karmaU prethodnim tekstovima sam pisao da postoji niz ciljeva koje sam Rad, Učenje, može da ima i da to zavisi od niza faktora – kojoj Sili učenje pripada, kojoj tradiciji, kojem načinu rada, tko ga je donio i prezentirao, itd. – te da ukoliko smo u nekom učenju naš generalni cilj ne može biti različit od cilja učenja. Nemam namjeru ulaziti u ciljeve različitih sistema i učenja ali ću dotaknuti neke sveobuhvatne ciljeve koji se nalaze skoro i svim učenjima.
Cilj skoro svih učenja, a govorim o autentičnim učenjima, jeste sloboda ili oslobođenje čovjeka. To je poprilično nejasna tema, nejasan termin. Kroz povijest skoro svakog učenja, i poprilično nejasnoće oko svih bitnijih tema u učenju, i ova je iskrivljena, mistificirana.
Osnova slobode je sloboda od nečega, ali i s druge strane sloboda za nešto. Obično sloboda se pojašnjava uz pomoć onog što nam se u sebi ne sviđa, a sloboda “za” u odnosu na ono što nam se sviđa u nama samima. Biti slobodan od uznemirenja, od straha, od mišljenja drugih, od uvjetovanja svijetom. Biti slobodan da budemo svoji (šta god to značilo), da se autentično izrazimo, da izrazimo svoju prirodu, itd. Ono što je nejasno, kao i u većini duhovnih ili religioznih tema, jeste značenje svega ovog, značenje svakog naziva ili značenje svakog dijela – mira, uvjetovanja, od straha, itd. – sve to je previše uopćeno. Sloboda ne postoji u uopćenosti, ona je veoma precizna. Ili kada se govori o slobodi “za” nešto – istinsko ja, prirodu, izražavanje sebe, itd. – i tu je potpuno ista stvar. Kada malo zagrebete pronaći ćete uopćene postulate, velike priče, kozmička značenja, nove riječi koje jako malo ljudi razumiju u svojoj biti poput “ljubavi”, “sjedinjenja”, “biti jedno”, “slobodan od ega”, itd. “Kada se vaše ograničeno ja sjedini sa kozmičkim ja biti ćete slobodni”. Dobro. “Vi se sam Apsolut, Brahman.” Odlično, sviđa mi se. “Vi ste jedno sa svim”. Ne sviđa mi se, previše zaudara, itd. (Oprostite što u ovako ozbiljnoj temi ubacujem malo šale.) Ali ŠTA TO ZNAČI? Šta to u biti znači?

Odgovor na ovo nećete dobiti ili ćete dobiti neke klasične, ponovo, postulate poput: “to je osobno iskustvo”, “to se ne može opisati”, “prosvjetljenje je neopisivo”, “kozmičko iskustvo ne možemo prenijeti riječima”, itd. Onda je moje pitanje kako možete težiti nečemu što ne poznajete, što ne znate, što vam nije jasno, kako vam to može biti cilj? Najbolji odgovor, koji je ujedno i istinit, ali je za većinu prosta fantazija, jeste to je intuitivno iskustvo i intuitivno to znate. Pored svih ovih koji imaju kontakt sa intuitivnim nivoom, a koji je uzgred rečeno jako visoko stanje, čak i nekim segmentima iznad prvih iskustava probuđenja, još nisam sreo nekog tko ima kontakt sa tim nivoom. Obično, intuiciju poistovjećuju sa instinktom, ali to ne žele i ne mogu priznati jer su to pogrešno nazvali, pogrešno imenovali, pogrešno povezali.
Po meni Gurđijev i Aurobindo su to (slobodu) najbolje objasnili, skoro pa naučno. Gurđijev je koristio zakone i sile kako bi pojasnio slobodu i oslobođenje. Aurobino nije, ali je koristio izraz različite sile, oprečne sile, različite vitalne ravni koje nas kontroliraju i kroz to možemo vidjeti šta bi značila sloboda, ili oslobođenje. Ostale nisam čitao, vjerujem da je to još netko pojasnio, možda Štajner ili netko sličan.
