Self-Awareness– Podjela na dva; dualnost; ciljevi učenja; Zakoni; duhovni pad; svjedočenje ili promatranje; razdvajanje i razlučivanje –

Ova serija tekstova ima za cilj upoznati vas sa osnovom unutarnje transformacije ili unutarnje promjene, zašto je ona potrebna, što je njen cilj, kako se vrši, itd. Prethodni tekst imao je za cilj da vam ukaže na da mi ne poznajemo sebe, bez obzira koliko bili uvjereni da znamo sebe. Mi znamo samo djeliće sebe i nemamo cjelovit uvid u ono što smo kao ljudsko biće. S tim uvidom, da ne poznajemo sebe niti smo se ikad upoznali, započinje proces i upoznavanja i proces promjene sebe, proces transformacije. Osnovna stvar u tom procesu jeste, ono što svi već znate, sama teškoća promjene, sama teškoća mijenjanja ne nečega u sebi, nekog fragmenta, već cijele te nesvjesne ili mehaničke cjeline koja smo mi, i to bukvalno mi. Mi nismo nešto odvojeno od toga što vidimo, jer promatrač ne može biti odvojen od promatranog, to je iluzija, već smo mi to što vidimo i ono što vidimo je ono što promatra, što gleda u to što vidi (nemojte da vas ovo zbuni sa ostatkom teksta). U tu svrhu, s ciljem pripreme, potrebno je naučiti podijeliti se na dvoje.
Mistične discipline već govore da smo mi podijeljeni, da se nalazimo u dualnosti, i da moramo da se sjedinimo sa sobom. Ali ja ovdje ne govorim o tome. Mi smo podijeljeni već samim činom manifestacije jer se pojavljujemo u podijeljenom univerzumu, ali mistične discipline i njihove ideje-uvidi ne govore o procesu, već o samom cilju, samoj krajnjoj svrsi. One rade na jednom Šoku kojim preskaču sve druge procese u nadi da se desi to krajnje sjedinjenje odvojenog sopstva sa njegovom izvornom prirodom. Kako je to Shri Aurobindo rekao, to su stare yoge i stara učenja, veoma ograničena, ciljaju na pasivno stanje transcendencije bez promjene čovjeka, promjene njegove izražajne prirode, njegove manifestacije. Jasno, sve to dolazi zbog različitih ciljeva određenih škola i učenja. Ono o čemu se malo zna, ali se da prepoznati iz nekih naznaka, jeste da svako učenje ili škola ima svoje ciljeve i ti ciljevi ne mogu da se uspoređuju. Ne mogu se uspoređivati zbog različitih zakona i sila sveukupne prirode Apsoluta, Njegovih ciljeva, itd. Neću vas previše zamarati sa tim, osim nekih osnova koje vam mogu pomoći da bolje shvatite razloge postojanja različitih škola i učenja.

