AmericanAbstractExpressionism.BrendaHeim.EnsoZenCircle_Winter1_5ft10x4ft3in_webOd kada sam počeo da pišem, a to je bilo nakon nekih 10-tak godina Rada, imao sam na umu jednu jedinu činjenicu. Duhovnost ili Rad o kojem se danas govori, koji se danas predstavlja tako kako se predstavlja NIJE ono što je Rad ili Duhovnost u suštini, u svojoj biti. Naravno, motivi koje sam imao nisu motivi koje danas imam. Mogu reći da su sušta suprotnost prvotnih motiva, ali i da u njima ima niz pod-motiva, pod razina različitih struktura. Kada se usmjerim na viđenje strukture iza bilo čega što pišem, tada ili danas, primjećujem veliku razliku, ali i tendenciju da pisanje, izražavanje, obogatim različitim strukturama energije, duhovnih sila, Sile o kojoj inače govorim. Jasno je da postoji velika razlika između izražavanja danas i onog od prije desetak ili više godina. Čitati ono što sam tada pisao izaziva smijeh, osmjeh koji inače uputim nekome tko je na početku a misli da je uhvatio “boga za jaja”. Taj izražaj nije ni približno snažan kao ovaj danas, ni približno znalački kao ovaj danas, prepun grešaka – što pravopisnih (na to nisam nikada obraćao pažnju jer mi nije cilj biti književnik), što grešaka u pogrešnoj percepciji. Tadašnja percepcija nije bila pogrešna sa te razine već je pogrešna sa sadašnje razine. Najgora stvar koja se, nekom tko Radi na sebi, može desiti jeste da čita ono što je nekad davno napisao. Smiješno je vidjeti sebe kroz sadašnje iskustvo.

Motivi pisanja, kao što rekoh, bili su iznošenje nečeg čega nema, načina razumijevanja duhovnosti koja skoro pa ne postoji, ili je rijetka u duhovnom okruženju. Naravno, bilo je tu motiva koji su skroz suprotni bilo kojoj čistoj težnji da se sprovede Sila Učenja, od dokazivanja sebe, želje za prihvaćanjem, itd. Obično, u jedan malo jasniji motiv miješa se niz manje čistih motiva, suprotnih motiva, motiva koji surađuju ali imaju drugačije ciljeve. Sve to dolazi iz različitih umova u nama, ali i dijelova tih umova koji imaju svoje ciljeve, svoje težnje koje ne moraju, i najčešće i nemaju dodir sa generalnom težnjom ka nečemu, ili konkretnije ka unutarnjoj evoluciji. Oni se u početku miješaju i djeluju na čovjeka, rascjepljuju silu kretnje, ili je nadopunjavaju s ciljem da je skrenu u određenom, osobno njima korisnom, smjeru. Zato je bit Rada stalna budnost u odnosu na sebe, stalan oprez ka sebi a najveći oprez prema onom što se deklariralo kao “duhovno” ili “radno” ili “evolutivno”. To je “neprijatelj” u nama samima čija svrha nije ništa drugo do skretanja te unutarnje sile koja težu svom razrješenju (sattva) ili onom iznad, transcendentnom stanju svijesti, samospoznaji, probuđenju, sjedinjenju, itd.
Iskustvo mi govori da sve dok čovjek nije do kraja razriješen, a to su rijetki ljudi na ovoj planeti, tek nekolicina, on mora biti oprezan i budan.
Gledajući motive koje sam tada imao ne smijem, a da se ne nasmijem svemu tome, reći da su oni bili čisti. Nisu. Ono što je bilo iza njih, ono što je vodilo svom ispravnijem, autentičnijem smjeru, nije bilo dodirnuto sa tim pogrešnim motivima. Jasno, gdje su pogrešni motivi tu su i pogrešni ciljevi. Svaki pogrešan motiv koristi dobrobiti duhovne prakse u svoju korist a protiv duhovne prakse. To se mora razumjeti. Svaki dio nas kao ljudskog bića koristi energiju i kristalizaciju duhovnog dijela nas zarad svoje osobne koristi a koja je protiv koristi duhovnog dijela. Zbog toga je bitno osvijestiti motive, bez obzira koliko to bilo bolno.

