dc28de6acd85e1b51d29c7b6b584b63eMnogo puta sam se uhvatio kako mehanički, tj. pod pritiskom mehanike, nekome govorim o znanjima koje on ne može da shvati; koji su suprotni njemu; koji prevazilaze mogućnosti njegovog uma da poveže; ili onih znanja s kojima je on u aktivnom ili pasivnom otporu (kroz negiranje, oprečne tvrdnje, stavove kojih se uhvatio kao “pijan plota”); koje on ne može upotrijebiti jer nivo bića mu nije na tom nivou, itd. Nekima sam se naivno otvarao i davao bez kritičke svijesti u pozadini, misleći tj. projicirajući da ono što ja mogu da razumijem mogu i oni, ili sam mislio da su ljudi koji cijene znanje, informaciju koju mogu iskoristiti, iskustvo koje im može pomoći. U tim momentima nisam se mogao načuditi ili nije mi bilo jasno zašto su velikani ovakvih učenja šutjeli, zašto nisu sve rekli do kraja, zašto su ostavljali mnogo rupa u sistemu koji su javno ili čak i dobrim učenicima davali. Nekad sam mislio da je u pitanju idealizacija osobe, tj. da su idealizirali sami sebe i time i čuvali znanje kako bi mogli trgovati sa znanjem ili učenjem ili zarad konkurencije. Ovakav način shvaćanja, morao sam stavljati te mogućnosti kako bi spoznao šta je istinito, bio mi je pomalo čudan, iako mi je iskustvo govorilo da se i to dešava. Pitao sam se mnogo pitanja, ali to pitanje o tome zašto učenje nije dato do kraja, zašto se krilo, skrivalo, tajili se detalji koji su bili bitni za unutarnju evoluciju često puta me morilo. Sam znam koliko je energije, truda, patnje s moje strane bilo potrebno kako bi saznao ono što mnogima promiče, što mnogi ne mogu da vide ili možda i vide ali ne vide vrijednost toga, ili pogrešno koriste, ili to stave u neku skrivenu policu uma i zaključaju sa lokotom.

Onda sam se pitao zašto se neki ljudi vraćaju u moj život iako sam te osobe “prevazišao” tj. uvidio beskorisnost istih unutar mog života, zašto s njima provodim vrijeme, zašto im dajem sve što ne dobivaju na drugim mjestima pa se licemjerno okrenu i približe onom što ne vole ili što ne cijene ali im treba zarad njihove koristi. Ili zašto sam znanja, i to ne neka beskorisna znanja, već strahovite tajne učenja, ono što zovem “trikovima” a vi to zovete načinima i tehnikama, davao objeručke, spremno, otvoreno i bez zadrške iako sam osjećao u pozadini da su ovamo došli samo zarad nekih sebičnih ciljeva, manipulacija, ili da dobiju nešto za što nisu imali muda da traže tamo gdje su i trebali da traže, ili na tom mjestu na kojem su tražili to im nije bilo dato već su držani na odstojanju i davani su im segmenti i to po prilično beskorisni djelići učenja koje sada vrte kao pokvarene ploče. Tu se nametalo i pitanje cijene. Imao sam s tim sukob nekoliko godina – “ne smijem” reći koliko dugo sam se borio sa tim u sebi – i dan danas ga nisam do kraja razriješio jer sam mišljenja (koje dolazi iz beskorisnog dijela mene) da bi se trebalo besplatno nešto nekome dati iako mi iskustva govore suprotno.
Pod nekim površinskim znanjima sebe sam mučio sa idejama koje su prenesene dalje ali bez dublje strukture ili temelja koji bi ukazivao u kojem smjeru ideja treba da se primjeni, da se upotrebi a jedna od njih je bila da svatko u naš život dolazi jer nešto nismo razriješili, nismo razumjeli, nismo istinski transformirali. Nalazio sam svega i svačeg, ali nisam nalazi način kako da se to do kraja odradi, kako da se to do kraja razriješi, kako da se do kraja suoči sa tim jer, naravno, nisam imao ideje učenja koje su izrečene do kraja, ili su bile polovične, ili su bile lažne i vodile u krivom smjeru, ili ja sam nisam dobro razumio te dijelove učenja te time sam bio i nemoćan da ih upotrijebim kako je trebalo.

