know-yourselfBdij nad sobom – upoznaj sebe

Upoznavanje sebe, u skladu sa idejom “upoznaj sebe”, započinje saznanjem da čovjek sebe ne zna, da on više ima nesvjesne fragmente i misli (fantazira) da poznaje sebe, da su ti fragmenti rasuti i nemaju jasnu i čitku strukturu ili cjelinu strukture onoga što naziva pod riječju “sebe”. On će na pitanje da li poznaje sebe reći da se poznaje, ali prilikom preciznijeg ispitivanja javit će se zbunjenost, nemoć da bilo šta o sebi kaže, da tome da određenu cjelinu kao “tijelo sebe”, te će na kraju shvatiti da on sebe nikad nije poznavao i da je mišljenje da sebe poznaje samo odbojnik koji služi tome da sebe nikad ne upozna. Tu postoji još jedan odbojnik. To je da on pod idejom “upoznaj sebe” misli na imaginarno sebe kao svoju pravu ili autentičnu prirodu. Takvo sebe ne postoji, ono je imaginacija jer se zasniva na činjenici da on zamišlja neko mistično sebe, autentično sebe, neku prazninu ili punoću, ili božanstvenost, ili atmu ali sam nema niti saznanje o tome, niti pravu predstavu o tome, niti će to ikada upoznati – u smislu da će to što spozna kao “pravo sebe” imati ikakve sličnosti sa projekcijom ili imaginacijom koju je ranije imao.
Obično, ideja “upoznaj sebe”, u raslojenom čovjeku, znači da dio kojim se on poistovjećuje upoznaje ili poznaje jeste dio koji on u sebi ne voli – drugim riječima, persona koja jeste (s kojom je poistovjećen) upoznaje sjenku koja nije. Ali čak i u tom aspektu on poznaje samo fragmente ne cjelinu. U takvom fragmentarnom poznavanju sebe nema mogućnosti promjene, jer on misli da su dijelovi u njemu odvojeni od njega samog ili da su sami između sebe razdvojeni. On ne vidi cjelinu koja iza toga radi – održava, uništava i stvara – svaki dio s kojim se susretne.

Čovjek, prije svega, ne misli niti ima stav ili uvjerenje o sebi kao raslojenom, razdvojenom, fragmentarnom čovjeku. On misli da je cjelina, a taj dojam ima zbog zamjenice “ja” koju nesvjesno stavlja iza svake misli, emocije, procesa, itd. Ali nema ideju o tom “ja” kako je ono nastalo, zašto je tu, čemu služi, šta ga manifestira, itd. On “ja” prihvaća nesvjesnije od nesvjesnog. Kada se usmjeri na to “ja”, kada ga počne promatrati, gledati u tu strukturu koja sebe naziva “ja”, uviđa da nema nikakvog “ja”. Postoji osjećaj postojanja, osjećaj da ste živi, ali nema osjećaja “ja”. Kada je svjestan sebe kao osjećaja postojanja i tu svjesnost zadržava uskoro ne može da se poistovjeti sa bilo kojim procesom u sebi, sa umom, sa osobom, sa tijelom, svijetom oko sebe, procesima, osobinama, itd. I to je ispitivanje stvarnosti “ja”. On shvaća u početku da je “ja” iluzija koja nema osnovu, koja nema stvarnost i da se ono pojavljuje kada se taj osjećaj bivanja svjesnim, osjećaj postojanja zaboravi i to se poistovjeti sa procesom koji se u umu i tijelo dešava te tada dolazi do imenovanja nečega u njemu, koje ne može da spozna ili poznaje, sa zamjenicom “ja”. Teškoća nastaje kada to treba da održi u sebi, tu uviđa da on nema kontrolu nad bilo čim, da ne može učiniti ni tako prost čin održavanja svijesti o sebi, i uskoro se nalazi u vrtlogu starog programa ili starog sebe, tjelesno-umnog čovjeka, mehaničkog ili nesvjesnog čovjeka i kreće nezadovoljstvo, strah, nemoć, itd., i on ponovo dobiva nove ideje, nove impulse o upoznavanju tog mističnog “ja” koji mu je izlaz od nemoći, straha, patnje, sukoba, konflikta u sebi. To ponavlja sve dok mu ne padne na pamet da možda nešto krivo radi.
Tada počinje shvaćati ideju “upoznaj sebe” na drugačiji način. Tj. počinje shvaćati da on sebe ne pozna i da to nepoznavanje sebe ima svoju cijenu, svoje zahtjeve, trud koji mora uložiti u upoznavanje cjeline onog što SADA, u ovom trenutku jeste, taj i taj čovjek, to i to tijelo i um. Tu započinje proces svjesne evolucije, proces Rada.

