spaljivanjeLjudi pogrešno percipiraju Rad. Rad je PRITISAK. Pritisak koji se dozira, koji je specifičan, usmjeren na reakcije ali i na svjesnost samu po sebi, s ciljem da se pojačaju reakcije ali i da se pojača svjesnost. Jedno od toga će preuzeti čovjeka. U početku to će biti stalni otpori i reakcije, vremenom će početi shvaćati da mora ostati prisutan, pažljiv u odnosu na reakcije, svjestan sebe jer to mu je jedini izlaz. Ako je pritisak pažljivo odrađen on će dati predvidiv reakcije u početku, a kasnije, kako se pojačava, on će davati sve manje predvidive reakcije. Iz podsvijesti, iz potisnutog će izlaziti mnoštvo materijala, reakcija, koje će iznenaditi i onog koji ima te reakcije.
Pritisak mora naučiti čovjeka, prije svega, da se bori za sebe. Ali problem je u tome što, iako svi “znaju” sebe i za “koje sebe” se bore, uskoro će im biti pokazano da oni ne znaju za koje sebe da se bore. Oni su zbir različitih “sebe” – umnih, vitalnih, tjelesnih, seksualnih, instinktivnih “sebe” – koji se smjenjuju, kombiniraju, nameću se. Pritisak mora da iz izvuče van, na svjetlost svijesti. Cilj Rada je prije svega upoznati sebe. Sve što jesi u bilo kojem trenutku. Ne samo više sebe, prosvjetljeno sebe, iako je većini to cilj a pod ciljem da pobjegnu od sebe koje ne podnese. Rad traži, ponajprije, upoznavanje sa tim sebe od koje bi pobjegli, kojeg ne želite da vidite. On nije u tome da radite sadhanu koja vam se sviđa. Tome služi vaša današnja duhovnost i zato je ona daleko ispod Rada. Rad je superioran u odnosu na većinu duhovnosti oko vas. I to iz prostog razloga što od vas traži da se suočite sa svim onim od čega ste pobjegli u duhovnost. Ja volim duhovnost. To je divan san. Volim da sanjam taj san, ali ne vidim smisao i korisnost toga. Zato sam “zaglavio” u Radu. Nisam mazohista koji voli da muči sebe, dapače, više sam hedonista, kao i većina vas, onaj zdravi hedonista koji voli da si ugodi, koji voli meditacije na Najviše i slično, ali od toga nema koristi. Ono od čega bježim je ono što je najkorisnije za mene, i to sam spoznao kada sam sa dvadeset i tri godine ušao u Rad, odbacio sve divne snove duhovnosti i tadašnje prakse koje sam radio, svu sadhanu koju sam radio. Ona (duhovnost, yoga, meditacija) mi je bila ugodna, sviđala mi se, volio sam je ali sam shvatio, prije nego što sam imao i bljeskove razumijevanja, da mi ona ne koristi. I dalje sam bio u reakcijama, i dalje nisam volio mnoge dijelove sebe, itd. Shvatio sam da ja moram biti ja u onom što mi se ne sviđa, u onom od čega bi najradije pobjegao, što nisam htio da pogledam u lice. Tome služi pritisak u Radu. Rad vam baca u lice sve što ne želite da vidite o sebi, sve što vam se ne sviđa.

Samostalni pritisak ne postoji, ili je jako rijedak. On je moguć ako je čovjek pripadao nečemu, nekoj grupi ili Majstoru s kojim je godinama radio, jer je razumio zašto mu je pritisak bitan, zašto mora imati trenje, kakvu energiju mora da proizvede i kristalizira je u sebe. Ali prije toga on sam neće raditi pritisak koji će dati rezultat. Prosto, mi volimo da nam je ugodno, to je prirodno. Inteligentno ćemo izbjeći ono što nam je najkorisnije. U tom procesu sve divne duhovne priče, postulati, idealizirani citati otpadaju. Njih nema u tome od čega bježimo. Oni su prisutni samo u idealiziranom “ja”, ili malom djeliću osobnosti koji volimo, kojeg predstavljamo, kojim se dičimo, kojim se poistovjećujemo a Rad, najčešće, taj dio, tu idealiziranu personu najžešće napada.
