maxresdefault (2)Postoji puno razlika između Rada, duhovnosti i religije. Jedna od njih je u tome da svaka ta disciplina ima svoju korisnost i svoje mane. Druga je u tome što u Radu krećemo od ideje da je sve RELATIVNO. Duhovnost i religija, u svakodnevnim oblicima, nema tu ideju. Rad kreće od ideje o relativnosti. Ono što vrijedi za jednog čovjeka ne mora imati vrijednost za drugog, ali postoje matematički precizni parametri ove ideje. Ona se preslikava u svakom dijelu Rada s tim da neke ideje u početku moraju biti uzete takve kakve su jer nedostaje mnogo fragmenata koje morate proučiti prije no što te ideje Rada postanu relativne. Prve relativne ideje s kojima se susrećete jesu ideje o čovjeku. Mi čovjeka, mehanički, gledamo kao jednog čovjeka, čovječanstvo je jedno te isto, tj. svi smo isti. To nije istina. Jer istina na jednom nivou nije istina na drugom nivou i ova sa drugog nivoa potpuno je neutralizira. Većina ideja koje su nepromjenjive u Radu su sa stanovišta mehaničkog čovjeka, tj. čovjeka koji spava. Čim čovjek krene da se razbuđuje te ideje više nisu iste. One se mijenjaju. Čovječanstvo je jedno te isto samo za one koji su u snu. Jer SVI SPAVAJU i sanjaju život. Kada krenete u Rad dobivate sedam kategorija čovjeka. I tada shvaćate da ljudi nisu isti. Svatko pripada određenoj kategoriji čovjeka. U momentu kada ste unijeli tu podjelu, tu relativnost, sve postaje drugačije u odnosu na tu podjelu. Time, postoji sedam kategorija religije, duhovnosti, ezoteričnog. Sedam kategorija umjetnosti, načina života, odnosa, veza, itd.

Samo jedna jedina stvar koja se promjeni mijenja odnos svih stvari. To je proces relativnosti u Radu. U podijeli na sedam tipova čovjeka nalazi se niz pod-podjela koje mogu biti od koristi a mogu biti štetne u zavisnosti kojoj kategoriji čovjeka pripada onaj koji to proučava. Čovjek 1, 2 i 3 spava dubokim snom. Fizički, emotivni i intelektualni čovjeka. I u toj podijeli već se sve mijenja. Svaki od tih ljudi na drugačiji način razmišlja, ima emocije, ima reakcije, vjeruje u boga, vrednuje, ima drugačije odnose. Duhovnost i religija također pripada toj podijeli i u odnosu na to svaki od tih tipova ljudi na drugačiji način percipira religiju i duhovnost. Više o tome imate kod Uspenskog i Gurđijeva tako da neću previše pojašnjavati ovu ideju.
Unutar Rada relativnost se ogleda u samom razumijevanju Rada. Početno razumijevanje Rada nije isto kao i razumijevanje koje nastaje rastom i razvojem. Kada se određene ideje razumiju te se ponovo iz njih pogleda cjelovita struktura Rada sam Rad dobiva drugačiji oblik. Religija i duhovnost, kao i istine i laži u njima dobivaju drugačije pravce, odnose, razloge, svoje odgovore na “zašto” i “kako”. Svaka promjena pojedinca u Radu mijenja kompletan pogled na Rad. Nivo razumijevanja se podiže ili pada u zavisnosti da li netko raste ili degradira. Novina je u tome da, a to je posebna ideja Rada, da nitko ne može da stoji na jednom mjestu duži vremenski period. I za to imate mnogo primjera u životu. Život, kada se razumije Rad, postaje provjera Radnih ideja, ideja religije i duhovnosti. Ako to ne može biti primijenjeno na život to nije korisno i odbacuje se. Tu dolazi jedna divna ideja o kojoj svi govore ali je srećom ne razumiju. Nema razlika između života (materije) i duhovnosti. Ta ideja je toliko komplicirana da u momentu kada je razumijete počinjete da se ponašate u skladu sa citatom Lao Tsea – “Onaj koji zna ne govori. Onaj koji ne zna govori”. Naravno, i ovaj citat ima niz značenja i nije odvojen od cijelog stiha iako ga svi vi odvajate od stiha u kojem se on nalazi. Nema razlike između duhovnosti i materijalnosti ali sve dok nemate svoje točno iskustvo toga, dok ne razumijete šta to znači, uzalud to ponavljate. Možda da bolje spavate i to je onda OK. I to samo tu, nigdje više.