Poznavanje fragmenta sebe pod cjelinom sebe nije “upoznaj sebe”. Svatko tko je krenuo u ovakav vid evolucije, mora da odbaci svo znanje koje je pokupio od drugih, knjiga, gurua o nekom mističnom ili duhovnom sebe, smislu, višim regijama postojanja, prosvjetljenom sebe. To je prepreka. Također, on mora odbaciti sve što o sebi zna. Naravno, on u početku ne shvaća zašto, nije mu jasno zašto sebe ne može da zna kao što se znao do tada. Prije svega, on sebe nije znao. On je znao neke fragmente o sebi, mišljenje o sebi, sliku o sebi koju je sebi predstavio. On nije volio, ništa mu se nije sviđalo, on nema nešto što on zna zašto to voli ili mu se sviđa ili ne voli ili mu se ne sviđa. Sve što o sebi zna jeste laž i iluzija. Iza ideje “upoznaj sebe” krije se činjenica “ne poznajete sebe” zato imate ideju o “upoznaj sebe”. Izreku ili uputu iz Delfija protumačili su oni koji sebe ne poznaju, zato su dali to tumačenje koje kruži u duhovnim krugovima. Drugi problem jeste u tome što su dali i krivo protumačili ideju “upoznaj sebe” a nisu dali ili protumačili ostale dvije ideje koje su također zapisane u Delfijima. Druge dvije ideje oslanjaju se na prvu tumače je ali samo ako su prvu ispravno shvatili. Što nije slučaj. Zato ne govore o druge dvije a još manje mogu da ih protumače.
Ako prvu ideju shvate ispravno, tada im se otvaraju vrata da protumače i shvate ostale dvije: “ničeg previše” i “veži se (poistovjeti se) i put do pakla je popločen” (ova treća ima nekoliko verzija prijevoda).

Ako želite evoluciju onda je prva stvar koju morate shvatiti jeste da vi imate tendenciju ka bježanju od sebe. Kao što svijet čula i materije služi tome da vi pobjegnete od sebe, tako i svijet duhovnosti i religije, napravljen od onih koji su napravili i ovaj svijet, služi bježanju od sebe. Prava duhovnost NIKAD nije data javno. Data vam je izmijenjena verzija, deformirana verzija i čak vam je i rečeno kada se to desilo i gdje se to desilo. Rečeno vam je i na koji način se to desilo, kako su vam dali pogrešnu ili deformiranu ideju duhovnosti. Ali, čovjek to, iako je čitao i čuo za to, ne shvaća na pravi način, već to shvaća kao divnu priču, baš kao što i sebe samog shvaća kao divnu ili manje divnu priču – persona i sjenka; slika o sebi i projekcija o svijetu.