Jedan od najjačih snova koje imamo jeste sam o “jednom”, “jednoti”, “sjedinjenju”. To zovem snom. Jer taj san želi i sanja samo razjedinjena mašina (čovjek). Da bi se čovjek sjedinio – nebitno po kojoj tradiciji ili kakvu ideju imao o tome – on mora da se razjedini do kraja. Tj. on mora da se odvoji od onog što je sada. Svega toga što je sada. Njegovo tijelo i um su jedno, s tim da je tijelo preuzelo um, tj. tijelo i um su sjedinjeni toliko da ne možemo odvojiti tijelo od uma – drugim riječima, vanjski um, čulnim je preuzeo čovjeka do kraja. Čulni um je um tijela, um fizičkog, um materije i on je u potpunosti tjelesan. Tijelo njime gospodari. Unutarnji um, koji bi trebao biti gospodar, ne može to biti jer je sluga vanjskom umu, tjelesnom umu, ili drugačije rečeno, tijelo je spojilo um sa sobom to te mjere da je tijelo um.
Jedna od praksi u Radu je odvojiti sebe od tijela, razdvojiti se na onog koji promatra, onog koji je svjestan i tijela. Pod tijelom u toj vježbi se smatra sve ostalo što nije promatrač ili svjedok, a to znači procesi, instinkti, emocije, seksualnost, intelekt, reakcije, itd. U toj praksi, koja se radi kao pritisak unutar grupe – a kada se radi samostalno onda se promatra, odvaja, distancira od tijela i njegovih procesa –  tijelo mora biti osviješteno i ne smije se surađivati sa njim. Ono što ono voli nije ono što “vi”, svjesno “vi” treba da volite. Ako ono voli da je vegetarijanac ili vegan onda svjesno jedete meso. Ako ono voli da sjedi na određeni način, svjedok treba da ga natjera da sjedi na neugodan način. Ako voli da šeta onda mora da sjedi, ako voli da sjedi mora da šeta, itd. Ako želi da spava onda vi ne spavate, itd. To su vježbe koje se u početku rade u grupi, radi nadzora, procjene sposobnosti, kako bi se pojedinac naučio razlučivanju a ne suludo uletio u neke vježbe koje će oštetiti tijelo i um. Zato se ne preporučuju onima koji nisu u grupi i Radu. Naravno, postoje blaže varijacije ovih vježbi.
Praksa se radi sa pritiskom. Pritisak, situacije koje se kreiraju, psihički pritisak, sve to služi tome da se borite protiv tijelo-uma. Tu se mora paziti na intenzitet, na čovjeka koji radi, na niz faktora koji mogu da ugroze i tjelesno zdravlje (kao recimo Stop vježba) i psihičko zdravlje. Prije svega, ako ste u Rad ušli da živite zdrav život, da budete vegan ili vegetarijanac, da budete duhovna predstava, onda ste pogriješili smjer. Napustite ga što prije. Ne prilagođavajte Rad sebe i svojim projekcijama. Ili ćete se uništiti, ili ćete degradirati ali nećete u Radu učiniti ništa, nećete evoluirati. Rad je za pojedince koji su vidjeli laž svega što su do sada radili. Rad ima svoje ciljeve i sve je podređeno tim ciljevima. Ako niste u skladu sa tim ciljevima, onda niste ni za Rad. Čitajte o njemu, uživajte u duhovnoj predstavi, živite zdrav život ali ne ulazite u njega.
Rad može, i to najčešće i učini, ugroziti zdravlje. Zato on nije za one koji se cjenjkaju. On će ugroziti sve što ste sada, sve što imate, sve što mislite da jeste. Njegov cilj je svjesno biće, podizanje razine bića, promjena percepcije, unutarnja transformacija i transcendencija ali ne podilaženje sebi, predstava “Rada”, zdrav život. Rad jako dobro zna sve što je potrebno da zna a to što on zna nije ono što većina želi da zna. Priznajte, san je divan. San je ono što tražimo, san volimo. Ako to sebi niste priznali to će Rad da vam izvuče u roku pad mjeseci. Bez toga priznanja nema Rada. Svi u Radu vole san, svi vole da spavaju i svi su sebi to priznali. ALI ONI TAKOĐER ZNAJU da to nije korisno za njih, za ono svjesno njih, ono koje želi da se razbudi iz sna života.
