a697fe1ca400e0447b1520e0913f29b0Kada govorimo o čovjeku, govorimo o hodajućoj reakciji. Sve u njegovom životu jeste reakcija. U odnosu na njega ne možemo govoriti o akciji, ili djelovanju, zato učenje i govori da čovjek ne može da djeluje. U početku ova ideja se mora prihvatiti takva kakva jeste, ali prihvaćanje te ideje ne znači slijepo prihvaćanje već znači da tu ideju moramo kroz vrijeme potvrditi, uvidjeti ili odbaciti ako iskustvo pokaže drugačije. Prihvaćamo je jer je u početku jako teško potvrditi ovu ideju u praksi sve dok čovjek ne razvije stabilno samopromatranje i ne zadobije svoje osobne uvide u vezi ove ideje. Kako bi se ideja u potpunosti shvatila, na kraju razumjela, potrebno je znanje cijelog sistema učenja, cjeline učenja. Identifikacija i nesvjesnost sebe onemogućuju viđenje ove činjenice. Razne vrste odbojnika ne dozvoljavaju da se susretnu različite i suprotne strukture u nama jer odbojnici ili amortizeri služe tome da ublaže suprotne činjenice, šokove života, kontradiktorne tvrdnje i znanja te generalno služe tome da nas i dalje drže zarobljenicima identifikacije, nesvjesnosti, mehaničnosti. Čovjek ne vidi svoju kontradiktornost. A ako i u nju posumnja ubrzo nalazi opravdanje za nju. Opravdanje je također odbojnik. Unutar praktičnog rada potrebno je ukinuti opravdanja. Ukidanjem opravdanja započinje viđenje strukture koju opravdanjem opravdavamo. Viđenje slike o sebi, uvjerenja, stavova, ideja i koncepata koje zastupano a koje ne poznajemo, laganja i nepoznavanja onog o čemu lažemo, različitih vrsta poistovjećenja, itd. Odluka o prestanku pravdanja ili opravdavanja u početku izaziva jako trenje. Nekad i u nekim situacijama, naročito situacijama vezanim za svakodnevni život, a čiji su sastavni dio opravdanja i pravdanja, ne vidimo način kako da ispravno reagiramo, damo odgovor koji se od nas traži a uviđamo da je to što se traži upravo pravdanje ili opravdanje, naročito na neke optužbe ili pokušaje nabacivanja krivice, ili traženja krivca. U tim situacijama morate igrati duplu igru. Uostalom, čovjek u Radu mora naučiti da igra dvostruke, trostruke igre. Naravno, ovo se kosi sa idejama duhovnosti koje govore o tome da čovjek treba odbaciti maske i uloge, da treba biti svoj i slično. No, rekao sam već, te ideje su somnambulističke, tj. ideje ljudi u snu, ljudi koji žive kao mjesečari. Za Rad one nisu prihvatljive u obliku u kojem dolaze do nas, već se one trebaju shvatiti na drugačiji način, temeljitiji način, dublji način od onog kako su prezentirane u javnosti. Čovjek u Radu mora naučiti biti glumac u životu u kojem se nalazi. Ta ideja povezana je sa idejom podjele na dvoje, na dva. Ono u životu, životno i ono što je odvojeno od života, svjesno. Svaki čovjek je već sada glumac ali glumac koji je zaboravio da je glumac. U Radu vi učite da budete svjesni glumac, da igrate svoju ulogu koja se od vas traži ali da je ne zadržavate kada vam više nije potrebna. Isto je i sa maskama – ljubavi, prijateljstva, poslovnim maskama, zabrinutim maskama, itd. – maske svi koriste ali ih nisu svjesni, u Radu koristite i dalje maske ali ovaj put trudite se da ste ih svjesni.

Ako vam je u životu potrebna uloga podređenog a time i dio te uloge igra sa opravdanjem i pravdanjem, te maska pravdanja na vašem licu slobodno ih odigrajte, ali ih budite svjesni. Potrebna je posebna pažnja u tim igrama zbog toga što se sistem jako lako navikne da svjesnost i rad koristi kao izgovor za samo-popuštanje, laganje sebe, nesvjesnost, itd. Ovaj Rad nije Rad vanjskog tipa, tj. ritualnog, tehničkog, fizičkog tipa. Ovaj Rad je unutarnji i odigrava se unutar vas. On nema nikakve veze sa vanjskim imitiranjem Rada, učenja a time ni sa bilo kojom vanjskom formom učenja. Izvana nekad morate igrati igru, lagati, manipulirati, pretvarati se, prilagođavati se, biti sentimentalni, ili oštri i slično, ali iznutra morate jasno odvojiti to od sebe, ne biti vezani tim igrama, ne biti zarobljeni njima.
Vi trebate prekinuti opravdanja, manipulacije, laganje, uloge i maske UNUTAR SEBE, trebate odbaciti vezanost za njih, prestati se poistovjećivati sa njima, ali IZNUTRA. Ne imitacijom izvana. Život neće trpjeti igru, životne sile su izrazito brutalne i moćne, i ako niste dobar igrač ne možete se igrati njima, sve dok ne ojačate, ne stvoriti jak unutarnji gravitacioni utjecaj, ne stvorite snažnu atmosferu oko sebe, ne steknete dovoljno iskustva i snage kako bi ste igrali po svom. Ali čak i tada, to treba biti mudra, čak i lukava igra.
Sve u Radu radi se iznutra. Sve. No, unutar samog Rada kao škole i grupe, ta igra ne postoji. To zna biti teško u početku, ali to je učenje.
