iStock_000010996529MediumPostoji jako puno trikova ili “fazona” u svim učenjima svijeta. Mnogi trikovi i “fazoni” nisu stvarnost, već samo koncept koji ima svoju svrhu a to većina zaboravlja. Koncept je znati konceptualnu istinu stavljenu u određenu strukturu koja je prihvatljiva ili umom shvatljiva te POJAŠNJAVA ili UKAZUJE na istinu, ALI NIJE istina.
Recimo, ideja kreiranja. Mnogi ljudi na Stazi su u aktivnom otporu sa tom idejom, sa kreiranjem, i imaju neprijateljski stav ili otpor prema njoj. To mogu da vidim iz niza reakcija koje imate na tu ideju. Sam sam bio u nekom vidu otpora sa tim, iako sam kao mlad učenik to koristio (razne vizualizacije) zarad posla, ispita na faksu, treninga i TO JE RADILO. Naravno, danas mi je jasno i ZAŠTO JE RADILO i ZAŠTO TO RADI. No, zaboravimo sada to, već pogledajmo KONCEPT toga. Šta znači koncept “da ste vi svoj kreator”? Divna iluzija, maya, laž, istina, mogućnost, potencijal, samozavaravanje, prodavanje magle, sveti biznis ili nešto sasvim drugo?
Ono što sam ja provjerio i što sam znam i koristim jeste da je to SVE OD NABROJANOG ISTOVREMENO.

Da bi iole to pojasnio morao bih vam nekako, vjerojatno telepatski, prebaciti sve što znam, osjećam, vidim, percipiram ili jesam. A kada bi to nekim čudom uspio većina vas bi, prosto rečeno, prolupala od polja informacija u kojem se ponekad nalazim (i nekad i platim cijenu za to). Meni osobno ulazak u to polje nije težak i neću “eksplodirati”. Dapače, osjećam se poprilično dobro kada uđem u njega, prebirem po linijama ili poljima informacija, kada mi se upali nekoliko struktura koje vrše percepciju tog polja. Nekad prosto mogu reći da bi osjećaj u tom informacijskom polju (neki to nazivaju Akasha, ali nemam pojma da li je to akasha), u dijelu gdje mogu da uđem, mogao nazvati jednostavno “ja sam to polje informacija”. Pa oni koji ovo shvaćaju mogu lakše shvatiti šta sam rekao. Opet, ja ne znam koliki je to procent polja u koji uđem, je li to 1, 2, 3 ili 10, 20 ili 30 % polja. No, ono što “vidim” u njemu jeste da dio koji percipira polje, tj. veličina polja koji mogu da “vidim”, nije ništa u poređenju sa ostalim dijelom tog polja koji naslućujem ili djelomično percipiram. To je kao osjećaj ili bivanje u polju Nepoznatog. Kada se malo u njemu ustabilite uviđate, bez obzira na osjećaj u njemu, da je to jedan ili dva postotka samog polja, ili bolje reći postojanja, Nepoznatog. No, idemo na kreiranje.

