animal-farm-by-george-orwellPoražavajuća činjenica da pored svih mogućih slika o sebi koje imamo na kraju se moramo suočiti sa onim od čega bježimo, od realnosti o sebi. Realnost je ono što smo i od čega se nismo makli ni milimetar još od vremena pojavljivanja prvog čovjeka. Čovjek je životinja na dvije noge sa svim psihološkim karakteristikama životinje i čopora. To što on misli da on misli je samo jedna zabluda jer je svaka misao orijentirana oko životinjskog (Pashu) ponašanja i čopora kojeg nazivamo socijalno uređenje ili društvo. To je činjenica. On može imati potencijal za nešto više, ali ga jako rijetko iskoristi. Oni koji su ga iskoristili su pojedinci pomoću kojih ljudski čopor pripisuje sebi vrijednost, iako ga objektivno nema. Nikola Tesla, Marija Kiri, Alber Ajnštajn, Bor, ili tko već su pojedinci, ne čovječanstvo i njihov uspjeh, napredak, intelektualna, umjetnička, fizička nadmoć na ostatkom čovječanstva nema nikakve veze sa čovječanstvom koje se kiti njihovim perjem, a time ni sa pojedincem koji će reći da je on kao čovječanstvo napredan, da se razvija i raste. To je laganja sebe, fantazija o sebi, halucinacija, hipnoza i sugestibilnost. Dok ne vidi šta je i tko je – čopor i životinja – pojedinac ne može da napreduje, da raste i da se razvija. On stagnira. Stagnacija naizgled imitira rast i razvoj.

Čovjek je mogućnost. On nije stvarnost. Iako se nazivamo čovjekom, ljudima, čovječanstvo mi to nismo. Niti ijedna osobina svakog od nas ne odgovara čovjeku osim u imitaciji i umišljanju. Mi režimo na druge čopore, pod-čopore, ogovaramo, napadamo, pljujemo, ismijavamo sve i svakog kao svaki dobar i pošten čopor s naglaskom da to životinje ne rade, ali ljudska životinja radi te u tome životinje i taj svijet je u odnosu na naš svijet u prednosti, on je napredan, raste i razvija se. “Nema ništa gore od poturice” – tako nema ništa gore od onog koji imitira da je čovjek. On svom čoporu životinjske vrste kojoj pripada, kako bi dokazao svoju ljudskost, čini najveći zločin.
On će ga uništavati, ubiti, kastrirati, sterilizirati, izgrađivati svoju zamišljenu poziciju, dodvoravati se istima onima kojima želi da pripadne, kojima želi da se pridruži. Sjetite se koliko ste to puta napravili!
Šta mislite koliko ćemo to još puta napraviti?

Mozak, kojim čovjek pokušava postaviti sebe na prvo mjesto u evoluciji iznad ostalih životinjskih vrsta, služi samo dokazivanju koje i nije neko intelektualno dostignuće, a ponajmanje dokaz inteligencije. On nema inteligenciju, on ima imitaciju inteligencije koja se zove intelekt, a čak ni taj jedan jedini aparat tzv. inteligencije ne koristi u punom potencijalu jer ga nikad nitko i nije naučio kako da ga koristi.
S druge strane, tzv. psihologija, nauka, medicina, ako zanemarimo njihovu manipulativnost i službu čoporskom sistemu ili alfama u čoporu – danas iz zovemo korporacije, vlade, ministarstva, intelektualci, umjetnici, itd. – oni nemaju nikakvu svrhu  jer i oni, kao i ostatak čopora čovječanstva, smatra da su ljudi i da su se izdigli iznad životinjske vrste kojoj pripadamo. Psihologija čovjeka je psihologija životinje. Ona umjesto da govori o mogućnosti šta čovjek može biti i postići te teži razvoju tih mogućnosti služi samo uklapanju pojedinačne životinje koja je ispala iz pravila čoporske životinje. Psihologija je odavno umrla, tj. mogao bi reći nije se nikad ni rodila. Jedino što današnja psihologija ima jeste potvrda da su oni ti koji su licencirani od strane čopora da prosuđuju o čoporu i to uvijek u svrhu vladajućeg čopora. Ukoliko ta svrha nije ispunjena licencirana životinja nazvana psiholog gubi svoju dominaciju, podršku vladajućeg čopora i time gubi licencu – iako bi mogao reći onu čuvenu “ljudsku” “čast izuzetcima” ne želim da je kažem jer ako ste izuzetak nećete se osjećati da ugroženi ovim redcima. Ugrožen će biti samo onaj koji nikad i nigdje ne može biti izuzetak.
Nije nimalo drugačiji slučaj ni sam religijom životinje i duhovnošću životinje. Potpuno ista situacija s tim da je ta vrsta životinje unutar globalne životinjske vrste umišljena da je ona spasilac same životinjske vrste s tim da taj spasilac nije spasio samog spasioca, tj. samog sebe. Po meni to je najgora vrsta životinjskog pod-čopora u životinjčanstvu.
Umjesto da ona uvidi činjenicu ona se drogira bogočanstvom. Sve vrvi od prosječnih životinjskih pojedinaca koji sebe više ne mogu nazvati ni čovjekom, koliko su posebni, pa se nazivaju božanskim, vjernicima, kršćanima, budistima, boginjama, bogovima i kojekakvim nazivima koji će potvrditi njihovu čoporsku specifičnost. U stvari, svi ti nazivi trebaju da umanje smrad truleži onog što nazivaju sobom, umom, dušom. Spiritualno-religiozna duša je trula i smrdi, zaudara na sve ono što je čovjek životinja mogao postati a nije.
Da ne bi bilo zabune imamo mi ti u tzv. ezoterične ljude, to je posebna vrsta čoporskih vladara iz sjene. Nevidljivi i najopasniji. Osnivaju skrivene škole za čoporizam, umišljaju da mogu upravljati čoporima a što je najgore i upravljaju, daju sebi značaj skrivenim i tajnim što i nije nešto kada se to upozna. Opet i tu se može primijeniti ona poznata “čast izuzetcima”, ali se ne bojim da me ti izuzetci neće razumijeti jer znaju isto što i ja i nimalo se ne srame sebi samima priznati da su životinja sa mislećim umom, čopor unutar čopora sa tajnim i skrivenim znanjima.

Da ne dužim, kako to inače znam.
Nikad ništa nećete, ili nećemo, postati ako ovo nismo uvidjeli. Možete imati mantre, umjetnine, intelektualna i materijalna dostignuća POJEDINACA koji su nešto postigli i drogirati se njihovim uspjehom kao da je vaš te si potvrđivati da ste čovjek jer se divite njihovim uspjehu ali ste životinja unutar čopora nazvanog čovječanstvo. To je činjenica. Možete naći i lektorske greške u ovom tekstu ali glavnu grešku ne vidite. Pogledajte se u ogledalo i priznajte si da ste samo životinja koja je umislila da je čovjek. Jer ako to ne vidite džabe vam svo “znanje”, “umijeće”, “sposobnosti” koje imate.
Činjenica koja razbija svaku moguću manju “činjenicu” o nama. Ako ovo znate moći ćete to prepoznati u svakom okruženju u kojem se nalazite, u svakoj hijerarhiji počev od Apsoluta pa do ćelije ili atoma.

Može li se izaći iz toga?
Može, pojedinci su uspjeli u tome. Ima ih jako puno oko vas, ali ih ne primjećujete. No, oni se ne boji svoje prirode, životinjske prirode. Oni je razumiju i to razumijevanje daje im moć nad svime.

Oglasi