27683-battle-war-spiritual-fists.1200w.tnKonflikt je sukob dva ili više dijelova unutar nas u kojem svaki dio pokušava dobiti prednost, prevagu, pobjedu ili pravo u odnosu na drugi dio koji se tome protivi. Kao i u svemu oko nas postoji niz klasifikacija konflikata. Od manjih i zanemarivih do onih dubljih, emotivnih koji ostavljaju trag u osobnosti ili na tijelu čovjeka. Najjači konflikti su biološki konflikti koji određuju ljudsku vrstu i često ih miješamo sa psihološkim konfliktima. Teško je razlučiti kada je neki konflikt biološki a kada je psihološki jer su ti konflikti izmiješani. Ako tome dodamo i duhovni konflikt nalazimo se na trnovitom terenu. Tada već govorimo o konfliktima različitih nivoa a o čovjeku sa tim konfliktima govorimo kao o čovjeku koji nema temelj na bilo kojem od tih nivoa koji su u konfliktu. To je prikazano u raznim parabolama, savjetima ili pisanim usmjerenjima unutar bilo kojeg učenja.

Konflikt između dvije ili više osoba u nekoj mjeri razumijemo ali isto tako ne razumijemo kada je to biološki, kada je psihološki a kada je duhovni konflikt. Zanimljivo je vidjeti da, recimo, duhovni konflikt često ima temelj u biološkom konfliktu i nema veze sa duhovnim konfliktom. Ili psihološki konflikt često zamijenimo sa biološkim ili duhovnim konfliktom. To je znam da te osobe ne poznaju sebe, ne poznaju konflikte, ne poznaju te razine (možda ima još razina i podrazina, ali sam se fokusirao na ova tri nivoa konflikta). Možemo govoriti i o konfliktima fizičkog uma, vitalnog uma, intelektualnog uma ali i duhovnog uma (dijelova umova usmjerenih ka duhovnom nivou).
Konflikt je uzrok rasta i razvoja. Bez njih nema razrješenja. I to je ono najnaivnije što možemo reći ili da to kažem na drugi način, ono najjednostavnije rečeno o razrješenju ili samom konfliktu. Sve u nama i oko nas je rezultat konflikta. Proizvod konflikta je trenje a trenje je ono što zagrijava, čini neugodu, želimo da to što prije završi, ali i ono što omogućuje određenu razinu razrješenja. Teško možemo razdvojiti trenje i konflikt. Ako nema trenja nema ni kretanja, ako nema konflikta između dvije ili više razina nema ni kretanja. Kad imamo konflikt između dvije ili više stvari imamo dvije ili više stvari oko kojih se vrti naš izbor, nagon ili potreba i oni nemaju, u početku trenje. Ali kada imamo dvije stvari koje trebamo izabrati a ne možemo se odlučiti koju od njih da izaberemo stvara se zagrijavanje, tj. trenje i u tom momentu govorimo o trenju a ne samo o konfliktu.
Sve oko nas je konflikt i trenje, ali većinu konflikata ne primjećujemo, naročito one konflikte koji nemaju veze sa nama. To nas dovodi do drugog dijela konflikta. Određena situacija ne mora biti konfliktna ukoliko mi u njoj nemamo nikakav interes. Neka druga situacija može izazvati konflikt jer u njoj imamo svoj interes i u tom momentu to je događaj za nas. To je naš teritorij. Čim je naš teritorij u tom momentu to je događaj za nas, a time taj događaj izaziva konflikt. Razrješenje konflikta je širenje ili napuštanje teritorija ili drugim riječima kretanje, evolucija ili involucija. Sa biološke razine nije bitno na koji način je razriješen konflikt već je bitno da je on razriješen. Sa psihološke razine razrješenje konflikta leži u vrijednosti koju u vezi sebe imamo, tj. u skladu sa slikom o sebi, projekcijama, idealizacijama, itd. Duhovni konflikt je najrjeđi i odnosi se na duboki odnos duše i bića, tj. pojedinačne duše i njenog sjedinjenja sa Višim. Duša cijelo vrijeme poznaje Više, Božansko i osjeća ga u sebi kao težnju da se ponovo vrati izvoru iz kojeg je izašla, ali osjeća prepreke evolucije i konflikti unutar tog kretanja, s tim preprekama, sa ciljem povratka ili sjedinjenja nazivamo duhovni konflikt. Pošto većina ljudi ne osjeća dušu, niti zna o čemu se radi ili na što se misli pod tim pojmom, ne možemo govoriti o direktnom duhovnom konfliktu već o indirektnom koji se odražava u nižim aspektima čovjeka.