Poznati neku malu naviku, ili neku naviknutu reakciju organizma tijelo-um (pazite ne um-tijelo, već tijelo-um), nije poznavanje sebe. Da bi upoznao sebe čovjeku je potrebno jedno ili dva desetljeća, a ni tada sebe neće znati u potpunosti. U procesu upoznavanja sebe većina često previdi bitne činjenice i ideje učenja koje služe tome da on upozna sebe i da nema štetne posljedice toga. Ne postoji bez veza samozaštita nerazvijene unutarnjosti sa onim što nazivamo osobnost. Osobnost služi kao orahova kora oko njegove srži, samog oraha kao ploda. Ona služi zaštiti unutarnjeg. Ali kako unutarnje nije dovoljno razvijeno ono ne preuzima ulogu koja mu je namijenjena i vremenom zaboravlja sebe i vezuje se za orahovu koru (tijelo-um; osobnost) te ju dodatno kristalizira i time gubi mogućnost samo-osvještavanja. Najgora stvar koja vam se može desiti u tom procesu, procesu kada krećete ka Nepoznatom, a to vam se već desilo ili vam se već dešava, jesu deformirane ideje koje ste dobili u religiji i duhovnosti (napominjem da i u religiji i duhovnosti postoje ispravni pravci, ali su rijetki). Duhovnost nije cjelina kao što to nije ni religija. Imate fragmente duhovnosti i fragmente religije koje tumačite kao cjeline i time vaša evolucija se završava. A to ćete znati, ili ćete saznati u trenutku smrti, kada lažna ovojnica oko suštine spadne, ali tada više ništa nećete moći napraviti.
Način na koji su se određene škole sakrile jeste upravo skrivanje iza fragmenata religije i duhovnosti. Ako je netko u predispoziciji da krene tom stazom, tj. ima sudbinu da krene tom stazom, on će razotkriti ono što mu je potrebno kako bi pronašao stazu. Ako nema tu sudbinu, ili kako bi vi rekli spiritualnu karmu, on će biti obuzet degradiranim učenjima, tj. fragmentima koji su deformirani.
Ispravna ideja “upoznavanja sebe” neće doći onima koji su pod djelovanjem sile iluzije i koji još uvijek zaljubljeno gledaju u projekcije duhovnosti, tj. mistične dijelove koji služe tome da vam “prekriju oči”. No, čak i ideja da vi imate “oči” da vidite istinu je već “prekriveno oko”. Zato vam se i kaže da je vaše “treće oko” uspavano, tj. zatvoreno i zato vi imate nebulozu o otvaranju trećeg oka iako nemate pojma šta to znači, i ono bitno u značenju “otvaranja tog mističnog oka” vi ste previdjeli. Tumačenje simbola “trećeg oka” nije ispravno, i pored svih dodatnih simbola koji služe u cilju ispravnog tumačenja, slika i ikona ne postoji ili skoro da ne postoji ispravno tumačenje simbola “treće oko”. Ali kada bi ispravno shvatili ideju “upoznaj sebe” došli bi ubrzo i do tog znanja.

Upoznati sebe znači vidjeti cjelinu sebe – tog malog ljudskog “ja”, “sebe” koje jeste, vašeg tijela, vašeg uma, procesa, mehanizama, automatizama, navika, emocija, intelekta, seksualnosti, itd. To treba da upoznate do te mjere da kroz to upoznavanje odbacite to “sebe”. To je smisao “umrijeti prije smrti” ideje. Kroz proces upoznavanja sebe vi razvijate nevezanu svjesnost, budnost. U tom procesu ostale ideje učenja služe kao putokazi, kao struktura koja se gradi oko tog dijela koji upoznaje sebe, a upoznati sebe ne možete ako niste svjesni, ako ne promatrate, ali ne onako kako vam duhovna učenja govore o svjesnosti i promatranju. Ideje koje se daju moraju da se preispitaju baš kao i sve u procesu upoznavanja sebe.
Prvi korak je ZNANJE da vi sebe ne poznajete. A kako prilazite onom što ne znate? To je osnova. Prilazite mu sa ciljem upoznavanja ali bez poznatih “činjenica” o sebi ili tome što morate upoznati. Mi, nitko od nas, ne poznaje sebe.
Drugi korak jeste ono što omogućuje upoznavanje sebe, a to je svjesnost i njen aspekt promatranje ili pažnja ka tome što upoznajete. Taj korak ne može biti izvršen sve dok ste sebe mehanički podijelili na sebe koje vam se sviđa i sebe koje vam se ne sviđa. U ovom koraku sebe morate podijeliti na dva dijela, sebe koje je promatrač i sebe koje promatrate (oba njegova kraja), ili drugim riječima na sebe koji je promatrač i to (sebe) što promatrate, što je do jučer bilo “sebe”. Vi morate u već raslojenog sebe ubaciti novi sloj raslojavanja, tj. morate sići nekoliko stepenica niže, ili morate postati ponovo “kao dijete” i upoznati sebe.  I ovdje ima niz zamki koje vam može otkriti samo netko tko je prošao ovom stazom.