Morate doći do shvaćanja da nikome i ničemu niste dužni da se pravdate, opravdavate, da tražite dozvole ili dajete dozvole, da se prilagođavate iz slabosti i nemoći, itd. No, i ovo pravilo, da ga tako nazovem, ima svoje mudre izuzetke. Sve dok niste budni morate znati kada i kako da igrate igru Rada i života. Kada budete budni tada će vam to stanje “reći” šta i kako da nešto igrate, kada i gdje, zašto i s kojim ciljem. No, ako ove ideje shvaćate previše bukvalno, i još uvijek nesvjesni svoje strukture, svojih slabosti, mana, ili još uvijek snažno vezani silom iluzije, fantazije, identifikacije zaigrat ćete se i, kako se kaže, “dobiti po nosu” od sila života. Otuda oprez. Kada učite sve ovo uvijek morate krenuti od lakših stvari, jednostavnijih stvari, znati gdje ih primjenjivati i kada ih primjenjivati. Paziti da se ne zaigrate. Nije vam cilj privući sile života na vas, jer ih još ne razumijete. Početnici često čine ove greške i to promatramo kao životno učenje, šamare života s ciljem učenja i stjecanja iskustva.
Vremenom i primjenom pravdanje će se smanjiti, manje ćete se opravdavati drugima ali i sami sebi, što je i sam cilj Rada. Manje ćete lagati sebe, manje ćete se pretvarati u odnosu na sebe, predstavljati. Ali prije no što to odbacite potrebna je unutarnja snaga, kristalizacija, stabilnost, spremnost da više ne igrate igre koje nisu vaše, da budete sami, smjelost, itd. Kada imate snagu, imate stabilnost, imate smjelost, inteligentni ste, sposobni, itd., tada ćete moći “igrati igru” sebe u svim okolnostima, sa drugima, na poslu, itd. Doći do toga je dugotrajan proces jer nas nikad nitko nije učio tome. Ono što morate znati da čak i tada, kada ste postali “igrač u životu” sile života će se obrušavati na vas. Trudit će se uništiti sve o vama, uništiti vaš imaginarni uspjeh, uloge u životu, uništiti sliku o vama kod drugih, ali će i započeti lukava igra životnih sila u odnosu na vas. Koliko je to loše toliko je i dobro. Na taj način morat ćete postati suptilniji, svjesniji, inteligentniji. Iako sile života igraju igru s nekim svojim ciljevima one vam pomažu u vašem Radu. No, moram naglasiti jednu činjenicu, malo je onih koji su došli do ovog nivoa igre, a još manje je onih koji su je prošli. Način na koji Radite, kako prihvaćate Rad na sebi, svoje ciljeve, žrtve koje ćete žrtvovati, odgovornost, itd., određuje da li ćete vi biti taj.

Iako Rad traži osvještavanje reakcija primijetit ćete da kada ukinete neku reakciju i potražite u sebi način kako da se izrazite, to nećete naći. Odgovor je jednostavan, vaš sistem ne zna zamjenu za tu reakciju. Ako ste svjesni u sebi i blokirate, da tako kažem, beskorisnu reakciju, nema potrebe da tražite zamjenu. Ako tražite zamjenu za reakciju znači da postoji neki pritisak, neko trenje u vama koje nije osviješteno i koje vas tjera da reagirate i to su dublje reakcije, iza onih površinski, životnih reakcija. Ta situacija u kojoj se nalazite ukazuje vam na dublje trenje, trenje koje tek treba da otkrijete.
Ako ste u situaciji da uviđate potrebu a reagirate, tj. kao neki pritisak drugih koji očekuju da vi reagirate, možete odlučiti da li želite reagirati ili ne. Ako reagirate, čak i na isti način kao i prije, ali ste svjesni sebe, to više nije reakcija na koju ste navikli, jer ste je svjesni i ona vas ne kontrolira (ovo je dublja ideje ili razrada ideje o neutralizaciji karme). Naravno, ponovo naglašavam, sistem koji nazivamo “sobom” ili “osobom” izrazito je inteligentan. Kako vaše inteligencija raste tako raste i njegova. I na to treba da obratite posebnu pažnju. Samo-zavaravanje je jako duboko i lukavo. Ono što je zanimljivo jeste da kada počnete osvještavati svoje reakcije, a živite svakodnevan život i učite kroz njega pod Silom Rada, kao neutralnom silom, uvidjet ćete kako reakcije možete secirati. Tj. možete izbacivati suviše stvari iz njih, suvišne maske i uloge, suvišne riječi, koncepte, stavove, itd. I to mijenja samu reakciju. Neću govoriti o tome koliko će vam energije trebati za to, jer ćete sami saznati i shvatiti da vaš sistem ne proizvodi energiju potrebnu za takvu vrstu Rada. Vi je morate naučiti proizvesti, sačuvati, usmjeriti gdje je potrebna. Duhovnost o tome govori kroz primjer “biranja svojih bitki”. Morat ćete naučiti koje bitke treba da vodite, koje ne. Gdje da sačuvate energiju, gdje da je trošite. Koje brige da brinete a koje ne, itd. To je inteligencija Rada. U nedostatku te inteligencije, a taj nedostatak će biti dugotrajan, slušajte šta vam Rad govori jer njegov cilj jeste naučiti vas kako da steknete inteligenciju, a inteligencija je vaša svijest o sebi.
Svaka reakcija je korisna ukoliko ste vi, svjesni vi, iza nje. Ukoliko vas nema, nesvjesni ste, tada je štetna.
