entiniLjudi pogrešno gledaju na one koje nazivaju Učiteljima, Majstorima, Guruima, i slično. To je netko tko je naučio nešto, zna nešto što netko drugi ili većina ne zna. Idealizirati ih je pogrešno, ali isto tako ne ukazati poštovanje je pogrešno. Mi tek treba da naučimo da ne idealiziramo nekog ili nešto. To je proces koji se uči jer u nama nema sredine između toga. Imamo ili idealizaciju ili omalovažavanje. Ja se lično ne slažem sa većinom učitelja, majstora ili gurua ali to ne znači da treba da ih omalovažavam. Također, svoje bivše Majstore ne idealiziram. Vidim i greške, vidim i dobre stvari a vidim i da su ljudska bića, bez obzira što su probuđena ljudska bića. Idealizacija je prisutna u svemu. Sve idealiziramo. Počevši od auta na parkingu pa preko partnera i djece pa do majstora. Idealizacija je zatvaranje u nevidljivi balon od sapunice. Njena krajnost je mržnja, agresija, omalovažavanje i to se ne može izbjeći ako imate idealizaciju. Ako je nemate, ili ne znate šta treba da imate tada je idealizacija koja je razumna, ili koja se osvještava način da dođete do razumijevanja. Način da dođete do razumijevanje jeste da vidite Božansko u Majstoru, Guruu, Učitelju. Božansko kao izraz u tom tijelu, tom izrazu. Ali ne da idealizirate tijelo tog čovjeka ili njegovu osobnost. To zahtjeva napor. No, time štite sebe i štite tog čovjeka. Prvo ON NIJE BOG niti će to ikada biti. On je izražaj BOŽANSKOG. Božansko ne znači Bog. To znači SILA BOGA U MANIFESTACIJI. Ali kao što je on Božanski i taj koji ga gleda je Božanski. Jedan je shvatio svoj potencijal i stvarnost, drugi tek treba da shvati. I to je sva razlika između Majstora i Učenika.

Ideja obožavanja, pazite ovu riječ, “vidjeti, doživjeti, božansko i tome se klanjati ili obraćati” upravo govori o NAČINU KAKO TREBA DA SE PRIĐE nekome tko daje znanje ili radi na buđenju čovjeka. Obožavanje, ako se razumije ta riječ, ne znači idealizaciju. Ili mogu to reći i na drugi način IDEALIZIRAJTE BOŽANSKO U ČOVJEKU ne čovjeka. Ja ne kažem da mi znamo što je Božansko, niti da možemo opisati Božansko. Možemo govoriti o tome, ali o tome NIKAD nećemo ništa znati (i to vam lako mogu dokazati). Možemo biti sjedinjeni sa tim ali znati o tome nećemo nikada. Biti ćemo to i to Biti je Znanje. Jasno je da čovjek ne zna zamjenu za idealizaciju. Idealizirati nešto znači to staviti na prvo mjesto, iznad svega drugog, iznad sebe, drugih, okoline na kraju i iznad Stvarnosti koju nazivamo Bogom. U Tantri koristimo izraz za usmjerenje ka Bogu, ili Najvišoj Svijesti, ili Brahmanu ili Stvarnosti (nebitno kako to zovete), taj izraz je IDEACIJA. Ideacija znači stopiti se sa onim što osjećamo kao Boga ili Stvarnost. Biti jedno sa tim. Jasno, ovaj izraz je nešto što koristimo u početku, dok ne razumijemo njegove dubine. Možete reći da je izraz ljubavi stapanje sa Božanskim. Jer ljubav je biti jedno sa nečim bez uvjeta ili viđenja razlike. Biti jedno sa sobom je ljubav. Tada ljubav biva jedno sa izrazom sebe kao vas. Jako lako ćete uvidjeti razliku. Ako volite sebe i jedno se sa sobom, tj. U LJUBAVI STE, nekad koristim i izraz VOLJENJE ne ljubav, u voljenju ste sa sobom jer to je aktivni proces bez kraja, tada se to izražava ka van, ka drugima, ka svijetu, ka bilo čemu.
Idealizirati znači dati kvalitete nečemu oduzimajući kvalitete svemu ostalom. Idealizirati znači staviti nešto iznad svega drugog. Idealizirati znači zalijepiti na projekcijsko platno ono što vam se sviđa, kao zaljubljen čovjek kada na partnera lijepi ono što mu se sviđa i ne vidi stvarno stanje, zalijepiti sebe za nekoga ili nešto, dati svoje emocije tome bez da se zna stvarnost toga. Idealiziramo sve.