maxresdefault (1)Čovjekova karakteristika je pobrkanost, izmiješanost svega i svačega, zabuna, zbunjenost i sve to ukazuje na različite konflikte. On miješa tjelesnost sa psihom (umnošću), tjelesnost sa duhovnošću, umnost sa duhovnošću i tjelesnošću. Sve u njemu je izmiješano. Drugi problem je što on time ne zna razlučiti šta je šta. On će pod duhovnim konfliktom smatrati biološki konflikt a pod biološkim konfliktom će smatrati umni (psihološki) ili duhovni konflikt. Time on ne može razriješiti konflikte već se svaki put uvaljuje sve dublje u glib različitih konflikta. To je zato što on ne razlučuje ili ne poznaje šta je on. Da li je on tijelo, um ili duša? Da li je on svijest, proces ili tijelo?
Biološki konflikt je uvijek u odnosu na tjelesnost, materijalnost, teritoriju, seksualnost i on u sebi može imati karakteristika ostala dva nivoa, umni i duhovni kao pod razine biološkog konflikta. Mogao bih reći da je biološki konflikt onaj konflikt koji je vezan sa životnu silu i preživljavanje. Sigurnost, zadovoljstvo i nadmoć. To je osvojiti teritorij ili ga izgubiti, sačuvati teritorij. Oploditi ili ne oploditi. Biti oplođen ili ne biti oplođen. Dominirati ili izgubiti dominaciju. Osvojiti ili izgubiti. Biti siguran ili ne biti siguran. Ono što ispunjava konflikte su uvjerenja, stavovi, ideje, programi koji su u nas ugrađeni. Recimo program u kojem smo uvjetovani da moramo biti dobar muškarac ili dobra žena uzrokovat će niz konflikata te razine. Da li dobar muškarac štiti svoj teritorij, osvaja novi teritorij, da li je sposoban ili nije, da li je vrijedan ili nije vrijedan, itd. Ako smo poželjni tada smo vrijedni i time konflikt vrijednosti vezan za seksualnost biva razriješen. Ako nismo osvojili potencijalnog partnera ili drugim, mnogo “nižim” riječima, ako nismo osvojili i zadobili pravo razmnožavanja sa ženskom iz drugog krda osjećamo da nismo vrijedni, to povlači niz sukoba unutar nas, a ti sukobi su uvjerenja, programi kojima smo programirani. Potreba razmnožavanja koju nazivamo ljubav ili veza (ili se lažemo da je to odnos) je prosto potreba razmnožavanja. Bios ili ti život nema nikakav konflikt sa tim. On želi da se razmnožava i na taj način širi svoj genetski materijal. On može biti spriječen u tome ili može da uspije u tome. Šta god da se desi konflikt je riješen. Ali ako tome pridodamo programe, uvjerenja, projekcije, umnost ili psihologiju čovjeka on će osjećati nedostojnost, nedostatak vrijednosti, prisilu u sebi, agresivnost, itd. i to će pojačati biološki konflikt, tj. neće razriješiti konflikt već će ga stalno ponavljati. Ako osvoji teritoriju, osvoji žensku, oplodi je on želi novu kako bi sebi dokazao svoju osobnu vrijednost. Jer on temeljno ima problem sa vrijednošću. U tom momentu biološki i psihološki konflikt su se pomiješali. Njegova psihologija vezana je za tjelesnost i samo kroz nju on doživljava sebe, time sve što se dešava na biosu to je on, njegova psihologija. Ako on shvati da on nije samo tijelo – ne miješajte ovo sa pobrkanim značenjima unutar duhovnosti o tijelu i tome da vi niste tijelo – već je i struktura unutar koja ispunjava tijelo, um, psiha te razdvoji osjećaj vrijednosti od tjelesnog tada on neće imati konflikt oko toga da li je oplodio, zauzeo ili održao svoj teritorij. Jer on zna da on sam ima vrijednost imao teritorij ili ne imao teritorij. Ako razumije duhovnost i razumije dušu i duh (ono što povezuje dušu sa Bogom) tada on shvaća da ne postoji teritorij koji mora osvojiti ili koji mora braniti, da je sve to projekcija granica i ograničenja u njemu te se oslobađa tih nevidljivih granica tada to što on jeste razrješava ostale konflikte. Ako je samo psiha onda ima nove sukobe, nove konflikte naročito ako nije razriješio granice unutar psihe koje je postavio. Tipa, sjedinio personu i sjenku, ego i tijelo, ili sjenku, personu, tijelo, ego sa sopstvom, itd.