Rekoh da je to sve od onog što sam, retroaktivno, postavio kao pitanje. Šta će to biti zavisi od vas. Da li će biti prevara zavisi da li to koristi prevarant. Da li je to sveti biznis zavisi od toga da li želite da se obogatite kroz to, postanete netko i nešto. Da li je to istina zavisi od toga da li ste vi istiniti. Koliko znam sve u životu je takvo jer mi definiramo sobom šta je to život, time i šta je to Stvarnost. Ako je naša unutarnjost ispunjena lažima, prevarama, maskama i različitim ulogama koje igramo kao da smo te uloge i maske onda je takav i naš život. Prosto je. Provjerite. Vi ste okruženi raznim svjetovima koje skoro i da ne percipirate. Oko vas je svijet kriminala, politike, vlade, vojske, policije, prostitucije, biznisa, prevaranata sa tržnice i prevaranata na višim nivoima društva, liječnika, bolesnika, radnika, neradnika, slabića, afla mužjaka, luđaka, itd. U kojem se svijetu vi nalazite? Taj svijet koji ste vi – vaša psihologija, vaša uvjerenja, projekcije, nadanja, očekivanja, tj. ukratko tzv. stvarnost – NIJE u kontaktu sa drugim svjetovima. Ali recimo, kada se u vama pojavi bolest i završite u prepunoj čekaonici neke bolnice s kim ste okruženi? U čijem svijetu ste? Je li to i vaš svijet tada? Šok koji vidite, razni oblici bolesti koje ljudi imaju, različiti bolesnici, teški bolesnici nekad izazove, barem je kod mene izazvao, reakciju “ja ne pripadam ovdje” jer to su bili jako teški slučajevi bolesnih ljudi. Prosto rečeno, bio sam šokiran onim što sam vidio. Šta mislite u kojem se svijetu nalazi taj doktor ili medicinska sestra ili medicinski radnik? I još imate petlju da od njih nešto zahtjevate??
To je njihov svijet u koji mi, bogu hvala, rijetko zađemo. Nije li taj njihov svijet kreiran njima? Tj. da ne bude zabune, nije li taj njihov svijet produkt njihove želje da pomažu drugima, da liječe, želje da budu doktori, medicinski radnici? Nisu li se oni školovali za tu poziciju? Nije li školovanje kreiranje? Nije li obrazovanje koje su prošli dugogodišnje kreiranje pozicije u kojoj se nalaze? Uzmite bilo koji svijet oko sebe i zapitajte se ovo.
Ako ste u otporu sa tim svijetom da li vi možete biti ili ući u taj svijet? Nije li vaš otpor blokator ulaska u taj svijet? Sasvim je očigledno da u vama nema želje, namjere, težnje da budete u tom svijetu, uđete u taj svijet, živite ga. Da li onda taj vaš svijet može biti taj svijet? Osim u slučajevima kada vas vaša želja ili sudbina natjera da zakoračite u taj svijet vi tom svijetu, a time i dešavanjima i toku života tog svijeta, ne pripadate niti možete pripadati.

Kako kažete, ozbiljni duhovni ljudi, ne vjeruju u kreiranje ili izražavaju sumnju u njega. Ja ću vam reći da ozbiljni duhovni ljudi itekako kreiraju svoju stvarnost. I to sa svim tehnikama, težnjama, radom na sebi, ciljem kojem teže. Svako pojašnjenje, tehnika, način, uvjerenje u duhovnosti, namjera je ČIN KREIRANJA. Ako to niste primijetili da li možemo onda reći da ste OZBILJNO istraživali taj koncept?
Jednog dana htjeli ste čitati. I onda ste krenuli učiti slova, riječi, rečenice i sve ono što se naziva gramatički, a ja to najčešće ne poštujem (počev od zareza pa do struktura rečenice), da bi ste danas uživali u čitanju, recimo ovog teksta. Nije li to bilo svjesno kreiranje? Jasno, reći ćete da je to bilo učenje. Da jeste, učili ste, naporno ili ne naporno. Ponavljali u sebi, zamišljali slova, željeli čitati ili ste bili natjerani da čitate kao ja recimo, pokušavali čitati bajke, stripove, zamišljali u sebi sve to. Nije li to bila tehnika, malo dugotrajnija tehnika, kreiranja? I jeste li u jednom specifičnom trenutku PROSTO ZNALI DA ZNATE ČITATI?