Ne mogu vam istaći važnost ovoga. To mora biti toliko temeljno da nikad više u svom predstojećem životu ne prekinete da se promatrate. Većina misli da će se promatrati par mjeseci i to je to. Ne, to je pogrešno. Uspavan čovjek ne shvaća važnost promatranja, kao i evolucije promatrača ka svjedoku i budnosti.

Treći korak, za sada, jeste “ničeg previše”, tj. ne smijete stati na bilo koju ili čiju stranu u sebi, osim na stranu promatrača. Čim stanete na bilo čiju stranu u sebi “put do pakla je popločen”, a pakao je vi, vaša osobnost, vaša nesvjesnost, vaš san, osoba i tijelo koje jeste. Vi ste se tada vezali sa nečim i popločali put do pakla a ne raja (buđenja i probuđenja). Uzgred to su te tri izreke ili ideje iz Delfija. Ako ste ih sada razumjeli onda shvaćate, na prethodnom razumijevanju koje ste posudili od “duhovnih autoriteta” zašto nitko ne spominje ostale dvije izreke ili ideje. Kako su prvu pogrešno shvatili oni ne mogu da uvide gdje je mjesto ostalim dvjema, tim su iz odbacili ili ih samo uzgred spomenu.

Spomenuo sam nešto što sam nazvao “evolucija promatrača”. Onima koji znaju o čemu je riječ, kada kažem “promatrač” ili “svjedok” ovo može biti malo čudno. Iako sam prije par godina pisao o tome. S druge stane promatrač je promatrač i ne postoji ideja evolucije u njemu, ali vi nemate kontakt sa čistim promatračem, čistim ili cjelovitim svjedokom, jer da imate bili bi ste probuđeni. Promatrač s kojim mi stupamo u kontakt u početku prakse je manifestacija tog Promatrača sa velikim “P” ili Svjedoka sa velikim “S”. On je kao dijete koje je tek rođeno. Ono mora evoluirati. U ezoteričnim školama ovaj pojam nije do kraja definiran niti pojašnjen. Pod “ezoteričnim školama” mislim na autentične duhovne škole, ne imitacije koje danas najčešće srećemo. Promatrača možemo definirati i uz pomoć vremena. Jer količina promatrača kao kristalizacije promatrača proporcionalna je vremenu promatranja. Običan čovjek ima svijest o sebi do, najviše, 44 sekunde. Sve preko toga je proizvod učenja i škole, tj. Rada na sebi, ili šoka. Ali šok ne smatramo promatranjem sebe. Šok dolazi iz vitalno-tjelesne ili tjelesno-vitalne ugroženosti i zato ga ne smatramo promatranjem ili svjedočenjem. Kada bi ste mogli biti svjesni sebe, u pravom smisle te riječi, pet minuta vidjeli bi ste šok koje bi vaše tijelo doživjelo. Zato kažemo, da kada bi vas netko probudio sada u ovom trenutku, vi biste najvjerojatnije umrli ili završili u ludnici. Kako se vrijeme svjedočenja produžuje tako je šok sve jači. Ali ako se on produžuje promatranjem, Radom, učenjem tada se taj šok kompenzira. Kako se svjesnost spušta u tijelo, a svjesnost je Djelatna Sila ili Šakti – kako ste vi uspavani a vi ste svjesnost koja je uspavana mi kažemo da je vaša kundalinii shaktii uspavana (zato stalno i govorim da ono što se govori o Kundalinii Shaktii nema veze sa pameću i prosto je laganje i fantazija) – tako da Djelatna Sila preuzima, čisti, transformira um, osobu, tijelo i štetnost buđenja postaje sve manja. S druge strane svjesnost je vrijeme, ono iz čega ona izvire jeste prostor, ili trećim riječima Shakti i Shiva, Prakrti i Puruša. Kako se promatrač kristalizira i svjedok se kristalizira, time se vrijeme promatranja produžuje, a kristalizacijom svjedoka ili svijesti produžava se i vrijeme svjedočenja ili bivanja svjesnim. Kako se vrijeme produžuje dostiže se stanje budnosti koje je određeno, pazite dobro, svjesno vrijeme kao količina i kvaliteta vremena. Primjera radi, životinja ima količinu vremena u svjesnosti same sebe oko 4 sekunde i zato je životinja. Uspavan čovjek oko 44 sekunde i zato je uspavan, mehaničan, nesvjestan čovjek. Ako je njegova svjesnost prešla 44 sekunde to više nije čovjek u svakodnevnom tumačenju te riječi, tj. on više nije čovjek u rangu ljudi ili tipova ljudi i prelazi u novi rang, a ima 7 tipova ljudi po Gurđijevu. Svakodnevni čovjek su tip 1, 2 i 3. Čovjek koji krene promatrati sebe, stjecati silu promatranja ili svjedočenja, kristalizirati to svjesno kao sebe, on je već čovjek 4, itd.

