90081b462c97ca49294c08a991c54a30Mnogo se teškoća obruši na glavu onog koji je krenuo ka sebi, koji je shvatio ili se možda i nekim slučajem našao na puteljku koji vodi ka glavnom Putu. Prva teškoća jeste odvojiti se od onog s čim smo cijeli život spojeni, sjedinjeni ili što smo bili cijeli život. Već na početku te početne prakse čovjek uviđa da ne može promatrati sebe ni par sekundi, da ne može dugo ostati odvojen od onog što promatra i da svi mehanizmi tijela i uma kao da se pojačaju u stisku ili namjeri da ga vrate nazad odakle je i krenuo. Na prvom koraku, u ovakvim učenjima, on shvaća koliko je nemoćan. No, rijetko taj osjećaj nemoći dođe do dubine gdje bi trebao da dođe, da čovjek razumije svoju poziciju. Iako se osjeća nemoćnim on i dalje pokušava ali s tim pokušajima i osobnost i tijelo postaju lukaviji u načinima kako da ga sputaju i vrate nazad u početnu točku.
Tu se pojavljuje i nova teškoća. Ona se ogleda u pritisku okoline, rođaka, roditelja, tzv. autoriteta, društva u cjelini. Nitko od njih ne želi, često to nije svjesno već je automatsko djelovanje zakona prirode KROZ njih, da se pojedinac razbudi, da se oslobodi stiska okoline, zakona, društva a na kraju i njega samog. Taj netko tko je odlučio krenuti stazom susreće se sa pritiscima oko sebe a ti pritisci su ogledalo njegovih unutarnjih strahova, pritisaka, otpora, ali on to još ne može da uvidi. Kako iznutra kreće borba za sebe, tako se ona preslikava i na vanjski svijet.

U počeku imamo entuzijazam koji nas tjera da krenemo sa Radom, udaljeni osjećaj slobode u budućnosti, prepun projekcije, nadanja, očekivanja, fantazije, umišljenosti, lažnih unutarnjih obećanja da ćemo biti netko i nešto kada osvojimo vrhove evolucije, kada se popnemo na planinu spoznaje. Kažem “lažne” jer to su projekcije osobe koja nije našla ispunjenje u životu, u sebi, u drugima i očekuje da će postignućem nečeg o čemu nema nikakvu spoznaju osim svjedočanstva onih koji su postigli to što on traži, da će postati netko i nešto, da će zavrijediti život, vrijednost, značaj, biti sposoban, imati znanje, imati to što je zacrtao kao svoj cilj, najčešće nesvjesno više nego svjesno. Radom, to će umrijeti, nestati iz njega, otrijeznit će se. Ali još nije trijezan već je opijen kako svijetom tako i projekcijom duhovnosti. Trezvenost tek mora steći intenzivnim radom na sebi. Nema realne ciljeve, nema realnu predstavu o tome šta ga očekuje, nema ispravnu sliku o sebi, itd. Sve to je opijenost. Previše vjeruje onome što je odlučilo da krene na stazu, kao što je donedavno vjerovao i drugima i svijetu. To će biti čvorovi koje će morati razvezati ali samo u sebi, ne izvan sebe, ne u borbi sa “vjetrenjačama”.
Treća, ako to tako mogu poredati, teškoća jeste nerealnost ciljeva kojima teži. Svaki cilj koji može predstaviti sebi ili drugima nije njegov. Posuđen je od drugih, iz knjiga, spisa koje je čitao, razgovora sa drugima, života onih koji su “nešto napravili” na ovoj stazi. Šta god da kaže ili formulira kao svoj cilj nema realnost, posuđeno je. Time, iz tog cilja on ne može dobiti energiju. Čak i ako su ciljevi bliži njemu ti ciljevi dolaze iz osobnosti, njene projekcije, iz tijela, iz procesa u njemu, iz persone s ciljem bježanja od sjenke i projekcija. Ni oni nisu realni, iako su realniji od posuđenih ciljeva.
Time dolazi do neke četvrte, da tako kažem, teškoće. On ne zna šta ga očekuje, on ima predstavu o divnom putu, o divotama puta, divotama duhovnosti. Ima ljepljivost vitala i njegovih želja, tijela i njegovih očekivanja, osobe i njegovih konstrukcija, ali ne i realnu predstavu onog što ga očekuje. Sve njegove predstave, odakle god došle iz njega, projekcije su i nemaju realnost. S realnošću tek treba da se susretne i ta realnost će uništiti sve što je sanjao o duhovnosti, o napretku, o ljepotama probuđenja, ili razbuđivanja.