“Boriti se za osvještavanje, za buđenje, izrazito je bolno. To što boli jeste odvajanje od svoje osobnosti, svoje osnovne identifikacije sa onim što smo”

Boli nas naša ljudskost. Ne naša božanstvenost. Bol dolazi iz laži u koju smo vjerovali ne iz istine same po sebi. Istina ne boli, to je činjenica. Ono što boli jeste laž koja je mislila da je istina. Ta laž je naša neosviještena ljudskost. Ljudskost koja je mješavina svega i svačega a nije čista, jer da je čista ne bi boljela.

Gledajući današnje motive svog djelovanja, izražavanja, rada sa ljudima vidim kako se oni mijenjaju. Ciljevi su, manje više isti ili slični, ali se motivi mijenjaju. U meni, osobno, se bore dva dijela. Jedan ljudski koji ne vidi smisao u ovom svemu, i jedan božanski koji odbacuje bilo kakav ljudski dio i vidi smisao koji ljudsko ne može vidjeti. Riječ “ljudsko” koristim u generalnom smislu, ne u nekom specifičnom smislu jer kada želim reći nešto precizno to tako i kažem. Gledajući taj ljudski dio, koji još nije dovoljno očišćen u odnosu na ono što mi je osobni cilj, on zadržava svoju poziciju upravo silom otpora i najizraženiji je u tjelesnom umu. Njegov otpor manifestiran je davno, prije 17 ili 18 godina, problemom kičme, tj. bolešću kičme. Potpomognut određenim povredama koje tada nisu bile velike, ali psihički dio, da to tako kažem, fizičkog uma potpomogao je bolesti koju su doktori proglasili genetskim, ali ja u genetiku ne vjerujem, a ni doktorima ne vjerujem previše jer mi je jasan um čovjeka i zbog tog uma ne vjerujem ni alternativnim ni oficijelnim doktorima. Griješe kao i svi ostali, čak i više u nekim stvarima zbog svoje sujete, oholosti, umišljenosti koja je veća nego kod većine “običnih” ljudi. Taj otpor koji još postoji u fizičkom umu i izražava se kroz kičmu ima svoj ciljeve i motive. Zanimljivi su kada ih promatram jer oni nemaju objektivni temelj što mi govori da je taj um zatvoren u svoje tumačenje i viđenje te ne dopušta djelovanje na sebe. Kako bi se razumjela funkcija umova, kao i njihova odvojenost jedan od drugog, ili mogućnost spajanja specifičnim vezama potrebno je dugotrajno i mukotrpno proučavanje sebe. Tek kroz to proučavanje imamo mogućnost da vidimo bez pomoći tuđih očiju, pozajmljenih očiju. Svaki um ima “slobodu” da djeluje nezavisno od drugog uma, i drugi um ne može utjecati generalno na taj um, osim u dijelovima koji ih povezuju. Ta tri uma čine zajednički um, generalni um. Proučavanjem uviđamo da svaki od njih ima svoje zahtjeve, svoje motive, svoje ciljeve i tu se nalazi CIJENA RADA. Cilj je ujedinjenje umova. Cijena je bol ujedinjenja kroz trenje umova, ciljeva umova, cilja generalnog uma, svijesti iza, itd. Samo kroz trenje možemo dobiti dovoljno energije za unutarnji napredak.
Sada, nije mi cilj iznijeti cijelu filozofiju i teoriju duhovnosti jer za to je potrebno nekoliko tomova knjiga s tim da bi to uništilo svaku težnju ka duhovnosti koju netko tko je otvoren ima a ne razumije.
Svaki um ima svoje ciljeve i svoje motive, ali i svoje potencijale unutar triju guna ili sila, ali i kroz generalnu Silu koja prolazi kroz njih. Svaka od te tri sile ima svoju tendenciju da ostale sile podredi sebi, te time govorimo o dominantnoj sili unutar određenog uma, ili dominantnoj sili unutar generalnog uma, ili dominantnoj sili unutar svijesti, itd. Ta dominanta sila ili guna kreira cijeli izražaj čovjeka i podređuje ostale sile te putem njih osnažuje svoje djelovanje. Na kraju se svodi da je cijela duhovnost, ili Rad, sveden na borbu protiv te dominantne sile u nama sve dok ne steknemo sposobnost da svjesno i sa intencijom promijenimo dominantnu silu djelovanja.
