28056831_1846175392347307_965256880527533593_nU nama postoje dva dijela (nekad možemo govoriti o tri, četiri, ili više dijelova) koja se stalno sukobljavaju, imaju trenje, bore se jedan protiv drugog. Jedan dio ljudske prirode, evolucije ljudskog, sa vanjskim umom, vitlanim umom, fizičkim, podsvjesnim i intelektualnim i jedan dio psihičkog bića (duše) sa svojim višim vitalnim ili emotivnim dijelom, intelektom, svjesnim koje je stalno u kontaktu sa Višim ili Božanskim aspektom ili Bićem. Vanjski dio, tako ćemo ga nazvati zarad shvaćanja, teži ljudskim težnjama, željama, očekivanjima, strahovima, nadanjima, vjerovanjima, itd. Unutarnji dio usmjeren ka napretku svijesti, istinskog sebe, unutarnjeg uma, povezivanju sa Višim, spuštanjem Sile Višeg, osjećajem sjedinjenosti koliko god on bio, osjećajem umirenosti, voljenosti, povezanosti sa drugima i okolinom. Sve tenzije, krize, sukobi, trenja dolaze od ova dva dijela u nama. Naravno, govorim o ljudima koji rade na sebi. Do tenzija dolazi jer čovjek jedi na dvije stolice.
Jako je malo ljudi koji su odbacili jednu stolicu, vanjski um, i usmjerili se na drugu, unutarnji um do kraja. Oni nemaju previše tenzija i sukoba. Jasno je da i oni imaju svoja trenja, svoje prepreke ali te prepreke više nisu zbog izmiješanosti umova ili dviju različitih težnji, želja, smjerova. Mnogi ne mogu da očekuju tako lako odvajanje i integraciju vanjskog uma u unutarnji, čak i kada tim ljudima date načine kako da to urade oni se aktivno opiru toj integraciji. Aktivno opiranje jeste negiranje unutarnjeg iz vanjskog uma, stalno mijenjanje pozicija unutar sebe između unutarnje težnje ka evoluciji i dijela koji želi život – čak i život pun patnje, straha, nemoći – dopuštanja da vanjski um ubaci u vas sve vrste oprečnih sila s ciljem da vas izbaci iz težišta, iz centra unutar unutarnjeg uma te time i njegovih težnji i smjera kojim je krenuo, dopuštanje da u vas izvana uđu sve moguće sumnje, podozrivosti, strahovi, lijenost, vitalni dijelovi drugih, itd. Sve to služi vanjskom umu da zadrži svoju poziciju i ukazuje na to da niste svoje povjerenje stavili u unutarnju um, u jedan pravac kretanja koji će integrirati sve što želi da ide suprotnim smjerom. To je česta situacija kod ljudi u Radu. Život izvana i život težnje ka Višem iznutra stalno se bore.