Znam vi ste u reakcije na razne Ane, Marije, Milene, Kristine kreatore, lajf koučeve koji prodaju sveti biznis zarad znate već čega. Kakve to veze ima sa kreiranjem? Oni su samo našli način kako da zarade, obrlate, manipuliraju, budu netko i nešto. A možda žele i pomoći. A možda je ta pomoć “put do pakla popločen dobrim namjerama”. Nije li vaša majka i otac utiskivanjem programa – uvjerenja, stavova, mišljenja, zahtjeva, moranja, itd. – upravo kreirala osobnost koja ste sada sa svim otporima, strahovima, projekcijama, programima, odgovorima na dešavanja ili svijet oko vas? Ne rade li ti “odgovori”, reakcije na svijet upravo čin kreiranja tog svijeta? Nije li to upravo karma? Djelovanje vritija, vasana, samskara i karme? Dubokih utisaka, programa, uvjerenja, predispozicija koje su stvorene i na poslijetku života na taj način?
Drage moje dame, gospodo, kraljevi i prosjaci, ili ukratko dragi moji ko-kreatori to je kreiranje. Vi svaki tren kreirate svijet oko sebe. Sada je samo pitanje da li, a to rijetko čujem da netko pita, mislimo na isto pod riječima “svijet”, “kreiranje”, “vaš svijet”, itd.
Ja osobno, mogu reći, provjereno, da vi kreirate sve. Naravno, ne mislim da je cijeli svijet oko vas, vidljivi i nevidljivi, vaša kreacija. Već mislim na svijet života KOJI VI IMATE, koji vi živite. U vašoj sobi su stvari koje ste vi kreirali prvo u ideji šta želite, a prije toga u ideji da imate svoju sobu, pa do izbora namještaja (to je prvo bila ideja ili zamisao kakav namještaj želite), pa do naselja u kojem se nalazite (osim ako ste to prepustili slučaju da netko drugi izabere za vas), pa do slika na zidovima. VI STE TO KREIRALI. To je vaš svijet, ne moj, ne nečiji tuđi.
Posao je posao koji ste vi kreirali obučavanjem, učenjem, željom da ga radite ili moranjem da ga radite a time i posljedice tog posla su vaša kreacija. Da ne dužim, sve oko vas je posljedica vas iznutra.