Ako je Majstor autentičan on će vam uništavati idealizaciju. No, postoje i neke druge stvari zbog čega se idealizacija ne smije uništiti do kraja. Ako uništite mogućnost idealizacije a niste razvili sebe, ne razumijete, ne vidite dublje od površine uništit ćete i mogućnost da nešto naučite od tog čovjeka. Dati se je jedno, otvoriti se, imati povjerenje, osjećati u sebi. To nije idealizirati. Ali čovjek, sada kakav jeste, ne zna drugačije da se otvori osim kroz idealizaciju. Time on stvara idola. Kada se zaljubite vi partnera idealizirate, pravite idola. Kada kupite novi auto i pazite na njega mi stvaramo idola. Tako je sa svim u i okolo nas. To je današnja religija i duhovnost. To je projekcija slike o nečemu – ujedno to je još jedno značenje idealizacije. Idealiziramo sebe do te mjere da živimo sliku o sebi. Imamo i suprotnu stranu. Tzv. kritičare, pesimiste, ljude koji ne vole i ne poštuju bilo koga, ljude koji se bune protiv svega, agresivne napadače, ljude koji duhovne izraze koriste kao manipulaciju za svoju potisnutu agresiju koju će nalijepiti na nekoga. I to je idealizacija. Idealizacija ima dva kraja. Uzdizanje i uniženje. U manifestaciji univerzuma sve ima dva kraja, baš kao i batina (štap). Dok jednim krajem tučete nekog drugi kraj vas tuče. Ako pogledamo razliku između dva kraja idealizacije na oba ta kraja je isti temelj. Obožavamo nešto jer drugo ne smatramo vrijednim (al zato rado sebe vidimo kao duhovnog – slika o sebi). Napadamo nešto jer to ne smatramo vrijednim. Oba ta kraja napadaju samog čovjeka koji idealizira.

Ljudi koji prenose znanje ne služe tome da se idealiziraju. Pod znanjem mislim i na informaciju i na stvarno znanje tj. budnost. Jedno od značenja riječi Vidya, koja se često tumači kao “znanje” jeste i “budnost”. Znanje je Budnost. Ne znanje je spavanje, san, iluzija, itd. Čovjek koji idealizira ne zna, on spava, sanja, u iluziji je.
Danas imamo jako puno kritičara svega i svačega. Kritičar se hrani mržnjom, napadom, agresijom i na njega treba gledati kao ubicu. No i ubica u sebi ima božansko. To nas dovodi u dilemu. Čovjek koji mrzi, agresivno osuđuje, napada, ima pasivnu agresiju prema bilo čemu, aktivnu agresiju prema bilo čemu JE UBICA. Njegov slijedeći čin, na suptilnom planu, jeste UBISTVO. Agresija vodi ubistvu. Mržnja vodi ubistvu. Napad vodi ubistvu. Često mnogi kada im se ovo kaže ne mogu da povežu to sa ubistvom jer, kako kažu, oni ne bi ubili bilo koga. To govori da čovjek ne razumije liniju kretanja. Svaka započeta akcija (reakcija) ima svoj kraj. Bez obzira da li smo stigli do tog kraja ili nismo, ona na suptilnom polju doseže svoj kraj. To se može prekinuti suprotnim impulsom. Pod uvjetom da čovjek to zna, da je toga svjestan i da nauči kako da prekine. Stotine je načina za prekid impulsa. Čak i kada smo završili sa reakcijom možemo se vratiti u sebi na sam čin koji se desio i vidjeti ga drugačije. To nazivamo REVIZIJOM (ponovo proći kroz situaciju na drugačiji, inteligentniji način). Revidirati nešto znači izmijeniti suštinu nekog događaja sa naše strane. Suština događaja je naša reakcija. Svaka reakcija je emotivna osim i ukoliko ne znate kako da izolirate vitalni um iz intelektualnog opisa čina. A i to se uči.
