načina. Također zapamtite da u skladu sa čovjekom i njegovim umovima postoji nekoliko redova trijada guna u svakom umu, pod umu, i pod pod umu. A onda zapamtite da vaš cilj kojem težite, želite stići, nešto postići unosi novu neravnotežu među postojeće gune i to čini novu cjelinu ili novu trijadu guna. U toj novoj trijadi svaka guna teži izražaju svoje prirode i teži da ona bude uravnotežujuća guna. Novi izražaj guna ne mijenja ništa u postojećem stanju osim što unosi novu neravnotežu nazvanu cilj, težnja, namjera, postignuće, zadovoljenje, ispunjenje želje, itd. Svaka od te tri nove gune u novoj trijadi nosi svoju karakteristiku. I svaka karakteristika ima iza sebe svoje gune, pod gune, itd., koje teže da pojačaju tu karakteristiku i da ta karakteristika bude u dominaciji nad drugim karakteristikama. To možemo nazvati biološkim, umnim, psihičkim, vitalnim ili nekim drugim karakteristikama. I to je uzrok sukoba u čovjeku. Sve dok ne postoji određena dominacije određene trijade guna, a time i određene gune te kroz tu dominaciju ostale gune nisu ujedinjene ili u ravnoteži postoji sukob, konflikt, kaos, itd.
Ovdje se slobodno možete zapitati “da li ja uopće postojim?” ili je i to izražaj guna, sila, kemijskih reakcija, želja, itd. Zaboravite na ideju duhovnosti, ideju materijalnosti, ideju umnosti. To su sve gune. Time, da li vi uopće postojite?
Svaka manifestacija je manifestacija triju guna određene razine. Time svaka od te manifestacije teži dominaciji i novo stvorenoj ravnoteži. Čak i osjećaj “ja” ili osjećaj postojanja je manifestacija guna. NIŠTA NE POSTOJI izvan manifestacije sila ili guna. NIŠTA.
Ponovo, da li vi postojite?

Ući u ovo istraživanje može dati rezultat ravnoteže koji je kaos. Tj. ludilo, bolest, nesreća, smrt. Istraživati svoje postojanje znači da ste spremni na rezultat koji uopće ne mora biti povoljan za vas, u smislu povoljnosti ili želje da određeni rezultat bude povoljan u smislu vaše projekcije povoljnosti. Najveću privlačnost prema ovakvom istraživanju imaju nestabilni ljudi. Ovo je jako zanimljiv dio. Ako mislite da ste stabilni varate se. Stabilan čovjek ne istražuje, ne traži jer JE STABILAN, uravnotežen. Drugim riječima on je zadovoljan postojećim i time ne teži potrazi već teži zadržati tu stabilnost. Nebitno je kakva je to stabilnost. Svaka potraga je izraz nestabilnosti. Time, tzv. duhovni tragalac je nestabilan čovjek. Još ako je psihički nestabilan, emotivno nestabilan i to je prevagnulo u njegovom središnjem izražaju tada je ludilo ili smrt zagarantirano.
Ideje učenja, tehnike, savjeti, usmjerenje služe tome da se unutar nestabilne organizacije ili unutar nestabilnog središnjeg izražaja uvede prividna, imaginarna, lažna stabilnost. To znači da unošenjem određenih ideja tzv. višeg tipa (duhovnih ideja) teži fokusiranju guna koje će nositi glavne stupove stabilnosti te će središnji izražaj prividno ustabiliti, prividno orijentirati oko nečega te kroz dominaciju toga osigurati relativno sigurnu nestabilnost, tj. nestabilnost koja neće ugroziti život tragaoca. U toj namjeri što je viša ideja i što smo više zapeli da je ostvarimo to smo stabilniji. To je nametanje određene trijade postojećem stanju unutar vas te usmjerenju na tu trijadu što poravnava sve ostale gune ili sile unutar vas i vi se krećete u određenom smjeru. Jasno je da svatko od nas ima i suprotne primjere kada nas nešto preuzme, recimo neka želja, i skrene sa tog smjera barem na neko vrijeme. To znači da je vaš svjesni fokus sa nove trijade oslabio i postojeće stanje je povuklo vas u smjeru u kojem ono namjerava da ide, ne u onom koji ste vi nametnuli sebi. Ako imati i mali uvid u ovo onda vam je jasno šta se dešava, zašto se to dešava. I opet, tu je jedno te isto pitanje. Gdje ste vi u tome svemu? Da li vi postojite? Ili još bolje pitanje šta je to u vama što se predstava vama, osjećajem “ja”?
