myth-of-santa-clausDanas je često mišljenje da su učenje i sve druge drevne tajne, napokon, dostupne svima. Par klikova mišem i sve tajne donosi vam google, yahoo ili tko zna koji pretraživač. Uvaženo je mišljenje da je učenje dostupno svima, da se nalazi na internetu, da o njemu pišu svi, da znaju sve što treba da znaju. I to mišljenje je divno ako želite ući u “pakao”, upasti u “ambis”, umrijeti “u grijehu”, zagubiti se u “šumi”, ili da vam “vuk pojed(b)e baku”. I to je ono uvaženo mišljenje. Sve nam je dostupno i ne moramo izaći iz svoje sobe, već imati sredstvo za komunikaciju, komunikacijsku mrežu (web), i socijalne mreže (blogove, sajtove, stranice ispunjene informacijama). Mreža ti nudi sve. Naravno, nudi i kompjutere i web stranice i sve je na dohvat ruke.
Jedan divna zabluda.

Recimo, da želim da vam uništim učenje dao bih različite informacije različitim ljudima, možda rječitim ljudima, inteligentnim ljudima i rekao im da to podijele na webu sa svima, stvarajući mrežu informacija ali suprotnih informacija, kontradiktornih informacija jer znam da će svaki od njih naći svoju sljedbu kojoj će se sviđati devijacija koju sam im dao. U te informacije sakrio bih istinite informacija a oko njih izgradio bajke, priče, dao beskorisne informacije jer bih udario na vaš dio uma koji uživa u tim beskorisnim informacijama i koji ne može da poveže istinite informacije jer nije razvijen na tom nivou. I onda bih gledao kako se međusobno krvite oko istinitosti učenja koje slijedite. I to je upravo to što se dešava. Znajući um čovjeka, njegovu osobnost, znam da bi se tih, recimo 100 ljudi, veoma brzo pretvorilo u tisuće ljudi koji tvrde da su oni pronalazači tih informacija, tog znanja, koji bi tvrdili da je to znanje ispravno i autentično, pisali blogove (recimo  kao ja), pojašnjavali učenje, ideje, koncepte iz najgorih dijelova njihove osobnosti – uvažavanja, značaja, želje da budu netko i nešto, sviđanja ili ne sviđanja, itd. – znao bih da vi NIKAD, ali BAŠ NIKAD, ne bi ste mogli naći autentično učenje. Naravno, vi bi ste imali dojam da ste uhvatili “vuka za baku” ili “baku za vuka” i prenosili dalje devijaciju koju sam vam umetnuo. Vjerujem da bi se pojavili i oni koji nešto znaju, ali njih bih ušutkao veoma brzo glasnim glasnogovornicima, urlicima web proroka koji bi urlikali istine koje odgovaraju vama i vašim osobnostima, stavovima i uvjerenjima, vašim željama i nadanjima: “čovjek može sve sam”, “svi ste slobodni”, “sve ste božanski”, “probudite božansko u sebi jer vi to jeste (imate pravo na to)”, “bog je vi i vi ste bog”, “bog ne postoji to je ljudski duh”, i naravno sve to nađite u web konzumu ili lidlu po akcijskoj cijeni ili kupite “dva dobijte jedan” web prosvjetljeni proizvod.