No, ti autori nisu privlačni u duhovnom svijetu, među duhovnom “elitom” i prosječnim duhovnim tragaocima. Oni žive od fantazije, postulata, osjećaja vrijednosti i ta duhovnost, u većini slučajeva, nema nikakve veze sa ovim što ovdje govorim, niti sa onim što i sami govore.
Uz pojam slobode, čest pojam je i neutralizacija karme, ili sloboda od karme. I naravno, čak i u mnogim tantričkim učenjima, to nije pojašnjeno do kraja, prepuno je mistifikacije, pretpostavki, nekih jeftinih pojašnjenja. U nekim tantričkim učenjima to se pojašnjava kroz različite tehnike, bez puno priče ili razgovora o tome, već se dobije tehnika te se kroz nju pojasni šta znači osloboditi se karme. Ali i sama karma se pretežno olako shvaća, površno je protumačena. I kada bih rekao da je sama riječ “karma” u stvari “akcija, kretnja, čin, djelovanje” mnogi se ne bi složili sa mnom. U nekim starijim tekstovima sam pisao o karmi i njenom značenju te da ona ovisi o tri fundamentalna faktora – prostor, vrijeme, pojedinačno biće – te da karme nema izvan ta tri faktora. I upravo, u ovom “pojedinačno biće” se krije ključ slobode od karme. Naravno, postoji niz nivoa karme, od promjenjive, nepromjenjive, zajedničke, planetarne, karme naroda kojem pripadamo, itd. Još jedan problem u razumijevanju jeste linearnost tumačenja i shvaćanja. Karma nije linearna, kao što ni vrijeme ni prostor nisu linearni. Različite karme, ili uzroci sijeku jedne druge, kroz niz viših i nižih razina, miješaju se, mijenjaju se ili ne mogu da se promijene, ovise o dijelu unutar vas na koji djeluju, iz kojeg djeluju, itd.

Svaka razina kozmosa ima svoj određen broj zakona koji su u stvari manifestacije tri osnovne sile. Sile su vezivni faktori, time, zakoni su faktori koji nas vezuju, koji određuju naše živote, koji upravljaju njima, koji daju svrhu svemu oko nas a time i nama, a možemo reći takva je i karma. Iako sama karma – u tumačenju uzroka i posljedice – nalazi se pod djelovanjem sudbine i sudbina je iznad karme, to znanje je jako rijetko i jako se malo teorije o tome može naći oko nas. Obično, sva teorija koju ćemo naći jeste od onih koji su to uspjeli osvijestiti, uvidjeti, povezati indirektno kroz proučavanje sila i zakona, razina kozmičke manifestacije, itd. Gurđijev spominje nekoliko razina utjecaja ili zakona – zakon slučaja, zakon karme, zakon izuzetka, zakon sudbine, zakon volje. Svaki od tih zakona u sebi nose sile i zakone određenih razina, i ovise pojedinačno od osobe do osobe, ali i generalno u smislu čovječanstva. Recimo da smo se oslobodili zakona slučaja i karme, došli pod zakon izuzetka, ili pod zakon sudbine, ali čovječanstvo nije, ukoliko se desi neka globalna katastrofa velikih razmjera, pogodi nas komet, ogromni meteor, i uništi čovječanstvo, bez obzira što mi nismo pripadala setu zakona i sila kao i cijelo čovječanstvo i mi ćemo nestati zajedno sa ostalima. Dosadašnje teme o kojima sam pisao dio su ove teme, nezaobilazni dio, naročito u ideji slobode od karme i oslobođenja.