Mnogi pretpostave da ih se plaši kada im se kaže ovakvo nešto, kada im se samo djelić istine sruči u lice. To je divan odbojnik osobnosti. To je ono što je nalijepljeno preko Vida (Svjedoka, Autentične Prirode), to je tzv. “Izidin veo”, veo preko Oka, preko Vida, preko Svijesti koji sprečava da vidimo kako stvari stoje, ima svoje filtere kojima farba stvarnost oko sebe, koje lijepi na objekte, druge i naposljetku sebe samog. Niti jedna slika koju ste imali o duhovnosti nije realna i nije ono što će na kraju biti. Iako to čuje ili pročita u knjigama ili spisima ili tekstovima onih koji su prošli stazom čovjek i dalje lijepi svoje očekivanja i svoje projekcije jer on je očekivanje i projekcija, ali to još ne može da uvidi a najmanje da razumije. Put ka sebi je put otrežnjenja od iluzija. Sve što znamo ili pretpostavljamo o bilo čemu je samo filter na stvarnosti, iluzija u koju vjerujemo. I kako kaže Morfijus u Matrixu (ne volim taj primjer, ali..), “dobro došao u pustinju realnosti”. No, proći će godina i godina prije no što kandidat za učenika to shvati ili dobije početke razumijevanja. Put nije ono što očekujete da jeste. Naravno, nitko vam to neće reći. Mnogo puta ćete poželjeti da sve napustite i vratite se u matricu, budete netko i nešto, postanete poznati, napravite firmu (jer znanje koje ćete steći na putu daje vam mogućnost upotrebe u svakodnevici života), budete glumac koji će postati predsjednik. Ali, ono što se šapuće na uho onima koji su ozbiljni na ovom putu jeste da povratka više nema (govorim o onima koji su stvarno krenuli stazom, onima koji su imali autentični kontakt sa učenjem i Majstorom). Jednom kada odgovorno krenete ovom stazom mogućnost povratka nazad u san, u život, nestaje. Naravno, postoji povratak ali ne želite to. To više nikad neće biti ono što ste napustili. Postoji niz razloga za to, postoji niz pravila ove staze o kojima se previše ne govori, sila koje gospodare ovim razinama, i jednom kada ste krenuli ovom putem neke druge sile preuzimaju odgovornost nad vama. To je povezano sa onim što sam napisao u prethodnim tekstovima. Izuzetnost ili izabranost. Znam da veoma malo vas će razumjeti šta mislim pod tim. Veoma malo ljudi ima zov ka ovoj stazi, a oni koji na nju dođu, slučajno ili sa predodređenošću, koji prihvate ove uvjete, pronađu se u ovom, nazad više ne mogu, osim u nekim jako rijetkim slučajevima. Ostali, izvan tog “sudbinskog slučaja” nisu zaštićeni povratkom u stari život.
Nemojte ovo miješati sa predstavama duhovnosti oko vas. Glumci u religiji i duhovnosti s kojima se susrećete svaki dan, bili oni svjesni da su glumci ili nesvjesno odigravali svoje uloge, niti su ikad bili na Putu niti se imaju gdje vratiti, jer su tu gdje su i bili cijelo vrijeme. Imaju samo masku, igrokaz duhovnosti, ne realnu duhovnost. Oni samo glume u kazalištu lutaka koje pokreću konci sila stvarnosti.

U prethodnom tekstu govorio sam o razdvajanju na dva, dvoje. Svjedoka i svjedočeno. To je temelj sa kojeg kreće Rad na sebi. “Sve ostalo su nijanse”, kako bi to rekao Đorđe Balašević. Na taj temelj se oslanja sve ostalo u Radu kao Učenju ili Učenju kao Radu. Ideje, koncepti, struktura učenja, pravila, zakoni, itd. Bez toga, ove osnove, nema Rada. Ako se nešto i zove tim imenom, a ovo mu nije osnova, onda to nije Rad.
U mnogim tekstovima sam govorio o cilju, a u ovom tekstu sam ga spomenuo.
Zašto i zbog čega želite Rad? Zašto želite raditi na sebi? Čemu težite, kojem cilju? Šta želite postići? Gdje želite stići? Šta ste spremni dati za to? Šta ćete žrtvovati za taj cilj? Do koje mjere ste spremni ići? Koliko duboko ući u “zečju rupu”? Gdje ste stavili granicu između Rada, Majstora, drugih u Radu i sebe?
Ovo je samo djelić pitanja na koje morate imati odgovor. Svaki posuđeni odgovor urušava stazu ispred vas. Jasno je da to ne znate. Jer sve u vama je posuđeno. Ništa nije vaše. Time i ideje zbog kojih dolazite u Rad su posuđene, nisu vaše.
Postoji još nekoliko teških pitanja: Zašto mislite da ste vrijedni da se Sila Rada u vas spusti? Zašto mislite da ste vrijedni da netko uloži vrijeme, energiju, napor u vas? Zbog čega bi nešto što daje velike sposobnosti, znanje, umijeće, svijest sve to dalo baš vama, itd.?