Ne liči li vam ovo upravo na sve ovo?
Imao sam prilike ići od čovjeka do čovjeka, neko vrijeme sam to radio jer mi je to bio zadatak u Radu, i slušati njihova “učenja”, ideje i koncepte, pričati sa njima, vidjeti ih uživo, družiti se sa njima pod krinkom da sam zainteresirani učenik koji eto nema učitelja i koji se traži (tragao za istinom). U početku to mi je bio veliki napor, jer sam prije toga ušao u ezoterično učenje i vidio šta je to čovjek, šta on to zna i koliko on sve to zna. Zadatak nije bio to, već je trebao da mi potvrdi koliki je nedostatak stvarnog znanja, koliko je prevare, koliko je “lažnih proroka”, koliko je “slijepaca koji vode slijepce” ali i da potvrdim to gdje se nalazim, to što sam pronašao. Znajući za moju sposobnost da se sakrijem, tj. da sakrijem spoznaje, sposobnosti i znanje koje sam imao te sposobnost da se zamaskiram ulogama i maskama Majstor mi je dao taj zadatak.
To je bio jako težak period za mene. Okusio sam istinu i onda sam morao ući u laž. Pretvarati se da ne znam. Nije bio problem pretvarati se da ne znam, to je lako. Navući masku tragatelja za istinom, zbunjenog lika, naivka, radoznalosti, propitkivanja, klimanja glavom i glupog i lažnog duhovnog smješkanja (te lažne “anande”, blaženstva). Teško je bilo šutjeti iza toga, ne kontrirati im jer vidiš kako naivne budale navlače na teške laži i ludosti, ne osjećati tu vitalnu i parazitsku energiju koja pokušava da te obuzme i gospodari tobom a duhovni svijet, taj takozvani svijet istine prepun je vitalne sile koja opija i kontrolira čovjeka, preuzima ga i dominira s njim, gospodari s njim. To se osjeća kao jak neugodan pritisak, kao mučnina u stomaku, kao da ćete izbaciti sve iz sebe u jednom jednim grču želudca (pod uvjetom da znate istinu ili imate uvid u nju, ali ako ste od “tog svijeta” to nećete osjećati).
Išao sam od radionice do radionice, učitelja do učitelja, glumio zainteresiranog lika, pravio se da ne vidim iako mi je vid bio otvoren, itd. Da bi vidio morao sam se i otvoriti tome u nekom dijelu a tada je u mene ulazila ta vitalna sila i pokušavala me preuzeti. Tu je bila stvarna borba i to je bio taj težak period koji spominjem.
Nakon nekih dvije godine, koliko je trajao taj zadatak, prekinuo sam sav kontakt sa tzv. duhovnim ljudima. Odbacio sam sve. Nisam htio da sjedim ni u istom kafiću sa njima, a kamoli da se družim sa njima. Morao sam proći dio koji sam nazvao “ispovraćati sve to iz svog sistema”. Družio sam se sa ljudima koji nemaju nikakve veze sa duhovnim, religioznim ili bilo čim što bi moglo da se stavi pod tu kategoriju. Ukratko, sve mi se to smučilo. Ostao je samo Rad, odbacivanje sve fantazije, svih viših ideja iz učenja osim onih koji se odnose na promatranje, svjesnost sebe, pažnju, pamćenje sebe, ne poistovjećivanje, tj. ono osnovno u Radu. To je bila smrt duhovnosti u meni. Sve duhovno je umrlo zajedno sa bogom, i svim ostalim anđelima, arhanđelima, guruima, duhovnim dušama i bićima. Bukvalno sve. Nisam mogao čitati razne Ošoe, Tollee, DeMela i slično, već sam samo čitao knjige koju su pisali ljudi iz Rada, ili ljudi slični tom radu, poput Aurobinda, Nisargadatte, Gurđijeva i slično. Sve ostalo je bio izvor mučnine. U meni se razvio osjećaj mučnine kada se sretnem sa vitalnom (nekad je zovete i “astralna”) brijačina (fantazija, mašta). Čim osjetim i dio toga u nečemu pojavi se mučnina u stomaku, osjećaj da ću da povratim. To mi je postao alat prepoznavanja. Da bi ga razvio morao sam proći to što sam opisao. Na kraju morao sam prestati da se “bojim” te mučnine, tog osjećaja i da kroz njega prolazim kao skijaš u spustu s ciljem da pronađem one ostatke istine u tim utvarama učenja te da te ostatke istine izvučem van. Naravno, morao sam razviti i prepoznavanje te istine a to je povezano sa pamćenjem sebe jer bez toga to se teško prepoznaje. Tek nakon nekih desetak godina sam sebi dopustio da opet, ponekad, uđem u taj spiritualni svijet i tada sam uvidio da je situacija sve gora i gora. Mnogo gora od vremena kada sam ja bio u njemu čak i vremena ovog zadatka koji sam imao. Tada sam dobio zadatak da izvučem ono što se može izvući van, što odgovara istini, što je autentično skriveno u svim tim informacijama i to sam počeo da radim. To sam radio nekoliko godina kako bih naučio obličiti to, dato tome formu ali na drugačiji način od onog načina na koji se to inače daje. Morao sam imati nešto što je slobodno od forme, oblika, koncepta, ideje te pomoću toga pronaći autentične koncepte, ideje, filozofije, učenja, itd.