Recimo, ako on razumije ideju u duhovnosti koja je izražena u ovom citatu “vi ste spiritualno biće sa iskustvom čovjeka” on će tim unutarnjim stavom, nivoom, duhovnim teritorijem da se tako izrazim, razriješiti sve druge konflikte.
No, realno nitko na ovom planeti, koja god razina da je Bića, nije uspio do kraja razriješiti sve razine. I to se lako može dokazati u bilo čemu. Konflikti na biološkom prouzrokuju bolesti, nesreće, patnju. Koliko vrhunskih Majstora je imalo ili ima bolesti? Skoro svi. To nije samo karma učenika, kako vole to isticati. I to je pojašnjenje za nivo idiota, imbecila ili kretena i debila (da mi oproste psihički nerazvijene osobe). Jako je bitno da svi pronađu u kojoj kategoriji duhovne inteligencije se nalaze. Čovjek koji je čist ili koji je razriješio sve svoje konflikte ne može pokupiti karmu bilo koga oko sebe jer ona nema na što da se zakači. Ili možda, mi ne razumijemo nivoe, razine, pojmove koje koristimo a time ni pojam karme.

Ako imamo čak i običnu ravnodušnost ka nečemu što može biti konflikt do konflikta ili neće doći ili će on u samom svoj početku biti razriješen. Recimo, ako ste ravnodušni na sukobe sa drugima, nemate interes u sukobu, dokazivanju i slično, ne može doći ni do biološkog ni do psihološkog konflikta. Ili ako se oni i dese biti će razriješeni sami od sebe. Isto tako ako razumijete konflikt on je već na pragu razrješenja. Ako razumijete teritorijalni konflikt ili konflikte na nivou seksualnosti te shvaćate da je to nagon tijela podržan biologijom te u vama nema poistovjećenja sa tim konflikt će brzo biti riješen. Ali ako imate vrijednost u tome, imate svoj interes, niste razriješili nagon, potrebu ili htjenje te u tome sebi dajete vrijednosti tada će konflikt da bude dugotrajan, nerazrješiv, i izazvat će niz drugih konflikata.
Drugim riječima ako žena želi biti oplođena (ili kako vi to volite reći želi da vodi ljubav) ona će aktivno tražiti tko će je oploditi – ili ti, ići će u klubove, izlaziti, flertovati, izbacivati sise, nuditi se, itd. Ako nema tko da je oplodi, ili drugim riječima, ne nađe podesnog mužjaka koji odgovara biološkoj slici – genetici, onom što joj je ugodno vidjeti i doživjeti – on će ući u seksualni konflikt. Nema tko da je oplodi. Tada će se desiti i psihološki konflikt njene vrijednosti kao čovjeka ili žene, jer ona nema vrijednost, nije sposobna, nitko je ne voli. Biološki ona nije kao genetika vrijedna oplođavanja. Psihološki ona nema vrijednost kao osoba. To je često prikriveno ali nekad naletimo na opise nekih žena u kojima one opisuju idealnog muškarca a žive ili uvijek pronalaze onog koji ne odgovara tom opisu. Psihološki ona ne voli taj tip mužjaka. Ali biologija, kada se upali, ne brine o opisu mužjaka i njenom sviđanju ili ne sviđanju koje je umno, već o tome što njenu biologiju privlači. Isto je i sa mužjacima (nemojte ovo čitati kao: muškarci).