Svatko, iole malo pametan će doći do zaključka koji se nameće. Gune vam daju osjećaj vas. Osjećaj Ja bez karakteristike, kao osjećaj postojanja to je sattva guna. Osjećaj da vi nešto radite, djelujete, činite to je rajah guna. Osjećaj da ste vi to što ste učinili, da ste sretni, da ste uspješni, da imate jer je vaše to je tamah guna. Gdje ste vi u tome svemu?
Vi se identificirate sa nekom željom, nekom namjerom, nekim činom, nekim osjećajem koji nije vaš. To su gune, to su sile, to su djelatni, vezivni faktori guna, kvalitete guna, priroda guna ili sila.
Kada se u vama pojavi namjera da pišete ovakav tekst to se gune preraspodijele, daju vam osjećaj ja, osjećaj da želite nešto napisati i na kraju daju vam osjećaj da ste napisali. To niste vi, to nisam ja, to nije moje.
Možemo ići i korak dalje. To je sve Bog, Apsolut, Brahma, Shiva, Shakti, Djelatna moć Boga, Parama Puruša, itd. Možemo to sve pretvoriti u duhovnu idiličnu sliku. To Bog djeluje kroz instrumente koje je sam on stvorio kao svoju djelatnu moć, djelatnu snagu, djelatnu ljepotu, djelatnu zarobljenost u kojoj je samog sebe zarobio, orobio, uljepšao, izrazio, manifestirao, itd. Odakle dam ideja da ste to vi?
Da, reći ćete “ja sam Bog” u svojoj prirodi. Ne, gospodo, vi ste gune u svojoj prirodi, djelatni aspekt Boga, ali ne i Bog. Čak i ako uđete u Prazninu ili ono što vi mislite ili doživljavate kao Prazninu, jer neću da vam uništim tu iluziju Prazine, to i dalje niste vi. Ako ste vi rekli da ste vi ta Praznina to su rekle Gune. Praznina ne zna da je Praznina bez da su aktivne gune u pozadini. Samo one, kao djelatni faktor, kao spoznajni faktor mogu dati dojam, znanje, osjećaj da ste vi ta Praznina. Neću vam reći šta je ta Praznina, da praznina može biti praznina različitih razina, različitih dimenzija, da praznina jednog ne mora biti praznina drugog ali je na isti način osjećaju jer iza osjećaja su ISTE GUNE i svima daju ISTI OSJEĆAJ, itd.
Krišna vam kaže da je to sve on. Šiva vam kaže da je to sve on ili onaj stariji Šiva kaže da je to sve Brahman. Buda vam kaže da je to sve Praznina. Isus vam kaže da je to sve  Njegov Otac, itd. Svima je karakterističan ili zajednički zaključak TO NISTE VI. Vi samo imate iluziju da ste to vi a tu iluziju kreira Majka Mahashakti, Parashakti, ultimativna Sila univerzuma koja djeluje kroz gune kao svoj izražaj. Drugim riječima, kako je meni rečeno kada sam šegrtovao: “Opusti se, Univerzum (Bog) i ne zna da ti postojiš.”
Mogu vam reći da je ovo negacijski pristup, ovo što sam ovdje napisao. Sve ovo vam mogu reći i kroz afirmacijski pristup. A i kroz onaj treći pristup, uravnotežujući pristup. Meni je svejedno (sve to jedno). Ili kako to advaita kaže, mogu reći kroz “neti-neti” pristup (negacija), kroz “iti-iti” pristup (afirmacija) ili kroz istovremenost i odsutnost oba ta principa, tj. uravnoteženost. Za mene Bog može biti negacija, afirmacija i nijedno od ponuđenog. Ali svaki taj pristup, svaki taj Bog ili točnije prepoznavanje Boga ima svoju cijenu. Vi morate izabrati svoj pristup, ili barem naizgled svoj. Jer to niste vi, to je Osnovna supstanca Univerzuma nazvana svijest, priroda, Sila, Shakti, Brahman, srp i čekić sasvim svejedno. To TO radi, to TO izabire, to TO živi, to TO osjeća da je vi.