Da se vratim na početak. Opći dojam koji imamo jeste da je danas sve dostupno. Svako učenje, svaka tajna ali to je samo dojam, nije istina. Moj osjećaj je da učenje nikad nije bilo nedostupnije, skrivenije nego danas. Dostupne su informacije, različita tumačenja i to od ljudi koji nemaju probuđen Duh u sebi, koji nisu u duhovnoj liniji u pravom smislu te riječi, koji nisu primili Silu i kojima ta Sila i ne dopušta razumijevanje učenja. Pišem na ovoj način jer je najpribližniji istini, iako konceptualno odgovara tome nije do kraja istinit. Reći ćemo da u vama mora biti probuđen Duh, Sila, Božansko kako bi prepoznali ali to nije istinito do kraja. To je samo način na koji to pojašnjavamo i koji u nekoj većoj mjeri odgovara istini, kao koncept, ali nije istina.
Gledajući i iščitavajući i učenja koja se danas prenose a sama odgovaraju ideji Rada, ili su upravo taj Rad o kojem pričam, ono što vidim jeste da nemaju Duh u sebi, nemaju Silu u sebi, nemaju kontakt sa višim. Vidim da je nekad bio taj kontakt, ali ga više nema. Ta učenja su pretvorena u koncepte i ideje bez Duha, bez te Sile koja ih čini ili održava život u njima. Tj. drugim riječima, umrla su. Održava se fizička linija, ali ta linija nema život u sebi, nema ono što što ta učenja govore da trebaju imati. Informacije koje imaju su dobre, istinite ali bez toga što nazivamo Duhom, Silom ili Božanskim one nemaju život. A život koji je svjestan je taj Duh, ta Sila, to Božansko.

Cilj današnjeg prijenosa ono što nazivaju učenjem jeste cilj uništenja učenja. Čak se i fizički uništava kolijevka učenja na bliskom istoku i na istoku. Religije će uskoro biti uništene i biti će rečena prava istina o religijama koja je suprotna fantaziji koju religije održavaju i ta istina će uništiti religiju. U stvari, ona će uništiti fantaziju a pošto je čovjek izgrađen od nepročišćene fantazije time će biti uništeno sve vezano za religijom i što je najbolje to je najavljeno u svim religijama i svetim spisima, ali to ne prepoznajete. Ostat će samo pravi religiozni ljudi. A svi misle da su to oni. Pravi religiozni ljudi, recimo kršćani ili budisti ili hindusi su oni koji su OSTVARILI U SEBI to što religija govori, ne oni koji je slijede ili koji vjeruju ili oni koji se identificiraju sa nekom od religija.
Taj cilj koji je uništenje učenja upravo se ostvaraju onako kako sam opisao na početku teksta. Tumači tumačenja tumača koji je tumačio tumačenje tumača, itd. A nitko sa ISKUSTVOM TOGA što tumači (nemaju Duh u sebi, nemaju Silu u sebi, nemaju Božansko). To tumači intelekt, vital, manipulacija, osoba. Ne svjesno biće, ne svjesna duša, čovjek koji nije ispunjen Silom ili Duhom. To može biti i inteligentan čovjek (u smislu kako se to inače tumači) i on je najgori čovjek koji može da tumači učenje. On je suh, bez duha u sebi. Duh se osjeća a kod njih toga nema.