M_Two_Phase_DiagramOvdje sada ne ulazim u dijagnoze bolesti jer to je polje koje sa ove strane ne poznajem dovoljno dobro, ali sam primijetio jako puno grešaka u dijagnosticiranju. Svaka razina ima svoje greške u dijagnozi i to je problem. Iako najprecizniju dijagnozu bolesti sam doživio u novoj medicini koja se pojavljuje, tj. germanska nova medicina, koja bolesti tumači sa biološke razine bez miješanja drugih razina. Prije svega oni su dijagnostičari, tj. oni koji uzroke bolesti nalaze u biologiji. Kod ostalih dijagnostičkih metoda koje uključuju psihologiju, ili duhovnost nalazio sam niz nebuloza, pojašnjeno samo sa jedne razine, upetljano sve i svašta, izmiješanih ideja boga, duše, jedinstvenog polja, itd. Ne mogu reći da GNM (germanska nova medicina) ne radi samo s jedne razine, barem to sam do sada vidio, ali isključuje druge razine u dijagnostici i, po meni, dosta precizno utvrđuju biološke konflikte koje dovode do bolesti. Osobno mislim da je potrebno uključiti sve razine, ali isto tako svaku razinu vidjeti odvojeno u isto vrijeme sa cjelovitošću svih razna. No, vjerujem da će se i to jednom desiti.

Često miješanje nivoa konflikata vidi se među tzv. duhovnjacima. Svoju biološku težnju da osvoje teritorij miješaju sa psihološkim i duhovnim. U duhovnost su unijeli biološke potrebe i nagone ka osvajanju teritorija kao i svoje psihološke konflikte na razini vrijednosti, a onda to sve koriste pod maskom duhovnosti. Recimo, kada u nekom konfliktu ideja nađu da su ugroženi u njima se pali biološki gubitak teritorija jer njihovo tijelo bukvalno doživljava gubitak teritorija iako ono samo nije ugroženo, tada uz pomoć ideja koje ne razumiju ali im se sviđaju i daju mogućnost osvajanja teritorija, ili razrješenja biološkog konflikta, on pokušavaju poraziti protivnika i održati biološku nadmoć unutar psihološkog konflikta vrijednosti. Neću reći, duhovnog konflikta jer on u tome ne postoji. Oni samo koristi te duhovne ideje zarad biološkog razrješenja konflikta u kojem se nalaze a onda i psihološkog razrješenja konflikta (slike o sebi). Uostalom, cijela duhovnost je zaglavila u ovome.
Koliko god bili prosvjetljeni, da se malo poigram sa ovim idejama, vi ne morate razriješiti biološke ili psihološke konflikte jer TO NEMA veze sa prosvjetljenjem (idejama koje imate o tome). To stanje, ako ga imate, odvojeno je milijardama svjetlosnih godina od tijela i uma. Ono nema veze ni sa umom ni sa tijelom. Zato konflikti na tim nivoima i dalje ostaju. Osim ako to stanje nije spušteno u umnu i tjelesnu razinu. A to je teže nego se prosvijetliti.
Također, razumijevanje razina na nivou psihologije i duhovnosti ne znači i razumijevanje razine biologije. I biologija će dati problem u vidu konflikta. A taj konflikt će dovesti do svojih razrješenja koji nemaju nikakve veze sa duhom i psihom. Da bi razrješenje bilo moguće moramo razumjeti svaku razinu posebno, a onda razumjeti naš položaj unutar tih razina, kao i finalnu, da tako kažem, “identifikaciju” sa onim što jesmo. To što osjećate da vi jeste neko spiritualno biće sa iskustvom čovjeka nema nikakve veze sa biologijom – instinkt, vital, tijelo, podsvijest, seksualnost. Konflikt na nivou biologije može biti razriješen nekom drugom razinom ili poljem ili nivoom, ali pod uvjetom da ih sve razumijete. Kada kažem “razumijete” ne mislim na shvaćate ili ste čitali o tome. Već vi cjelinom sebe – biologijom, psihologijom, dušom, bićem, duhom – ZNATE to.