Sve ovo NIJE moguće, na ovaj način, bez upoznavanja sebe. To je početni korak. I zbog toga on mora biti ozbiljno shvaćen. (Ovdje govorim o ovom načinu putovanja, Rada, u skladu sa prethodnim tekstovima).

Upoznati sebe jeste stvoriti novo tijelo upoznavanja, tj. kroz proces upoznavanja sebe morate stvoriti tijelo od toga što upoznate. Ne mislim ništa mistično već mislim da vaše poznavanje sebe mora biti jasno kao što jasno vidite svoje tijelo. Do te mjere se morate upoznati. Vi morate znati šta je to što ste kao ljudsko biće, kao osoba, kao tijelo, kao um, kao procesi, itd. Jer tada ćete znati PROTIV čega treba da se borite, kako da se borite protiv toga, itd. Upoznavanje sebe mora imati kosti, meso, kožu, žile, krvotok, limfu, svaku ćeliju koju ćete jasno vidjeti, znati je. Tada ćete znati kako taj “sebe” djeluje na vas (svjesnost), koje trikove zna, kako vas manipulira, kako vas uspavljuje. Rekao sam vam da evolucija nije jeftina, sada znate i zašto. Rekao sam da ovo mogu da rade samo izabrani (izuzetni) i sada znate zašto sam to rekao. Rekao sam vam da ovo nije put za većinu, sada znate i zašto nije. Rekao sam da je duhovnost i religija jeftina i sada znate zašto sam to rekao. Rekao sam da su kršćani, muslimani, budisti, yogiji, tantrici jeftini i sada znate zašto sam to rekao, naročito i na koga mislim pod tim terminima. Rekao sam da onom koji teži probuđenju, razbuđivanju, osvještavanju, spoznaji sve discipline (kršćanstvo, budizam, hinduizam, tantra, yoga, mantra, itd.) moraju da služe a ne on njima da služi i da se on njima identificira (osim u specifičnim slučajevima o kojima ću kasnije pisati) i sada znate zašto sam to rekao.

Ispred sebe (svjesnosti) imamo strahovitu mašineriju, veoma inteligentnu mašineriju. I na taj način morate pristupiti “neprijatelju”, kako bi to rekao Sung Tzu. I kada jednom naučite da bdijete nad sobom, kako kaže Isus u Bibliji, tu “naviku” nikad nećete odbaciti, a znat ćete i zašto.

Oglasi