Ako netko kritizira vaš rad, vaš izražaj, reakcija ne smije biti ista. Vi je morate prekinuti. To ne znači da dotičnog ne možete blokirati, poslati odakle je došao i slično, sve to ALI BEZ EMOTIVNOG NABOJA. U sebi morate imati ravnotežu, osjećaj Božanskog, znanje da je i iza tog bića Bog, Stvarnost, Najviša Svijesti ali je izražaj tog bića u zabludi. On to ne zna. Prema njegovom izražaju možete biti oštri i korigirati ga kao što bi korigirali i psa kraj vas, ali da li mrzite psa kojeg ste korigirali? Ne. Korekcija dolazi iz voljenja, ljubavi, želje da se to biće usavrši. Isto tako je i sa ljudima koji vas napadaju. Da korigirajte to ponašanje. Ili više volite riječ, vaspitajte (dobra riječ), ali ne osuđujte, ne napadajte, ne pretvarajte se u agresivnog vaspitača. Druga riječ, za vaspitanje je odgoj. Odgojiti nekog označava proces učenja nekoga, proces razvijanja nekoga, oblikovanje čovjeka, itd.
No, svatko ima prividnu slobodu da bude odgojen ili da nastavi dalje sa takvim ponašanjem koje je prividno izabrao. To govori o njegovom nivou svijesti. To je životinjski čovjek s naglaskom da životinju možete odgojiti, korigirati. Zbog toga ja koristim drugi riječ za odgoj: korekcija. Samo životinjski temeljen čovjek ne želi da uči i misli da je on iznad drugih. Čovjek, onaj koji teži postati ljudskim bićem u potpunosti, on sam uči, odgaja se, razvija se, itd. On želi biti podučen.
Naravno, postoje prijetnje koje se javljaju kada nekog ignorirate, ili ne dajete “pet para na njegov komentar, napad, agresiju”. Te prijetnje se rješavaju u najbližem sudu, tužilaštvu. Zašto bi vi rješavali napade i prijetnje koje se mogu shvatiti kao životno ugrožavajuće kada ima državni zakon koji to voli da sređuje? To je mudrost. Ja obožavam poruke “anonimnih” likova ili onih koji mi bez skrivanja identiteta prijete smrću, ubistvom, ubijanjem svega živog i slično. Prosto zato što to samo preusmjerim ka sudu i moj problem sa tim čovjekom više ne postoji. Sud ima problem sa njim, a on ima problem sa zakonom. Dopustite tim ljudima da imaju problem sa zakonom, i to je odgoj (nemojte biti lijeni, proučite zakone).

Kada nešto idealiziramo spremno napadamo sve što nije u oblaku idealizacije onog što idealiziramo. Ako ja napišem kao svoje mišljenje da je današnja duhovna scena sve osim duhovnosti, to će izazvati mnoštvo agresivnih napada. I to mi govori da sam u pravu. Katkada ti komentari postanu prijetnje. I te prijetnje, prozivanja, napadi završe u zgradi suda. Veoma jednostavno. One dolaze jer je narušena idealizacija čitaoca. Čitalac biva ugrožen onim što sam rekao jer ima idealizaciju. To govori da on to što idealizira ne razumije, već je stavio u poseban pretinac idealizacije i sebe poistovjetio sa tim. Samim tim, način komunikacije koji se potencira mi govori o kome je riječ. Komunikacija ne postoji u takvim komentarima. Jer komunicirati znači razmijeniti znanja, mišljenja, ideje, koncepte, razriješiti nesuglasice, itd. Znači, mi ne komuniciramo, već napadamo sve što ne spada u idealizaciju koju imamo. Recimo, u potpunosti mogu razumjeti da se nekome ne sviđa ovo što ja pišem, kao što se meni ne sviđaju duhovne bajke oko mene. Mene nećete naći da idem na ta mjesta, čitam to, komentiram. Jer ne vidim šta bih trebao čitati, ne vidim smisao tih mjesta a ponajmanje komentiranja toga što sam nazvao “duhovnom bajkom”. No, većina iz te “duhovne bajke” vole doći i “raspravljati” (tj. kritizirati) sa mnom. To mi govori o idealizaciji, o tome da ti ljudi ne razumiju ono što žele da nametnu drugima kao svoje razumijevanje.
Još nisam naišao na čovjek koji razumije a napada sve one koji to ne razumiju, ili brani ono što je rekao, što radi.