Čistog učenja više nema. Čak i ovi koji imaju neku vrstu čistote su rijetki ali čistog učenja nema jer se izgubilo značenje simbola i priča učenja. Naravno, pod ovim mislim na javno dostupna učenja. Ovo što se danas prenosi kao učenje je vitalno-fizički prilagođeno učenje u skladu sa mehaničnim i nesvjesnim čovjekom. I to je smrt učenja. Možemo slobodno reći “bog je mrtav” kako je to Zaratustra (Niče) rekao. A mnogi, umjesto da shvate šta je htio reći, odgovorili su mu sa “Niče je mrtav. – Bog”. Žalosno, ali istinito. Da jeste i on i bog su mrtvi i upravo ubili su ih oni koji su prenosili učenje. tj. mi svi.

Ono što će se desiti u jednom momentu, kada se ovo globalno čišćenje koje je krenulo pojača, jeste pokušaj da oni koji to budi vidjeli izvuku živu glavu i to mislim bukvalno. Kada shvate da ono malo pojedinaca koji govore o tome nisu lagali već da su rekli istinu o tom čišćenju. Tada će nastati najezda “pravednika”, a i polako nastaje, “pokajnika” koji žele da prežive kod tih učitelja, majstora, iscjelitelja, itd. Problem tih “pokajnika”, “pravednika” u potrazi za “mesijom” neće biti stvarna promjena već izvlačenje žive glave. I tada će umirati i to u “svom grijehu”. Jer “mesije” će ih odbaciti ili će oni autentični ljudi, pravi proroci, prosto se sakriti i pustiti ljude njihovoj sudbini. “Pokajnik” koji želi sačuvati život izgubit će ga. Samo onaj koji smije dobrovoljno izgubiti život dobit će ga nazad. A takvih je jako malo.
Meni lično je simpatično to sve gledati, proučavati jer “mi je smrt saveznik” a vi ovo protumačite kako želite. Mogu reći i “bog mi je saveznik”, sasvim svejedno jer znam da u tom dobu kada se sve uništava učenje postaje stvarno, pojavljuje se u svom sjaju sa “trubama na nebu”.
Ezoterično govori o tom dobu i govori o tome kako i kada se učenje pojavljuje i zašto se pojavljuje tada. Tako da nemam potrebu o tome pisati, sve to se nalazi u tim knjigama o Radu i ezoteričnom učenju. Mislim na stvarno ezoterično učenje ne ovo što pod tim danas imate prilike naći – astrologiju, razne magijske vještine i slično – jer to NIJE ezoterično.

Učenje je skriveno u simbolima, pričama, tradiciji. Nije bitna ni priča ni tradicija ni simbol jer to je “prst koju ukazuje na mjesec” i nije “mjesec”. Simbol mjeseca nije stvarno svjetlo, već svjetlo koje sija u mraku kao zrcaljenje istinskog, tj. sunca. U tom smislu mjesec simbolizira ono što je zrcaljenje bića u nama koje je sunce, a to je svjesnost sebe. Ono što može i jeste svjesno u nama. Ono iz čega to izvire jeste sunce. Ali tradicije kriju istinu, ali samo onda kada odbacite tumačenje koncepta kroz koji tražite tu istinu. Već se usmjerite na razumijevanje simbola i priče. Kao recimo priča o Djeda Mrazu, priča o Božiću, Uskrsu. To su priče, parabole, simboli koji kriju istinu. Ali na njih je dodano sve i svašta s ciljem uništenja istine koju oni kriju. Kada bi čovjek znao svrhu tih priča, bajki, parabola, simbola radosno bi ih prepričavao, igrao ritual simbolike (recimo jelka sa kuglicama, snijegom, putem, zvijezdom, darovima, Djeda Mrazom ali nemojte zaboraviti i njegovu ženu jer bez nje on nema moć koju ima) i prenosio učenje svojim pokoljenjima. Jer kroz to bi se održao Duh, održao kontakt sa Silom koja je u početku apstraktna i skriva se iza simbolike i koncepta i traži da se probudi kao Duh u nama, kao Skriveno u nama, kao Nepoznato u nama.