Najčešća dominantna sila u čovjeka je ono što su i u Bibliji napisali kao 666 ili “isti je broj zvijeri i čovjeka” (neka me poznavaoci Svetog Pisma isprave ako sam pogrešio), tj. to je sila otpora, negacije, inercije, tuposti ili Tamah Guna. Ona je kreator ove razine čovjeka i time njen gospodar. Čovjek je otpor. I kako kaže definicija tantričkog učenja “Tantra je disciplina koja oslobađa svijest od tuposti i inercije” cilj učenja, naročito ezoteričnog učenja jeste osloboditi um od djelovanja tamah gune u početku a na kraju od djelovanja svih ostalih guna jer su gune ili sile vezivni faktor svijesti. U tom aspektu sila kundalini shakti je “sila temeljne negativnosti”. U našem slučaju to je sila koja nas drži uspavanima i cilj tantričkog učenja jeste preokretanje te sile u silu oslobođenja. Preokrenuti silu iz temeljne negativnosti u temeljnu afirmativnost (ne miješajte ovo sa pozitivnošću). Kasnije, kao posljedica tu silu afirmacije moramo transformirati dalje u neutralnu ili Silu razrješenja.
Generalno, duhovnost miješa negaciju i afirmaciju sa negativnim i pozitivnim. To nema veze sa silama. Nijedna sila nije negativna ili pozitivna već je negacijska ili afirmacijska. Negativno i pozitivno stoji unutar moralno-intelektualnog razlučivanja i unutar vitalnog nesviđanja i sviđanja. Otuda savjeti u duhovnosti da “zlo i dobro ne postoje”. I to je naravno zlouporabljeno od mnogih u duhovnosti što iz neznanja što iz motiva i cilja koji se razlikuju od evolucije čovjeka i njegove svijesti.
Da bi se razumjela sila koja nas drži vezane moramo razumjeti sebe, ono ljudsko sebe i zato se ono ne smije preskočiti, barem ne na način na koji to duhovnost u globalu radi. Zanemarivanje, bježanje, skrivanje od ljudskog koje je prepuno otpora, stagnacije, inertnosti. Te bježanje u transcedenciju kao načina bježanja od sebe i to se danas najčešće forsira kao opće prihvaćena duhovnost kroz mayavadu ili lilavadu tj. kroz negaciju i iluziju čovjeka i svijeta ili kroz božansku lilu ili igru. Otuda današnja advaita je usmjerena na bježanje od ljudskog kroz mayavadu i negaciju ali nemaju tu punoću izražaja sebe izvan negacije i suhoće nirvane ili praznine. Advaita-advaita tantričkog učenja u svom temelju prevazilazi negaciju kao negaciju i tjera da se negacija vidi samo kao dio puta, kao dio jednog dijela rada na sebi, ne kao cjelina Rada, ali današnja tantra je odavno izgubila nit autentičnog tantričkog učenja i zaglavila u tumačenjima tantre koja nije izvorna, već je nastala spajanjem tri tantrička učenja, ili frakcije tantričkog učenja od prije 1500 godina, što uopće nije izvorno tantričko učenja iz Shivinog perioda.
Tantra je u biti Advaita – Advaita učenja. Tj. učenje koje o ne dualnosti uči kroz ne dualnost. Njena slijedeća linija otvaranja ka čovjeku jeste Advaita – Dvaita tj. ne dualno ka dualnom. Tj. iz ne dualnog iskustva govori kroz dualno iskustvo. Već i sama ova podjela koju sam iznio u današnjoj tantri je nepoznata. To je bit ezoteričnog učenja na svim nivoima bez obzira koje je učenje u pitanju. Kada čovjek razumije kroz iskustvo ne dualno – dualno tada prelazi na stadij ne dualno – ne dualno. I to je vrhunac tantričkog učenja ali ne i njegov kraj. Tek tada započinje “igra”. Tada su tri sile pod gospodarenjem i u ravnoteži i slijedeći zadatak je manifestacija tih sila pod generalnom Silom potpune transcendencije. Ali o tome sada nije riječ. Već sam se previše napisao.