Moguće je da će vam ova pitanja ličiti na pretjerivanje. Ali, ako želite stvarno razumjeti sve ovo onda su ta pitanja nezaobilazna. Rad je Svet. Učenje je Sveto. To čemu težite ne Sveto. Ako tome ne priđete na taj način past ćete, sušiti se na pola pristupne staze.
Cilj kojem težite mora biti izraz vas. I čak i onda kada nađete taj cilj, on će se morati čistiti, kristalizirati godinama rada. On nikad nije čist, uvijek je pomiješan svim i svačim, pogrešnim motivima, očekivanjima, čak i pogrešnim ciljem. Put nije odvojen od cilja. Dostignuće nije odvojeno od cilja. To čemu se nadate da ćete doći jeste vaš najveći cilj koji možete da imate, i to vrjedniji od svakog životnog cilja.

Govori se da kada čovjek pristupi učenju da je našao novu porodicu, nove roditelje, nove prijatelje. I često se misli da se to govori u prenesenom značenju. To govore oni kojima je cijela duhovnost “preneseno značenje”. Kaže se da on više nema dužnosti prema svijetu, prema onima s kojima je dijelio dotadašnji život. Vremenom, iskustvo će mu pokazati istinitost ovoga. To ne znači da morate, trebate, ili ćete odbaciti sve. Vaše roditelje, prijatelje, ciljeve života. Ali veze sa njima će oslabiti. Opće je poznato da ako želite da prijeđete u neki drugi svijet u ovom svijetu, drugu razinu života morate da se vežete, okružite, družite sa ljudima iz tog svijeta, a raspustite, presiječete veze sa starim okruženjem, starim životom. Ovo je potpuno isto. Vaši roditelji će i dalje biti tu, i vi ćete biti s njima, kao i sa poznanicima, poslovima, društvom, ali nećete više osjećati duboku povezanost sa njima. Na ovom Putu ništa se ne odbacuje, sve se ponovo redefinira, ali na dubljem nivou. Vaše obaveze prema društvu neće nestati, kao ni prema roditeljima, prijateljima, partneru, itd. Dapače, morat ćete postati mnogo odgovorniji prema svojim obavezama. Iako vaš cilj, vaša težnja nije cilj i težnja onih oko vas, time se ne završavaju vaše obaveze prema njima, osim u nekim specifičnim slučajevima.

Cilj je nešto do čega vam je stalo, što emotivno osjećate, bez čega dalje ne možete da živite (u prenesenom značenju sve dok to ne prestane biti preneseno značenje). Život ste, najvjerojatnije, živjeli bez cilja. Ovo ne možete živjeti bez cilja. Za sada je cilj daleko u vašoj budućnosti, i možda je i nedostižan sa ove pozicije. Ono što morate napraviti jeste naći bliže ciljeve u budućnosti, bližoj budućnosti. Ciljeve od par mjeseci unaprijed, godinu ili dvije unaprijed. Ne dalje od toga. Ne vidite ih, otuda ih lako možete izgubiti iz pamćenja. Inteligentan čovjek bira, i pored tih manjih ciljeva, još manje ciljeve. Ciljeve od par dana, ili mjesec ili dva unaprijed. Jer zna koliko se cilj teško održava u sjećanju, koliko se lako odustaje, koliko je toga nepredvidivog ispred nas.
Kada se čovjek pita za cilj, osim što izmudruje ciljeve koji nisu njegovi, on će dati neke uopćene ciljeve, ili će ostati zbunjen. Kao da ga trgnete iz sna i pitate nešto. Jer o ciljevima nikad nije razmišljao, barem ne svjesno i sa namjerom. Također, on misli da mora imati neki duhovni cilj. Duhovni cilj ne postoji, baš kao što ne postoji duhovnost koja je odvojena od života, od materije. Podjela na to dvoje nije podjela ovog Učenja. Ta podjela je post-mortem sindrom. Iako ste daleko od cjeline o kojoj Učenje govori, vi ste ipak, takvi kakvi ste, cjelina. Vi ste izražena cjelina, pod tko zna kojim pravilima i zakonima, ali i takvi ste cijeli. Rad traži neku drugu cjelinu, ali on ne razdvaja duhovnost od materije. Vremenom i Radom ćete to osjetiti. Vaš život je izraz vašeg bića kao cjeline i života i tijela i uma i procesa i duše. Jedan od glavnih ciljeva Rada jeste promjena razine Bića, ali ćemo to kasnije dotaknuti.