Dat ću vam neke primjere koje sam ja provjerio kada sam počeo da se igram sa ovim i to u početku jer sam morao završiti fakultet, koji uzgred rečeno nisam završio (propali student) jer nisam osjećao vrijednost toga a ostalo mi je samo šest ispita do kraja. Pa preko potrebe za poslom kada ga nije bilo, do čak i izbora partnera (dok sam bio mlad) gdje sam točno u sebi rekao, stvorio sliku i svu percepciju, kakav on mora biti, kako izgledati, kakvu osobnost imati, itd. – dobro moram priznati imao je skoro sve što sam htio osim onog što sam zaboravio da naznačim. Ispite sam davao bez nekih većih problema. Poslove sam nalazio u vremenskom roku tehnike kreiranja koju sam koristio – svaka tehnika ima svoje vremensko ograničenje. Isto tako i taj eksperiment sa ženama, ili eksperiment liječenja drugih (par godina sam to radio). A onda sam to odbacio jer sam postao duhovan, tj. ušao sam u Rad.
Logika odbacivanja je bila da ja želim da se prosvijetlim, oslobodim zašto onda da kreiram bilo šta? Moram da diskreiram – a nije li to isto kreiranje?
Kasnije, poslije nekoliko godina prakse ponovo sam se vratio tom eksperimentu. Zanimale su me zakonitosti Rada, počev od Vodika pa preko sila, zakona koji djeluju na nas, kako te sile i zakone preokrenuti u našu korist, tj. kako dublje raditi Rad (Sadhanu) i slično. I naravno, koristio sam posao za to. Radno mjesto je bilo neka vrsta štamparije jer sam radio kao grafički dizajner, i to mjesto je bilo poprilično ispunjeno raznim pravilima štamparija, raznim tipovima ljudi, stalnom nervozom, strahovima da li će dobro nešto ispasti i da li ćete vi morati platiti sav odštampani materijal koji je pogrešno odštampan, pa do toga koji će ili kakvi će klijenti dolaziti do vas – ljudi, nervozni, hoće sve jučer, itd. Nakon što sam platio, dva ili tri puta, pogreške koje sam napravio iako mi nije bilo logično da to plaćam ali direktori u uvjerili šefove da sve košta – svaki papir, toneri, boje, rad mašine (uzgred to koliko to košta nije ni deseti dio onog što naplaćuju u gotovom proizvodu) – morali smo plaćati svoje greške. U jednom momentu sam shvatio da je firma ja. Tj. da je cijela firma ja sam. U meni sve je odgovaralo postavci firme, hijerarhiji u firmi, osobinama koje su ljudi oko mene imali, i slično. I odlučih da to provjerim. Na svakog čovjeka s kojim sam radio prilijepio sam osobinu koja je bila dominantna kod njega u poslu kao da je moja. Našao sam je u sebi. Na šefa sam prilijepio ideju zamjenika nadzornika, na šefa ili malog direktora (još im je otac držao firmu) prilijepio sam ideju nadzornika, a na direktora gospodara. Ali sve to i usto vrijeme sam odradio i u sebi. Ja sam kao svjesnost, svijest bio gospodar, dio u meni koji je bio blizak svjesnosti bio je nadzornik, zamjenik nadzornika je bio kontrolor u meni koji je kontrolirao da li radim to što sam rekao da ću raditi, ljudi okolo su bili osobine koje sam imao, a sam posao i firma je bio proizvod mene, tj. ja kao cjelina.
I onda sam se poigrao. Eksperiment je trajao oko 3 mjeseca. Radio sam na tome svaki dan. Prva ideja tog eksperimenta bila je “ja ne mogu da griješim”, tj. “ja ne pravim greške”. Divna ideja. Ali sada je tu ideju trebalo primijeniti NA SVE LJUDE OKO MENE, šefa, šefa od šefa i na kraju direktora. Ubrzo cijela situacija u tom dijelu firme gdje sam ja radio postala je odraz mene, tj. onog što sam rekao da će ona biti. Ideja je bila “ja ne radim, činim, pravim greške”. Naravno, činio sam greške i dalje, naročito u slovima “ć, č” (što mi je boljka), pa do sitnih grešaka u dizajnu ili bojama, pa do grešaka na laserskim štampačima, tj. odem na kavu, štampač podivlja, sve krivo odštampa, i slično.
No, odjednom, meni se greške više nisu naplaćivale. Drugo iznenađenje je bilo provjera kreacije. Šef je par puta rekao da je nešto greška i iznenadio sam se kada sam mu rječito, jasno i glasno, pojasnio da greška u našem poslu ne postoji te da je to provjera, sasvim logična stvar nemoći da kontroliramo nekoliko štampanja u isto vrijeme, i slično. Malo se koprcao, da tako kažem, ali nakon par minuta prihvatio je pojašnjenje. Odjednom ja više nisam činio greške. Nitko u firmi nije mislio da ja činim greške. Na kraju provjerio sam i samog direktora. Slijedeći eksperiment u istoj toj firmi bio ugođaj samog rada. Većina je slušala neku narodnu glazbu, spopadala žene sa nabacivanjem i slično. Tu sam rekao da se to mora izmijeniti. Stvorio sam opet dodatnu kreaciju, sve u ta tri mjeseca, i počeo da je odrađujem. Situacija se promijenila. Od ljudi koji su dolazili, od toga da se žene osjećaju ugodnu sa nama, od toga da se glazba promijenila, itd. No, imao sam još jednu ideju koju sam htio provjeriti. Ideja o karakterima ljudi oko mene. Da je moguće mijenjati te karaktere u nekom obimu, koliko, gdje, na koji način? Da li je moguće promijeniti ljude i iz stanja u kojem se nalaze i to unose u firmu dovesti ih do drugog stanja, ali da to bude njihova stvarna promjena?
I krenuo sam.
Neću reći šta sam radio, na koji način, ali ako ste pažljivo čitali pretpostavit ćete da sam sve to unutar sebe odradio. Ali to je tražilo da i ja promijenim percepciju tih ljudi u sebi. To sam spremno odradio, iako je bilo manjih otpora u smislu “što će mi to”, “da li ja to želim”, želim li biti ljutit na njih, izražavati negativne emocije jer mi daju osjećaj da sam vrjedniji, bolji, itd.?
Rad me je naučio kako da skinem otpore i kako da ih zamijenim sa kreativnijim dijelom sebe. To sam i učinio i nakon dva tri dana otpori su ili nestali ili su se smanjili do te mjere da se nasmijem na njih kada se pojave i oni prosto odustanu.
Na kraju, bio sam zadovoljan sa tim što sam postigao. Čovjek koji je stalno bio kriv za sve i svašta u firmi, koji je tu krivicu spremno prihvaćao prestao da je sa osjeća krivim u većini stvari vezanih za firmu. Čovjek koji je bio namčor postao je veseliji, radosniji, razmjenjivao knjige sa mnom, raspravljao sa mnom. Ljutnja koja je u toj poslovnici znala trajati po par dana, a produkt je svađe oko posla, trajala je nekoliko minuta poslije svađa. Prestali su osobno shvaćati svađe oko posla i čim odrade posao ili dođu do nekog rješenja – program kreiranja koji sam ubacio je bio da se naruče kave, sokovi, grickalice i opušteno razgovara dok mašine odrađuju posao – sjedali su, razgovarali, nekad i opravdavali svoje postupke, ili se jedan drugom izvinjavali. Sve u svemu, atmosfera se promijenila.