Prije svega, u svakom konfliktu je bitno da znate kojem tipu biologije pripadate – pasivnom ili aktivnom, ženskom ili muškom. A to nema veze sa spolom. Možete biti žena i misliti da ste time pasivni tip dok ste u stvari aktivni tip (muški tip), itd. Kada razumijete koji ste tip tada možete početi, postepeno, razumijevati koje konflikte imate i zašto. Svaki tip u sebi krije i suprotan tip, ali on je nije primaran. Recimo, ako ste pasivni tip kao ja, i morate osvojiti teritoriju u tom kretanju ka osvajanju teritorije (aktivni tip) ćete prići sa pasivnog tipa, on će biti primaran. Vi se krećete, osvajate teritoriju, ali kroz pasivni tip. Ja ću, primjera radi, učiniti sebe vrijednim, sposobnim tada da teritorij koji osvajam sam priđe meni. Neću se uopće truditi da osvojim teritorij na klasični aktivni način već ću sebe osposobiti, učiniti poželjnim kako bi drugi teritorij prišao meni sam od sebe, tj. osjetio nagon da je u mom teritoriju sigurniji, zaštićeniji, ima sve što mu je potrebno, itd. Osjetit će da sam gospodar teritorija koje posjedujem i željet će pripasti mom teritoriju. Time ja sam osvojio novi teritorij. To govori o mojoj potrebi da imam sposobnosti i znanje koje mi omogućuju osvajanje novog teritorija. Tj. ja ću poraziti protivnika sposobnošću i znanjem i time njegov teritorij postaje moj teritorij. Aktivni tip sa druge strane će upotrijebiti druga sredstva, ne mora imati sposobnost i znanje kao ja, kako bi osvojio moj teritorij. Recimo agresiju, ucjenu, napade, aktivno osvajanje, pokušaj da me svrgne sa trona, itd. Ja ću u tom njegovom pokušaju upotrijebiti ono što mi moj tip omogućava i na taj način, uspješno ili neuspješno, obraniti svoj teritorij ili mu ga prepustiti. To se recimo kod mene vidjeli kada sam bio mladić. Ja se nikad nisam borio za ženku, ili pravo oplođivanja, na aktivan način, tj. agresijom, napadom, šepurenjem, prijetnjama, ucjenom, tjelesnim dokazivanjem. I nekoliko puta sam gubio teritorij, tj. pravo oplođivanja (govorim sa biološke strane). Tada je u meni se aktivirao program samoagresije, krivice, nesposobnosti, nemoći te je to stvaralo jake konflikte. Obično, nakon nekog vremena neke ženke su promijenile interes i okrenule su se ka meni, kada su me bolje upoznale, jer nisu dobile što su htjele od prethodnog mužjaka. Tj. našle su, da to tako kažem, genetske greške u njemu. Tada se njihova biologija, nagon, okretao ka meni zbog sposobnosti, znanja, mogućnosti koje su vidjele. Naravno, osjećao sam psihološku vrijednost koja je razrješavala biološke konflikte. Ipak sam bio vrijedan, sposoban, imao sam pravo na oplodnju.
Ili recimo neki drugi primjer. Ako imamo alfa mužjaka koji dominira na nekom teritoriju prirodno sve ženke pripadaju njemu. Sve žele biti oplođene od njega. Žele pripadati njemu. Šta se dešava sa drugim primjercima mužjaka? Oni žele biti na drugom mjestu. Oni podsvjesno, a neki i svjesno, znaju da on sam ne može oploditi toliko broj ženki, ili one sve ne mogu samo njemu pripadati tada će oni pokušavati na bilo koji način privući te ženke na svoj pod-teritorij unutar tog teritorija alfa mužjaka. Oni će biti drugi, ali će dobiti pravo oplodnje, a one će ostvariti nagon pripadanja. Borba neće biti direktna jer ostali mužjaci znaju da se ne nalaze na svom teritoriju, ali će biti podmuklija, lukavija, grebatorska. Tim mužjacima će biti dovoljno ako na neki način osvoje ili zadobiju pravo oplodnje, iako su drugi ili treći, i pobjegnu poslije toga. To se često vidi u svim oblicima grupa ili da to kažem drugačije, krda koje čine tzv. ljudi. Ako je alfa mudar, što je rijetko, on će dati pravo oplodnje i ženkama i mužjacima oko sebe na svom teritoriju i time zadržati sve njih kao i njihove teritorije. Ili, drugi primjer, ako je kralj mudar on će podijeliti zemlju svojim najbližim suradnicima, podijeliti dio imetka sa njima, pod njegovom vladavinom i tako držati konce svog teritorija u svojim rukama bez mogućnosti da se ti teritoriji razdvoje. Ali ako se pojavi neki drugi kralj koji želi polagati pravo na teritorij prvog kralja i on nudi bolje uvjete, vlasnici pod-teritorija će prirodno krenuti ka njemu i to će ugroziti kraljevstvo.