Time dolazim do jedne druge ideje, a to je “dobro i zlo” ili u Radu “korisno i štetno”. Iako vam duhovnost govori da “dobro i zlo” ne postoji, ona ne govori o vanjskom svijetu, niti dobru i zlu u svijetu oko nas, ili našem ponašanju. To je nedostatak razumijevanja te ideje. “Dobro i zlo” su konstrukcije, kako na plićem tako i na dubljem nivou. Oni variraju od naroda do naroda, baš kao i moralni principi. Ono što je negdje moralno, drugdje nemoralno. Ono što je negdje dobro drugdje je loše, itd. Rad o “dobru i zlu” govori u odnosu na unutarnju strukturu, konstrukciju u smislu da mi ne znamo šta je dobro i ne znamo šta je loše te da smo to uzeli od drugih i svijeta, te da “dobro i zlo” ne mora nužno značiti bukvalno dobro i zlo.
“Dobro je voljeti i umrijeti za svoju naciju i narod” – stvarno? Tko vam to kaže? Tko vas uvjetuje time? Tko od vas želi da budete rob ideja nacije, naroda, države? Zbog čega? Poreza, topovskog mesa, ili? Šta je “dobro” u smrti za tuđe ideale? Naravno, ako to ne radite biti ćete žigosani. Tko vas je žigosao? Mehanični ljudi, manipulatori, oni koji imaju koristi od toga što ste uspavani, tko?
Na dubljem nivou od ovog “dobro i zlo” su konstrukcije koje ograđuju, zarobljavaju vašu svijest, vas same. Osvijestiti “dobro i zlo” u sebi prijeko je potrebno za vlastito razbuđivanje. No, morate shvatiti da dobro i zlo u svijetu, u smislu savjesti postoji i ono je stvarno sa nivoa ovog svijeta i nas u njemu. Dobro je stimulirati život, podržavati život, pomagati drugima, davati sebe iskreno i cjelovito, ulagati u afirmaciju drugih i života, voljeti druge i život, imati savjest u životu. Zlo je uništavati, mrziti, ubijati život, itd. Mi ne govorimo o tim kategorijama. Ali, polako uviđate kako je za Rad potrebno jako dobro, precizno, jasno razlučivanje stvari, činjenica, struktura. Znati gdje ste kao ljudsko biće, biti odgovorno ljudsko biće, biti stup kada stupova oko vas nema. Dalje o ovom neću govoriti, previše je suptilno i lako se iskoristi za manipulaciju.
U Radu koristimo izraz “korisno i štetno” umjesto izraza “dobro i loše”. Jer u biti to je mnogo preciznije od izraza “dobro i loše”. Korisno je sve što nas razbuđuje, što nam daje mogućnost da bude prisutni, izgradimo stabilnost, uravnotežujemo sebe, što nas tjera na napor dovođenja svijesti u život, itd. Štetno je sve što nas sklanja od toga.
“Bog je dobar” je jako zanimljiv koncept koji mnoga učenja zagovaraju. I koncept koji nitko, ili skoro nitko, ne razumije. Čak i oni koji u svrhu njegove dobrote uništavaju sve oko sebe. Nije mi cilj pojašnjavati ove koncepte, to ću ostaviti vašoj inteligenciji. Ali ovaj koncept je jako zanimljiv. Rekao sam vam da kada razumijete cjelinu Rada pronaći ćete mnogo stvari u svijetu, u religiji, duhovnosti, ezoteričnom što vam sada izgleda kontradiktorno, nemoguće, smiješno, ili ne možete to dublje shvatiti i tada će vam biti jasno šta to znači. Vidjet ćete stvari na drugačiji način. To je znak promjene. Znak promjene, koji je najsigurniji, jeste promjena vaše percepcije. Kada se vaša percepcija promjeni i vi stvari vidite drugačije nego što ste ih do tada vidjeli, to je znak da se mijenjate, da napredujete, da stječete sposobnosti, znanja, iskustvo, itd.

U svakom momentu nalazimo se pod reakcijama ali i pod unutarnjim trenjem. Trenje je borba između dva koncepta, dva ili više stava, uvjerenja, načina izražavanja, misli, emocije, itd. Recimo, trenje između korisnog i štetnog, dobrog i lošeg, dvije različite misli, dvije ili više različitih emocija, različitih reakcija. Trenje uvijek ima razrješenje. Ali koje je razrješenje korisno za nas? Kako razriješiti trenje? U strukturi trenja nalaze se tri sile. Akcija, reakcija i razrješenje (neutralna sila). Trenje ima dva pravca, uvjetno govoreći. Jedan je ka dole, drugi je ka gore. Prirodno, trenje uvijek diktira stvarnost oko vas, ali i sama stvarnost definirana je trenjem u vama. Drugim riječima, situacija na poslu diktira trenje kao stvarnost posla, ili mehanika samog posla. I ono je u skladu sa poslom koji radite. Nebitno šta je to. Ako ste mehanični, nesvjesni, niste prisutni razrješenje trenja je već prisutno i vi samo treba da budete dovedeni do njega kao energija koja mu je potrebna. Ali ako ste svjesni u tom momentu imate mogućnost mijenjanja stvarnosti posla. Naravno, ovo ima niz svojih struktura, zakona, sila ali ovdje pričam o jednostavnim situacijama.