To je bio jedan eksperiment u nizu, ali ovaj je bio za mene tada prekretnica u kojoj sam shvatio da je cijeli svijet moja projekcija. Naravno, MOJ SVIJET, ne vaš, ne nečiji tuđi. Sve to je bilo u suprotnosti mene. Ja nisam vjerovao u svijet koji je dobar, jer ti Rad pokaže da svijet nije dobar, ali ti zaboravi reći da je svijet onakav kakav si ti. Sve spiritualne ideje koje su kružile oko mene, a ja sam bio u otporu sa njima jer sam vidio TKO TO RADI I ZAŠTO (rad vam da sposobnost da vidite motive i ciljeve ljudi iako to kriju), sam spremno odbacio jer je dolazilo od prevaranata, ljudi koji se lažu, svetog biznisa i slično. Religiju nisam volio jer je bila lažna i manipulatorska, kakva je i danas. Spiritualnost je bila samo veća manipulacija od religije a time i opasnija, itd.

Onda sam shvatio, nekoliko godina poslije tog eksperimenta, da moram raditi na nekim reakcijama koje su opstale jer nisam radio sa njima. To su svakodnevne reakcije koje svi imao, sitne i glupe ali veoma jake, otporne, pravedničke, opravdane, itd., koje obično ne želimo da ukinemo.
Tada sam prešao na njih, rad sa njima, uvide, suočavanja, mijenjanja ili transformaciju tih reakcija. A bilo ih je u vezi svega. Od društva, policije, carine, posla, ljudskih osobina koje su me živcirale, vlade i politike, itd. Rekao sam sebi “hajd da provjerimo tvoju teoriju da je sve tvoj svijet”. I provjerio sam. Osobno, ja nisam čovjek koji vjeruje u nešto već sve moram provjeriti. To je osnova Rada koji radim.
Neću da vam govorim šta je točno bili i šta sam točno radio. To je moje osobno. Ne način Rada, već na čemu sam radio i zašto. No, policija me danas najčešće ne zaustavlja, već me propuste, oproste greške koje napravim – sjetite se “ja ne činim greške”, ili mi kaznu prilagođavaju da bude što jeftinija (jednom sam platio kaznu jer sam se naslonio na auto iza sebe, ništa nije bilo slupano) – carinici pričaju sa mnom, nemam problem sa vladom i politikom više jer ih napokon razumijem, trgovci žele da me usluže (iako sam naučio da dam dobar bakšiš), doktori mi izlaze u susret, veterinari mi izlaze u susrete, ljudi oko mene se mijenjaju, itd. Naravno, moj eksperiment sa samim sobom još nije završio. Sada sam se uhvatio u koštac za veoma jakim unutarnjim programiranjima koji se tiču reakcija. I jako mi je zanimljivo u tome. Zabavljam se jer želim da se riješim tih podsvjesnih programa koji još postoje u meni, stvorim do kraja Novog Čovjeka, stvorim drugačiji izraz svijesti, ne pasivan već aktivan a na kraju i onaj koji obuhvaća oba – iz jučerašnjeg teksta.