Zakoni koji vladaju ovim razinama, Gurđijev kaže 48 zakona koji vladaju planetom na kojoj smo, u sebi kriju naše mehanizme, naše osobine, identifikaciju, vezanost, negativne emocije, gravitacione utjecaje, robovanje, itd. I time osloboditi se određenih mehanizama znači i osloboditi se neki zakona koji vladaju nama, koji vladaju ovom razinom. Ali kako mi živimo kao lažna osobnost nama vlada set dodatnih zakona, još 96 zakona, zakona mjeseca. Ako obratite pažnju na mjesečeve mijene i zbivanja oko vas vidjet ćete koliko te mijene utječu na čovjeka, utječu na cijelu prirodu oko nas, planetu. Time utječu na sve nas. Mi se, po njemu, nalazimo u veoma nepovoljnom položaju. Ali ne mora nam to reći Mr. G. Dovoljno je obratiti pažnju na sebe, svoje ponašanje, misli i emocije, procese u nama, identifikacije, vezanosti, izmjene negativnih emocija i raspoloženja, stavove i uvjerenja i uskoro ćemo uvidjeti niz “nevidljivih zakona” unutar nas koji vladaju nama. Upravo, ti unutarnji zakoni, ogledalo kozmičkih zakona unutar svakog od nas, veza su sa kozmičkim zakonima ove razine i ako se želimo osloboditi tih nepovoljnih zakona koji djeluju na ovu planetu a time i na nas, moramo ih se osloboditi prvo u sebi. To je ujedno i karma kako je laički svi tumače.
“Šta znači slučaj? Slučaj znači kombinaciju okolnosti koje ne zavise od volje samog čovjeka niti volje druge osobe, ni od sudbine, (od koje, npr. zavise okolnosti rođenja i odrastanja), niti od prethodnog djelovanja samog čovjeka. Slučaj se dešava kad se dva pravca događanja ukrste. Tu su dva odvojena pravca uzroka i posljedica.”
“U ljudskom životu stvari se događaju u skladu sa tri zakona. To su:

  1. Zakon slučaja, kad se neki događaj dešava bez ikakve veze sa nizom događaja koji promatramo.
  2. Zakon sudbine. Sudbina se odnosi samo na stvari sa kojima se čovjek rađa: roditelje, braću, sestre, fizičke sposobnosti, zdravlje i slične stvari. Ona se također odnosi na rođenje i smrt. Ponekad nam se u životu stvari događaju po zakonu sudbine, i tada su to veoma važne stvari, ali to je veoma rijetko.
  3. Zakon volje. Volja ima dva značenja: naša volja ili volja nekog drugog. O našoj vlastitoj volji ne možemo da govorimo, jer ovakvi kakvi smo, mi je nemamo. Što se tiče volje drugog čovjeka, zarad klasifikacije, svako namjerno djelo drugog čovjeka može se nazvati proizvodom njegove volje.”

(Ostalo potražite sami u knjigama od Uspenskog.)

Mnoge stvari su šturo pojašnjenje i kod Uspenskog i god Gurđijeva jer se traži inteligencija učenika, njegova sposobnost povezivanja niza dijelova učenja, a ne puko ponavljanje, ili slijeđenje ideja kao sljedbenik, ili vjerovanja u njih bez provjere jer nam se sviđaju.
Broj zakona koji vladaju nama čine i zakone koji će vladati nama. Na neki način mogu reći da nama vlada zbroj 96 i 48 zakona, broj zakona mjeseca i zemlje. Kada se oslobodimo laži, imaginacije, negativnih emocija, itd., možemo reći da smo se oslobodili mnogih zakona a time i karme koju ti zakoni nose. Potpasti pod 24 zakona, zakona planetarnog sistema, jeste zakon sudbine i to je povoljno za čovjeka jer tada njime upravlja sudbina, ne karma i ne slučaj. Ono što Učenje radi, kada čovjek uđe u njega, pronađe se u njemu, krene da ga prakticira jeste da u njegov život unosi zakon izuzetka.