Rad je kombinacija nekoliko duhovnih nauka, i to njihove srži. Onog što je korisno i što je u cilju Rada. On može i često to i kombinira, kombinirati naizgled kontradiktorna učenja, ali pod ciljem kojem on teži. Za mene, kao i za većinu koja to radi, to je Tantričko Učenje. Ali ne ona tantra koja vam se sviđa, ne ona yoga koja vam se sviđa, ne meditacija koja vam je laka i sviđa vam se. To je za one koji još uvijek vole da sanjaju, da spavaju.
Tantra koju sam ja učio je ona koji ima za cilj “osloboditi svijest od svih ograničenja, tromosti, tamah gune”. Na kraju i od samog sebe. Za mene je samo to tantra, a u to svrhu, kako je tantričko učenje i poznato po tome, prilagođava se svemu i iz svega uzima ono što je korisno za taj cilj. Ostalo odbacuje. Rad je upravo srž Tantre, a ta srž je slomiti sve što nije od vas kao izvora, kao same srži Božanskog.

Pritisak nije nimalo božanski po svojoj svrsi. Božansko je ono što će da ostane, ako ostane, od pritiska. Kroz pritisak u Radu vi morate da se suočite sa svim onim na što ste mehanički naučili da vi jeste, s čim ste poistovjećeni, što volite kod sebe, što ne volite kod sebe, što vam se sviđa ili ne sviđa, što vam je ugodno ili neugodno, itd. Tome služi pritisak. Ali ako ste zaboravili ZAŠTO ste u Radu, ako se ne sjećate svog cilja, uskoro će vas pritisak slomiti i izbaciti iz Rada. Sjetite se, Rad je za one koji su odlučiti da se pod svaku cijenu probude. Jeste li vi taj?

Želite li spavati i sanjati san o tantriku? Dobrom yoginu? Smjernom kršćaninu? Krišninom slugi? Meditantu? Veganu, vegetarijancu, makrobiotičaru? Probuđenom čovjeku? Božanskom biću?
Ako je odgovor “da” bježite od Rada. Uništit će vas. Ako je odgovor “ne” onda je Rad jedini izlaz koji imate.
Dugo godina sam prilagođavao svoje pisanje za većinu koja ovo čita. I to je imalo mnogo negativnih reakcija. Šta bi bilo da nisam prilagođavao? Dugo sam pokušavao da ljudima približim Rad, šta bi bilo da nisam to radio?
Svi smo osudili one koji to nisu radili, smatramo ih demonima, zlima, ljudima koji uništavaju druge. I to je strah koji je izlazio iz nas. Podsvjesno smo znali da smo u opasnosti od njih, da će uništiti naše snove. Moj cilj pisanja je bio da prilagodim, protumačim, omogućim vam da vidite šta je Rad, i to je moja greška. Nisam htio da se nitko zbog toga osjeća ugroženim. Već da ljudi probude kritičku svijest u sebi, da vide, da otvore oči. I tu sam pogriješio.
Rad nije za sve. Već za jako mali broj pojedinaca. Možete slobodno misliti da govorim o “izabranim” iako sam već puno puta pojasnio to “izabrano” i šta to znači.
Da, Rad je za Izabrane. Možda ste to vi, ali najvjerojatnije niste. Neću reći tko su “izabrani” jer oni to znaju. U tom smislu pritisak koji se radi u Radu upravo služi i tome da izdigne izabrane. I to one koji trebaju da naslijede ono što nazivam Silom Rada. Ostali, i u Radu i izvan njega, služe tim izabranima da se nahrane. A kako ćete ovo shvatiti na vama je.