Ezoterično kršćanstvo će vam reći da je trenutak vaše unutarnje smrti kao čovjeka, trenutak potpune transformacije i transcendencije u stvari rađanje Boga. To se Bog rodi u samom sebi i prepozna da je to On. To niste vi. To je On, Ona, To. Sasvim svejedno kako ćete to nazvati sve dok ne zaratujete zbog naziva koji ste dali. A i tad je svejedno. Kada se Bog rodi čovjek umire.
Zanimljivo je da iz ovoga ne možete izvući nikakvu korist, nikakav značaj ako ste razumjeli. Jedino ako je bolest pod vašim imenom prevladala tada ćete imati značaj, vrijednost ali to je bolest, ne vi.

Mnogi dođu kod mene, ili nekog drugog i kažu da žele prosvjetljenje, probuđenje, buđenje i jasno mi je da nemaju pojma šta žele. Srećom. Znati šta je to i željeti to ne možete u isto vrijeme. Ako pretpostavljate šta je to onda je želja za tim vrhunsko samo-uništenje, vrhunska agresija na Apsolut. Zato većina oboli, nastrada, prođu sito i rešeto. Ne možete željeti nešto u čemu vas nema.  Imate iluziju Boga, prosvjetljenja, probuđenja, buđenja, raja, sjedinjenja. Nemate pojma šta to znači, zato i želite.
U nekom slučaju, reći ćemo vam da je to težnja duše, težnja psihičkog. I vi ćete se divno osjećati. Mislit ćete da ste ostvarili svoju duhovnu svrhu. Divno. Platite nam i idete svojim putem. Ako nekim slučajem ostanete kod nas, tada vam dajemo vrijednosti, značaj, pumpamo vam osjećaj da ćete biti netko i nešto, budno biće, probuđena osoba, ili šta već s ciljem da vas prevarimo, da vas zavaramo, ali i s ciljem da preživite. Sjećate se, kažem vam da je cilj da budete stabilni prije toga, da se očistite, pročistite, stvorite svijest nedodirnutu bilo kojim procesom prirode (guna, sila), da morate osvijestiti “svoju” Purušu, “svoju” Izvornu prirodu. Onda nam vi pričate o Jednom, o sveprisutnom sebi, o svojoj Praznini i mi ili ja klimam glavom, govorim da je to divno iskustvo, naglasim da je to samo ISKUSTVO i da to sada mora biti konkretizirano, spušteno, itd. Vi se smješkate jer ste Boga uhvatili za dio koji on ne voli da se hvata osim ako nije riječ o njegovoj ženi, mi se ili ja se smješkam i “vuk sit a ovce cijele”. To je ono što vidite, doživite ispred nas, ispred mene. Ako sam raspoložen dokažem vam da niste ništa doživjeli osim svoje divne projekcije i vi odete kao po…. go… jer sam htio da izazovem kritičku svijest, ili svjesnije stanje, ili umiranje iluzije ili šta već.
Najteže vam je kada vam se pokaže da ste nitko i ništa. Umirete. A u stvari tada bi trebali biti najsretniji. Pokazali smo vam, ili pokazao sam vam vašu pravu prirodu.
Neki dođu kao vegetarijanci, vegani, ili bretarijanci (ili kako se već zovu) i suoče se sa beznačajnošću kada sjednu ispred nas, mene. Neke natjeram da jedu meso, da piju, da puše, da imaju seks kako bi vam pokazao da ništa niste. Ako ste barem shvatili što sam napisao shvatili ste koliko je to sve beznačajno. I koliko ste nitko i ništa. Ako ste depresivni zbog toga, promašili ste smisao poduke. Ako ste radosni blizu ste smisla pod uvjetom da znate da ta radost nije vaša, niste vi. To se dešava zbog tko zna čega. Ako osjetite očaj blizu ste prosvjetljenja, ako mislite da sam ja očajan jer ovo kažem onda ste daleko od samih sebe i iluzije prosvjetljenja. Ja i dalje znam da to niste vi. To je samo vaša Shauma (reklama za šampon za kosu) a možete slobodno to nazvati “shaumbra” (ili kako već) simptomi buđenja. Simptom buđenja je umiranje svakog značaja a time i vašeg šaumbra simptoma buđenja. Ako mislite da je to to onda ste u veoma velikoj zabludi. Uljepšali ste simptom ludila i nazvali ga tim imenom. Ali niste to vi to je vaša šauma.