Zakon karme i slučaja jako su povezani. Karmički zakon, u najobičnijem tumačenju, zakon uzroka i posljedice. Ono što čovjek napravi, učini karmički mu se vraća shodno načinu na koji je to učinio, zašto je to učinio, kako je to učinio, odakle u njemu je to učinjeno, itd. Ali u isto vrijeme to je povezano i sa zakonom slučaja. Zakon izuzetka djeluje tako da čovjek izuzima od određenih pravila i zakona pod uvjetom da on primjenjuje nešto ili se nalazi pod djelovanjem nečije volje, što je od višeg reda zakona, što pripada višem redu zakona, kao recimo praktična upotreba ideja, pravila, zakona, koncepata učenja u svakodnevnom životu. Već na tom nivou čovjek biva oslobođen određeni zakona, nepotrebnih zakona za njegovu evoluciju. Drugim riječima, kada se u njemu kristaliziraju određene ideje učenja, on počinje da živi kroz njih, doživljava sebe i život kroz njih, te ideje djeluju na način da pojačavaju određene sile i zakone svijeta iz kojih dolaze, kristalizacije svijesti koja je potrebna da bi se one razumjele, ili mijenjaju razinu bića, tada dolazi do neutralizacije određenih zakona koji su na nas djelovali. To vam je poznato kroz religioznu i duhovnu ideju božje volje, ili kroz ideju da na prvom mjestu u vašem životu mora postojati Bog, pa tek onda sve ostalo. Tada, ako je taj uvjeti ispunjen, mnoge nesreće u životu, bolesti, utjecaji bivaju neutralizirani. Naravno, ovo ima i malo drugačije tumačenje ali ono zavisi od iskustva čovjeka, njegove razine svijesti, razumijevanja, itd.
Nedavno sam na sastanku grupe tražio da mi grupa ka cjelina pojasni zakone koje sam ovdje spomenuo. I pored toga što su neki od njih u Radu nekoliko godina, omanuli su u tom zadatku. Dali su mi poprilično neprecizne citate, pretpostavke i slično ali ne i iskustvo o tome. Tada sam im ispričao jednu priču koja je trebala ogledati u sebi niz zakona, od slučaja, karme, izuzetka, sudbine, volje. Ono što mi je bilo interesantno jeste da su neki u tom trenutku bili odsutni, kada sam pričao tu priču, i došli su na kraj priče. Naposljetku su pitali da im ponovim priču, ali sam umjesto toga izveo jedan eksperiment. Tražio sam od jednog učesnika da on ispriča priču koju sam ja netom pričao. Na kraju, to što je ispričao jedva da je sličilo onom što sam ja pričao. Grupa je pokušala nadomjestiti nedostatke ali poprilično šturo, nezgrapno, nagađajući. Osobno, bilo mi je smiješno, ali su dobili poduku o tome kako učenje degradira kada se prenosi bez vlastita iskustva, bez obzira koliko precizno citirali samo učenje.
U radu sa drugima volim svakodnevne situacije i poduku u kroz svakodnevne primjere. Ne treba mi vedska priča o “iluziji” kako bi danas dao primjer iluzije, jer imamo mnogo više primjera koji su čak i bolji od priče o “konopcu viđenom kao zmija”. Danas imam mnogo primjera kroz koje možemo protumačiti bilo koju ideju učenja ali samo ako razumijemo te ideje. Isto je i sa ovim zakonima i slobodom od njih.
Živjeti ideje učenja, živo ih primjenjivati, implementirati ih u sebe, konkretizirati ih u životu, i to polako postaje nešto što nas oslobađa od mnogih bespotrebnih zakona. Sloboda od unutarnjih reakcija, sloboda od reakcija na vanjski podražaj, sposobnost promatranja i nevezivanja (ne-identifikacije), sposobnost odvajanja od onog što nije naše, itd., sve to je upravo zakon izuzetka koji nas oslobađa zakona karme i slučaja. I kroz to možemo pretpostaviti, ali ovaj put mnogo preciznije, šta znači osloboditi se nečega. Kao što sam u prethodnim tekstovima pisao, sloboda od “ja”, od “moje”, ili kako bi to somnambulisti nazvali sloboda od “ega”, jeste sloboda od zakona koji vas vezuju, od sila kao vezivnih faktora.