U početku će vam neke stvari, ideje, koncepti o kojima Rad govori biti kontradiktorni. Sukobljavat će se u vama. S jedne strane to je ciljana kontradiktornost, s druge strane to je kontradiktornost razine na kojoj se trenutačno nalazite, načina na koji vaš um radi, itd. Ono što vam je sada kontradiktorno kasnije neće biti jer će se razina Bića promijeniti, a time i način razmišljanja, uvida, osjećaja, itd. U Radu ne postoje kontradiktornosti. Ali ih vi tako možete doživjeti. Recimo, prva kontradiktornost jeste da se morate podijeliti na dvoje a težite jedinstvu. Druga je recimo da se morate podijeliti na dvoje a opet ne smijete napraviti podjelu na materijalno i duhovno. Treća je da vi niste cijeli, da niste cjelina a sada govorim o cjelini vas, itd. Sve to izgleda kontradiktorno dok se ne razumije.

Rad mora da izazove trenje u vama. Znanje o gunama ili silama govori o trenju i potrebi trenja. Borba između dva dijela u vama je trenje. Borba da primijenite ideje Rada stvara trenje. Borba da razumijete drugačije stvara trenje. Okolina i društvo koje ima svoje zahtjeve prema vama stvorit će vam trenje. Ako ste malo razmišljali cijeli život je trenje. Trenje je obilježje života a time i samog Rada. Dvije sile koje se sukobljavaju daju treću silu, razrješenje trenja. Ako nemate cilj, razrješenje trenja može biti bilo šta osim cilja koji imate. Tada kažemo da ste besciljni, nemate svrhu, život sa svojim ciljevima gospodari vama. I od istog ćete biti pojedeni. Gurđijev je običavao da kaže da kako god se okrenete (moja slobodna interpretacija) nešto će vas pojesti. Mjesec ili Sunce. Ali je jako bitno što će vas pojesti, mjesec ili sunce. Jedno uništava svaki napredak, drugo ga stvara. Da bi ste shvatili ovo morat ćete upoznati Rad u svojoj srži, tek tada će vam postati jasno šta znači mjesec, a šta znači sunce, i šta znači da ćete biti hrana.
Rad je sam po sebi svrha. Ali ovo je teško razumjeti u početku. Ono čemu Rad teži, ka čemu usmjerava je svrha Rada. Zato vaš cilj ne može biti drugačiji od učenja u kojem se nalazite. Postoji niz svrha učenja, kako sam u prethodnim tekstovima spomenuo. Čovjek obično misli da sva duhovnost teži istom. Da i ne, ali više ne. Najčešće Rad nema nikakve veze sa duhovnošću oko vas, iako ima sličnosti, ali su im ciljevi drugačiji, motivi su im drugačiji, način putovanja i rad je drugačiji. Svjestan čovjek nema isti cilj kao nesvjestan čovjek bez obzira koliko naizgled ciljevi bili slični. Iako ista Sila Učenja vlada svim učenjima, ciljevi te Sile u pozadini sa svakim učenjem su drugačiji. Kao što istom firmom vlada ista “sila”, ciljevi te sile su različiti na svakom dijelu te iste firme. Isto je i sa onim što nazivate duhovnost ili duhovni put. Svako ministarstvo u vladi ima svoje ciljeve iako svi ciljevi generalno odgovaraju samoj vladi. Isto je i ovdje.