Idealizirati nešto znači staviti to pod posebno stakleno zvono i klanjati se tome. Današnja religija, duhovnost, čak i ezoterično je upravo takvo. Oni nemaju znanje niti učenje već sljedbenike, vjernike i đake koji kada im se uvrijedi to što idealiziraju postaju fanatici osvete. To je uvijek kada je u pitanju idealizacija. Idealizacija je identifikacija. Identifikacija je nemanje sebe, tj. zamjena sebe sa nečim drugim u što vjerujemo da smo mi. Identifikacija je zlo i time je i idealizacija zlo a onda sve što to dvoje nose sa sobom. Time osoba koji idealizira, koji je identificiran je MOGUĆNOST zla ili samo zlo. To je prečica do ubice. Kada smo svjesni sebe, vidimo nastajuće idealizacije i identifikacije imamo mogućnost da nešto napravimo. Prije svega, ne poistovjetiti se sa tim ali ni sam dijelom u sebi koji idealizira ili se pokušava identificirati. Odbaciti ga razumski a onda i emocijom. Zamijeniti ga sa prihvaćanjem, sa razumijevanjem, sa načinom koje nam učenje daje – to nisam ja, božja volja, mehaničnost čovjeka (samim tim i mene), itd. – i boriti se protiv toga. Ono što većina osjeća jeste da im je oduzeta reakcija. To govori da takav čovjek ne poznaje sebe. Reakcija NIKADA NIJE VAŠA. Pod uvjetom da ste vi promatrač, duša, svjedok, čovjek koji radi na sebi. Reakcija je zlo. No, većina misli da oduzimanje reakcije oduzimaju sebi i snagu i moć koje im daje reakcija. Vital je upravo to što vezivanjem svijesti preuzima gospodarenje i time navodi čovjeka, u nedostatku vlastite inteligencije, na zlo. On vam daje osjećaj moći, snage, pravednosti, umišljanja, fantazije, projekcije, itd. To je životinjski vital i zbog dominacije tog vitala mi čovjeka, takvog kakav jeste, nazivamo ljudskom životinjom.
Jasno je da većina ne zna zamjenu za idealizaciju. Čovjek ne može da ne idealizira, ali može da nauči da prestane idealizirati. Transformacija ne postoji bez svjesnosti sebe. Ako vam netko kaže drugačije taj laže i nije ni probao da izvrši transformaciju. Postoje i zamjene za svjesnu transformaciju, a to su pravila i zakoni. Pravila iz svetih knjiga su zamjena za svjesnost. Pravila učenja su zamjena za svjesnost. Ali kada se ta pravila kombiniraju za svjesnošću ona postaju izrazito jak način transformacije. Identificiran čovjek ne prati pravila za koja se kune da prati, niti može imati svjesnost ili pažnju. On ih koristi za uzdizanje, idealizaciju, sebe. On ima samo identifikaciju sa fantazijom, projekcijom, vitalnim reakcijama, znanjem koje je prikupio, i slično. Identifikacija i idealizacija idu ruku pod ruku.

Mnogi su me pitali u Radu kako da prekinu idealizaciju a ne pređu u zahlađenje odnosa sa nekim čovjekom?
Sam znam koliko je to teško. I znam da se na tome  radi kao i na svemu ostalom što je realno, stvarno. U Radu sa tim imate par ideja koje se koriste. Svjesnost i pažnja, vanjsko uvažavanje, ne pridavanje značaja vitalnom, neidentifikacija, borba protiv fantazije, borba protiv projekcije, itd. U religiji imate dobar način a to je vidjeti da je sve božja volja i manifestacija božanskog ili Boga ili Najviše Svijesti. OSJEĆATI TO. Ne misliti o tome (iako u početku to će biti samo misao, i to je ok). Onda vidjeti u pozadini toga Božansko i osjećati odnos sa Božanskim ne sa formom i oblikom. Osjećati ljubav ili voljenje prema tome kao izrazu Božanskog ili Boga. Znati da je samo Bog stvaran a sve ostalo je samo forma i oblik Boga, itd.