Svaka ideja Rada je relativna i ovisi o nizu drugih ideja, filozofiji koja uvijek govori o potencijalu ili mogućnosti, teoriji i samoj praksi. U Radu ništa nije odvojeno jedno od drugoga a opet sve može stajati odvojeno jedno od drugoga. I to je isto relativnost u Radu. Ono što povezuje jeste individualni faktor. Ako je individualni faktor promijenjen sve se mijenja. Ako nije sve ostaje isto. Duhovnost i religija kakve danas poznajemo su laž, tj. imitacija imitacije. No, iako su imitacija one imaju svoj cilj. I u njima se može pronaći istina. Jer, malo prije sam rekao, svi tipovi čovjeka imaju tipove religije i duhovnosti time svaki tip čovjeka dobiva točno tip religije i duhovnosti s kojom je istovremeno ograničen i istovremeno dobiva mogućnost rasta i razvoja. Time, vi ne možete religiju i duhovnost gledati na isti način kod različitog tipa čovjeka. Čovjek prvog tipa ne razumije duhovnost i religiju čovjeka drugog tipa, emotivnog čovjeka. Čovjek četvrtog tipa razumije religiju i duhovnost prva tri tipa čovjeka ali oni njegovu ne mogu da razumiju. Čovjek 1, 2 i 3 pripadaju horizontalnom čovjeku. Čovjek 4 je već vertikalni čovjek. On presijeca horizontalu čovjeka 1, 2 i 3 jer on sam potiče od jednog od tih ljudi. Svatko od nas potiče iz jednog tipa čovjeka u horizontali. Sama horizontala, kao ideja znači da tu nema promjene unutar čovjeka već svaka promjena u čovjeku nastaje vanjskim djelovanjem. Time on je ograničen na vanjsko djelovanje i ne može se mijenjati ukoliko nema djelovanja izvana. Ako ste promatrali sebe primijetili ste to. Svaka ideja o promjeni došla je izvana. Došla je on nekoga, nečega, knjiga, svetih knjiga, nekog oblika psihologije ili kao ideja da više ne možete biti to što ste bili – a to je uvijek u skladu sa vrćenjem unutar vanjskog djelovanja – te je u vama zaživjela ideja o promjeni.
Svaka ideja s kojom se susrećete unutar religije, duhovnosti i ezoteričnog susreće se sa vama unutar tipa čovjeka kojem pripadate. Svaki tip čovjeka ima svoj način percepcije i on ne može razumjeti drugi tip čovjeka sve dok ne postane čovjek br. 4. Tek tada on može da razumije tipove ljudi ispod sebe ali ne one iznad njega. Ideja reinkarnacije, ideja vječnog vraćanja, ideja prosvjetljenja, ideja duhovnosti sve te ideje su relativne. To ne znači da one ne postoje. To znači da za nekog postoje a za nekog drugog ne postoje. Za one za koje postoje to znači da mogu da mijenjaju mjesta, da mogu biti drugačije, da ovise o nivou razumijevanja, itd. Za onog za koga te ideje ne postoje to znači da one ne postoje. Veoma jednostavno. Naravno i to ima svoje pojašnjenje.
Čovjek 1, 2 i 3 spava i svemu se dešava u snu. Čovjek 4 manje spava i neke stvari može da mijenja neovisno o vanjskim okolnostima ukoliko upotrebljava ono što ga je dovelo do čovjeka 4. Čovjek 5 ima mnogo više moći, snage i sposobnosti od prethodnih tipova ljudi. Za njega recimo postoji reinkarnacija, za ostale ne. Ali ova ideja reinkarnacije nije skamenjena (nije čvrsto određena), tj. ona je u svakom trenutku promjenjiva, relativna. I ne može biti točno definirana nekom definicijom. Isto je i sa idejom Karme, idejom Samskare, itd.