Ideje koje ste čuli u duhovnosti i religiji ovdje ne znače isto. Ovdje se značenje svega mijenja i u skladu je sa ciljem učenja ili Rada, a time i svakog od vas u ovom učenju. Za nas prosvjetljenje ne znači ono što znači u duhovnosti, buđenje ne znači ono što svim drugima znači, meditacija ima drugačije značenje, praksa se drugačije radi, i niz drugih sitnica i krupnih stvari.
Jedna od stvari s kojima ćete se susresti jeste ono što zovemo “precizan jezik”. To nije neki specifični strani jezik, već vaš jezik kojim govorite i pišete ali sa drugim značenjima. U odnosu na precizna jezik i jezik ostalih značenja se mijenjaju. Kuća će i dalje biti kuća, ali će u pozadini te riječi biti mnogo precizniji opis, možda čak i drugačije značenje. Svaka riječ koju koristite unutar Rada ima svoje specifično značenje. To je jezik koji nitko izvan određenog učenja neće moći razumjeti, jer će oni čuti riječi na način i značenje koje se koristi u svakodnevnom jeziku. Mnogi su shvatili da Biblija, Kuran, Bhagavad Gita imaju neku skrivenu šifru, naročito Biblija. I to je istina. Ta skrivena šifra je precizan jezik. Precizno shvaćanje jezika, parabole i simbola. Bez toga Biblija je divna knjiga, drama o nekom liku koji je umro za vaše grijehe. Da nije smiješno bilo bi žalosno. Tek kada budete razumjeli jezik kojim te knjige ili spisi govore počet ćete razumijevati šta one govore. Do tada, dobit ćete možda još pokoju, kako vole da kažu, “sektu”, pokret, tumačenje svetog spisa ili grupaciju koja to radi. Kako god tumačenje imali ono nije ispravno ako nemate ključ koji se zove precizan jezik. To je šifra svih drevnih učenja i zbog nerazumijevanja te šifre danas imamo mnoštvo derivata tih učenja, ali ne i ta učenja.

Ponovo se vraćam na cilj.
Često skačem sa teme na temu, ali ako povezujete ovo što pišem shvatit ćete zašto to radim. Ako ujutro ustajete a nemate cilj, da li ćete biti uspješni u bilo čemu što radite? Da li se može reći za vas da ste jasan, odlučan, usmjeren čovjek? Da li ste otvoreni da vas život baca gdje stigne ili ste životu nametnuli svoje ciljeve i težnje? Razumijete? Cilj vas povezuje sa Silom Učenja. Vjerujem da teško možete razumjeti riječ “Sila”, ali za sada vam je dodatno neću pojasniti, to ću učiniti malo kasnije. Ali povežite to sa onim što sam napisao u prethodnim tekstovima o Sili kao Djelatnoj moći Apsoluta.
Na neki specifičan način vi morate osjećati taj cilj, kao da je on sada već ovdje, osjećati njegov okus, moć, snagu, vjerovati u njega, nadati se njemu, doživljavati inače će on (cilj) ostati samo imaginacija, puka želja, intelektualna misao i nećete doći do tog cilja.
Cilj morate živjeti, doživjeti ga što cjelovitije možete. Intelektom, emocijom, tijelom, instinktom, seksualnošću. Ukoliko od ne odgovara, nije potpun, morat ćete ga redefinirati sve dok se on ne uklopi u svaki dio vas. Jer to je jedino što će vas u trenutcima krize izvući van, u trenutcima kada poželite pobjeći od Rada, od Učenja, od drugih u Radu, od Majstora, a to ćete poželjeti stotine puta jer za sada još uvijek nemate predstavu šta je to Rad, šta je to Majstor. Imate sentimentalnu sliku svega, ne realnu sliku. Kada ta slika počne pucati, kada Majstor u vama uništi sentimentalnost, kada vas povrijedi. Povrijeđeno će biti sve u vama jer sve u vama nije ono što može da radi ovaj Rad. Kad kažem sve, mislim na sve. U Radu, svaki dio vas mora izaći van, na vidjelo, na suočavanje, na ponovno redefiniranje. A tada, sve što ste zalijepili na to, na Rad, na Učenje, na Majstora, na druge biti će povrijeđeno jer mora da otpadne. Vremenom će se te povrede smanjivati jer ćete se vi trijezniti. Kada se otrijeznite razumjet ćete šta je bilo povrijeđeno i zašto. Na istoku se kaže da je Majstor (Guru) smrt za učenika. Ovdje u Radu, to ćete doživljavati od samog početak i pomislit ćete da vas taj čovjek mrzi, da vas ostali u Radu mrze, da imaju nešto protiv vas. Ali vi ste došli da se otrijeznite, da se osvijestite, da se razbudite. Niste došli da vas vole, cijene, poštuju, daju vam vrijednost. Ili ste možda došli zbog toga? Vjerojatno, ako ste iskreni prema sebi, ćete otkriti da ste u stvari došli zbog toga. I to će biti šok za cijeli sistem. Početak vašeg otriježnjenja. Vi ste došli zbog prstena duginog društva, da dijelite svoju ljepotu sa drugima, da se volite, da vas vole, da se razmnožavate, da nađete srodnu dušu a ne da se otrijeznite. Vi ste došli da budete opasni aghora tantrik, ili neki drugi tantrik, možda kalika, da kompenzirate svoj kukavičluk, svoju bezvrijednost, da budete strašni tantrik, veliki tantrički mag. Došli ste da nađete zaklon od bure života, da nađete istomišljenike, da steknete vrijednost koju u životu niste bili sposobni steći. Ali žao mi je, ovdje toga nema. “Opasni” tantrici su negdje drugdje i to su obična, mala, jadna i bespomoćna derišta. Srodne duše nema. Razmnožavanje nije moguće. Istomišljenike nećete naći, vrijednost nećete dobiti, dugine boje nisu tu osim crnila i mraka s kojim ćete se suočiti i to će biti jedina dugina boja dugo godina vašeg rada. Ovdje ste došli da izgubite iluzije, ne da živite zdrav život, nađete srodnu dušu, postanete opasni i moćni tantrik, razvijete prijateljstva i imitaciju društvenih mreža. Došli ste da IZGUBITE ILUZIJE. Ako ste došli zbog nečeg drugog pogriješili ste put, stazu, način, učenje. Vratite se nazad dok imate vremena, kasnije će biti kasno.