Gledajući te motive koje sam imao u pozadini svog pisanja, zajedno sa ciljevima i kristalizacijom koju sam tada imao, ne mogu a da se ne nasmijem svemu tome što je napisao, da ne vidim sve moguće greške koje su se desila ili sa ove pozicije pogrešna djelovanja sila unutar mene. Ono što sada znam jeste da se ništa ne može tumačiti sve dok čovjek nema uvid u cjelinu. Tek tada on može da vidi smisao kretnji, ciljeve i motive, sile koje iza rade svoj posao na taj način da sam čovjek ne može da ih vidi i sve misli da je on to sam radio. Znanje o Silama je strahovito, kao i svaki dio ezoteričnog učenja. Svaki taj dio može biti zaseban, ali je isto tako i cjelina. Svaka sila može zasebno djelovati podređujući ostale sile pod svoju dominaciju, ali može isto tako djelovati zajedno. Ali da bi se to desilo nad njima mora biti “kalif iznad kalifa”, tj. gospodar sila. Taj tzv. gospodar ne može doći sve dok čovjek nije došao u doticaj sa tom osnovnom Silom koja se prvo prikazuje kao Božanska Sila, a kasnije ima drugačiji način izražavanja. Subjektivno se osjeća kao Bog koji je iznad boga. To je vječno pitanje koje svi imamo “da li bog ima svog boga?”. To pitanje ne može biti na taj način postavljeno jer se ona vrtimo u krug sa besmislenim tumačenjima. Ali, to je pitanje koje mnoge muči, tj. one koji su spoznali nešto. Kada se to zna čovjek koji kaže u trenutku svoje duboke spoznaje “ja sam bog” prepoznaje se kao netko tko je tek zagrebao površinu Boga, ali sad ima jedan veći problem. Da li će zaglaviti u tom stanju ili će ići dalje. Većina zaglavi u tom stanju. Kasnije se otkriva da iako je njegova bit Bog, i on time može reći da je “on bog”, on NIKADA neće biti Bog. Paradoks. Neću ulaziti u pojašnjenje ovog, jer malo ljudi je došlo i do stanja “ja sam bog” a kamoli izrazilo mogućnost napretka IZNAD tog stanja. Ona nekolicina, ako ih uopće ima u ovom okruženju, zna odgovor i zbog njih i ne trebam da ga napišem. Problem je što generalno okruženje duhovnih ljudi, uvjetno nazvanih “duhovni”, nema ni potrebu da zna šta je iznad, niti to žele, osim kao radoznalost a to nije dovoljno da bi se ponudio odgovor.