Postoje razna opravdanja ili tumačenja zbog čega je to tako, ali postoji i težnja da se stalno opravdava što dolazi iz vanjskog, životnog uma, kao način opravdanja i objašnjenja zašto bi on ili vi trebalo tako da postupate, da odbacujete cjelovitiji način usmjerenja ka Sebi, ili ka Božanskom. Niti jedno objašnjenje, pojašnjenje, opravdanje nema istinitost jer ono nije u dodiru sa unutarnjim dijelom, a sama je sebe nametnulo unutarnjem umu kao vladara, kontrolora cijelog života. Taj dio zahtjeva i ne traži dopuštenje, dok vaš nedovoljno zreo unutarnju um kao da traži dopuštenje od vanjskog da li nešto smije ili ne smije, da li ima podršku ili nema umjesto da to prosto nametne vanjskom umu. Objašnjenje i pravdanje su samo jedan mali dio tog procesa, koji možete češće vidjeti zato sam ih dao kao primjer. Vanjski vital zahtjeva, pravda se, objašnjava se, nameće, pritiska, uvjetuje, prijeti, koristi strah kako bi vas obuzeo i nametnuo vam svoje “vrijedno” mišljenje i smjer. Fizičko je poprilično naivno i glupo, ali koristi inerciju, lijenost, otpor svih vrsta, negodovanje, podozrivost, bolest kao načine da ne posluša diktat iz unutarnjeg uma, zahtjev vas i najčešće kada on ne posluša, kada se opire pridruži mu se vitalni i podsvjesni um zajedno sa intelektom koji pojašnjava, daje primjere, zamjerke, pojašnjenja i opravdanja kako bi vi, iznutra, popustili pritisak na taj dio prirode i kako bi oni ponovo preuzeli nit vodilju vašeg života. Većina otpora dolaze jer je taj dio nas otvoren životu. Njegova isprika, kada se pritisne pod zahtjevom Rada, jeste da će nestati draž života, da će nestati smisao života. Niti je postojala draž života, niti život ima smisla. To je jedna divna laž koja vam se prodaje od strane tog uma kojem više vjerujete nego svom unutarnjem dijelu. Sve što taj dio vas ima jeste vaša životna sila koju on iskorištava pod diktatom drugih i svijeta oko vas s ciljem korištenja, iskorištavanja, davanja energije, hranjenje vašom životnom silom. Vanjski um treba biti sluga unutarnjem, onom istinskom vama usmjerenom ka unutarnjoj evoluciji. Ne obrnuto kako sada stvari stoje.
Postoji niz prepreka ili barijera koje stvara vanjski dio vas s ciljem preuzimanja kontrole, kontrole i samog Rada. To je čest slučaj. Vanjski dio ne može raditi Rad. On nema tu sposobnost. On ima sposobnost imitiranja Rada kao što što i čini, ali ne i razumijevanja Rada. Ono što on može jeste imati određeno shvaćanje ideja Rada koje će koristiti kako bi njemu bilo ugodno, kako bi podredio život svojim željama i strastima i čim se to primijeti od strane unutarnjeg, on započinje opravdanje i objašnjavanje. Niti jedno pojašnjenje koje taj dio da, niti jedno objašnjavanje ili opravdavanje ne smije biti prihvaćeno. Surova istina je jedino što smijete prihvatiti, ali taj dio se čuva surove istine. On ne želi da se otvori.
Otvaranje ili zatvaranje je još jedan način manipulacije vanjskog uma. On se otvori nečemu što smatra bitnim izvana, ali svemu ostalom se zatvori. Sve što dolazi iz unutarnjeg uma ne može ući od njega jer je on svojim shvaćanjem Rada, ideja Rada, kombinacijama, kalkulacijama, promišljanjima iz koristi ka sebi postavio nepremostivu barijeru. Sebe je okružio poljem sigurnosti, takozvanog komfora i čuva to polje svim sredstvima ne puštajući vas unutra. Svemu što može biti korisno za njega, što može da ga pomjeri, uruši njegov komfor i dominaciju on je stavio nepremostivu barijeru. Morate shvatiti da kada kažem vanjski um pod njim mislim na sve umove koji su usmjereni ka van, ka fizičkom životu, materijalnom životu – bilo to tzv. duhovno (kako je kod većine u duhovnosti) ili bilo to psihološko ili fizičko ili ezoterično – to je naš fizički um, vitalni um, podsvjesni um, instinktivni um, seksualni um, intelekt ali sa vanjskim usmjerenjem, vanjskom strukturom ili tzv. vanjskim bićem. Kada je taj dio uma dominantan ono unutarnje je kao u izmaglici, ne postojeće, nestvarno. Isti slučaj, ali obrnuto je kada je unutarnju um aktivan, dominantan. Sve izvan njega je nepostojeće, u izmaglici, djeluje kao san ili iluzija i to je recimo zamka advaite, negacijskih metoda, gjane i sličnih učenja koja zasnivaju temelj na Mayavadi tj. na tome da je svijet i sve ostalo iluzija. to nije istina, ali je subjektivna istina kada se pažnja preseli u unutarnji um. Tada tijelo, vanjski um, svijet, drugi postaju kao fatamorgana u pustinji. Izmaglica, nestvarno, iluzorno, itd. To je samo zato što je točka percepcije premještena na drugo mjesto, iz vanjskog uma na unutarnji. Ljudi koji se susretnu sa meditacijom, ili Radom, u početku govore isto to ali za unutarnje. Oni to unutarnje osjećaju nestvarnim, praznim, bez ičega u sebi, iluzornim a čulno i vanjski um stvarnim i istinskim. Ali to se neće prekinuti Radom na Sebi. Dapače, biti će čestih izmjena između unutarnjeg i vanjskog i svaka od tih izmjena percepcije će suprotni um proglasiti iluzornim. To je zato što u vama ne postoji jasno opredjeljenje, usmjerenje, odbacivanje vanjskog uma zbog tko zna kojeg razloga ili opravdanja.