Pomisliti da Apsolut, Cjelina Svega, može i treba da se izrazi samo putem jednog učenja, jedne škole, jednog djelića je apsurdna. To je kao da pomislimo da je na ovom svijetu potrebno samo jedno zanimanje, jedan zanat i svi ostali su beskorisni i besmisleni. Ili da je potreban samo jedan metal za obradu dok su ostali beskorisni i ne trebaju se upotrebljavati. Danas to vidimo kroz ideje da je samo jedno učenje ili škola ona koja govori pravu istinu, ili drugim riječima da svi moramo pripadati istoj religiji, istom načinu putovanja, istoj školi. U stvari, to govori o zatucanosti tih škola, učenja, religija, ne o realnoj potrebi, realnoj stvarnosti. Kao što u nekoj većoj firmi imamo potrebu da posjedujemo različite strukture radnika, zanata, sposobnosti na isti način i Cjelina koja je ovaj univerzum ima potrebu za različitim profilima “radnika”. (Mora vam biti jasno da ovo može poslužiti za razne svrhe, za opravdanje ili za istinsku promjenu i Rad).
Univerzum manifestira različite frekvencije, vibracije unutar sebe, različite strukture a time i ova naša razina isto to radi i zbog toga su joj potrebni različiti profili, različite strukture učenja sa njihovim ciljevima, načinima rada. Što je vibracija suptilnija, rjeđa, specifičnija to joj treba manje takvih profila koji mogu da manifestiraju – prime, spuste, sprovedu i ponovo vrate nazad tu vibraciju – zahtjeve koje ona ima. Jasno, stare škole su imale za cilj pasivno stanje, pasivno probuđenje, odlazak u nirvanu i napuštanje ove sulude igre u univerzumu. Ali kroz povijesti duhovnosti na ovoj razini to se pokazalo više štetno nego korisno, ništa se na ovoj razini ne mijenja, sve ostaje isto, pojedinci bježe. I sam cilj Rada je svojevrsno bježanje, ali samo ako se Rad i njegovi ciljevi shvate previše grubo. Cilj Rada, iako tako u početku izgleda, nije bježanje, već oslobađanje od suvišnih zakona koji nas zarobljavaju. Ako tako postavite tezu cilja Rada, dobivate drugačiju sliku. Cilj je pobjeći, izbjeći, prevariti na neki način, količinu zakona koja nas drže zamci, osloboditi ih se njihovog utjecaja i potpasti pod utjecaje više razine zakona koje nas oslobađaju utjecaja nižih zakona (zakon izuzetka). Da bi smo uspjeli u tome moramo shvatiti da svaki od tih zakona ima svoj vanjski utjecaj ali i svoj unutarnju utjecaj. Vanjski zakoni ne mogu da vladaju sa onim koji je te zakone transformirao ili ukinuo unutar sebe. Oni nemaju na što da se prikače te na taj način ne mogu da utječu na tog čovjeka. Ako ste se napokon oslobodili utjecaja tračeva na vas, ogovaranja, kritike drugih ono što oni govore ne može da utječe na vas, ali ako niste sve što kažu utjecat će na vas. Isto je i sa kozmičkim zakonima.
Osnovne ideje Rada, osnovna praksa, služi upravo ovom. Da vas oslobodi utjecaja zakona, da vas gurne pod zakone višeg reda. U tu svrhu, svako učenje koje ovo zna, a to rade i ona učenja koja ne znaju zašto to moraju da rade, u vaš život dovede dodatne zakone, dodatna pravila. Ako sa vama gospodare, recimo 50 zakona, učenje će dodati još 10 novih zakona (pravila učenja, yama i niyama, deset božjih zapovjedi, zahtjevi i slično). Ako u vama postoji nešto što stvarno želi da uspije, stvarno da napreduje, tada će to da prisvoji te nove zakone, da im vrijednost, i bori se za njih. Kroz tu borbu da uspijete u tome, da sprovedete to što se od vas traži, vi svoju životu silu sklanjate sa određenih nesvjesnih zakona kojima ste robovali i tu životnu silu, svoju želju, namjeru, odluku usmjeravate ka tim specifičnim pravilima ili zakonima koji se od vas traže te na taj način, specifični zakoni ili pravila učenja, uklanjaju djelovanje bespotrebnih zakona sa vas, skidaju njihov utjecaj, izvlače vas iz sfere djelovanja tih mehaničkih zakona prirode, te vas na taj način oslobađaju njihova utjecaja – to je poznato kod Mr. G. pod Zakonom Izuzetka. Ta specifična pravila i zakoni, kako ih vi primjenjujete, stavljaju vas pod svoj utjecaj te vas IZUZIMAJU iz nekih drugih, mehaničkih zakona prirode oko vas. Umjesto da na vas djeluje 50 i više zakona, vi kroz primjenu ideja učenja, pravila učenja – koji dolaze kao dodatni zakoni – ukidate, recimo desetak tih zakona koji na vas djeluju. Novi zakoni i pravila, ideje i primjene tih ideja, uklanjaju sa vas višak zakona stavljajući vas pod specifične sile i zakone višeg reda, više vibracije te na kraju na vas na kraju ne djeluje 50 zakona već 40. A to je već određeni vid slobode. Ujedno, to su i razine napretka, ili kako bi to mistična učenja rekla, razine svijesti. I sama svijest na našoj razini nalazi se pod djelovanjem tih utjecaja, zakona univerzuma i svaka razina svijesti odgovara razini na kojoj je manifestirana. Ovo, recimo, mnoga učenja ne znaju da objasne, niti imaju filozofiju ili teoriju pomoću koje bi ovo pojasnili.