Svjesnost sebe lako postane odbacivanje Boga. I to je prepreka svim tim sistemima koji rade sa svjesnošću sebe. Osim ukoliko vam nisu rečeni trikovi sistema, tj. načini kako da to sve povežete sa Božanskim. Uostalom, uopće nije bitno da li Bog postoji ili ne, da li postoji Božansko ili ne, ako ne postoji i mislite da ne postoji IZMISLITE GA ZA SEBE. Bit je ono što se dešava u vama kada imate nešto iznad sebe. Ne u tome šta je to iznad vas. Čovjek je zaslijepljen formom i oblikom, suštinom kao formom i oblikom, konceptom, idejom i ne vidi ništa osim toga. To je zlo. To vodi zlu. To je moguće ubistvo. Zbog prsta ne vide mjesec. Bog je STANJE, Stvarnost je STANJE. Najviša Svijest je STANJE. A mogu reći i vibracija, bit, kod, temelj svega, temelj kreacije, itd. Učenja su KONCEPTI koji ukazuju na STANJE i time NISU STANJE, NITI SU ISTINITA. Svako učenje se može veoma lako uništiti samo ako to želite i znate kako. Naravno, ljudska glupost se ne može uništiti. Učenja su smislili ljudi koji su POSTIGLI TO ODREĐENO STANJE. Učenja nije dao Bog. Ali kada čovjek postigne to stanje on osjeća sjedinjenje sa izvorom – a i o ovome bi se dalo raspravljati ili ukazati na to šta to stvarno jeste – te iz tog stanja čovjek koji ga je postigao vidi šta ne odgovara tom stanju. Tada on može dati usmjerenje šta treba da se radi kako bi se postiglo to stanje. To usmjerenje uvijek odgovara mjestu i vremenu u kojem se daje ali i mentalitetu ljudi. I to su naše današnje religije, učenja, duhovnosti, ezoterična učenja, itd. Naravno, možemo reći sve je to Bog dao. Ali se bojim da većina ne kuži šta to znači. I time smo opet ušli u idealizaciju. Jedino Boga ili Stvarnost ili Najvišu Svijest možete idealizirati, točnije imati IDEACIJU. Ne učenje, ne način, ne duhovnost, ne religiju, ne ezoterično. Ne čak ni svjesnost sebe jer ona je samo prijelaz, način da se spusti to Stanje, ili dosegne to stanje. Ona sama po sebi nije cilj. Ako mislite da je svjesnost sebe cilj u zabludi ste. Svjesnost sebe u kojoj shvaćate ili znate šta ili tko ste vi možemo nazvati ciljem. Ali svjesnost sebe kao odvojenog entiteta, gospodara nad gospodarima, kalifa umjesto kalifa je put ka uništenju, iako to ne izgleda tako na prvi pogled. Osvijestiti sebe, biti svjestan sebe kako bi smo se oslobodili gospodarenja mehanizama, vitala, uma, osobe, reakcija je KORAK ka svjesnosti stvarnog sebe koji nije “ja”, koji je to što nazivamo Božansko. Ja vam mogu napisati sve trikove o tome koje ja znam (da se ne uvrijede duhovnjaci jer oni to nazivaju učenjem) ali ti trikovi se prenose samo usmeno. A i nisam našao da je netko od Učenih, netko od Majstora ikada napisao jasno i glasno te trikove. Razlog zbog kojeg to ne čine krije se upravo u idealizaciji, identifikaciji i zamjeni sebe sa osobom za koju mislimo da jesmo. Osoba ne smije dobiti te trikove, kao ni vital. Jer će ih iskoristiti za zlo. To je jedan od razloga zašto se oni prenose uživo.

Idealizirati ili činiti nešto idolom je zlo. Ako nemate bolje od toga, onda to zlo morate prozreti kao zlo, tj. znati da idealizacija nije način obožavanja nekoga. To je samo način da nekoga uništite čak i kada je idealizacija izraz vaših divnih emocija. Majstori se toga oslobađaju na razne načine. Ni te načine neću opisati. Voljeti to biće ispred vas a ne osobu je transformacija idealizacije. Voljeti Stvarnost, Biće, Božansko u tome je transformacija. Biti svjestan sebe koji je istovjetan tome što ste idealizirali je način transformacije. Biti zahvalan božanskom u toj osobi jer vam daje mogućnost napretka ali znati da ste i vi zaslužni za to i biti zahvalan sebi što možete i želite da učite i to je način transformacije idealizacije. Znati da je božansko to što vidite ispred sebe i što ste idealizirali i znati da je i božansko to što vidi to nešto ispred sebe i idealizira to je isto tako transformacija idealizacije. Ali ništa vam neće dati transformaciju idealizacije AKO VI NE ŽELITE ILI NEĆETE DA RADITE SA TIM.