U tantri postoji nešto što se zove “guru mantra”, tj. mantra koja oslobađa od djelovanja karme, od stvaranja nove karme i od identifikacije sa karmom koja je nepromjenjiva, koju ne možemo izmijeniti. Po tom istom učenju karma je akcija koja se vrši unutar tri fundamentalna faktora – vrijeme, prostor, pojedinačno biće. Tj. kako bi smo pomjerili čašu ili, još boje, pročitali ovaj pasus potrebno je vrijeme, prostor i vi koji čitate. Ako samo jedan faktor nije prisutan čitanje ovog pasusa nije moguće. Ako nema prostora vi ne bi mogli vidjeti tekst. Ako nema vremena vi ne bi mogli da pratite slijed riječi i smisao i time opet ne bi pročitali tekst. Ako nema vas koji čitate, bez obzira što postoji i vrijeme i prostor a time i tekst vi ga nećete pročitati. I ovo je suština zakona karme. Bez vremena, prostora i pojedinačnog faktora karma ili određena akcija ne može da se desi, nema gdje se da desi, nema kome da se desi. Najčudniji i najteže razumljiv u ovom tumačenju jeste treći faktor, pojedinačno biće. To što je ono nesvjesno ne znači da akcija ne može i neće biti izvršena, a time i da karma neće biti naplaćena. Ako ste počeli čitati tekst i sve što iz njega izvučete, nevezano za autora ovog teksta, vaša je karma, vi ste odgovorni za to. Neki će izvući fantaziju ako su pod djelovanjem te sile, ili tog zakona, što je dodatni zakon ka zakon karme. Kao što mnogi to i izvuku iz ovih tekstova. Nekima se neće svidjeti iz tko zna kojeg razloga i to će biti njihova karma zajedno sa faktorima koji su unutar drugih zakona koji su djelovali na osobu i zbog toga joj se to nije svidjelo. Neki će napadati, pljuvati, ogovarati, kako bi uzdigli sebe što je još jedan od zakona koji vladaju nama, plus zakon njihove vlastite karme i to će biti ono što će na kraju platiti, kao naplatu karme. Nekim će se svidjeti – zakon karme plus dodatni zakoni koji vladaju njima i zato im se sviđa – i doći će do nekog njima bitnog zaključka, shvaćanja, razumijevanja, ili će potražiti učenje kao ovo, ili će to ugraditi u svoje učenje, itd. Sve je to vid različitih zakona slučaja, karma, izuzetka, sudbine, volje. I sve je to vid osobne slobode ili osobnog ropstva.
Ako u ovo što sam napisao unesete ideju o tome da ne sudite drugim ljudima, da ne ogovarate, da budete pažljivi u prosudbi moći ćete izvući jako zanimljive zaključke. Zašto ne treba suditi, zašto ne treba reagirati mržnjom na mržnju, zašto treba voljeti neprijatelja, zašto treba ostati svjestan, zašto treba vidjeti božju volju, itd. Opet sve to zavisi od toga koliko ste prihvatili učenje, koliko vam je stalo do vas samih, u kojem nivou sebe ste prihvatili i primjenjujete učenje, kojoj sili učenje pripada, itd. Sve je duboko povezano.