Sve je naša kreacija, čak i otpor da vjerujemo u tehnike kreiranja ali i snagu koju imamo u tome. Što dublje idete u ovu igru to je više snage, energije, vremena, specifične strukture u vama koji morate mijenjati. To mnogima izgleda zamorno. Jer počinjete pratiti sve u sebi. Čak i način na koji ćete sjediti na wc-u. Naravno, moja igra u tome ne isključuje svjesnost, dovođenje pasivnog stanja svijesti naprijed, ispred osobnosti i tijela, itd. Sve što sam jučer pisao. A to mnogi koji rade na kreiranju ne rade, ne znaju, i ne mogu. Rekao sam da postoje ključevi kreiranja. To je jedan od ključeva. A to vam nitko nije pojasnio. Dali su neka pojašnjenja ali pogrešno, tj. u skladu sa svakodnevnim čovjekom, a to je blokator kreiranja. No, o tome ne mogu puno da govorim.
No, mogu reći da ako se smanjila vezanost za karakter koji imate, za reakcije, i slično, naročito osobu koja jeste u ovom trenutku, na to mjesto morate donijeti zamjenu. Ništa u manifestaciji ne smije ostati prazno. To vam čak i moderni kreatori i ko-kreatori govore. Na to mjesto morate nešto staviti. Ja stavljam sebe, a onda stavljam kakvo to sebe mora biti u izražaju, itd. Naravno, sve to radim uz put. Ne sjedim satima i zamišljam. To radim u situacijama. Ja sam praktičan. Drugi mi svojim reakcijama pokazuju da li sam to uspješno odradio ili nisam.

Sada ono što znam mi govori nešto jako simpatično, polja u koja ulazim mi pokazuju nešto jako zanimljivo. Apsolut je savršen kreator. Zato ga i zovemo Kreator. A on je Gospodar univerzuma, a ja Gospodar svog univerzuma, malog univerzuma, svjetića u tom Svijetu. Znam kako da sile pretvorim u nešto drugo, da dovedem jaču silu, da oprečne sile surađuju sa mnom, da im se ne opirem otporom već mudrošću te me one podržavaju, itd. Ali ono što sam otkrio jeste da sile oko mene, zakoni oko mene, život oko mene ne može biti suprotan meni, onom u meni.

Prekinite davati zamjerke, biti uvrijeđeni, ogovarati, biti emotivno ugroženi, vidjeti svijet očima na koji ste navikli da ga vidite jer su to posuđene oči (programi koji su usađeni u vas), pročitajte svete spise to su savršeni spisi o kreiranju jer sve u njima je rečeno, vidite volju Apsoluta u svemu i BUDITE NJEGOVA VOLJA, prihvatite stvari kakve jesu, život kakav jeste, događaje kakvi jesu bez otpora a onda promijenite percepciju onako kako vam učenje kaže, kako Biblija kaže, kako Bhagavad Gita kaže, kako Kuran kaže, kako učenje koje radite kaže. I svjedočite čudu. Ja, osobno osim ponekad, ne stvaram parkinge, ili iskričave emocije unutar sebe kao razni ko-kreatori, instruktori joga i tantri, ja to radim duboko u sebi i nije nimalo iskričavo. Parking sam dolazi, odgovor drugih ka meni sam dolazi. Ono što je suprotno od onog što očekujem pokazuje mi grešku u sistemu, gdje nešto ne vidim, šta sam zanemario, gdje nisam obratio pažnju, otpor koji postoji, projekciju i slično.
Na kraju, vama koji radite neku sadhanu, praksu, rad nije li to savršeno kreiranje?
Radite meditaciju na apsolut s ciljem da ga osjetite oko sebe. Nije li to kreiranje? Radite svjesnost da budete stabilni u raznim situacijama, nije li to kreiranje? Itd.