Naglasak mora biti na unutarnjem koje gospodari vanjskim. Tada se broj trenja, konflikta dva uma smanjuje. Kroz taj naglasak morate preispitati sve što vam vanjski život pokušava nametnuti, pojasniti, opravdati, kalkulirati. Ništa ne smije ući u unutarnji um bez vašeg dopuštenja. Niti jedan impuls izvana ne smije ući ako vi to niste dopustili. Naravno, mnogo puta će se to desiti, ali mora biti stalni pritisak ispitivanja istinitosti svega što ulazi u vas. Drugi način jeste nametnuti vanjskom umu svjesnost, utisnuti svjesnost u njega. Tako da svjesnost, pažljivost, procjenjivanje, ispitivanje bude stalni pritisak na vanjskom umu. On mora popustiti pod silom svjesnosti. Treći način jeste dovesti psihičko naprijed. Kao što se svjesnost dovodi naprijed, ispred uma i života, tako se i psihičko dovodi naprijed. Psihičko je duša u suštini, emotivno-svjesno u manifestaciji. To je duboki osjećaj Srca u vama. Ne miješajte ovu riječ “Srce” sa duhovnim sentimentalizmom ili pravdanjem vitalnog osjećaja ili vitalne emocije koje su nazvali “srce”. To nema veze sa Srcem koje ovdje spominjem. Doći do Srca je napor. Jer niste u kontaktu sa njim. Srce je simbol psihičkog bića ili duše. I ono je prekriveno svim i svačim. Vital i njegove emocije prikrivaju srce, ali oni nisu srce. Oni ga samo skrivaju kao veo preko stvarnosti. Srce je također viši vital ili emotivno biće, ali oslobođeno sentimentalnosti, infantilnosti, vitalnosti niže krajnosti emocije, intelekta u svom kalkulacijskom modu, fizičkog otpora ili osjeta fizičke ugode. Ono je tiho, stabilno, umireno, šutljivo, osjećajno, s voljenjem, otvoreno Višem kao bhakti ili devocija ali bez vanjskog idola, sentimentalnog vitalnog u svom usmjerenju. Postoji niz načina da se “kontaktira” Srce. I svaki od njih daje rezultat osim kada ga vanjskim um preuzme i zauzme kontrolu nad njim u svrhu opravdanja svojih postupaka. A to se dešava jer u nama ne postoji točno određene, jasnoća, usmjerenost, odbacivanje koje bi vanjski um stavilo u podređeni položaj. Srce se povlači čim vitalna agresija pokuša zauzeti mjesto, čim fizički otpor nametne svoju diktaturu, čim intelektualna kalkulacija preuzme kontrolu.