Zašto je Gurđijev toliko lagao, davao krive smjernice, davao polovično znanje i informacije, manipulirao znanjem i učenjem, zašto je učenje skrivao i tražio dobrog učenika koji će znati da pita, koji će znati da traži? Zašto je forsirao sposobnost razmišljanja – iako svi misle da znaju razmišljati to nije istina – sposobnost ispravnog emotivnog osjećaja, zašto je magnetski centar ojačavao i jačao naznakama o nečemu ali ne i čistom i jasnom odgovoru ili usmjerenju?
Zašto je Nisargadatta sakrio ključeve prakse? Zašto je Aurobindo pazio kome će šta reći, kako će to reći, zašto je davao dualni rad iako je sam znao za nedualni rad i sam postigao odlične rezultate u tom pravcu? Zašto je davao naznake o Božanskom, Nadumnom, Prekoumnom, ili čak o Psihičkom i usmjeravao na to ali ne i tumačio ili davao znanje i informacije o tome koje bi čovjeku pomogle ili ubrzale sazrijevanje i sam Rad?
Ono što sam vidio da je ostalo iza tih ljudi jeste degradacija učenja, devijacije sila učenja koje svakim novim naraštajem dodatno se iskrivljuju baš kao i sva iskrivljenja religija, raznih duhovnih učenja. Učenje je slabilo ponavljanjem bez obzira koliko se nasljednici trudili da ga održe živim. To je činjenica.

Mogu reći šta je to činilo meni, tj. kako je to djelovalo na mene i moju potragu. “Ako tragaš za istinom onda budi tragalac za istinom ne tragalac za konceptualnom istinom” – Intervju sa Kalii
Ali ne vidim neke velike koristi da vam o tome pričam osim da kažem da su svi ti uvidi u to, mene osobno, natjerale da tražim, naučile da mislim, naučile da osjećam, itd. I upravo, skraćeno, to je i bio cilj svih tih mudrih Majstora.

U svom radu sa drugima, dajući sve što sam znao, dijeleći to uvidio sam grešku. Greška na koju sam bio upozoren još davno, prije 18 godina kada sam bio u Radu. Projekcija. Projekcija u smislu da ono što ja razumijem, svoju težnju koju imam, jasnoću s kojom sam ušao u Rad, razumijevanje i kvalitete koje sam imao, projicirao sam na druge. Projicirao sam da i oni imaju težnju, jasnoću, da razmišljaju i žele da rade, da imaju jasno usmjerenje, da im je cilj jasan, da stvarno, istinski žele znanje koje će im omogućiti unutarnji napredak. Iako sam upozoren taj mehanizam, netko bi to nazvao dobrim mehanizmom, nosio je svoj štetni utjecaj u meni. Osobno, nisam imao neke veće štete, osim u onom što je dublje od površinskog uvida u štetnost. To je devijacija samog učenja koje sam davao drugima a nisam vidio istinitost, tj. vidio sam manipulaciju, u riječima određenih Majstora, njihovim savjetima, ali i kroz povijest samog učenja i njegove devijacije i degradacije.