Današnji motivi pisanja, promatrati iz ljudskog, a time i ne samo pisanja već i rada sa drugima su oprečni u smislu da treba sve napustiti. Odbaciti bilo kakvo djelovanje. Moja fantazija je sljedeća. Idi pravi roštilj, upotrebi znanje o silama, zakonima, stanje koje si dostigao. Postigni ono što ti je kao ljudskom nekada bilo bitno. Ne diraj duhovnost. Pusti je da se guši u svom gnoju koje je sama stvorila, jer svejedno ONI NE MOGU DA SE SPASE, to i nije cilj ove razine osim pojedincima. Mnogo veći do tebe su bili ovdje i povukli se. Zašto bi ti to odradio, itd. Sve to su tumačenja moje ljudskosti. Uživaj u plodovima onog što si dostigao, radi dalje na sebi na još dubljim nivoima, izvana budi biznismen, ne pričaj o duhovnosti, ne ispravljaj “krive Drine”, spusti Silu na region gdje se nalaziš i “zapali” ga Silom i održavaj tu Silu sve dok ne izgori sve što nije u skladu sa Duhom bez da itko zna za tebe, za to tko si (ne shvaćajte ovo kao samo-veličanje). Pusti druge koji žele da se igraju sa njima neka se igraju, idi svojim putem.
Božanski dio, tj. dio koji je spoznat, govori drugačije. Na neki način on ovaj dio ljudskog ne šljivi ni pet posto.
Smiješno je gledati tu borbu motiva i ciljeva izvan njih, nedodirnut njima, a opet ljudsko plaća cijenu za tu borbu. Fizički um ulazi u još gore otpore i čini stvari težima, ali to je samo naizgled, gledajući iz njega. Ne iz stanja iz kojeg gledam u njega. U skladu sa mojim osobnim ciljem, a to je potpuna transformacija koja je moguća za mene, to znači i transformacija i fizičkog uma i podsvjesnog i svih ostalih dijela unutar drugih umova, što je borba bespoštednija to je spoznaja potpunija.
Naravno, svako ljudsko biće svojim stanjem djeluje na stanje oko njega, stanje u državi, regiji u kojoj se nalazi, narodu iz kojeg dolazi ljudski dio, dijelu planete. Čak i samo njegovo postojanje na nekom mjestu služi spuštanju specifičnih zakona i sila na to mjesto. Time samo ukazuje da odgovornost onih koji se deklariraju kao duhovni prevazilazi njihove mogućnosti ali i njihova znanja jer cijena njihove odgovornosti veća je od cijene onih koji još nisu došli na stadij duhovnosti ili evolucije koja je direktna. Naša cijena je veća i time opasnija. To je ta divna nesvjesnost duhovnog čovjeka koja ga štiti od viđenja šta on to radi i kako sve to djeluje. Srećom. Da to nije tako, sam bi sebe uništio.
E upravo to viđenje prije 18 ili 19 godina je mene uništilo na fizičkom umu. Tj. uništilo mi je zdravlje. To je zato što tada nisam imao cjelinu učenja, nisam ga razumio a izazvao sam strahovito trenje prodorima u više. Nije Više izazvalo problem, već nemoć da niže primi to Više. Jasno, to se odrazilo i u onom što sam tada pisao i radio sa drugima.
Sada, kada to vidim drugačije sve se mijenja. A opet, za većinu vas koji me čitate, ništa se ne mijenja. Može da se osjeti, ako dugo čitate, ali sva promjena može doći samo od vas.
Gledajući moje sadašnje motive, moje ljudsko misli kako sam vam opisao. To je njegov otpor, njegovo ludilo koje on ne dopušta da diram, naizgled ne dopušta. Ali ono što Jesam to ne šljivi pet posto, tj. ono se miješa u to i mijenja ga. Polako i sigurno. Naročito nakon pojave razumijevanja. Time ono mijenja i motive i ciljeve izražavanja, tj. pisanja i rada sa drugima.
Nestaje naivnost, ali se pojačava Sila u pozadini koja se izražava tekstom, odnosom, razgovorom, djelovanjem. I mnogi ne mogu tu Silu da izdrže. Što mene stavlja u poseban položaj. Tj. blokiranje Sile koja se izražava zarad suosjećanja sa drugim bićem preko puta mene. U to se miješa ljudski dio koji namjeravam da očistim i to veoma brzo, koji želi izraziti, ali ovaj put sa manjim ili bez motiva “netko i nešto”, već zarad izražaja te Sile u ovom svijetu, zarad manjine koja može ovo da razumije ili osjeća da tu nešto ima i može im pomoći u napretku i razvoju. Onda se miješa taj Viši dio koji ne “šljivi ljudski pet posto” i izražava se u svom planu i programu bez da me za išta pita. Ono ima svoje ciljeve i motive djelovanja ili izražavanja. Zbog mojeg osobnog blokiranja tog dijela i plaćanja cijene za to, taj dio sam držao pod kontrolom i nisam mu dopuštao da previše se upliće u moj Rad ili moje izražavanje ali sada uviđam grešku toga, tj. kontrolu toga i nedopuštanje toj Sili da djeluje kako treba da djeluje. I to ima svoju cijenu: “Kajat ćeš se ako uzmeš, kajat ćeš se ako ne uzmeš” priča. Time i moje pisanje ili izražavanje prati te unutarnje promjene i razumijevanje. A to znači i mnogo veće posljedice za one koji čitaju ili rade sa mnom. Drugim riječima cijenu čitanja i cijenu izražavanja. Mnogo trenja, mnogo suočavanja, sukoba unutar sebe, itd.