Između ta dva dijela postoji stalni sukob za prevlast na životnom silom u cilju iskorištavanja iste u dvije različite svrhe. Bit Rada je dopustiti iskorištavanje životne sile samo u pravcu evolucije. Vanjski dio treba da se gleda kao “to”, nešto što je tu bez naše volje i nije naše, a time mi nismo to. Takav stav i uvjerenje treba da imaju svaki um koji je pod unutarnjim umom i svjesnošću ili psihičkim bićem. Sukob sa vanjskim umom je uzaludan. Ne donosi nikakvu korist osim što se kroz njega vanjski um održava i dobiva energiju. Svjesnost, utišanost, stav svjedočenja, jasnoća, povjerenje prema višem Biću, prema Božanskom, znanje da je to prolazno i ne traje dugo, tiha odluka u početku a volja na kraju, stav odbacivanja diktata vanjskog uma, sve to oduzima dominaciju vanjskog umu i pojačava gospodarenje unutarnjeg uma. Ovo je samo dio toga što se dešava kada to napravite.
Jačanje psihičkog, jačanje i kristalizacija svjesnosti i svjedoka, suočavanje, otvaranje ka viđenju ali ne prepuštanje djelovanju na vas od onog što ste vidjeli, povjerenje, prihvaćanje ali ne otvaranje silama iz toga što ste prihvatili da uđu u vas. Čišćenje svjedoka od pridošlica oprečnih sila vitala, intelekta i fizičkog, jačanje i hranjenje svjedoka. Emotivno osjećanje svjedočenja, ali i osjet svjedočenja u tjelesnim ćelijama, spuštanje Sile u život s ciljem preuzimanja života i vanjskog uma ali i njihove transformacije, itd. Sve to su dobrobiti te prakse, ili ono što se dešava kada to napravite. Nećete izgubiti intenzitet života, emotivnu prisutnost u životu, ili će život postati suh. Dapače, postat će intenzivniji, emotivniji, svjesniji, ispunjen, sa puno utisaka nove vrste i to je samo prvi korak. Korak kojim se utvrđujete u unutarnjem. Taj korak dolazi prije sposobnosti upravljanja životom. Prije stvaranja nove strukture življenja i onog što živi tu strukturu.

Najčešće duhovnost i Rad se uzimaju vanjskim umom. Tada sve moguće prepreke dobivaju snagu da djeluju na Rad i Silu Rada. To mnoge odvuče od Rada i duhovnosti ili Rad i duhovnost učine vanjskom, imitacijskom, lažnom, imaginarnom, fantazijom kao što imate prilike vidjeti svugdje oko vas. To zovem duhovnom predstavom u kojoj glumite duhovnost i Rad. To se čak dešava i kod onih iskusnijih unutar Rada, ali sve zato što nema jasnoće i usmjerenje unutar njih. Nema istinskog gospodara, istinskog Ja.
Strah, nepovjerenje, nemoć, podozrivost, i ostali “demoni” vanjskog služe da zaustave vašu evoluciji. Neznanje koje imate podupire sve te “demone” i daje im snagu. Nepovjerenje ka sebi, ka Višem pomaže “demonima” vanjskog uma da steknu kontrolu nad vama. Puno je prepreka u duhovnosti i Radu koji su naizgled nepremostive. Ali samo naizgled. I one služe tome da vi ne stignete do svog cilja.