“Oni s kojima se susrećemo ili koji se vraćaju u naš život dolaze zarad razrješenja, zarad učenja.” – jedna velika istina i neistina. Dolaze jer ste još uvijek otvoreni ka njima. Iako ste vidjeli njihovu štetnost ostali ste otvoreni tom dijelu sebe koji je štetan za vas. Otvoreni ste silama koje djeluju kroz njih. Otvoreni ste jer ste naivni, previše i štetno dobri, ne trezveno dobri. Dolaze jer vi želite da oni dođu jer mislite da ste im nešto dužni, ili jer vi tražite potvrdu o sebi kroz njih, ili niste otpustili sve utjecaje kojima ste bili otvoreni sa njima ili kroz njih (neki kažu oprostili, ali i ta je riječ poprilično nerazumljiva). Jer ste još uvijek otvoreni za laž koju kroz njih dobivate, itd. Jako je puno oscilacija i mogućih odgovora na to pitanje. Ali ponajmanje dolaze jer vi trebate nešto da naučite kroz njih. Dobro, ako se pogleda iz drugog ugla imate šta učiti od njih, imamo šta uvidjeti o sebi unutar tog devijantnog odnosa, ali to je toliko zanemariv dio da ćete to sve moći naučiti čak i bez njih, samo unutar sebe, sagledavajući sebe i njih ali i situaciju u kojoj ste bili i to simultano, iz svih uglova koji su vam mogući. To je kao i pitanje da li je potrebna patnja zarad unutarnje evolucije?
Ne. Nije. Viši aspekti vas ne dolaze kroz patnju. Patnja je proizvod nas samih koji se opiremo spuštanju Višeg u sebe. Time, zaključak da je patnja način rada na sebi, da je potrebna, da je obavezna kao što to recimo neke religije idealiziraju, jeste ludost. Čovjek koji uči on uči i kroz radost, mir, opuštenost koliko i kroz patnju. Patnja naš niži dio tjera na suočavanje ali ne donosi Više aspekte Sile ili Božanskog u nas.

Da bi netko bio vrijedan da dobije ispravne ključeve prakse, a da ih sam ne pronalazi – što je dugotrajno i pitanje je da li će doći na njihov trag – on sam mora biti vrijedan, imati vrijednost. Mnogi koji traže učenje prosto nemaju vrijednost. Niti je mogu imati sa svim tim u sebi. Ponovo, svi smo mi jednaki u Božjim očima, ali nismo isti. Nemamo istu vrijednost manifestacije. Biće je Jedno Jedino, ali mnoštvenost Njegove manifestacije nema, i ne mora da ima, istu vrijednost. Ali tu vrijednost morate znati potražiti, tj. morate znati u kom smislu “vrijednost” i u odnosu na šta je ta vrijednost. Zašto bi smo ubici dali poznavanje medicine? Zašto bi smo čovjeku koji je manipulator dali skrivene načine manipulacije? Zašto bi smo čovjeku koji spava davali načine koji se mogu i smiju dati tek nakon buđenja?
Ili, jedno pitanje koje sam se često pitao, zašto ja mislim da sam ja spreman ili dostojan da mi ta Božanska Sila da znanje ili da se manifestira kroz mene i time podigne razinu mog Bića, moje sposobnosti, mogućnosti, kristalizaciju, itd.? Arogantan čovjek nije dostojan te Sile. Ali nje nije ni dostojan ni inferioran čovjek, čovjek koji sumnja u sebe.
No, grešku koju sam činio, a i danas činim, jeste davanja učenja javno, svim i svakome. Bilo je tu sažaljenja, suosjećanja, samo-dokazivanja, traženja vrijednosti sebe, lijepljenja vrijednosti na druge, tj. projekcije, mišljenja da sam to dužan zato što mi je data mogućnost da spoznam, uvidim, dobijem dublje Znanje, dublje uvide, jaču kristalizaciju, želje da produbim sam sebe i svoju sposobnost svjesnosti, da radim protiv dijelova sebe koji nisu korisni za mene, itd. Ali najviše je bilo projekcije da su svi, čim su ovdje, spremni da im se da i žele da prime, nauče, napreduju.
Imao sam neku vrstu uvrijeđenosti na Majstore jer su “prevarili” jadne ljude, učenike. Malo ljutnje jer sam mogao ulagati trud i nisam prihvaćao ono što je većina tzv. “učenika” prihvaćala, ili što su neke učenike izabrali i olakšavali im učenje, a meni nisu. Danas sam im zahvalan što mi nisu olakšali. Malo i zamjeram što mi još nisu otežali jer bi tada moje znanje, sposobnosti, svijest bili mnogo oštriji, dublji, homogeniji, prodorniji, itd. Ali ono što vidim u sebi jeste da ja moram da izmijenim svoju najdražu laž, projekciju. A to je da su svi koji dođu da su spremni, voljni, žele, teže, da su odlučili, da su zreli, da nemaju pozadinske motive i da imaju jasne i visoke ciljeve. Ta potraga, a ona još nije završena jer otkrivam stvari koje ni u najluđoj imaginaciji nisam mogao pretpostaviti, još uvijek nije završena. Ja ne tragam za istinitim konceptom, već za istinom. Ali najvišom, najdubljom, na neki način konačnom istinom iako znam da konačno ne postoji. Onom istinom iza onog što nazivate probuđenje, onom koju Aurobindo naziva Nadum, i naravno načinu da to sve spustim ovdje u sebe, u svaki djelić sebe, ali i oko sebe.