Bitno je za znati da čak i kada nešto ne volite, mrzite, napadate, izaziva vam agresiju, gađenje, osudu, kriticizam (ne kritiku), i slično I TO JE IDEALIZACIJA. IDEALIZACIJA ima dva kraja. SLIJEPO VOLJENJE I SLIJEPA MRŽNJA. Sasvim svejedno šta je od toga dvoga jer oboje su idealizacija.
IDEACIJA je biti sjedinjen sa Božanskim, Stvarnim, Realnim, Svjesnim, Najvišom Sviješću, Brahmanom, ili čim već. Ideacija je BITI JEDNO SA TIM. A to je ljubav, voljenje, znanje, budnost, itd. Upravo to je i način na koji se razrješava karma, ako ste se pitali o čemu to tantričko učenje govori kada kaže da je ono razrješenje karme. Ovo je temelj tantričkog učenja. Ako ste jedno sa sobom, jedno sa bićem iza forme, jedno sa božanskim to je ljubav, to je prihvaćanje, to je ideacija. To ne znači da ne možete biti oštri sa nekim, da ne možete odgovoriti nekome, da će vam netko svojim napadom oduzeti moć, ali pazite da opravdanjem ne krijete pravi motiv toga što radite. Kao što rekoh ne mogu neke stvari napisati javno, ali mogu reći da vam to neće oduzeti moć, dapače, dat će vam je. Istinski moćan i snažan čovjek nije čovjek koji idealizira, mrzi ili je agresivan i napada sve što mu se ne sviđa. To je uplašeni životinjski čovjek. Takvog čovjeka, uvjetno nazvan čovjekom, lako se neutralizira. Ostanite u ljubavi, volite Boga iza njega, ne reagirajte na njegovo zlo i pokušaj ubistva i pustite to što vidite u njemu, Boga ili Stvarnost, da radi svoj posao. Ali nemojte imate pozadinsku namjeru da on kao biće ili duša bude povrijeđen, jer nije na vama ili nama da prosuđujemo. Njega treba iskoristiti kao hranu za svoj rast i razvoj. Znam, riječ “hrana” vam je nepoznata, zbunjuje vas. Nahraniti se s nečim znači omogućiti postojanje, omogućiti da se to s čim ste se nahranili pretvori, transformira u nešto drugo. Recimo u snagu da radite na sebi, svjesnost sebe, bolju energiju u vama, utisak druge vrste ili druge razine ili druge vibracije. Mogu reći to i bez riječi “hrana”. Neka vam on bude vježbanka za Rad. Jel vas i to vrijeđa?
Ok, neka bude podsjetnik da radite na sebi, podsjetnik kakav ne treba da budete, recimo. Takvi ljudi su divni podsjetnici. Neka vam bude saveznik. I blokirajte budalu. Veoma jednostavno. Uživo takva budala neće stati ispred vas. A ako stane sve što treba da napravite jeste da vidite Božansko u njemu i u sebi i budete svjesni toga. A tada, neka mu je bog na pomoći jer druge pomoći ne može dobiti.

Ne bojte se gubitka snage gubitkom negativne emocije. Ako znate kako da volite, kako da budete svjesni i to stvarno radite vi spuštate višu razinu zakona na mjesto niže razine zakona i vibracije. Tada ta viša razina zakona djeluje i rješava problem. To nije vaš posao. Imao sam jako puno prilika da vidim kako to radi. I to nisu divni primjeri koje bih vam opisao. Zato i ne pišem o njima. Problem je također i u vašoj “pravednosti”. Ona želi da taj netko zna da ste mu vi naplatili jer ste radili svoju vježbu ili svoj “posao”, Rad ili Duhovnost. To je prikriveni vital. Zlo u nama koje pokušava da nas prevari. Zato je nama “zabranjena” osveta. Čak i putem ljubavi. Ali ako osjetite pravu ljubav nećete imati tendenciju ka osveti. Kažem, uvijek imate represivne metode neutralizacije tog čovjeka. Vjerujem u trojstvo interneta: block, delete i unfriend. Ako to ne upali i nasilnik dalje inzistira na pretnjama, ugrožavanju vaše sigurnosti imate i tužilaštvo, advokate, policiju i državu. Sasvim dobar aparat neutralizacije. Ali vi niste dužni da budete kao taj čovjek.
Vi ste dužni da radite sa dijelom u sebi koji želi biti takav čovjek.