Unutar nas postoje dijelovi za koje i ne znamo da postoje, ne znamo čemu služe, ne znamo njihove mane i vrline, ne znamo niti imamo uvid u njih sve dok se ne dođe do određene razine viđenja kroz cjelinu i dio istovremeno. Naravno, to viđenje cjeline se mijenja ali cjelina iza nikada nije izvan znanja o tome šta radi. Sila koja stoji unutar Božanskog, kada se prizove u čovjeka i kada ona krene da radi kroz čovjeka, stvara sve moguće potencijale i manifestacije ali uvijek u skladu sa sobom. Što je različito od univerzalne sile ili sile “sve je jedno” ili “svi smo jedno”. Ta sila više je razorna nego kreativna za većinu koja joj teži, a ne moram reći da je to velika većina u duhovnosti. Na kraju, spuštanje te sile, bez da je čovjek osvijestio ono suštinsko IZA, dovodi do velikih problema u čovjeku i samom čovječanstvu jer spušta univerzalne sile koje čovjeka preuzimaju i koriste ga za svoje ciljeve koji su različiti od Božanske Sile. Univerzalne sile djeluju pod Božanskom Silom samo ako je ona dovedena u njih. To je značenje “osvještavanja Božanskog ili Boga” unutar svijeta, unutar čovjeka, unutar svega oko nas. Bez toga, spuštanje univerzalne sile kroz “jedno sa svime” vodi strahovitom razaranju a time i gubitku smjera evolucije kako pojedinačnog bića tako i cijelog čovječanstva.
Moram napomenuti za one koji mogu da čitaju između redova da postoji tri različita stanja probuđenja, pored niza drugih razlika. Jedno je pasivno, drugo je afirmativno, a treće je neutralizirajuće, tj. razrješujuće. Pasivno je kroz negaciju. Afirmacijsko je kroz afirmirajući Rad ili Duhovnost, a to je dohvaćanje Božanskog i spuštanje Božanskog u svijet i sebe. A treće, ono koristi oba istovremeno ali izvan ograničenja ta dva. Drugim riječima to je transcendentirajuće do kraja, Božansko u potpunosti. Ono što najčešće možete sresti jeste negacijsko probuđenje tzv. advaite, ili gjane. Ova dva sljedeća su jako rijetka. Ima ih i postoje oko nas, ali su druge kvalitete i razine. Opet svako od njih zavisi od generalne sile iza pojedinca te tzv. dharme pojedinca. Naravno, svaka od tih spoznaja, djeluje na drugačiji način u skladu sa svojom razinom i svojim ciljevima. Božansko su sva tri ali različiti aspekti Božanskog. Tek taj potpuni izražaj Božanskog možemo nazvati Bog u Svojoj Potpunosti. To je cilj cjelovite duhovnosti.

Svaki izražaj koji imamo uvodi u sebe sve razine koje imamo, a time i mane i vrline te razine kroz kvalitete iza mana i vrlina. Drugim riječima kvaliteta izražaja ovisi o razini ili kvaliteti Bića koje ste postigli. Razvoj je uvijek razvoj bića. Razina bića uviđa se kroz razumijevanje pojedinca, njegove mogućnosti, sposobnosti, znanja, kristalizacije svijesti, itd. Što je viša razina pojedinačnog bića to je teži za razumijevanje onima sa nižom razinom bića. Razina bića je istina iza čovjeka, iza njegova života, njegova djelovanja ili njegova izražavanja. Time on sam je ukaz razine bića koju ima. I kroz to on smije i može privući ili odbiti neke razine koje dolaze do njega. Uvjet svakog duhovnog bića, tj. čovjeka koji teži višim razinama postojanja jeste izražaj razine koju je postigao. To može biti pasivni, aktivni ili razrješujući izražaj te time on kroz sebe spušta sile i zakone razine koju je postigao.

Sada, gledajući što sam napisao vidim “prevaru” jer sam krenuo o motivima i ciljevima koje sam imao nekad davno i koje sada imam i završih sa pojašnjenjem razina koje većina i ne zna da one postoje. Zanimljivo.

Sada imam problem da li da ovo objavim ili ne?
Gledajući ovo napisano ne mogu a da se ne nasmijem. Ipak naslov ovog je “nešto osobno II”, zar ne?
Možda jedan dan nastavim sa motivima i ciljevima koje sam imao nekada i koje sada imam, ali za one inteligentne koji ovo budu čitali sve sam rekao. Možda budete imali korist od ovog, a možda ne. Svejedno.

Mi smo potencijal. Veliki potencijal, a ujedno i promašaj. Ali ne bi mogli biti potencijal kakav jesmo da u isto vrijeme nemamo i toliki promašaj. Na takvoj smo razini svijeta. Jedan od nas postigne taj potencijal, tisuće nas postigne suprotan potencijal, tj. promašaj i to sve zarad održavanja ravnoteže. A to je posebna tema. Bolna i poražavajuća ako se gleda pojedinačno, veličanstvena ako se gleda iz Jednog Bića, jer na kraju sve To je To (On) Sam. I sve je u Njegovu Slavu.

Oglasi