Da li da damo tajne svakome, da li da otkrivamo učenje svakom radoznalom umu koji bi htio sve da dobije ali nije spreman da za sve to plati (ne mislim na novac)? Da li da damo svakome tko traži iako nemaju blage veze šta traže? Zašto bi smo bilo šta bilo kome dali, otkrili tajne nad tajnama svakome tko radoznalo pita za njih?
Jednostavan odgovor jeste da NISMO DUŽNI.
Po zakonu uzroka i posljedice i mi sami smo tražili, bauljali, borili se sa sobom i došlo do tog znanja, time svi imaju iste mogućnosti, ni nama nitko nije dao otvorenu knjigu za svim tajnama.
Ali, onom kojem mislimo dati malo više, mora da to zasluži. Da bude spreman za to, a onda u praksi sve što smo mu dali treba da prođe provjeru. Ako provjera ukazuje na suprotno, dobilo smo i sami učenje jer nismo dobro naučili kome i kada šta dati.
Onda, svaki put provjeriti u sebi zašto imamo ideju da nešto nekome dajemo? Šta je to u nama što nas tjera da nekome nešto damo? Otvoriti se sebi i uvidjeti svaki segment koji možemo vidjeti i tek tada, uz pomoć razlučivanja koje je svjesno razlučiti da li da damo ili ne.
Mogu reći da smo dužni OMOGUĆITI NEKOME DA UČI, ali ne i dati mu gotove načine, gotovo znanje, ili gotove zaključke naše potrage i time i informacije u vez njega. Ljudi nisu privučeni Znanjem, sa velikim Z, već predstavom oko minornog znanja, svojom vrijednošću, svojom sebičnošću, svojom osobnom veličinom, arogancijom, umišljenošću. Onaj koji to nema on je kandidat. Ili onaj koji to može da drži pod kontrolom. Onaj koji se otvara i kada ništa ne dobije, onaj koji je iskren prema sebi, onaj koji svjesno ulazi u sve ovo i spreman je na strpljivost, trpljenje, koji primjenjuje i najmanju sitnicu koju mu damo, itd., taj je u nekoj mjeri spreman.
Drugi razlog za skrivanje jeste degradacija učenja, ideja, strukture znanja, same Sile učenja. Postoji niz sila oko nas koje iskorištavaju ljude koji spavaju i te sile imaju tendenciju da dođu do niza tajni zarad svoje osobne upotrebe i manipulacije ili čak skretanja Sile učenja s ciljem da Znanje o Oslobođenju, ili Znanje o Transformaciji, ili neko treće Znanje ne dođe u čistom obliku te time poremeti njihovu vladavinu nad ovom tvorevinom. Mnoge od tih sila, nazivam ih oprečnim silama, iskoristile su religije u nastajanju, učenja u nastajanju, čak i ona koja su bila snažna sa Silom iza njih i skrenula ih te od tih učenja napravila zamku za uspavane. To imate prilike vidjeti sa religijama oko nas, ali i sa učenjima koja su trenutno “in”. To se desilo i sa učenjima koja su se čuvala toga, često nerazumljivo od učenika i neshvatljivo zašto su neke stvari morali da taje. Degradacija i devijacija su se desile zbog toga što nije bilo inteligencije u učenicima te Sila koja je Kreativna Sila Božanskog nije imala kontakt sama sa sobom kroz ta Učenja te je time degradirala (kao i još niz stvari koje prosto ne mogu da ubacim).
Znanje, Istine koje ste ostvarili, dobro čuvajte od drugih. U filmu Matrix – iako ne volim da taj film koristim zarad prijenosa znanja i učenja – imali ste prilike vidjeti da svaki čovjek koji je u programu, u matrixu može postati agent gospodara matrixa osim onih koji su “probuđeni”, tj. izvučeni iz matrixa, a i sami oni nisu svemoćni i često čine greške a neki čak i požele da se vrate nazad u matrix. Drugim riječima, svaki čovjek oko vas u sebi krije sve moguće oprečne sile koje kroz njega dolaze u kontakt sa vama. Otvarajući se zbog tko zna kojeg motiva i cilja otvarate se tim silama da uđu u vas. Dajući im znanje, informacije, načine, tehnike koje nisu javne i koje su skrivene, govoreći im tajne vi ne govorite tom čovjeku, a u to se možete veoma lako i uvjeriti jer takav čovjek to neće prakticirati, već to sve otkrivate tim silama, svjetovima sila koje ovu razinu drže pod kontrolom te je usmjeravaju i koriste za svoju korist.
Treći, ili tko zna koji razlog, jeste nisu svi “dobra zemlja”. Mnogi su trnovita zemlja – emotivno u neravnoteži, nemaju emocije koje su potrebne za razumijevanje te rast i razvoj – kamenito tlo – previše intelektualni, bukvalni, ograničeni u intelektualnom kapacitetu, znanju, sposobnostima – pored puta – radoznali, usmjereni u nekom drugom pravcu, nemaju niti jedan dio u sebi koji bi mogao razumjeti učenja kao i cilj učenja. Dobru zemlju treba pripremiti i ako netko ima problem sa tim, ne želi da bude pripremljen, pokazuje nestrpljenje, želi da žuri, zanemaruje savijete, misli da zna više nego vi, nije ponizan i otvoren, nije predan, nije iskren, sklon je pogrešnom promišljanju i pored upozorenja na to, vitalno opsjednut, itd., on tada nije “dobra zemlja” a ponajmanje je spreman da postane “dobra zemlja”.