Svaki čovjek u bilo kojem tipu ima određene tendencije. Te tendencije ovise o mnogo faktora i varijabli, a naziv za te tendencije jeste vasana. Kada bi ste mogli provjeriti ideju o čakrama, recimo, tada bi ste shvatili da postoji 1000 mogućih kombinacija unutar vas i ona mogu da se kombiniraju jedna sa drugom na milione načina. Svaki taj dio o 1000 kombinacija je neka tendencija koja može da se kombinira sa drugim tendencijama i zbir svih tih kombinacija je skoro pa beskonačan.
Ako bi se mogli razumjeti ideju o tipovima ljudi razumjeli bi ste i ideju o vremenu i prostoru koja je različita za svaki tip ljudi. Čovjek 1 drugačije doživljava i prostor i vrijeme od čovjeka 2 i 3 ili čovjeka 4. Time i vječno vraćanje i reinkarnacija (u onom dijelu gdje se ona dešava poslije vječnog vraćanja) imaju drugačije značenje.
Unutar Rada, iako to mnogi još ne osjećaju, sve se u svakom trenutku mijenja i unutar života imate hiljade primjera toga. Ako se promjeni i jedna varijabla unutar vas, ne unutar vanjskog djelovanja na vas, mijenja se sve. Svaka ideja u Radu koju ste shvatili ili razumjeli dobiva drugačiju varijablu, strukturu, princip, tendenciju, itd.
Da bi to vidjeli morate vidjeti Rad kao organski život. On je živ i stalno u kretanju, promjeni. Jedna od karakteristika čovjeka, sve do čovjeka 5, jeste da on misli da su vječne istine nepromjenjive, da su stvari nepromjenjive, da je biće nepromjenjivo, da se duša ne mijenja, da se zakoni univerzuma ne mijenjaju, itd. To u potpunosti otpada kod čovjeka 5. No u ostalim ljudi to i dalje živi ali se mijenja. Čak ni san nije konstanta, iako je sa razine iznad upravo, kontradiktorno, konstanta. Onaj koji je u snu, sa razine onog iznad, spava i to je činjenica. Za onoga u snu san je čas manji, čas veći, čas drugačiji, itd. Time za njega san nije konstanta ali za onog iznad jeste.
Pojam relativnosti nosi puno sa sobom, ukoliko se zna iskoristiti, ukoliko to “kako ćete ga iskoristiti” ima za svrhu proučavanje sebe, Rada, manifestacije života, Bića, itd. Za sve ostale to čak nije ni filozofija. Mogu vam dati desetine primjera ali je najbolje da ih sami za sebe nađete.

Cycle-of-KarmaRelativnost u Radu i životu može se veoma dobro iskoristiti, ali uvijek treba zapamtiti sve ovisi o pojedinačnom, individualnom faktoru, bez obzira što određene razine znanja i bivanja govore da takvo što ne postoji. Vrijeme nije isto i to svi osjećate, ali ne znate zašto je to tako. Odgovor je u ideji relativnosti. Neke stvari ne mogu da se promjene i te stvari su tu kakve jesu i takve će ostati onoliko koliko trebaju da ostanu. No, zakon ili ideja relativnosti daju mogućnost za one koji to počnu da primjenjuju, vide i promatraju sebe kroz to. Manje više svi smo čuli ili ponovili više puta da je vrijeme relativno. Ali da li ste stvarno razmislili šta to znači?