Guru mantra je mantra koju učenik ponavlja u toku neke akcije. Kroz tu mantru njegova svijest se vezuje za nešto Više od same akcije te zasluge te akcije on ne prisvaja već ih kroz mantru predaje Višem. Obično, mantre i tehnike se daju onima čija svijest još nije dovoljno razvijena da bi shvatila suštinu, ili smisao onog gdje ih tehnika i mantra uvodi, gura. Stanje koje mantra izaziva u njemu jeste preokretanje percepcije, dovođenja određene razine svijesti u njegovu percepciju, te kroz nju on prestaje biti vezan za akciju koju njegovo tijelo ili um izvode. Time, kako nema vezanosti, nema identifikacije, nema na što da se primjeni zakon karme time ta mantra i tehnika postaju zakon izuzetka koji ga šite od zakona karme, neutraliziraju karmu, ne stvara novu, ili se odvaja od one koja je nepromjenjiva. Ali ta mantra ne može biti primijenjena ukoliko osnovne ideje učenja nisu primijenjene jer čovjek neće razumjeti značenje mantre. To je dio koji mnogi ne shvaćaju. Mnogi misle da je dovoljno ponavljati mantru i sve će biti u redu. Smisao, snaga mantre je u njenom razumijevanju, emociji i intelektu usmjerenim na njeno značenje i razumijevanje. Bez toga, mantra nema snagu. Možete je ponavljati tisuću godina bez bilo kakvog efekta.

Ako ste primijetili neku osobinu u sebi koja vam čini štetu, kao recimo reakcija beskorisne ljutnje u saobraćaju. Dobili ste priliku. Sada je treba iskoristiti. Umjesto identifikacije za vozačem, identifikacije sa saobraćajem, reakcije na saobraćaj i druge vozače, vi primijenite učenje, recimo ideju ne izražavanja negativnih emocija ili odvajanja od unutarnjih reakcija na vanjski podražaj, u tom momentu na scenu stupa zakon izuzetka koji će neutralizirati čak i uzročni zakon ako se on prije toga desio, ali ako ne može da ga neutralizira jer je akcija uzroka bila prejaka, previše emotivna, vezujuća, tada će vam omogućiti ne-identifikaciju sa posljedicom. Primijetili ste svoju reaktivnost, razdražljivost na vrijeme. Distancirali se od nje. Niste dopustili, bili ste povišeno prisutni, pažljivi, da vas ti mehanizmi preuzmu tokom vožnje, u tom momentu vi ste unijeli zakone višeg reda u zakone nižeg reda i ti zakoni višeg reda postaju vaša zaštita sve dok ih primjenjujete ili dok ih inercija događaja ne istroši (kao energiju). Bili ste oprezniji, propuštali ste druge, niste reagirali na njihove reakcije, osjećali ste sebe i okolinu, uvažavali druge koji trebaju da se ubace ili to čine agresivno (čest slučaj u Srbiji). Sve to je dovelo u vaš život zakon izuzetka koji vas je izuzeo moguće saobraćajne nesreće, agresije nekog vozača, policije, itd.
Isto ćete postići i sa idejom božje volje, recimo. Ako je sve božja volja, tako sve oko sebe vidite a time i sve kod sebe vidite na taj način, i to srčano, emotivno primjenjujete ta ideja će vas distancirati, dati iste efekte kao ovo što sam malo prije opisao i vi ćete proći kroz gužvu, saobraćaj, agresivnost drugih, policijski radar bez nekih posljedica, tj. biti ćete pod zakonom izuzetka.
I ovo je jedan od primjena slobode od i slobode za, ili oslobođenja na nižim razinama, ili slobode od karme i slučaja, itd.