Dok kucam ovaj tekst u meni postoji trenje, ali stvarnost definira koju vrstu trenja ću imati, kako ću iskoristiti sile trenja, u kojem smjeru, koje riječi ću koristiti. Cilj teksta, tj. ono što želim napisati definira tu stvarnost i podređuje sile da igraju igru trenja kako bi mogao izraziti ono što želim. Na neki način, moj cilj manipulira silama kako bi dobio rezultat koji od početka želim. Dok vi to čitate u sebi imate trenje. Ukratko sve oko nas je trenje. Djelovanje triju sila s znanim ili neznanim ciljevima. To trenje može biti svjesno i nesvjesno. Ako je nesvjesno iz manipulirani ste. Ako je svjesno vi manipulirate ili, drugim riječima, kontrolirate smjer kretanja trenja. Trenje je energija, trenje je kretanje, trenje je mišljenje, emocije, pokret tijela. Sve je trenje. Sve je djelovanje triju sila u vama i oko vas a to je trenje.
Kada krenete u Rad vi nesvjesno odlučujete, dugo godina nesvjesno, u kojem smjeru želite da se krećete. Vi nesvjesno govorite da sila života više nije neutralna ili razrješujuća sila vas, već to mjesto preuzimaju sile Rada.
U školi možete da sjedite i čekate da prođe vrijeme, a možete i da učite s nekim ciljem koji ste sebi zadali. Na poslu možete samo sjediti, raditi što morate, i čekati plaću i da prođe vrijeme. A možete napredovati, učiti, tražiti nova rješenja, truditi se mijenjati posao ka boljoj verziji posla. Sve je do vas. Naravno, ako razumijete, ako ste motivirani, ako imate cilj. Ako nemate, sve vas koristi za sebe, sa i bez vaše volje.
U Radu odlučujete pretvoriti sve što ste nesvjesno živjeli sebi u korist. “Sebi u korist” znači u svrhu vaše unutarnje evolucije, razrješenja sebe, napretka, kristalizacije, itd. Trudite se uvesti pravila Rada i učenja u život i time prekinuti kontrolu života nad vama. Kroz to neutralna sila života, tj. sila koja ima svoje ciljeve i sve koristi za svoje ciljeve, prestaje da djeluje na vas i to mjesto, pošto ne može ostati prazno mjesto, preuzima sila Rada. Ona postaje neutralna sila u vašem životu i kroz to vas izvlači iz sila koje djeluju na sve unutar života. To je dublje pojašnjenje Zakona Izuzetka.

Sila života ne treba svjesne ljude, svjesne jedinke. Ona treba energiju za svoje ciljeve. I sve koristi u svrhu same sebe. To je đavo, to je demijurg, to su demoni, mehanične sile, to su oprečne sile – u zavisnosti od tradicije učenja. Život kao Bios kontrolira sve oko vas i vas same u svrhu samo-razvoja, evolucije, produženja vrste kao “topovskog mesa”, vlastite besmrtnosti. Ako želite da se izvučete iz sila života treba vam nešto što tom životu ne pripada, nešto što dolazi sa nekog drugog nivoa, neke druge razine i koje je slobodno od sila života. To vam je pojašnjenje, ako ste inteligentni, zašto vam je potrebno učenje, škola, drugi u učenju, Majstor. Oni su VOLJA IZVAN ŽIVOTA, a time i izvan vas. Na vas se gleda kao na produžetak životne sile, ili kako to Morfijus u Matriksu kaže “svi mogu postati agenti matriksa”. Svi oko vas služe toj sili i svi su pod njom bez obzira šta vi u vezi njih osjećate. I svatko od njih sprovodi tu osnovnu silu ka vama, bili vi svjesni ili ne. Ako ste svjesni ta sila se trudi vratiti vas nazad, ako ste nesvjesni trudi se da vas bolje zarobi. Svo trenje, sve reakcije koje imate, mišljenja, emocije, tjelesni pokreti, itd., sve služi toj sili. Vi ste sluga te sile, ona je vaš gospodar, ona je vaš kreator, ona je vaš Arhitekta, ona je bog za vas. A taj bog je đavo, demijurg, ili koje ima želite iz bilo koje tradicije koja govori o ovome. To je činjenica. Unutar te sile možete biti duhovni, religiozni, ezoterični (kovanica), i to za nju ne mijenja ništa. Vi ste hrana te sile. Možete biti opasni tantrik, ljubavni kršćanin, prazni budista, sasvim svejedno. Oni su hrana toj sili. Jer ako to nije suštinsko, duboko intimno, već imitacijsko, kao uloga i maska to je pod silom života. Sveti biznis u svrhu degradacije, uništenja bilo koje mogućnosti za izvlačenje van. Možete biti pravedni, dobri, loši, zli, dobročinitelj, “duševni”, spremni da date život za druge, ili šta već, vi ste i dalje kontrolirani, vama se gospodari, vi ste meso, vi ste hrana – bili vegetarijanac, vegan, mesožder, sasvim je svjedno, biti ćete pojedeni. To je činjenica o toj sili. I to je jedan od najvažnijih dijelova unutar učenja. Jako je bitno, kako kaže Gurđijev, tko će vas pojesti. Sunce ili mjesec.
Sila Rada ulazi sa strane u život i preuzima onog koji je “iniciran” u nju. Tj. onaj koji je odredio da je to njegov život. Tada ta sila štiti čovjeka, pravi zakon izuzetka u odnosu na druge sile, uvodi drugu vrstu zakona i sila, pod uvjetom da čovjek ZAISTA pripada toj Sili (postoje imitacije ovoga). Ako je životna sila inteligentna onda je sila Rada super inteligentna. No, da bi vam se ovo pojasnilo potrebno je mnogo više od ovog teksta i znanja koje trenutno imate. Zato dalje to neću pojašnjavati.