Na primjer, imamo čovjeka koji radi neki posao 20 godina. Tih 20 godina je iskustvo, supstanca znanja koju on ne može ili može prenijeti drugom. I imamo čovjeka koji taj neki posao radi 5 godina. Ovaj prvi će određeni posao odraditi za pola sata, a ovaj drugi za dva sata. Vrijeme je u njihovom slučaju relativno. Ono što je za prvog moguće za drugog nije. Prvi će svojih 20 godina sabiti u pola sata posla i imat će na raspolaganju sat i pol da iskoristi na što želi. Ovaj drugi će morati raditi dva sata i neće imati “slobodnog vremena”.
U Radu čovjek nakon nekog vremena dobiva mogućnost da skupi određenu supstancu koja mu je potrebna za pola sata dok razvijeni yogi mora cijeli dan da radi da bi skupio istu tu količinu i kvalitetu supstance kao čovjek u Radu. To je relativnost. Neki drugi čovjek u Radu istu supstancu može skupiti tek nakon tri ili četiri dana a može biti duže u Radu od prvog. Jer mnogo faktora i varijabli utječe na to, ali najjači utjecaj ima individualni faktor.
Na vrijeme utječe i količina svijesti koju ste skupili. Nije istina da vi već imate svu svijest ovog univerzuma. To je pogrešno shvaćena ideja unutar duhovnosti. Ta ideja govori o potencijalu, ne o činjenici. Ako razumijete ideju potencijala, ideju tendencije, ideju rasta i razvoja tada ćete razumjeti i ovo. Svijest o sebi je potencijal ne činjenica. Svijest o sebi je supstanca koja se skuplja niz života. I sama ta supstanca određuje i prostor i vrijeme ali i nivo razumijevanja time i nivo bića jer nivo razumijevanja tijesno je povezan sa nivoom bića. Kao što rekoh mnogo je varijabli i faktora koju utječu na sve i svašta, i to je relativnost kao novina koja se dobiva unutar Rada. Netko je tek krenuo u trijadu određene vrste Rada, netko je u drugom pokušaju, netko u trećem, a opet svaka od tih varijabli vječnog vraćanja ima svoje varijable i ponavljanja. Za onog koji radi na sebi broj šansi se smanjuje. Za onog koji je u Radu ali ne radi na sebi, postoji mnogo više šansi, ali kao što jedan drugi zakon ili ideja pojašnjava, ništa ne može stajati dugo na svom mjestu. Ili se kreće ka gore ili ka dole. To je skriveno i u znanju o silama ili gunama. Današnja šansa može biti sutrašnji pad ili rast, pod uvjetom kako ste je shvatili, da li ste je razumjeli, kako ste je upotrijebili, da li ste je upotrijebili, na što je to palo unutar vas jer vi se u svakom trenutku mijenjate ili bolje rečeno mijenjate mjesta – to je znanje o strukturi “ja” – itd. Danas ste dobili ideju, niste joj dali značaj i vrijednost, sutra je ideja šira, preko sutra još šira i za tri ili četiri dana vi više ne možete da pratite Rad. Morate se vratiti na početak. Da li će biti netko da vas ponovo podsjeti na tu ideju, da vam je dodatno razjasni, da li ćete dobiti vremensku šansu da je ponovo odradite, itd., puno je pitanja i puno je varijabli. Ako to znate, ili kada saznate, započinje novi proces učenja na nekoj drugoj razini bića, gdje pažljivo čujete ideje, pažljivo sa njima radite, ispravno ih vrednujete jer znate da se broj šansi smanjuje. Da to nije slučaj, da je broj šansi neograničen za vas u Radu vi se ne bi pomjerili sam mjesta. Čak i nesvjesno neki ljudi to osjećaju. Cijeli život vam govori o tome. Ponavljati razred možete nekoliko puta i tada ili idete dalje ili ćete se ispisati iz škole.
Često puta ljudima koji žele da uđu u Rad kažem da bolje razmisle. Oni misle da ih plašim. Da, plašim ih. Jer onaj koji i pored toga što mu kažem i dalje želi da radi ima, MOŽDA, šansu. Dobiti šansu jeste milost Božja. Ali milost je PRAVEDNA. Dobro je iznad istine, ali to ne znači da je Dobro naivno i glupo. Dapače, to znači da je veoma inteligentno. U Radu postoji izraz za to Dobro. Nazivamo ga Trezveno Dobro. Ono nije opijeno dobro, kako ljudi to misle, veće je veoma trezveno, odmjereno, precizno.