E sad, ostati POSTOJAN, URAVNOTEŽEN, USTABILJEN, STABILAN iza ovakvih uvida to je postignuće, iako ne vaše, ali je postignuće. Vidjeti zatvor, iluziju, san, program, hologram, ili šta već i ostati postojan iza toga sa znanjem da to nije vaše već Božje, Brahmino, Silino, Šivino ili od Praznine ili čega već e to je, gospodo moja, postojanost, postignuće koje, naravno, nije vaše ali se izražava kroz to tijelo, kroz taj um, kroz to psihičko, kroz to svjesno, budno, prosvjetljeno ili šta već. Tada znate šta velikani od Majstora govore. Tada možete jesti meso, jer niste duhovni. Možete imati seks jer niste duhovni. Možete skakati bez padobrana jer niste duhovni, jer to niste vi. Tada možete umrijeti jer to niste vi.

Sjetite se, vi težite vidjeti stvari kakve jesu, težite objektivnom (probuđenom, budnom) viđenju, zar ne? Pa vidite ga takvim kakvo jeste a ne takvim kakvim želite da on bude.

Ima još nešto, za one koji su uvijek spremni da skoče u ambis.
Savjeti iz svetih spisa, vrhunskih Majstora, ili iz drevnih učenja su nešto što morate razumjeti, duboko sobom shvatiti i živjeti ih. Oni služe da objektivno viđenje prođe sa što manje štete, tj. da preživite.
Vidjeti Boga u svemu. Vidjeti da je to sve manifestacije Njegove Sile, Majke, Shakti. Vidjeti da je samo Praznina stvarna. Znati (jer je isto kao Vidjeti) da je to sve Brahma, Bog. Znati, Vidjeti da je sve to izražaj svijesti i njene djelatne snage svjesnosti. Znati, Vidjeti da je sve Božja Volja. Znati da to niste vi i da ste vi onaj koji vidi, zna i slični savjeti to je nešto što morate duboko usaditi u sebe. Imati ideju, koncept, stav, uvjerenje i ŽIVJETI po tom to je ono što će vas, koliko toliko, provesti čitave kroz ovaj proces.
Možete Znati, Vidjeti da je to sve Bog i da živite za njega, da on živi kroz to tijelo, taj um, tu svijest o sebi i to je odlično. Pustiti da se sve raspadne, konačno kapitulirati pred Njim, Njom, Tim i to je odlično.
Osmjehnuti se ambisu Praznine, Ništavila (iako to može biti bilo šta u skladu sa vašom razinom) i uzvratiti joj/mu pogled, e to je petlja, to je smjelost. Naravno, divno je pričati o toj smjelosti i kititi se njome, ali prije no što uzvratite pogled i tom Ambisu Ništavila kažete “bu” morate doći do odbacivanja svih projekcija, svih vrijednosti i na kraju i samog toga koji je došao do toga. Tada, kada pogledate Prazninu i razumijete da je TA PRAZNINA VI SAMI, ali ne da ste vi ta Praznina, kažite joj “bu” – prepadnite ju.
Možete slobodnu tu Prazninu, Ništavilo nazvati i Bogom. Njemu i Njoj je svejedno, sve jedno.

Nemate vrijednost, nemate značaj, nemate smisao, nemate svoje misli, emocije, pokrete, seksualnost, instinkt. Nemate postignuće, nemate Boga, nemate osjećaj “ja”, nemate osjećaj postojanja, nemate svjesnost, nemate svijest, i nemate čak ni to “nemate”.
To, On, Ona ima vrijednost, ima značaj, ima smisao, ima svoje misli, emocije, pokrete, seksualnost, instinkt. Ima postignuće sebe, ima sebe kao Boga, ima osjećaj “ja”, ima osjećaj postojanja, ima svjesnost, ima svijest i ima čak i to “ima”.
Niti (To, Bog, Sila) ima vrijednost niti je nema, niti ima značaj niti nema značaj, niti ima smisao niti ima besmisao, niti ima misao niti nema misao, niti…
(To, Bog, Sila) ima i nema vrijednost, ima i nema značaj, ima i nema smisao, ima i nema postignuće, ima i nema Boga, ima i nema osjećaj “ja”…
To se kucne s Tim. To je Tome To. To je tome čovjek. To je Tome Bog. To je Tome Ljubav. To je Tome Istina. To je Tome Spoznaja (Znanje). To je Tome Blaženstvo. To je Tome kao samom Sebi To Što Je.