Sila Rada – kada počnete raditi na sebi, primjenjivati učenje, ulagati napor, stvorite cilj i motiv, itd. – preuzima gospodarenje nad vama ali ne bez vaše volje ili svjesnog izbora. U odnosu na ovo to je sloboda izbora o kojoj se toliko priča i pita se da li čovjek ima izbor ili slobodnu volju. Imate pod uvjetom da je riječ o ovome. Opet naglašavam, koristim izraz Rad za sva učenja koja imaju ovakvu ili sličnu strukturu, nebitno kojoj tradiciji pripadaju jer sva u sebi sadrže ezoterični pristup. Kada se govori o slobodnoj volji i slobodi izbora govori se upravo o ovome. To nema veze sa svakodnevnim čovjekom, njegovim životom i slično. Koliko god brutalno to izgledalo.
Tada sila Rada postaje neutralna sila koja dolazi odozgo i ulazi u ljudski život, a nije od tog života ili tog svijeta, te upravlja čovjekom, njegovim postupcima, ciljevima, trenjima, reakcijama, itd., s ciljem izvlačenja, ili oslobođenja. Proučite kod Gurđijeva i Aurobinda malo više o silama i ovo će vam postati jasno.
Unutar sila Rada svako trenje, svaka situacija, sve u životu postaje korisno za vas jer ima za cilj vaše osvještavanje. Ali, tu ima jedna zamka. Samo ako ste svjesni ovog, ako svjesno ulazite u to, ako ovo pamtite, podsjećate se. Inače, možete lako da se zavaravate da ste pod Silom Rada a dok ste u stvari pod silom života. To se dešava većini. Mogao bih reći da je jedina “žrtva” Radu vaša svjesnost, ništa drugo. Naravno, i sila Rada traži neke stvari za uzvrat, ali o njima neću govoriti. Ako ste u Radu sami ćete osvijestiti o čemu se radi.
Postoje neke stvari koje se ne smiju govoriti javno, ne zato što su tajnovite, već zato što tada postoji tendencija potpadanja pod silu života, i zbog toga one se ne govore.

Spomenuo sam energiju i da mi nemamo dovoljno energije za Rad, da moramo naučiti kako da je uštedimo, kako da je stvorimo, kako da je raspodijelimo. Mnogi sistemi koriste različite načine kako da skupe energiju. Od rada na tijelu putem hatha yoge, kontroliranju pokreta i stavova tijela kao načina uštede iste, putem specifičnih vježbi disanja, ili specifičnih koncentracija, ili rada sa određenim idejama. Hatha yoga kao fizičko-vitalna praksa nudi tu mogućnost, ali je znanje odavno zaboravljeno. Znanje kako se to radi. Današnja hatha yoga je neka vrsta anti-stresa i ništa više. Fizičke vježbe, fizičkog razgibavanja i opuštanja, gubljenje vremena, idealizacije tijela, itd. Iako je drevna praksa imala ključeve ti ključevi se teško nalaze i, po mom mišljenju, sam nekolicina ima te ključeve i čuvaju ih za sebe i sebi slične. Javnosti se oni ne daju, već se daju modificirani “ključevi” koji rade kroz niz fantazija, unutar ograničenog dijela uma, itd.. Isto je i sa praksom pranayame. Problem svih tih praksi jeste što osnovni ključ ne postoji, i što njima već odavno gospodari sila života. Baš kao i sa religijom, duhovnošću, i mnogim ezoteričnim školama i učenjima. Spriječiti tu silu da uđe u sistem ponekad je preteško, ili zahtjeva jako puno pravila i zakona koji se moraju poštivati dugi niz godina prije no što vam netko da znanje i ključeve prakse. Kroz te prakse vi stimulirate životnu silu, dajete joj snagu i moć nad vama, unosite je u praksu i time uništavate dobrobiti te prakse. Kroz praksu Rada čovjek, ako je odgovoran i ulaže napor u svoj Rad, stječe ključeve tih praksi, uviđa gdje se oni nalaze, kako se koriste, šta znače, itd. Proučavanje učenja, ako je odgovorno i ako je učenje preuzelo čovjeka, daje mu ključeve prakse, ali mu daje i odgovornost i traži od njega istu tu odgovornost u prijenosu ključeva prakse. Samo jedan mali ključ hatha yoge, kada bi vam ga dao, promijenio bi cijelu strukturu te prakse koju radite, ako radite. To bi bilo kao bomba u vašem sistemu. Energija bi proključala, svijest bi eksplodirala, struktura vas i vaše atmosfere bi se mijenjala gotovo trenutačno, itd. Kretanje prane se mijenja, kanali se otvaraju trenutačno, u vas se spušta ta specifična sila koja je Gospodar Yoge, i svi mitovi i legende iskustva nekih ljudi o kojima ste čitali postali bi vaša stvarnost. Naravno, i to traži rad, rad i rad sa tim. Isto je i sa pranayamom i drugim praksama. Zanimljivo je da kada dobijete ključ određene razine on radi u svim učenjima, svim praksama ali samo na toj razini ključa odakle on dolazi. Naravno, radom vam se daje još viši, dublji, intenzivniji ključevi prakse. Probajte da ovo ne vidite kao moju idealizaciju Rada i ove prakse. Idealizacija nastaje kada nešto volite, sviđa vam se, želite to staviti iznad svega ostalog, ali nemate razumijevanje toga. Kada razumijete i znate kako nešto djeluje, imate ispravnu hijerarhiju, tada to nije idealizacija, iako onima koji to ne razumiju može izgledati kao idealizacija. Ja sam većinu svojih idealizacija ljudi, majstora, učenja odavno izgubio.