Razmislite o relativnosti stvari, o ovom što sam ovdje pisao, proučite to. Tada ćete moći vidjeti neke stvari oko sebe. Ne možete ih vidjeti sve dok vam nešto izvana ne objasni princip a kada vam pojasni princip počinjete to viđati oko sebe. Mnogi danas govore o terminu matrixa. Ali to nije novi termin. On postoji i u starim tekstovima. Ali u njima je pojašnjeno šta je to. Vaš termin matrixa jako je ograničen. Kada bi mogli da vidite šta je to, barem u par postotaka, ono što bi osjetili jeste panični strah koji bi vas momentalno paralizirao. Čak i to što kao znate za matricu je dio matrice. I to dio koji je namjerno dat s ciljem da tu i ostanete.
Kada sam ušao u Rad dobio sam zabranu da se miješam u javnost, religiju i politiku. Nisam razumio zašto ali sam dao obećanje, kao što sam dao obećanje da ću da živim za ovo što sada radim, za ono što nazivate Božansko. Sada, kada u nekoj mjeri razumijem učenje mogu razumjeti i zašto je to traženo od mene. Ono što znam jeste da iako mogu da vidim, iako sam razbuđen to ne znači da ću uspjeti da se izvučem, baš kako mi je rečeno u jednom momentu u Radu. Sada mi je jasno i zašto je to tako. Ako u vama ili nama nije pokrenut “pod-program” naziva “panično izvlačenje” ništa nećemo napraviti.

Bitna stavka kod onih koji koriste ovaj ili ovakav Rad jeste da razumiju relativnost i podjele te zašto one postoje, šta im je cilj, o čemu govore. Oni ne mogu da uzimaju druga učenja kao tumačenje svog učenja osim ako su se razvili do određene mjere gdje je to moguće. Također, niti jedno učenje ne može tumačiti ono što oni rade, a time niti jedan čovjek koji nije u istom učenju kao i oni, ali i to je relativno. Učenja se ne mogu miješati sve dok ne dođete na nivo da ih posebno razumijete, tek tada dobivate “ključeve” da razumijete ostala učenja. Puno je varijabli svakog učenja te svako od tih učenja nije za sve tipove ljudi, već samo za određeni tip ljudi. Ovaj Rad nije za mnoge tipove ljudi i oni ne smiju da ga rade. Nekad kažemo da se lako može doći na liniju ovakvog Rada ali se još lakše ona može izgubiti. Kada se izgubi pitanje je da li će se moći ponovo pronaći. Najčešće ne ali možda ste posebni pa uspijete u tome, iako to još nisam sreo. Sreo sam mnoge koji se žele vratiti u Rad ali jako malo onih kojima je data nova šansa. Jer varijable koje su odredile da napuste prethodni Rad nisu odrađene i oni se sa njima pokušavaju vratiti u ovaj Rad. To nije moguće. Čak i ako napuste ovaj Rad zbog neke varijable, tj. teškoće, i ako nađu neki sličan ta teškoća će biti prvi zahtjeva za njih. Ako je ne prođu to je to, više ne dobivaju šansu.