Ako imate razumijevanje, ako težite da ga imate, zahvalni ste bogu što vam je dao mogućnost mijenjati se onda ćete uspjeti razriješiti problem idealizacije. Sjetite se idealizacija uništava i kada je pozitivna i kada je negativna i uništava i ono što idealizirate i vas koji idealizirate. Poštovanje, iskazivanje uvažavanja, zahvalnost, voljenje, razumijevanje, svjesnost sebe i izvora te svjesnosti, božansko u drugome i svijetu oko vas, to se traži od nas da imamo, da razvijemo i dosegnemo.

O ovome na ovan način nisam htio da pišem do sada. Jer bih dao “vjetar u leđa” onima s manje inteligencije da vas napadaju pod krinkom da vam nude mogućnost da radite na sebi. To su imbecili. Kratko i jasno. To je ubica. To je agresivna imitacija čovjeka. I prema njemu, kao OSOBI, ne trebate imate uvažavanje, ali prema njegovoj biti koja je stvarnost da. Toj osobi možete vratiti ili odgojiti je, ali ne i mrziti njegovo biće jer ono nije krivo zato što je taj spermatozoid bio najbrži. Upravo to biće je tu osobu stavio tu gdje jeste kako bi bila podučena, naučena jer do sada nije naučila ništa od onog što bi trebala. Nasmijte se tome. Nasmijte se idealizaciji u lice ako je imate. Nasmijte se ludilu u sebi ako ga imate i radite sa njim. Idealizacija, identifikacija, negativne emocije, mehaničnost, itd., služi tome da vas zadrži na nivou gdje ste sada, gdje smo sada. Tome služi i ti divni provokatori (ljudi koji ne vole ni sebe a kamoli nekog drugog), ali vam daju i mogućnost da sebe odgajate. Iznutra u vjeri u sebi, božansko, radu na sebi, a izvana u ispravnom odgovoru, oštrini, spremnosti da razvijete sredstava da imbecila postavite tamo gdje mu je mjesto ali se nikada ne pretvarajte u napadača.
Ovo što sam opisao od nas traže kada smo bili inicirani u tantričko učenje. “Ne napadajte, ne budite napadač, agresivan čovjek, životinja u ljudskom tijelu. Na napad odgovorite tri puta jače od napadača ali u svemu tome vidite Najvišu Svijest. Podučite tu zvijer, ali ako je moguće na inteligentan način”. Čovjek koji razumije ima odgovornost da to što razumije iskaže iz sebe i poduči druge tome bez straha od toga kako će netko reagirati. Ali on ne treba da se idealizira, niti da se uzdiže u “nebo” jer na “nebu” je samo Jedan koji se smije uzdizati. Majstor ili Učitelj ili Guru je biće a ne oblik ili forma. U Tantri kažemo da je on Božansko, sam Bog ali ne on kao forma čovjeka. To je uništilo tantričko učenje – sve one ideje o boginjama i bogovima su idiotizam nastao na nerazumijevanju i idealizaciji sebe. To je nastalo KAO NAČIN ZAŠTITE MAJSTORA, GURUA I UČITELJA. Kroz to su se oni aktivno štitili od identifikacija, idealizacija, vitalnih i energetskih napada učenika, agresije učenika, itd. Danas je to preraslo u KULT OSOBE ili LIČNOSTI. To nije učenje, to je idealizacija. Napad na Majstora, Učitelja, Gurua se smatra jednim od najtežih napada koje čovjek može učiniti. Zašto?
Vi ne napadate tu osobu. Sjetite se, to su učinili kao metodu samo-zaštite kada su rekli da izražavaju Božansko. Vi tada napadate BOGA, njegovu SILU, svoje izvorište bez obzira volite li tog čovjeka ili ne, divite li mu se ili ne. Jer to ste vi u svojoj prirodi. Zakon je savršen. Kada god idealizirate bilo pozitivno bilo negativno, vi NAPADATE SAMI SVOJE IZVORIŠTE i sebe, a time i Boga. Sretno nam (vam).
Sve to se dešava jer nas nitko nije naučio osnovama a današnja demagogija pod nazivom duhovno, religiozno, ezoterično a time i ljudi u tim disciplinama su ODGOVORNI ZA TO.

Kako reče jedan Majstor (neću vam reći njegovo ime) jednom davno kada je prevodio neku knjigu koja je prije toga bila prevođena nekoliko puta sa različitih jezika, a on ju je prevodio na naš jezik (znao je zamku tih prevođenja):
“Neka nam Bog svima bude na pomoći”.

Oglasi