Primjer toga je recimo u politici, sudstvu, policiji, ambasadama, itd. Oni se nalaze pod zakonom izuzetka ovog svijeta (ne miješajte ovo sa višim zakonima, ovo je samo primjer). Oni su izuzeti mnogih pravila i zakona ove razine jer obavljaju službu koja ih izuzima iz pravila koja vrijede za sve nas i to sve dok oni obavljaju tu službu. Kada je napuste, zakoni i pravila ovog svijeta se vraćaju i ponovo ih preuzimaju.
Isto je i u duhovnosti, Radu. Kada čovjek napusti Rad, duhovnost, specifični napor ili to pređe u mehaničko, ritualno ponašanje, na njega više ne djeluju zakoni izuzetka već ponovo potpada pod utjecaje ovog svijeta i oni vas preuzimaju i više niste pod “zaštitom” zakona višeg reda. Duhovnost to naziva “duhovnim padom”. Ali vam skoro niti jedna od tih disciplina nije znala pojasniti zašto se on dešava i na koji način dolazi do njega. Ovo je pojašnjenje. Sve ovo pišem jer glavna sila koja nas izvlači van jeste sila Razumijevanja. Ne sljedbeništva (iako i to radi svoj posao), ne sila slijepog vjerovanja (iako i ona radi svoj posao), jer ovaj Rad, ovaj Put, ova disciplina traži od učenika Razumijevanje. Samo sa tom specifičnom silom on se oslobađa. Tantra kao drevno učenje, kao ezoterično učenje, traži razumijevanje. Ako vam ne daje razumijevanje kao osnovu discipline to onda nije Tantra iako se tako zove, to je nešto sasvim drugo, degradirano, već uništeno učenje koje prelazi i nad njim djeluju vitalne razine, magijske razine, ali ne i stvarno učenje koje ima viši utjecaj. Ta tantrička “učenja” vam ovo ne znaju pojasniti jer nemaju razumijevanje na svojoj strani, odavno su ga izgubila u svojim nižim, vitalnim i fizičkim ciljevima.

Kada sam ovo pojasnio mogu ići dalje. (Ovo pojašnjenje je dosta šturo ali je dovoljno da shvatite osnove i zašto se na njima inzistira).

Rad kao Učenje od vas traži da se podijelite na dvoje, na dva.
Prije svega, mi smo već podijeljeni. Rasuti u sebi, i naizgled, takvi kakvi smo već smo cjelina. To je tajna ovog zahtjeva. U svojoj mehaničnosti, nesvjesnosti, životu mi smo podijeljena cjelina. Od vas se traži da se ovaj put SVJESNO podijelite na dvoje. Dio koji ste vi – upoznaj sebe, ono što smo sada ovakvi kakvi smo – i dio koji je odvojen od vas, promatrač ili svjedok. Samo na taj način vi ćete pobjeći velikom dijelu zakona koji djeluju na vaše nesvjesno – vas kao um, tijelo, osobu. Svjesno ili promatrač djeluje pod drugim nizom zakona. On je kreiran od manjeg broja zakona i on mora biti doveden u ovu razinu s ciljem ukidanja zakona koji djeluju na tijelo i um.
To se uviđa u trenutku svjesnosti sebe. Tj. kada ste svjesni i promatrate svoj tijelo-um dio uviđate da to što je svjesno nije uznemireno, nije pod utjecajem procesa u tijelo-um dijelu i vidite da ti procesi na vas ne djeluju. Vi ste, kao svjedok ili promatrač, slobodni od njih. Problem ovog dijela jeste pasivnost. To je pasivan proces i on neće dovesti do neke veće promjene. Da bi doveo do promjene on mora biti spušten u tijelo-um aspekt života. Promatrač ili svjedok, bez obzira što to nije krajnji promatrač ili svjedok, jeste vaša priroda. Na neki način bi mogao reći da je to više stanje, budno stanje, polu-probuđeno stanje. Ako možete biti svjesni, biti svjedok vi ste već u polu-probuđenom stanju, polu-budnom stanju. On je cilj mnogih učenja ali većina tih učenja na radi sa njim na direktan način, zato u ovakvim učenjima i na ovakvim putevima mi ne govorimo o probuđenju, ili ne govorimo previše o budnosti. O tome govore oni koji teže da dođu do ovog s čim mi počinjemo naš Rad. (Sjetite se moje izjave o izuzetnosti ili izabranima – ovo je malo dublje pojašnjenje toga što sam rekao.)