Mi programe biosa ponavljamo na svim razinama jer bios je primarni nivo nas u ovom trenutku, nas kao čovjeka. Manifestirani samo kao tijelo a ono u svojoj manifestaciji koristi i tjelesnost i vital, i psihu, i seksualnost, i instinkt. Time, bios je gospodar. S druge strane rođeni smo u tijelu unutar tzv. prirode ili biosa time ono je ponovo gospodar. S treće strane, s nama gospodari vanjski um sa svim svojim dijelovima, time on je u službi biosa i ponovo je bios gospodar, i to veoma ljutit i ljubomoran gospodar ili bog. Bios nije zainteresiran za više razine. Njega to ne zanima. On je gospodar svog kraljevstva i namjera da ostane kralj na svom teritoriju. Ako želimo da izmaknemo gospodarenju biosa moramo ga dobro upoznati. Klasična duhovnost to ne može. Ona bježi od biosa u post-mortem projekciju (projekciju boga i zagrobnog života) kroz religiju, ili kroz duhovnost u post-mortem projekciju prosvjetljenja. Bios naplaćuje svoje konflikte, a vi ste pobjegli od njega. Još se nitko od prosvjetljenih nije vratio kako bi vam rekao da su sve vaše projekcije o tome stanju istinite. Bios se pobrinuo da zaštiti svoj teritorij. (Ovdje govorim striktno o projekcijama religije, duhovnosti i ezoteričnog ne o činjenicama).
Zbog jake neugode koja nastaje trenjem unutar konflikta (možda psiholozi imaju bolji naziv), mi ne želimo da upoznamo konflikte. I prvi nivo suočavanja sa tim razinama jeste prigrliti trenje, ne bježati od njega i od konflikta. U tu svrhu učenja daju niz savjeta i ona su korisna ukoliko možete da ih upotrijebite.
Dat ću primjer kako bi ovo shvatili. Recimo, Božja Volja.
Ideja Božje volje je upravo razrješenje konflikta na biološkoj razini ali i na psihološkoj razini. Objektivno, Božja Volja ovdje ne postoji (ovo traži poznavanje kozmologije), ali subjektivno ona postoji. No, znate li ikoga tko zna šta je to Božja Volja? Mislite li da itko na ovoj razini zna Njegovu Volju? Ali subjektivno, mi to možemo upotrijebiti. Za sve što ne možemo svariti, osvojiti, staviti pod svoju kontrolu, nije pod našoj jurisdikcijom možemo reći da je Božja Volja. I time razriješiti konflikt. Šta to znači? Oni koji proučavaju ezoterično učenja izvan mudrovanja religije i duhovnosti to znači da unose treću silu u konflikt dviju sila, tj. već samim viđenjem i upotrebnom ideje Božje Volje oni unose razrješenje, treću silu te time uvjetuju ostale dvije sile. Umjesto da one svojim međudjelovanjem stvore treću silu, što je razrješenje konflikta, oni unose treću sili, unose razrješenje i konflikt se razrješava. Time, ako nema Božje Volje ovdje treba je izmisliti.
Psihološki primjer je saznanje da niti jedan konflikt ne može odrediti vašu vrijednost. Vi imate vrijednost time što ste ljudsko biće i osvajanje teritorija ili njegov gubitak ne može određivati vašu vrijednost. Ili, čak i ako nemate sposobnost da nešto odradite u nekom segmentu života, imate druge sposobnosti koje možete upotrebljavati u ostalim segmentima života a onda će oni djelovati na taj segment života nad kojim nemate sposobnost ili moć te ga time osvojiti. To je saznanje da ne postoji dio koji je odvojen od cjeline.
Ako nisam sposoban, zbog loma noge, da danas hodam, i ne mogu prijeći 5 kilometara to ne znači da nemoć ugrožava moju sposobnost hodanja. Ja sam i dalje sposoban ali trenutno sam nemoćan zbog loma noge. Za dva mjeseca ću ponovo da hodam i moja sposobnost i moć će da se vrate.
To je izraženo jednom duhovnom parabolom o jednom kraljevstvu i prstenom koji se prenosio na kralja na nasljednika (sina). S unutarnje strane prstena pisalo je “i to će proći”.