Da se vratim na energiju i utisak. Način da u Radu skupite energiju za svoj Rad jeste rad sa utiskom. No, rad sa utiskom nije moguć ukoliko niste svjesni sebe, ukoliko niste odbacili većinu identifikacija, ukoliko niste sebe razdvojili na dvoje, ukoliko vas procesi u vama brzo povuku, ukoliko ne možete ostati svjesni neko određeno vrijeme. Utisak je najmanja jedinica misli, osjeta, osjećanja, ili najmanja jedinica koju čula mogu da prime izvana ili iznutra. Drugim riječima, utisak traje u vremenskom ograničenju kao bljesak munje. To je najmanji utisak koji mi možemo percipirati. Svaki utisak koji primamo proizvodi određene reakcije u nama. Otuda, bitan dio prilikom rada sa utiskom jeste sposobnost da nas reakcije ne povuku za sobom, već da ostanemo prisutni iza njih. Svaki um prima utiske specifične za taj um. Utisak može biti višeg i nižeg karaktera. Dobar ili loš utisak. Postoje utisci koji na nas djeluju negativno i oni koji na nas djeluju pozitivno, postoje gravitacioni utisci i levitacijski utisci, grubi i suptilni utisci, itd. Sve oko nas i u nama su utisci. Ako znate kako da s njima radite, našli ste elektranu za proizvodnju energije. I prešli ste u nešto što nazivamo afirmacijski dio Rada. Na neki način kroz pravilan rad sa utiscima možete lako vidjeti kretnje sila oko vas, unutar ljudi, ali i saznajete kako da neki utisak pojačate, kako da neki spriječite, kako da neki utisak ne djeluje negativno na vas, kako da i iz neprijatnog utiska izvučete korist za sebe, energiju za sebe, itd. (Ono što je simpatično u radu sa utiscima, a ovo naknadno dodajem u tekst, jeste da kada se otvorite različitim sferama utisaka u vama se pojavljuje mnoštvo asocijacija, i to tolikom brzinom da ih vaš um ne može da prati, to je trenutak kada se dva viša uma salijevaju u vas, da to tako kažem. Oni sa sobom nose jako puno utisaka a ti utisci nose jako puno asocijacija u različitim umovima, to je kao da ste ušli u univerzalno polje informacije, kao u neki osnovni kod univerzuma. To je kao da promatrate ekrane sa kodom u filmu matrix. Nemate vremena da ih pretvarate u sliku ili čulni dojam jer ih nećete vidjeti, pa ih doživljavate kao osnovni kod kreacije.)
Ljudi često koriste riječ “dojam” kada pričaju o nečemu. U stvari oni nesvjesno pričaju o utiscima, mogu reći i dojmovima koji su generalno izvukli iz nečega. Dojam o vama, o ljudima, o koncertu, o politici, državi, itd. Ali taj dojam o kojem oni pričaju nema veze sa ovim što ja ovdje govorim, što Rad o tome govori. Taj dojam je previše grub, uopćen, ima drugačije značenje od značenja u Radu. No, kada imate dojam o nečemu vi ste primili neku atmosferu toga u sebe. Ona vam se ne mora sviđati, može vam se sviđati, može vam goditi, ne mora vam goditi. I to nema veze sa ovim što ovdje govorim. Mi govorimo o najmanjem utisku, ne generalizaciji nekoliko utisaka ili dojmova u generalni “okus” neke stvari, događaja, čovjeka, itd. Iako su i ti dojmovi o kojima većina govori hrana, mi tražimo mnogo suptilniju hranu od toga, ali ovaj primjer može poslužiti da vam se pojasni utisak.
Recimo kada sretnete budnog čovjeka, ako ste otvoreni tim utiscima i utjecajima, imat ćete specifičan utisak njega. On vam se ne treba sviđati, može govoriti nešto što vam se ne sviđa, ali utisak ostaje. Naravno, sve dok ste uspavani, vaši utisci prolaze kroz filtere sna, i time oni su obojani vama. To je recimo ono što mnogo govore u tome da kada prosuđujete druge vi prosuđujete sebe, tj. govorite o sebi. Ali to je suviše manipulativno kako bi smo to uzeli u obzir. No, oni govore nešto slično ovome. Rekao sam vam da je današnja duhovnost sve izmijenila i uništila pogrešnim značenjima, nedostatkom znanja i iskustva, pogrešnim prijenosom. To je slučaj i sa ovim. Prosudba koju donosite prolazi kroz vaše filtere uma, vaše karakteristike, vama bitne stvari, vama osuđujuće stvari, itd. Time vaša prosudba o nečemu vaša je karakteristika, tj. karakteristika vaših filtera, vaše osobnosti, vašim mehanizama, itd. Ona može sadržavati dijelove istine, ali sama po sebi nije istina. Isto je i sa utiskom. Kada primite neki utisak, ako niste svjesni, on pada na osobnost i time hrani osobnost. To je dodatno pojašnjenje sile života koja je gospodar tijela i uma i osobnosti. Ona te utiske prima kroz vas, dobiva energiju od vas, vas dodatno zarobljava. Svjestan ili budan čovjek ne prihvaća tumačenja svoje osobnosti već je u odnosu na nju odvojen, vidi je, vidi šta tumači i kako to tumači, zašto tako tumači i čak i kroz to dobiva hranu za svoju svjesnost. Kako izvana utiskom, tako i utiskom iznutra.