Kada kažemo da je cilj Rada osloboditi čovjeka od njega samog, rekli smo da je cilj u stvari osloboditi ga od onog s čim se on identificira kao sobom. Od reakcija, procesa u njemu, intelektualnog i vitalnog sadržaja, tijela, itd. Time on postepeno doživljava sve veći stepen slobode. Ako nemate reakciju na nečiju kritiku vi ste slobodni od karme te kritike ali i vaše reakcije. Karma na kritiku bi bila vaša kritika, upetljavanje u vitalne (emotivne) procese – ljutnja, uvrijeđenost, mržnja, agresija – što vas tjera na nesvjesnu reakciju (tzv. reaktivnu akciju). Reaktivna akcija će biti usmjerena na toga koji je izazvao te reakcije u vama, ali će vjerojatno dokačiti još nekoga kraj vas. Vaša razdražljivost će se reflektirati na prijatelje oko vas, na partnera, na slučajnog prolaznika, vozača u drugom automobilu, itd. Time se polje karmičkog djelovanja širi, obuhvaća sve veći stupanj energije i djelovanja (energija je djelovanje), pojačava se dodatnom energijom kroz druge i, kako je poznato, vraća se vama. Dio “vraća se vama” nije nešto što možemo lako razumjeti. Taj dio pravi problem u svom razumijevanju ideje karme. Čuo sam niz pojašnjenja zašto se karma vraća nama, ali svako pojašnjenje je bilo previše ograničeno, kopirano od nekog drugog pojašnjenja, mistificirano, itd. Samo pojašnjenje zašto je to tako uključuje razumijevanje niza nivoa unutar nas i cjeline oko nas. Nije jednostavno i nije lako razumljivo. Reakcija ljutnje u nama će izazvati niz tjelesnih i živčanih reakcija – što na kemiju tijela, što na energiju, a time i na sile kao vezivne faktore, tj. na osjećaj “ja”. U momentu reakcije ljutnje u nama se stvara, da upotrijebim izraz koji često koristite, toksična sredina. Toksična sredina pomoću niza tjelesnih faktora djelovat će na tijelo kao cjelinu, krv, organe – naročito one organe povezane sa određenom reakcijom, različitim biološkim i psihološkim konfliktima, polaritet – te će pojačati stvaranje kemijskih supstanci u skladu sa ljutnjom u nama. Organi, krv, živčani sustav, geni, primit će informaciju – a tijelo je jedna mala kozmička cjelina koja funkcionira pomoću informacijskog polja – o proizvodnji kemijske supstance u skladu sa ljutnjom, te će tu kemijsku supstancu primiti sve ćelije u nama, svaki dio tijela ali i uma. Pošto tijelo nije odvojeno od uma, već ga je procesom identifikacije sa čulnim umom, pripojilo sebi ono će zbog nastale ovisnosti o supstancama koje je ljutnja proizvela uvjetovati um na nove reakcije, uvjetovati kemiju tijela na nove reakcije kako bi proizvele još te supstance. Kako organi i cjelina tijela nije programirana da radi dugo vremena sa tom supstancom ta supstanca se taloži u organima koji su povezani sa određenom emotivnom reakcijom. Taloženje, nove reakcije, nova kemijska supstanca polako mijenja programiranje organa, gene, DNK, itd. te organ počinje da radi na drugačiji način i mi kažemo da je taj i taj organ bolestan. S druge strane, živčani sustav koji predstava tjelesnu svijest i spušta svijest višeg nivoa u tijelo, biva također kompromitiran. Vezivna sila odgovorna za tu reakciju, tj. ona koja sprovodi reakciju u manifestaciju kao djelatna sila, uz pomoć ostale dvije sile u sebi, stvara raspoloženja, stanja umne svijesti, mentalne strukture koje odgovaraju reakciji, dodatno nas zarobljavaju. Naš osjećaj “ja” biva zarobljen tjelesnom i umnom reakcijom ali i silama koje stvaraju taj osjećaj, daju mu kvalitetu, karakteristiku – jer jedno od značenja riječi guna jeste i određena kvaliteta i karakteristika – time naše “ja” ili spoznajna svijest biva zarobljena gunom ili silom i to poprima karakterne i naviknute elemente, osobine, osobnost. Mi dobivamo karakter koji će filtrirati svijet oko nas kroz karakteristiku tog karaktera i time to postaje dublja zarobljenost, naša karakteristika kao ljudskog nesvjesnog bića. Kristalizacijom osobina i osobnosti to prerasta u našu sudbinu, opterećenje života, karakteristiku života, privlačenje situacija koje odgovaraju karakteristikama koje imamo, itd.
Zanimljivo je to privlačenje. Kako nešto što je naše, pojedinačno, a izvan mistifikacije učenja, može privući određenu kvalitetu života koji živimo? Ako izbacimo mistifikaciju, o tome da smo svi jedno, da je život manifestacija naše razine bića, a u skladu sa, isto tako mistificiranom ideje karme i sudbine, itd., kako to može privući buduće događaje, buduću ili trenutačnu stvarnost u naš život?