Ideja o relativnosti kao i ideja o ograničenom broju šansi su bila neka novina za mene prije 22 godina kada sam ušao u Rad. Naravno, bile su samo intelektualna ideja koju nisam čak dobro ni shvaćao, kao ni ideju o vječnom vraćanju, vječnom kruženju (samskari), tendencijama (vasanama), karmi, itd. Prije neki dan sam napunio 22 godine u Radu, a 33 godine u duhovnosti ili interesu ka njoj. Moje sabijanje vremena je sada drugačije. Mogu da sabijem jako puno stvari (godina) u dva sata razgovora (o Radu, duhovnosti i religiji) i to do te mjere da me čovjek koji je dvadesetak godina u Radu ne može da shvati a još manje razumije. Mogu da dam stotine primjera nečega a da ne koristim idiotske ideje, recimo iluzije, iz vedskog doba jer je mogu vidjeti u svemu. I znam šta ona znači. Ali isto tako znam da moje sadašnje znanje nije sutrašnje znanje i da će ono sutra biti veće i da je ono upravo u mom sadašnjem znanju i stanju svijesti (razini bića). I opet, pored toga svega, znam da to ne mijenja ništa i da to ne znači da ću uspjeti da se izvučem. Iz čega, to vam ne mogu reći jer je individualno i za vas nema koristi. Vi imate svoje zamke, ja svoje. I upravo u tome je pojam ili ideja relativnosti. Znam svoju buduću inkarnaciju i već sada mi se ne sviđa, ne želim je živjeti. Iako je ona poželjna za većinu duhovnjaka. Ja ne želim da radim to što ću morati da radim u toj inkarnaciji BAŠ KAO ŠTO NE ŽELIM DA RADIM ovo što moram da radim u ovoj inkarnaciji ili vječnom vraćanju. I može biti nadmeno ovo što ću sada reći a čuli ste to nekoliko puta, možda i stotine puta, ali je pitanje da li ste to razumjeli: “Bože, molim te da me ova čaša mimoiđe.”. Bolna činjenica jeste da vas ta čaša neće mimoići. Svo znanje koje imam mogu okačiti o mačku o rep ako ne uspijem da odradim to što sam došao da odradim. I to nema veze sa nikim od vas, da ne pomislite takvo što, već samo sa mnom. Svatko od nas ima svoj posao koji mora odraditi i ne može ga nitko drugi odraditi umjesto nas. U Radu vam kažemo da vam netko može dati najveće tajne, izreći ih ali Rad umjesto vas ne može odraditi. Ako ga vi odradite netko drugi će dobiti šansu, o tome Rad isto govori, ako ga ne odradite netko drugi će dobiti šansu, ali ne možete stajati na mjestu jer blokirate prolaz. Prosto. Biti ćete skinuti sa tog mjesta ako se svojevoljno ne krećete a to znači pad, degradaciju.
U momentu kada krenete u Rad, iako i religija i duhovnost imaju svoja pravila, postoje pravila koja morate poštovati. Šanse se smanjuju i vi morate raditi i napredovati ili pasti i degradirati ali ne možete dugo stajati na istom mjestu. Nađite si primjere iz svakodnevnog života za ovo. Vidjet ćete da ih ima mnogo. Ako imate dobrog Majstora, a pod tim ne mislim da prikaze gurua današnjeg doba, on vam neće dati da stojite na mjestu, jer ON NE ŽELI DA ZBOG VAS PONOVO PROŽIVLJAVA ISTI ŽIVOT. On je odvojen od vas, on je odvojen od vašeg kukanja i jadikovanja, on je odvojen i od svoje uloge koju radi. On je Majstor kada mora biti Majstor, a kada ne mora biti on je UČENIK. Uči dalje i kreće se dalje. U svom životu upoznao sam jako malo Majstora i to na mjestima gdje se nisam nadao da ću ih upoznati, u oblicima u kojima se nisam nadao. To mi je potvrdilo ponovo ideju relativnosti, ideju vječnog vraćanja, ideju reinkarnacije, dužnosti (vama poznato pod riječju “dharma”), i niz drugih ideja iz Rada kao Učenja. I niti jedan od njih nije htio da gubi vrijeme ni sa drugima a time ni sa mnom. Dobio sam upute i “putuj igumane”. To je za mene Rad. Dobiješ uputu, shvatiš je ili ne, razumiješ je ili ne, ali konstanta je “PUTUJ IGUMANE”. Tvoje dupe je u pitanju, tvoj život je u pitanju, tvoj napredak je u pitanju i NIKOME NIJE STALO DO TOGA, a možda ni tebi samom. Otuda mogu samo reći, PUTUJ IGUMANE (uzgred rečeno, dobih i naslov ovog teksta).

Oglasi