Osnova ovog pravca jeste podjela na dvoje. Svjedoka i svjedočenog, Puruše i Prakrti, Shive i Shakti koji su cjelina Brahmana, a ta cjelina je ono u čemu se Puruša i Prakrti izražava, cjelina koja obuhvaća i Shivu i Shakti, svijest i djelatnu silu (sa ovim izrazima je puno manipulacije, mistificiranja iz neznanja i nesvjesnosti, avidye). Na ovom pravcu krećemo od toga, to je osnovni korak, osnovna stepenica. To što svi pričaju o tome, govore o svjesnosti, svijesti, razdvajanju ne znači da to i rade. Praksa mantre, meditacije, yoge i mnogih pravaca tantre ili čega već, koje govore o tome, ne rade ovu praksu. Ova praksa je teška i zahtjeva mnogo toga od učenika. Ali o njoj svi govore, svi joj teže.
Svjedok je, za početak, ono što vidi, doživljava, percipira sve u sebi i oko sebe bez da je u to uključen. On je prirodno odvojen. Svjedok je svijest odvojena od procesa prakrti ili procesa prirode. Ono što u vama može promatrati misli, emocije, procese, uvjerenja, stavove, ono što u vama može promatrati vanjski svijet bez tumačenja, analize, uključivanja u to to je svjedok. Ali, svjedok nije prirodno tu, on mora biti doveden u vas. No, na neki način svi imamo malu imitaciju svjedoka. Ta imitacija vidljiva je i u podjeli persone i sjenke, dijela u nama koji smo mi i dijela koji odbacujemo od sebe i projiciramo na druge i svijet. On je i ego koji je razdvojen od kentaura. On je i sopstvo odvojeno od ega, kentaura, persone i sjenke. On je jedinstveno polje svijesti kada pukne granica sopstva (transpersonalna psihologija). On je i imitacija jedne male misli o sebi u odnosu na sve ostale misli, itd. Sve razine u nama imitiraju osnovnu razinu ili podjelu dvojnosti, ali i cjelinu te dvojnosti (Brahmana). Ta imitacija, koju sve razine nas, svi pojasevi svijesti imitiraju, osnova je zatvora u kojem se nalazimo, osnova je zarobljene svijesti, ili naše prirode djelovanjem prakrti, tzv. maye, iluzije, itd. I prvi korak je odbacivanje te podjele i činjenje da ta podjela bude nasuprot nas a mi da se poistovjetimo sa promatračem ili svjedokom. To što smo odvojili od sebe, to sebe koje smo bili do sada, i novo sebe poistovjetili sa promatračem jeste razdvajanje na Dva. Svjesno “ja” ili svjedok i naša ljudska priroda – tijelo, um, ograničena svijest sa svim njihovim procesima. Sada znate zašto mi ne govorimo o “egu”. Za nas bi bilo i to što govori o egu sam “ego”. I reći “ego” jeste izraziti svoje temeljno nepoznavanje prirode. To je manipulacijska metoda egoističnih, nesvjesnih pojedinaca. Kada bi koristili riječ “ego” mi bi je postavili na razinu sopstva, jer to je prva granica “ega”. Ali biti svjestan sopstva već je veliko dostignuće i to je pravi, zreli, zdravi Ego. Time biti Svjedok jeste imati zdrav, jak, snažan, zreo Ego – Jednu Svijest o sebi. Ali zbog toga što se previše manipulira s tim ne govorimo o tome na ovaj način.

Prvi korak jeste naučiti promatrati, naučiti biti tihi, postojani promatrač onog što u sebi imamo, onog što se oko nas dešava
. I to je proces, da vas odmah razuvjerim, koji se uči cijeli život. Ne možete naučiti promatranje ili svjedočenje, ali možete biti promatrač ili svjedok. Jasno je da svjedok ima niz razina svjedočenja. Od promatrača, svjedočenja, budnosti, iznad budnosti (probuđenja). I tu postoji hijerarhija. Ali o njoj neki drugi put, jer ona za sada nije bitna.
Proces učenja promatranje je ujedno i proces učenja odvajanja i podijele na dvoje. Ako promatrate niste to što promatrate. I to je jedna od osnovnih ideja na ovom putu. Kada promatrate činite osnovnu podjelu, osnovno razdvajanje ili razlučivanje (viveku). To je razlučivanje promjenjivog od nepromjenjivog (prvi nivo razlučivanja). Prirode koja je promjenjiva – procesi, misli, emocije, različite percepcije i gradivne tvari percepcije; uvjerenja, stavovi (ili vanjski svijet) – i nepromjenjive prirode – svjedok ili promatrač. Temelj vaše nove “percepcije” jeste promatrač ili svjedok, otuda vi se smijete identificirati samo sa svjedokom ili promatračem, tj. oni su od tog trenutka vi. Sve ostalo niste vi. Ovo postaje temelj Rada, temelj transformacije, aktivno sredstvo promjene, aktivni element u vama. Do sada je on bio pasivni element, ali činom svjedočenja vi svoju prirodu postavljate sa aktivnog na pasivni element ili stanje a promatrača ili svjedoka u aktivni element ili stanje. Sve dok niste svjesni sebe vaša Priroda je pasivna, uspavana. Vaša osobnost, tijelo, procesi su aktivna stanja. I oni vas kontroliraju. Kada promatrate, učite biti prisutni, svjesni vi ono što je bilo pasivno činite aktivnim, i to je prvi element unutarnje promjene, element na koji će se sve ostalo osloniti. Zato sam rekao da je ovo temelj ovog učenja, ovog procesa ili načina evolucije, temelj Rada.