Kao što rekoh, dugo sam pisao za većinu, trudio se prilagoditi svoje pisanje većini, bio sam blag u tome, tolerirao različite komentare, pokušavao obrazložiti, približiti, pojasniti ono što nije razumljivo, s čim većina ima problem i mislim, osjećam kao impuls Sile u sebi, da je s tim završeno. Moj zadatak približavanja Rada većini je završen. Time i ja sam završio svoj posao. Sada moram završiti jedan drugi, mnogo neugodniji posao. A to je dati onim izabranima, onim pojedincima koji STVARNO ŽELE DA RADE I DA SE RAZBUDE ono što im za taj čin treba. Rad je Čin, Rad je Djelo. Originalni naziv koji je Gurđijev dao jeste DJELO, ne rad. Ali zapad nema riječ za djelo. Tako je ta riječ permutirana u “Rad”. Time i ovu riječ “Rad” od danas, izbacujem jer je postala kurva koja se daje onima koji Rad i ne mogu da rade, koji nisu sposobni za njega. Vjerujem da ću koristiti originalnu riječ “djelo”, ali ću to još vidjeti.
Da, uzgred da spomenem. Ja nemam veze sa Gurđijevom niti sa četvrtim putem – da ne pomislite da imam veze s njim ili njima. Dapače, mislim da je to što je četvrti put danas, prosto i obično sranje, iako bolje sranje od duhovnosti oko vas. Čak i preporučljivije sranje od sranja duhovnosti koju radite.
Ovim želim samo da stavim točku na ono što je do sada bilo, način na koji sam pisao, šta sam pisao, kome sam pisao. Sada pišem samo za te koje sam nazvao “izabranima”, tim egoističnim stvorenjima koji nešto mogu napraviti od sebe. A ako razumijete riječ “ego”, i niste baba yoga koja cijeli svoj život temelji na pričanju protiv “ega”, ili oni nadri-tantrici koji razvijaju “ego”, i znate da je EGO riječ koja govori o JEDNOJ SVIJESTI U VAMA, JEDNOM JA U VAMA, a ne o egoićima (malim ja), slabićem u vama onda znate šta sam napisao. Ako ne, jebiga. Više sreće drugi put.
E da, ti izabrani su mi cilj. Ti koji mogu stvoriti Ego u sebi. Koji mogu da se razbude, jer samo budan čovjek ima Ego, ostali imaju imitaciju ega. Ti izabrani imaju petlju da izazovu sebe, sva uvjerenja, sve strahove, da stanu na brdo kada grmi, da stanu kanal kada se voda podiže i ne pomjere se dok ne dobiju naredbu da to učine, koji smiju da uđu u srž pritiska, izgore, i iz pepela ne ustanu kao budni ljudi. Ti ljudi su mi cilj. To je za mene Ego, Izabrani, onaj koji može da radi Rad. Ostali, jako mi je žao, ostali ne.
Time, želim da se oprostim od vas na način na koji ste navikli da čitate ovo što pišem. Želim da shvatite šta mi je daljnji cilj pisanja, koji ljudi, kakav Rad, koji način kao i zašto mi je to cilj. Ako vam se ne sviđa to, onda je ovo zbogom za vas. Ako se pronalazite u tome, ili barem mislite da se pronalazite, nastavite čitati. Ali znajte moje mišljenje o tome.
Onaj koji je spreman on je u Živom Radu, ne čita tekstove, ne mudruje sam, već je tu gdje je taj Rad. Pisanje koje pišem, a i ovo koje ću nastaviti, služi za one koji nemaju muda, nemaju petlje, da se pripreme, ili uvida da ovo nije za njih, ili da ih ohrabri na skok vjere, kako se to kaže. Skok u kojem uskačete u ono što ne poznajete a čega se bojite s vjerom i povjerenjem u sebe, s vjerom u svoju Božansku Prirodu. Skok kojim ulijećete u srž vatre koja treba da vas prekali ili uništi.
Da citiram Sah-a:
“Biti neustrašiv znači ne odlagati. Čovjek mora da ide ka sebi po svaku cijenu. Bolje je izgorjeti u pokušajima da nađeš svjetlo nego ostavljati iza sebe sluzav trag, kao puž.”

Oglasi