Kao što sam rekao, raditi sa utiskom ne možete ako niste svjesni. Primanje utisaka na svjestan način dolazi samo kroz svjesnost, ne kroz um, ne kroz osobnost. Ali da bi ste bili sposobni primiti utisak vaša svjesnost već mora dostići određeni nivo. Pod ovim mislim na svjesno hranjenje, ili svjesno pretvaranje utisaka u energiju za Rad. Svjesnost s kojom u početku radite nije dovoljno snažna da primi utisak, da to tako kažem. Ona mora da se oslobodi niza utjecaja, niza mehanizama, niza identifikacija kako bi došla do ovog nivoa. U radu kažemo da onaj koji je došao do rada sa utiskom da je postigao zavidan nivo razumijevanja, svijesti, kristalizacije, podigao razinu svog bića. Od sto ljudi u radu, možda dvoje ili troje imaju ovu sposobnost, tj. rade na ovom dijelu Rada.

Nezaobilazan dio u radu sa utiskom je cilj. Mnogo puta kažem da čovjek koji nema cilj pada pod sile koje će ga bacati tamo gdje one žele i to njemu na štetu. Cilj je nezaobilazan dio Rada, ali i bilo kojeg dijela života. Duhovnost ne razumije cilj, religija ne razumije cilj. Oni žele “uživati u putovanju”, izgleda u putovanju gdje ih sile života odnesu, putovanju za pakao. S jedne strane mogu reći da je cilj same svjesnosti sebe u početku, upravo dobar i snažan cilj. Ako imate cilj da budete svjesni sebe dok ste svjesni sebe, emotivno osjećate sebe i imate za cilj da osjećate svjesnost sebe, na dobrom ste putu jer to je vaša Priroda, priroda Svjedoka i svjedočenja, priroda Puruše. U početku čak i cilj i svjesnost previše jednoobrazno razumijete. Oni imaju niz nivoa i to se može lako osjetiti, ali pričati o nivoima cilja kod većine koja ne razumije ni jednoobrazni cilj, bilo bi uzaludno rasipanje energije i znanja. Cilj, koji je pod ciljem svjesnosti sebe, može imati različite razine ili može imati različite oblike. Ali da bi se doživio svjestan utisak morate biti svjesni sebe i to najmanje na dva uma, a poželjno je na sva tri. Što je više umova uključeno to je više utisaka koje možete primiti. Jer i utisci se dijele ne umove. Svaki um prima utiske specifične samo za njega. Neki drugi um može primiti utisak drugog uma, ali to nije puno primanje utiska, i to je pogrešna upotrebna umova. Ako znate primiti utiske moći ćete ih razaznati u ovom tekstu. Intelektualne utiske i emotivne utiske. Svaki um će se nahraniti utiskom ovog teksta, energije ugrađene u njega, svake riječi koja ima značenje u ovom tekstu i poslije čitanja osjetit ćete dodatnu energiju, motivaciju, želju, i pored toga što ono što piše u njemu nije lako za varenje.
Ono što rad sa utiskom daje jeste i sposobnost prepoznavanja utisaka više i niže razine. Nećete biti zavarani riječima učitelja, majstora, učenja. Već ćete putem utiska i putem sile koju osjećate moći razaznati sa kojeg nivoa učenje dolazi, šta taj koji vam ga prenosi želi da napravi, moći ćete razaznati štetne i korisne utiske iz njegovih riječi. Ukratko, rad sa utiskom nosi strahovite sposobnosti, moći, ali i duboku povezanost sa višim aspektima prirode.

Budan čovjek utiskom može raditi šta želi. Može vam ga prebaciti, može ga utisnuti u bilo šta, čak i dati vam ono s čim mnogi manipuliraju a to je famozni “shaktipat”, dodir Sile, dodir Shakti jer on zna šta je to. Može u vama proizvesti utiske koje žele te utisnuti ih tako da vam momentalno promjeni percepciju, spusti više dijelove svijesti u vas, poigra se kretanjem energije i prane u vama. Vi to vidite kao specifične “guru” fazone (moći), ali to je prosta sposobnost onog koji je ovladao ovim znanjem o utiscima. On može izolirati određene utiske u vama, pojačati ih, smanjiti neke druge, izolirati pranu u vama, potisnuti neku drugu, dovesti pranu višeg reda u vas, itd. Igrom sa utiskom može mijenjati atmosferu u prostoru, dovesti različite sile djelovanja, itd.
Obično, u početku, nauči kako da gospodari riječima, kako da izvede suptilne manipulacije utiscima u riječima i konstrukcijama rečenica. Kako da ih, uživo, prenese i kontrolira način na koji ćete ih primiti. To direktno mijenja percepciju vas. Daje vam ukus viših nivoa svijesti, ukus budnosti, gospodara. Naravno, u početku rada sa utiskom nećete imati sve ovo. Mnogi kada ovo čuju žele da rade sa utiskom, ali srećom samo znanje i svijest koju imaju ih blokira. Imao sam priliku upoznati ljude koji ovo mogu. Mnogi su govorili da oni znaju gospodariti sa energijom. Ali šta je energija nego jako suptilni utisci. Kada jednom osjetite čiste utiske koji ulaze u vas, kada vaša svijest bude dovoljno suptilna i kristalizirana Radom, vidjet ćete šta je izvor snage, moći, znanja, kod većine koje znate a znate da imaju to.