Mogu vam reći kako tražite istinu ili autentično iza ali ne mogu i ne smijem, upravo zbog svih onih koji čitaju moje tekstove i varaju druge ljude, a takvih je podosta. Nerijetko sam nailazio na radionice napravljene na temelju onog što sam pisao ili tekstove u kojima je prepravljeno ono što sam pisao u nekoj manjoj mjeri i predstavljeno kao njihovo učenje i tekst s ciljem navlačenja lakoumnih na prevaru. I zbog toga moram paziti šta pišem.

Onaj koji razumije učenje može da ga poveže kroz niz različitih tradicija pod uvjetom da ne miješa simbole tradicija, već da svaki simbol razumije u skladu sa tradicijom kojoj pripada i tek onda poveže razumijevanje koje ima. Tada otkriva veze, povezanost, smisao iza svake tradicije. Smisao je, to mogu slobodno reći, da je svaki put isti, svaki vodi istom cilju (generalno) kroz različite staze, puteljke, simbole, priče. Ali svima je cilj zvijezda na vrhu jelke (bora) jer ona predstavlja vaše Biće, ono što ste vi u svojoj Prirodi.

Slobodno mogu reći da nitko od nas ne zna cjelovitost Puta, ili cjelinu neke tradicije jer to je već odavno uništeno. Ono što možemo znati su fragmenti tih učenja i ti fragmenti su dovoljni, ako se razumiju, da čovjeka izvuku iz zatvora, da ga oslobode. Jer to je ljepota duhovnog puta, drevnih učenja. Oni su znali oktave učenja – tok učenja u vremenu, prostoru i individualnom faktoru. I na vrijeme su mislili na to. Zato svaki djelić učenja može biti cjelina ako se razumije. No, razumijevanje je ono što fali. Njega nema. Razumijevanje je Duh, Sila, Božansko. Pod tim simbolom “razumijevanje” se ne misli na shvaćanje koje je shvaćanje informacije, intelektualno shvaćanje iako je ono bitno u početku i polako vas vode razumijevanju. Razumijevanje je cjelina vas. Drugim riječima, kada razumijete, recimo, priču o Djeda Mrazu sa svim simbolima, jelkom, ukrasima i slično vi imate razumijevanje. To je na kraju priča koja nije stvarna kao priča, ali ono što ona prikriva je stvarno, istinsko. Svi rituali prikrivaju tu istu priču, sve priče i bajke govore o istom, svi simboli u različitim tradicijama znače isto. Način da se učenje sakrije jeste napraviti priču koja će postati religija, učenje, simbolika Duha, Sile, Božanskog. Nebitno koja je priča, već šta je njome skriveno. A to skriveno ne možete tražiti u svakodnevnim tumačenjima “znalaca” osim kao informaciju. Ali morate biti spremni na tonu informacije kako bi ste našli zrno sjemena, ili biser koji ćete veoma skupo platiti. Možda ćete morati prodati sve što imate, kao u toj paraboli u Bibliji, kako bi kupili taj dragocjeni biser. Možda ćete morati biti spremni izgubiti život kako bi ste dobili život, možda ćete morati zasaditi polje kako bi ste očuvali sjeme. Nebitno. Bitno je da ga nađete. Jer On ga je bacio na “zemlju”, “posijao po zemlji” i doći će “dan žetve”, dan “razdvajanja kukolja od žita” (tj. on je već došao) samo to morate shvatiti.

Nadam se da vam je debeli djedica donio Dar Duha. Ako nije, više sreće iduće godine. (A šta li, pobogu, znači to što se svake godine obnavlja cijela simbolika? Djedica, Božić, Uskrs.. pobogu.)

Oglasi