Cijena učenja je ŽIVOT. I to cijeli život koji imate. Ako to niste spremni dati, žao mi je. Vi ste ili prevarant ili manipulator, lažete sebe, fantazirate, samo ste radoznali, samo želite bolji život a ne razrješenje života i sebe, želite masku duhovnosti ne i spoznaju sebe i istine, igrate predstavu. Možda ste dobar čovjek. To nitko ne želi osporiti. Ali dobar čovjek nije čovjek za Učenje. Možda ste iskren čovjek, ali iskren čovjek u svakodnevnom nije onaj koji je spreman za učenje (ovo je malo zbunjujuće ali ću to ostaviti vama da protumačite). Možda ste duhovan čovjek ali ovo znanje nema veze sa vašom definicijom duhovnosti niti onim što se danas predstavlja (predstava) kao duhovno učenje. Itd. Cijena je vaše dupe. I to u potpunosti. Sve manje od toga govori da ste došli kod nekoga tko ima tajne učenja zarad tko zna kojeg drugog cilja i iz tko zna kojeg drugog motiva. A možda ste samo netko tko se kroz nekoliko života priprema za dan kada će biti spreman za ovakva Učenja. Onda pripremajte se i dalje, ali ne tražite tajne koje vas mogu uništiti.

Svi ti Majstori, koje sam spomenuo, bili u pravu. Ja nisam bio. Kao što nisam odmah ni razumio zašto to rade. Bunio se protiv toga, žalio, kukao, davao gdje sam stigao i kome sa stigao. Morate znati, kako je to Gurđijev volio reći, UKRASTI ZNANJE, potkupiti onog koji ga ima da vam ga da, platiti ga, prevariti ga da vam da. Onaj, kao što sam ja bio, koji vam daje znanje i kada niste spremni nije istinski Majstor, ne razumije tajne i opasnosti toga. Vi morate naučiti da tragate, da inteligentno pitate, da primjenjujete, da se borite za znanje a ne da ga čekate na internetu ili facebooku. Ako ste takvi onda vi niste materijal za Znanje. Vi ste kao komunalci koji skupljaju otpad. Đubretari. Žao mi je.

A ostali, oni znaju gdje i kako da traže.
Ima jedna izreka starog majstora streličarstva. “Ne postoji čovjek kojeg sam naučio majstorstvu streličarstva a koji kasnije od mene nije napravio metu.”

Oglasi