Ova tema konflikta je ogromna i trži sposobnost učenja, proučavanja, povezivanja, razumijevanja. I koliko god da znate o tome nikad nije dovoljno kako bi ste razumjeli konflikte na svim razinama. Ovo što sam napisao je samo djelić toga svega, jer i sam proučavam to polje odnedavno. Naročito me interesira biološko polje jer niti jedna duhovnost koju sam proučavao, tj. učenje koje sam proučavao nije dovoljno obradilo tjelesnu razinu ili biološku razinu a to je razina koja nam radi najveće probleme.
Najbitnije je razumjeti da konflikt ne znači ništa. Da on nastaje zbog davanja značaja različitim razinama, ali i da je on ono što omogućuje sazrijevanje, razumijevanje i da ne postoji ispravno razrješenje konflikta, da u konfliktima nema morala, određenog mišljenja, da se oni ne oslanjaju na naše psihološko “dobro i zlo”. Konflikt je prosto konflikt bez dodataka ostalih razina, da to tako kažem. Pobjegli ili se izborili sasvim je svejedno za razrješenje biološkog konflikta. Oplodili i ne oplodili, bilo oplođeni ili ne bilo oplođeni u oba slučaja to je razrješenje konflikta. Negdje dublje možemo shvatiti da mi, kao osoba, tu ne možemo ništa. Tada, ta osoba, ne pojačava konflikt. Naša vrijednost nije ugrožena gubitkom teritorija, ili osporavanjem prava na oplodnju ili razmnožavanje, ili pripadanjem. Ako želimo znati biologiju pogledajmo životinje. To je domena te prirode, jer čovjek je još uvijek samo evoluirana životinja sa kompliciranijim psihološkim nivoom. Biološki konflikti su životinjsko u nama, a to je još uvijek naša priroda. Umno shvaćanje biološkog konflikta je pola rješenja. Spuštanje tog shvaćanja ili njegova konkretizacija na biološkom nivou je potpuno razrješenje konflikta. Pitanja koja si možete postaviti i težiti odgovoriti na njih, razumjeti to je početak ove jako bitne igre. Možete biti prosvjetljeni, možete biti svetac, iskusni psiholog ili šta već ali biološke konflikte ne morate razumjeti ili ih razriješiti. Oni će se sami razriješiti na vašu korist ili štetu. Prosto. Ali ako ih počnemo proučavati, razumijevati, postati cjeloviti kao bića, tada ih i prije nastajanja možemo razriješiti. U tome vidim korist. Sada, da li je to bitno za opstanak na ovoj planeti ne bih rekao. Da li je to bitno za svaki razinu posebno ni to ne bih rekao. Bitno je onom tko hoće biti cjelovito biće. Tko hoće ujedini sve svoje razine. Vjerujem da je takvih malo. Većina to želi riješiti samo radi svoje sigurnosti, moći, zadovoljstva tj. biologije. Drugim riječima, duhovnost, religija, ezoterično u većini slučajeva je post-mortem projekcija ili pokušaj da preživite konflikte na razini biologije jer je vaše postojanje time određeno. Sve ostale razine su samo vaša mašta. Biologija je vaša primarna razina i kroz nju ulazite i u psihologiju i u duhovnost.
Razumjeti konflikte, čak i u ovoj maloj mjeri kao u ovom tekstu jeste brutalno. Ništa nije onako kako nam se čini, naročito u biološkim konfliktima za koje ni ne znamo, niti ih znamo prepoznati. Oni su brutalni i liče na brutalne sukobe u životinjskom svijetu. Tu se sva naša ljudskost uništava i spušta tamo gdje je njen izvor. Tjelesnost, biologija. I najduhovniji, ako takvi postoje, pali su na ovom jer nisu razumjeli razine, nisu ih proučili. Svaka razina je posebna i utječe na cjelinu. Možemo pobjeći od toga u projekcijama duhovnosti, religije i psihologije a možemo se suočiti sa tim. Suočiti se sa tim, u ovom slučaju, jeste prestati bježati, upoznati sve to, naučiti to, sazrjeti na svim tim razinama i ne miješati tih, a ponajmanje projicirati na njih razne duhovne projekcije.

Mogao bih još štošta napisati, naročito povezivati razine, ali ovaj tekst već ima 10 strana u wordu. A za većinu to je previše. Bit je razumjeti. Samo kroz razumijevanje napredujemo.

Oglasi