U ovom učenju se mogu koristiti i mantre i meditacija i različite tehnike ali na različit način od svih drugih učenja. Kada se mantre, meditacija, tehnike koriste pod osnovama ovog učenja one djeluju na drugačiji način, to je ono što fali svim učenjima koje koriste mantre, meditaciju, tehnike razne vrste ili rituale. Postoje još neki dodatci koji se kasnije daju i djeluju na drugačiji način, pojačavaju djelovanje svih tehnika i meditacija i tek tada počinjete otkrivati izvornost tantričkog učenja, njegove trikove i načine, njegovu izuzetnost. Neću reći da u nekim drugim učenjima toga nema, već ću reći da je to jako rijetko, u nekom omjeru 1000:1, ako ne i više. (Nemojte misliti da “hvalim svog konja”, ne radim to. Oni koji su prošli duhovnost i došli do ovog znaju šta govorim i mogu to potvrditi, ostali mogu i ne moraju vjerovati u to.)

Spomenuo sam ranije u tekstu, problem ovog načina, u njegovom početku, jeste pasivnost svjedočenja, teškoća da se on upotrijebi u svakodnevnom životu, da se on unese u procese. Sve dok sam promatrač nije u nekoj određenoj mjeri razvijen, dok se nije učvrstilo u unutarnjem stavu (asani) razlučivanja i razdvajanja, teškoća će biti prisutna. No, postoje ideje koje imaju za cilj pomoć u tim trenutcima, kao neka vrsta “trika”, načina da se to umanji ili da se zadobije mogućnost upotrebe u svakodnevnom. Za svakog pojedinačno ti trikovi mogu da se razlikuju, ali samo u nekim sitnicama, načinima na koji će ih pojedinac razumjeti, što mu je prirodnije (nesvjesnije, mehaničnije) i pomaže mu u shvaćanju. Sama praksa ili sadhana oslanja se na ovo osnovno razdvajanje, razvoj promatranja, razvoj i rast svjesnosti, stabilnosti u ovoj praksi i ideje koje se daju u tu svrhu služe kao stup koji drži ovaj temelj, koji ga podupire. Također mogu dodati da ovo ne možete “znati”, ovo morate biti. Ovdje je Znanje Bivanje, Biti to Znanje, jer te dvije riječi nisu odvojene. Znanje je Biti, Biti je Znanje, ili kako bi se to danas reklo, direktno iskustvo ovog to je Znanje.
Ovaj Rad se vrši u svakodnevici života. Iako može imati momente povlačenja, izolacije u grupe, na specifična mjesta njegova srž je upotreba u svakodnevnom životu, jer tu gdje smo tu je naš Rad.

Imali ste prilike čuti kako vas mnogi prozivaju za to što ste odbacili tradicionalnu religiju ili vjeroispovijest i govore vam da ste se s razlogom rodili ovdje i morate prakticirati tu vjeru ili učenje u kojem ste se rodili. Tu ima određene istine, ali samo u malom postotku jer oni koji vas prozivaju na to, koji su to negdje čuli pa zapamtili kao opravdanje, manipulaciju, ili nešto treće. Oni u stvari govore o tome da se učenje mora upotrijebiti u uvjetima u kojima se nalazite, gdje ste rođeni, okruženju u kojem živite, jer to je okruženje koje odgovara vašoj karmi, vašoj sudbini, vašim unutarnjim procesima. To nema veze ni sa religijom, ni sa učenjima, ni sa bilo čim drugim. To što govore, a ovdje sam pojasnio, povezano je sa tim što je izvor svih učenja, religija, duhovnosti ISTI i u njemu se govori ovo što sam napisao. No, kako su se sva ili skoro sva učenja odvojila od svog izvora to znanje je zaboravljeno. I religija, i učenja, i duhovnosti su samo načini puta ne i sam put. I oni su najčešće nasilno nametnuti od grupe koja je imala vlast na svojoj strani, dovoljno oružja i želje za utjecajem. To je i danas slučaj. Iako u njima možemo pronaći izvorište učenja ako znamo kako da tražimo i tada možemo razumjeti o čemu ona govore iako su izmijenjena do neprepoznatljivosti.
Rad kao proces evolucije se vrši tu gdje ste, u tom okruženju, sa tim ljudima oko vas, sa problemima koje imate, sa alatima koja su vam dati  i to nema veze ni sa vjerom, ni religijom, niti bilo kojom školom ili učenjem već samo sa načinom da manipuliraju sa vama, da vas ubace u tor svoje “duhovne stranke” s ciljem da se osjećaju sigurnijim i da vjeruju da je njihovo učenje ili religija najispravnija. Samim tim vam je jasno tko su oni i čemu oni služe. Te se prema njima trebate odnositi sa tim saznanjem.