Zanimljivo je da mnogi koji imaju teoretsko znanje o Radu, čak i na Četvrtom Putu, ne znaju koristiti utiske. Imaju osnovno znanje o njima, ali nivo na kojem rade daleko je od nivoa potrebnog za rad sa utiskom. Kod onih koje sam sreo u par navrata nisam primijetio da znaju igrati sa utiskom. Vidio sam da imaju podlogu za tu igru ali ne i praksu. Čak i kada sam proizvodio neke utiske u prostoru gdje smo sjedili, igrao sa se idejama učenja i utiscima u tim učenjima, sve što sam vidio jeste da su se počeli gubiti, postajali su nesvjesniji, mehaničniji nego na početku razgovora. Bilo mi je simpatično da se nalaze, da tako kažem, na izvoru nekih znanja koje su dobili od Mr. G., ali da ih ne znaju koristiti niti imaju razumijevanje učenja koje koriste. Ovo nije kriticizam tih ljudi, dapače. Ovo je činjenica.
Ako znate, ili ste došli do nivoa igre sa utiskom, nebo je granica. Jer sam Bog je jedan strahovit utisak. Utisak koji većina ne bi preživjela. Kada doživite utisak Sile, a Sila je djelatna snaga Boga, kada vam se dopusti da osjetite male postotke onog što se naziva Bog, tada ćete biti šokirani utiskom koji do vas dolazi. On je opojan kao droga. Nikad ga nećete zaboraviti i uvijek ćete težiti tom utisku. Jer to je utisak vaše prirode. To je ZNATI SVOJU PRIRODU. Znati je utisak.
Najfiniji utisak koji čovjek može primiti u sebe jeste utisak pamćenja sebe, utisak svjesnosti sebe, utisak čistog stanja postojanja, čistog stanja Jesam, bez ja. Ono što trebate naučiti kada osjetite taj utisak jeste kako da spustiti u sebe, život, okolinu, itd. Tada postajete gospodar sebe. Tada je svrha Rada, kakav se trenutno daje, ispunjena. Pričamo o budnom čovjeku, probuđenom čovjeku. I tada započinju drugi nivoi Rada, drugi nivoi učenja ukoliko ste netko tko želi ići dalje. Ukoliko niste, zatvara vam se daljnja mogućnost evolucije do neke druge prilike kada shvatite da evolucija svijesti nema granice, da probuđenje nije kraj već početak te evolucije. Tada, kako kažu mistici, živite živog Boga gdje god da se nađete, sprovodite Njegovu Volju, osjećate da ste dio njega, On sam, a opet individua, imate istovremeno dualno i ne-dualno viđenje i stanje i to je korak ka trećem stanju, izvan dualnog i ne-dualnog. Ali tada pričamo o Planinama Bića, Planinama Svijesti onom što u tantri nazivamo nivo Siddhe, Munija i Rišija, bića broj 8, 9 i 10, ili bićima jedne, dvije ili tri sile, ili inkarnacijama sile u smislu trojstva – Šive, Višnua, Brahmana, Oca, Sina, Svetog Duha, ili bićima koje manifestiraju sve tri sile istovremeno, itd.  Sve što se o tome danas govori, koje sebi titule davali razni likovi, nema veze sa ovim nivoima bića, da to odmah ograničim. To su ostatci znanja koje se više ne razumije, niti postoji ispravno tumačenje.

Postoje Učenja oko nas, Bića oko nas, koja se boje, kako kaže Sah u jednoj pjesmi, “da nas ne nagaze”. Koja paze da ne dođu u dodir sa našom linijom kretanja. Imao sam prilike čuti o njima, na neki način i susresti se ostatcima tih učenja i to na mjestima gdje sam ih najmanje očekivao. Kao sa ostatcima učenja jednog Majstora drevnog učenja u jednom katoličkom manastiru, kao i u kući jednog hodže na Balkanu. Bilo mi je simpatično vidjeti načine na koji su se skrivali, a opet prenosili učenje dalje onima koje su izabrali kao svoje nasljednike. To me je na neki način razbudilo u odnosu na to da postoje takve vrste učenja i Rada koje ja ne mogu da razumijem, koje prevazilaze bilo kakvu mogućnost našeg razbuđivanja. Poslije toga sam Rad počeo doživljavati kao nivo vrtića, nivo pripreme za školu, i to osnovnu školu. Zato više nemam idealizaciju Rada, tako sam je izgubio. Vidio sam gdje je on, Rad kakav poznajem, kakav je dat javno, a gdje je ono gdje namjeravam da stignem. To dvoje dijeli ambis. Ali tamo gdje namjeravam da stignem ne mogu da stignem ili stignemo bez ovakvog ili sličnog Rada. To je daleko od pojma bilo koje religije i duhovnosti za koju ja znam ili za koju većina zna. Kada bi me netko pitao kako se tamo stiže, rekao bih ne znam. Jer stvarno ne znam. Znam neke ljude koji teže sličnom, vidio sam ih, i sumnjam da i oni znaju kako da stignu tamo, sve se na kraju svodi na probavanje, uspješne ili neuspješne pokušaje, praćenje različitih linija koje se mogu osjetiti, različitih Sila, probiranje između njih, itd. S te strane, Rad je osnova. Prvi korak. Osnovni korak. Odraditi ga, da to tako kažem, jeste steći osnovne uvjete za to kamo većina želi stići a upoznati sa tim višim aspektima Sile, Božanskog, Učenja. Bez toga je skoro pa nemoguće stići tamo.

Oglasi