Kao što rekoh, nije mi cilj da vas uplašim. Cilj mi je da vam dam malo realniju sliku svega. Cilj mi je da uništim sve gluposti vezane za Učenje, Rad, duhovnost. Cilj mi je da vas pripremim, iako znam da je to skoro nemoguće, za ono što vas čeka na ovom otrežnjujućem putu. Da vas natjeram da razmišljate. Da vas maknem ako vam ovdje nije mjesto. A mnogima ovdje nije mjesto. Ovo je za izuzetne ljude. Možda ste to vi, da se ponovim, ali najvjerojatnije niste. Ako nemate izbora, nemate slobode da izaberete, nije vam ostalo ništa drugo od ponuđenog na tržištu religije i duhovnosti, možda, ali MOŽDA ste na pravom putu. Kažem “možda” jer mnogi zalutaju ovamo. Često puta sam to sreo. Kako mi je jednom jedan Majstor rekao “Rad tebe pronalazi, ne ti njega”. Divno, i lako zavaravajuće. Nitko koga je Rad pronašao NIJE HTIO OVAKAV RAD. Ovo nije bi sentimentalni komentar ili savjet. Sila Rada je prohtjevna, brutalna, otrežnjujuća, i iskoristit će vas na najgori način. A taj način će biti i u vašu korist, ako naučite i znate kako da je iskoristite. Ako ne uspijete, ispljunut će vas kao pokvarenu hranu, sa svim posljedicama toga. Svi u Radu su to vidjeli i znaju šta govorim.

Prije no što pomislite da krenete ovom stazom, odgovorite si na ova pitanja koje sam postavio, preispitajte se, nikad ne žurite da što prije krenete ovom stazom. Možda još morate uživati u religiji i duhovnosti, hatha yogi, meditaciji na jedno, sentimentalnim vrijednostima jer još niste zreli za Rad. Ali ako ste zreli i ako ste krenuli ovom stazom povratak na nešto drugo, na staro, prosto zaboravite. Stupajte naprijed kako god znate i umijete. Jer to je jedini pravac koji je vama ostao. A ostali oko vas, ostala učenja? Pa prosto ih zaboravite više niste u dodiru sa njima. Možda ih još pogledom možete vidjeti, susresti se sa njima, ali ubrzo ćete vidjeti da i na samom početku vi ste kilometrima udaljeni od njih. Dijeli vas ambis.
Cilj, dobro razmislite o cilju. Sve ovo što sam pisao pročitajte kroz pamćenje ideje o cilju i povezat ćete, moći ćete vidjeti zajedničku osnovu.

Oglasi