Spomenuo sam nešto o čemu mnogi pričaju ali ne znaju točno šta je to. Riječ je o “prihvaćanju”. Mnogi vam savjetuju da prihvatite nešto. Nesvjesno, mnogi kojima je to savjetovano, osjećaju da u tome nešto nije u redu. Da tu nešto fali. I u pravu su. Prihvaćanje koje je bez svjesnosti i bez razlučivanja dovodi sile toga što prihvaćate da djeluju na vas. Kada nešto prihvatite takvim kakvo to jeste vi se tome otvorite. Kada se otvorite to čemu ste se otvorili ulazi u vas i zaposjeda vas. Ali ako nemate prihvaćanje nećete moći da se suočite sa tim, držat ćete to po strani, potiskivati, bojati se toga. Ni to nije rješenje. Rješenje je prihvatiti to što treba da prihvatite ali se ne otvoriti silama unutar toga da djeluju na vas. No, to nije prirodno razvijeno unutar vas. To se mora razviti. Morate raditi na tome. Biti otvoren da vidite i čujete ne znači biti otvoren da pustite oprečne sile iz nekoga ili nečega da uđu u vas. Tu mora biti svjesnost i razlučivanje koje će procijeniti da li nešto treba da pustite da uđe u vas ili ne. Prihvaćanje bez svjesnosti, bez razumijevanja, bez razlučivanja je način da vas nešto zaposjedne. Previše je naivnosti u Radu i duhovnosti. A cijena naivnosti i neiskustva je prevelika. Ako sam se otvorio ka vama, prihvaćam vas to ne znači da ću prihvatiti ili biti otvoren ka suprotnim silama unutar vas i dopustiti im da uđu u mene. Tome služi moja svjesnost, budnost, razlučivanje, iskustvo, znanje, sposobnost da sasiječem sile koje dolaze od vas a koje nisu korisne za mene. To sve mi je zaštita ali i oruđe ili oružje djelovanja prema vama. Prihvaćam vas, ali nisam naivan i bez iskustva. To vam je potrebno. Tko god da je ispred vas, koliko god da vam je blizak, to ne znači da treba da pustite njegove sile, djelovanja, negativne emocije da uđu u vas. Trebate naučiti da ih odbacite ali da se iz vas osjeća prihvaćanje tog čovjeka. Jasno je da vas to nitko nije naučio i da je to na vama da naučite.
Djelovanje, svjesno i usmjereno djelovanje mora također biti jasno, svjesno, povezano sa ciljem kojem težite ili usmjereno ka Božanskom. Ali morate naučiti kako da spriječite vaše suprotne sile, niže djelovanje da prijeđe na druge. I to se uči, naravno.

Prvi korak je naučiti, primijetiti, uvidjeti ta dva dijela koja imate. Vanjski, životni dio i unutarnji, istinski dio. Vidjeti razliku između njih, vidjeti šta rade i zašto to rade, otvoriti se unutarnjem i Božanskom a odvojiti se od vanjskog i silama izmiješanog. Dovesti svjesnost i u unutarnje i u vanjsko. Ne imati strah od vanjskog uma, njegovih diktata ali i ne opravdavati sebe njime, životom, smislom, ili čime već. Jasno odrediti svoj cilj, osjećati ga u sebi i često se vraćati njemu. Dopustiti mu da on djeluje na vas, da vam pomogne u razlučivanju, u odbacivanju svega što ne želi da ide u smjeru ka kojem cilj pokazuje da se ide. Razvijati povjerenje, vjeru u Više, umno i emotivno se otvoriti tome, postepeno to spuštati u niže aspekte sebe – vitalno i fizičko. Truditi se živjeti pod tim načelima i pod tim usmjerenjem. Itd. Ali to je osnovno. Bez toga duhovnost ne postoji, bez toga Rad ne postoji. Bez toga vi ne možete da se oslobodite ili da transformirate svoj život i sebe. Bez toga vi ne možete ponovo da se rodite i živite kao Novi Čovjek. Bez toga, sve suprotno u vama će iskoristiti vaš Rad i duhovnost zarad sebe i postat ćete predstava kao mnogi oko vas. Predstava duhovnosti, kundalini, shakti, meditacije, yoge, tantre ali ne i stvarnost toga svega. A stvarnost toga svega jeste vaše istinsko unutarnje biće, istinsko “ja” koje morate probuditi i dovesti u svoj život kako bi mogli da spustite u sebe Silu koja je svjesna, budna, božanska, postojana, koja je gospodar koja je istinska Shakti u vama, ali za sada uspavana.

Oglasi