Najkraće rečeno to je vaš svijet. U nizu različitih svjetova oko nas, tisuća, miliona svjetova s kojima se srećemo svaki dan, filteri, karakteristike, vibracije, osobnost kakvu imamo biva privučena ljudima i svjetovima koji odgovaraju našem svijetu, našim karakteristikama – sviđanjima, nesviđanjima, mislima, vitalom kao životnom silom, sukobima, konfliktima, polaritetu, željama, stavovima, uvjerenjima, reakcijama, itd. – te mi ulazimo u interakciju sa tim ljudima, situacijama koje tome odgovaraju, svjetovima koji se izražavaju u skladu sa našim unutarnjim svijetom, ili da to kažem malo mističnije, našom unutarnjom stvarnošću. Kroz sve to mi smo vezani svjetovima, ljudima, situacijama, itd., tj. sa onima koji nam odgovaraju, s kojima se prepoznajemo, koji nam se sviđaju, koji nas razumiju, koji odgovaraju našoj osobnosti, interesima, željama, itd. Time bivamo uvučeni u mnogo šire svjetove sa mnogo više informacija te informacije tih svjetova u jednom zajedničkom svijetu počinju da se dijele, želje se dijele, emocije se dijele, uvjerenja se dijele i proširuju ali i nadograđuju, sile postaju inteligentnije ali i snažnije jer imaju dodatnu energiju i strukturu za djelovanje a sile su UVIJEK djelovanje, manifestacija. Identifikacija, osobnost, osobine, procesi, reakcije, filteri, uvjerenja, stavovi, filozofije, ideje, koncepti, tjelesne karakteristike, mentalne karakteristike, želje, očekivanja, nadanja, vjerovanja, itd., sve to postaje zajedničko i time uvučeni smo u igru koja je mnogo šira od pojedinačnog bića, čovjeka, osobe. Naravno, ovdje fali i osnovni osjećaj “ja” koji se identificira sa tim procesima, našom unutarnjom realnošću. Poistovjećuje se sa drugima, situacijama, svijetom zajednice, grupe, naroda, itd., i povezuje nas kroz to. Sve što se dešava u skladu sa tim čemu, kome, s kime, zašto, kako, itd., to postaje naš slučaj, karma, sudbina, volja svijeta (jer je jače i iznad nas je).
Ovo je pojašnjenje bez ubacivanja ideja učenja, specifičnih naziva, i samo je mali dio svega što se dešava, naše povezanosti, naših reakcija, razine bića, svijesti koju imamo i njene razine, itd.

Zadobiti slobodu, ili slobodu od karme, zakona slučaja, čak i zakona sudbine postaje nešto poprilično nedostižno, ako ste razumjeli ovaj tekst, ili razumjeli učenje koje govori o tome. Teško zbog vezanosti, identifikacije, otpora da se mijenjamo, da se borimo jer je jako trenje, navike, karaktera, osobnosti, itd. Na svim tim nivoima potrebna je bespoštedna borba, jasnoća, cilj, spremnost na patnju i bol, ponovno uspostavljanje izgubljene ravnoteže, primjene ideja učenja, jaka i odlučna volja, itd. Zato se i kaže da “sloboda nije jeftina”. To je nešto najskuplje što neki pojedinac može poželjeti, htjeti, krenuti ka tome. Ona nije odvojena od spoznaje zato je i spoznaja nešto najskuplje u univerzumu. Cijena je ogromna i mora biti dobrovoljno plaćena. Cijenu, a ni slobodu, nitko ne može odraditi umjesto nas. Možemo reći čak ni sam Bog, ali to što kažem ovisi o vašem razumijevanju (a kod većine konceptu i ideji) Boga, da sada ne ulazim u to. Rad na sebi se naziva i borba za sebe. Sada vam je jasno i zašto se tako naziva te što to znači.

Oglasi