Osnova promatranja je se uči, iako nesvjesno je svi znamo, ali čim sam rekao nesvjesno to znači da je to skriveno, zakopano i moramo naučiti prisjetiti se toga. Kao što sam rekao promatrati znači biti prisutan u ovom trenutku (neću reći sadašnjem trenutku jer to je očigledno čim ste prisutni i promatrate) te živo i sa interesom gledati, promatrati to što promatrate bez pokušaja da to razumijete, analizirate, tumačite (ovo zadnje je jako bitno). Ako tumačite, analizirate, pokušavate shvatiti ili razumjeti nešto vi se ponovo vraćate u osobu jer koristite njene alate, samu mehaniku tumačenja. Vi učite PROMATRANJE ne analiziranje ili tumačenje. Vi učite kako da se odvojite ne kako da analizirate to što vidite. Kada analizirate, tumačite koristite alata osobnosti, uma, tijela koji su nesvjesni i drže vas zarobljenima. Vi morate naučiti kako da nešto što je bilo pasivno učinite aktivnim, kako da silu toga dovedete u ovu vašu realnost. Ali i borite se protiv mehanike tumačenja i analiziranja, jer to je jedan od najmehaničnijih dijelova vas.
Ako ovo ne naučite ne možete očekivati da ćete imati temelj za dalje na ovom putu, u ovom pravcu, u ovom učenju. Veoma brzo ćete se izgubiti i morat ćete savladati sve ispočetka, sve preskočene korake ili stepenice. Svaka razina kojoj težimo ima svoje temelje. Time razina kojoj mi težimo ima ovaj temelj. Sa njega idemo dalje, sa te razine radimo dalje. Ovo učenje kreće sa nečeg što zovemo Mentalna Razina (ne miješajte ovo sa intelektom), a njoj je osnova Svjesnost sebe. Ta razina je svijet daleko iznad ovog svijeta, i Radom mi se trudimo u početku potpasti kod zakone te razine kako bi se oslobodili zakona i pravila ove razine. Imate mnogo simbola ovog oko vas. Ali da bi ih protumačio trebao bi mi novi tekst. A ti simboli kriju se u svim učenjima jer sva učenja, u svom izvorištu, potekla su iz istog izvora ali su se ili udaljila od njega ili održavaju kontakt sa njim – i u vezi ovog imate mnoštvo naznaka i simbola oko vas u svim učenjima ali i u cijelom svijetu, ali ih jako malo ljudi razumiju i mogu da protumače. Treba vam netko, ili nešto, tko ih je prepoznao i koji vas može naučiti načinu kako da ih tumačite i vidite u pravom svjetlu. A to nije za sada cilj ovih tekstova koje pišem.

Sve kreće upoznavanjem sebe i svjesnošću. To je osnova ovog učenja, ove tantričke discipline, ovog procesa Rada i evolucije. Bez toga, dalje, ništa se ne može učiniti. Dajte tome vrijednost koju oni moraju imati, steknite temelj u ovom, i započnite svoju unutarnju evoluciju.
Ovo je učenje za učitelje, majstore. Ne učenike, ne sljedbenike, ne vjernike (vjernike za sada koristim u svakodnevnom tumačenju ove riječi, kasnije ću vam to pojasniti malo drugačije), ne zapisničare. Ali prije no što dobijete čisto znanje morate postati učenikom. Učenik niste ako zvanično ili ne zvanično pratite, čitate, filozofirate ove ideje, čak i ako ste inicirani u ovakvu školu već samo ako primjenjujete učenje ovakvih učenja ili škola. Jer učenik je budući majstor, a svaki majstor, u ovakvom pravcu, uvijek učenik.

Oglasi