Ne obraćajte pažnju na Ane, Marije, Kristine, Nade, Vere i ono što oni govore. Ne gledajte u njih, gledajte ŠTA GOVORE, šta prenose, ili šta vam učenje govori, šta prenosi. Tu se krije sve.
Ako ste svjesni u situaciji u kojoj ste, ako nemate reakcije, ako odišete stabilnošću, unutarnjim mirom, osjećate čovjeka ispred sebe i uvažavate ga, TO JE KREIRANJE. Vi stvarate NOVOG SEBE, novu situaciju, itd.
Cijelo učenje je kreiranje. Možemo ga nazvati učenjem transformacije ili učenjem transcendencije ili učenjem i transformacije i transcendencije, ili učenjem manifestacije božanskog principa i volje, učenje izražavanja Nadumne Sile, ili kako želite, to je savršeno kreiranje ili dis-kreiranje. Kada se odvajate od reakcija vi diskreirate to što je nekad bilo i stvarate svjesnost na tom mjestu, stvarate mir, proširenost postojanja, budnost i to je, dragi moji ko-kreatori, kreiranje. Svaki trenutak ga radite, ali to tako ne zovete.
Isus nije mogao reći svojim učenicima prije 2000 godina kreativno se izražavajte i kreirajte realnost (kreativna vizualizacija) već im je rekao da vjeruju u nevidljivo kao da je stvarno. Ako vjeruju da im je dato i prije no što zatraže dat će im se. Ako vjeruju da je njihova molitva uslišena ona je već uslišena. Mislite da su sveti spisi MORANJE da idete u RAJ ili ćete u pakao? Ne, to je stvaranje novog svijeta, novog sebe, raja jer je on UNUTAR vas a izražen je upravo tim učenjem. To je, dragi moji ko-kreatori, KREIRANJE, STVARANJE, OSTVARENJE, OSLOBOĐENJE, itd.

Ovo je samo ukratko o tome što mogu reći bez da ulazim u detalje. To što ste je svijet koji je oko vas. Mijenjanjem sebe, znam da znate ovu ideju i koncept, mijenjate svijet oko sebe. Drugim riječima, koje stalno citirate, mijenjajte sebe ne svijet jer se na taj način mijenja svijet.
Jasno, postoje sile koje se brinu i o tome šta radite. Globalne sile. One ne dozvoljavaju povredu zakona i sila na globalnom ili lokalnom nivou. I paze na ko-kreatore. One traže promjenu ko-kreatora (obožavam ovu riječ) i ne dozvoljavaju išta više da stvorite od toga kakvi ste. Ako želite stvarati, morate se vi promijeniti. Problem sa većinom današnjih “kreatora” jeste što oni žele ostati isti ali imati novca, publike, parkinga, šoping kartica, sreće, zdravlja a da se ONI SAMI NE MIJENJAJU. Sorry, to tako ne ide. Najveće kreiranje je PROMJENA SEBE. Kada promijenite sebe, “prvo carstvo nebesko, pa tek onda ostalo”, carstvo se nebesko prosto ulije u vašu stvarnost, vaš svijet.

Mogu reći da je “moje kreiranje” malo ozbiljnije, tj. ciljevi koje želim postići nije novi mercedes ili robna marka, ili parking, ili savršeni partner, ili sreća u životu. Moj cilj je stvoriti sebe, razotkriti se još više i dublje, intenzivnije i postojanije, biti uvezan sa Stvarnošću, Božanskim, izraziti ju ovdje u ovom tijelu, umu, životu, svijetu. Ali ne mislim da to ne mogu nazvati Kreiranjem. Dapače, vjera, povjerenje, prepuštanje, otvorenost, poravnavanje sa Nebeskim Silama (kako to neki vole reći) a ja to nazivam Njegovom Voljom, otpuštanje – uvrijeđenosti, straha, nemoći, reaktivnosti, itd. – su upravo načini Savršenog Kreiranja jer to je na kraju On a ne vi, mi. To je ideja koji kao papige ponavljamo da je Sve On, da je Sve Njegova Volja, da je cijeli univerzum Apsolut (Bog, Kreator, Stvaralac, itd.). Sada je samo pitanje kako ćete to razumjeti, kojim umom, kojim konceptom ili idejom, kako ćete to odraditi, ili ti iskreirati.

Oglasi