Tada Ljubav ima Ljubav, ne vi. Tada Istina ima Istinu, a ne vi. Tada je Blaženstvo Blaženstvu, ne vama. Tada je Bog Bogu, a na vama. Tada je Praznina Praznini, ne vama. Tada je Bog, Apsolut, To svoj otac, svoja majka, djed, pradjed i smisao Španjolske serije je ostvaren. Sam iz sebe Izvire i sam u sebe se vraća. Sam traži sebe, sam sebe nalazi. Sam sebi misli, sam sebi osjeća, sam sebi hoda, sam sebi se moli, sam sebe pronalazi. Ali nas, ili iluzije guna koje nam daju osjećaj “nas” nema. Sve to je On, To, Apsolut i sve je na kraju Afirmirajuće ka Spoznaja  i kada sve to utihne, vrati se samo sebi ostaje ono Treće ili Prvobitno ili Prvobitna Neutralizacija, Nula (ne miješajte ovo sa Prazninom). Stanje prije stvaranja ili Stanje kao razrješenje stvaranja. I sve to se odvija u tom tijelu, tom umu, toj osobi, tom “ja”, tom postojanju, toj svjesnosti, toj svijesti, tome koji čita, tome koji piše SAMO OD SEBE ili, ako baš želite, u Apsolutu, Bogu, Sili, Krajnjem, Nepoznatom, Nespoznatom, itd. Sve je to igra Njega, Nje, Toga bez ideje o Njemu, Njoj, Tome.
Kada se desi ta spoznaja desi se nešto. Neki novi Prvobitni Prasak mnogo dublji, mnogo veći, drugačiji a opet isti.

Ja osobno, nikad nisam želio da spoznam ovo čak ni u najluđoj projekciji prosvjetljenja, probuđenja, ostvarenja, oslobođenja. A znam da ni vi to ne želite. Sada ne mogu i ne želim ulaziti u te ideje dublje, kako to izgleda na svakom umu, na razini duše, psihičkog bića, itd., šta se dešava, kako se to dešava, zbog čega, itd.
Ali spoznajom, prosvjetljenjem ne možete ništa dobiti. Ništa se neće promijeniti, neće nestati misli, asocijacije, tijelo, um, život, drugi, univerzum, itd. I dalje ćete morati platiti stan osim ako nećete da platite i dalje ću gune, karma, samskara da radi svoj posao bez obzira što se desilo prosvjetljenje. I dalje ćete imati san i sanjati ali će to što je prosvjetljeno znati da je to san i da sanja. Nekad će imati sukob s tim a nekad ne. Zavisi od pozicije u kojoj je trenutačno pozicionirana ta svijest. Žena će vas varati dalje, vi ćete varati nju, djeca vas neće fermati pet posto, vlada će i dalje da postoji i naravno nitko neće znati to što vi znate ali tada neće biti želje da im to kažete jer ćete prepoznati šta je sve to. Klimat ćete glavom kad vam govore kako žele da se probude, kako žele da budu budni, davat ćete im tehnike, savjete, značaj vrijednost. Možda ćete htjeti i sudjelovati u tome, u njihovim projektima, igrati se partnera, ljubavnika, biznismena, gurua, učenika. Sve jedno. Al sasvim sve jedno. Reći će vam da žele to što vi imate, kao što sam ja rekao svom Majstoru i vjerujem da ćete se nasmijati kao i on sam na tu ideju jer ćete znati šta je to reklo i šta to sanja o tome.
Sve će i dalje ostati isto ali, jebiga, probuđeno. A to probuđeno NISTE VI. To je samo TO Probuđeno kao Vi bez značaja i vrijednosti samo takvo kakvo jeste.

I da dalje ne idem jer bih mogao da se igram do besvijesti sa ovim a moram platiti stan, napraviti kuću, skuhati ručak, kupiti osmomartovski poklon, završiti tekst, klimati glavom, osmjehivati se, biti prosvjetljen, biti naivan, šetati psa iako se pitam tko koga šeta, pomaziti susjedovog klinca i govoriti kako ne volim djecu ili govoriti kako ne mogu da imam djecu jer sam sterilan, reći nekoj ženici da je lijepa, osuditi homoseksualce, podržati vladu, osuditi zlo, pojesti šniclu od mrtve krave, podržati vegane i vegetarijance, osuditi faramceute, podržati teoriju zavjere, itd., i sve to prosvjetljeno. 😉 🙂