tumblr_owcr6vjK8C1sutgy1o1_1280

Sjedinjenje polariteta – IZNUTRA

Promatrajući svijet oko nas možemo primijetiti da se zadnjih godinu dana, ako ne i nešto malo više, pojačava nivo negativnosti. Negativnost u ovom slučaju znači bilo koji oblik agresivne, uvredljive, nekontrolirane, pravedničke, ispunjene mržnjom i ljutnjom reakcije. Reakcija je prosto odgovor organizma na okolinu, koji ide u dva pravca, u skladu sa dominantnim polaritetom u nama. Polaritet teritorijalnosti, izražavanja, agresivnosti, dominacije koji se karakterizira kao muški polaritet (ovo ne znači samo muški spol) ili povlačenje, depresija, pasivnost, skrivanje, svoj “kutak” kao ženski polaritet. Oba polariteta dijele iste negativne reakcije, ali se one izražavaju u skladu sa dominantnim polaritetom ili kombinacijama dva polariteta u zavisnosti od dominacije jednog od njih. Polaritet nema nikakve veze sa samom negativnošću, ali izražavanje negativnosti vezana je sa polaritetom. S druge strane imamo navalu onih koji podržavaju “pozitivan” način razmišljanja, “pozitivna” uvjerenja i stavove što naizgled daje dojam da postoji suprotnost, da postoji mogućnost da se uz pomoć pozitivnog nadvlada, generalno jači, negativni aspekt emocije a time i reakcije. To nije moguće, jer količina pozitivnosti automatski, zarad nivelacije sila (guna), teži pojačavanju negativnosti, što današnja duhovna scena ne razumije i ne zna. Pozitivnost nema nikakve veze sa negativnošću, ali taj dio pozitivnosti za koji su mnogi čuli i krivo tumače, ne nazivamo “pozitivnim” već Afirmativnim. Naravno, netko će reći da je to isto, ali to nema veza sa negativnim i pozitivnim reakcijama i emocijama. Afirmacijsko djelovanje podržava i pozitivno i negativno, time ono nije unutar pozitivnog, već i unutar negativnog, i dolazimo do zaključka da je ono temelj krajnostima reakcije i emocije (a time i intelektualnog i fizičkog uma). Jasno mi je da su ovakve teme često nerazumljive drugima, što zbog njihove nezainteresiranosti, što zbog nedovoljnog proučavanja djelovanja sila, što zbog nepoznavanja psihologije ili duhovnosti u njenom autentičnom aspektu, što zbog toga što poznavanje ovog traži da odbacite sve što ste čuli do sada o duhovnosti, psihologiji, da ispravite motive iza želje da se nešto prouči, da je cilj kristalno jasan i autentičan, itd.

Negativna reakcija, koja je subjektivni osjećaj snage i moći, temelji se na dubljim dijelovima osobnosti, tj. na dubljim osjećajima pravednosti, agresivnosti koja je prikrivenija od agresivnosti površinskog uma, ili vanjskog uma, povrijeđenosti, na težnji za prihvaćanjem i ulaskom u krdo kao načinom samo-zaštite. Nije bitno da li je ta negativnost vanjska ili unutarnja. Ona je jedno te isto, samo je njeno izražavanje usmjereno u različitim pravcima. Vanjsko će napadati vanjski svijet i okrivljavati ga za nesreću, zlo, loše, na njemu manifestirati pravednosti i težnju za društveno ispravnim, sebe neće osjećati istim sa onima koje optužuje ili napada, osjećat će se superiornim, ispravnijim od onog kojeg napada. Unutarnja će se okrenuti ka sebi. Postavit će granicu u sebi i projicirati sjenku na dijelove koji joj se ne sviđaju, dijelove za koje misli da je sputavaju u nečemu i isto kao i kod one vanjske projekcije djelovati ka samom sebi ali ovaj put sa dodatkom “samo” – samo-agresija, samo-mržnja, samo-krivnja, itd. To je izražavanje jedne te iste negativnosti i agresije s razlikom od temeljnog polariteta unutar osobe. Niti jedna niti druga nije bolja ili lošija i obje su štetne za pojedinca.
Isto je i sa tzv. pozitivnošću. S tom razlikom da je pozitivnost u ovom slučaju isforsirana s ciljem prikrivanja unutarnje negativnosti, unutarnje agresije, mržnje, straha, nemoći. Motivacija iza pozitivnosti, u većini slučajeva, pogrešna je i time ne dovodi do promjena unutar čovjeka. Ono što se može mijenjati jeste vanjski um, ali unutarnji time nije dotaknut. Vanjski um bi mogao laički opisati kao um koji služi manifestaciji unutar fizičkog, materijalnog svijeta, komunikaciji, izražavanju, ima sliku o sebi koju prezentira, ima idealizacijsko “ja”, predstava je za javnost. Pozitivnost vanjskog uma ne ulazi u unutarnji um jer je blokirana neosviještenim unutarnjim umom, njegovim motivima, strahovima, nemoćima, agresivnošću. No, sve što vanjski um izražava temelji se na unutarnjem umu. On je intiman, samo vaš, ne može ga nitko izvan vas dodirnuti, skriven je oblogom vanjskog uma kao samo-zaštitom, ranjiv je i često ga miješaju sa idejom duše. Pozitivnost vanjskog uma nema snagu da mijenja unutarnji um, ali može u određenoj  mjeri mijenjati vanjski svijet. Ono što je primjetno u tom slučaju jeste izbjegavanje negativnih reakcija i emocija, tj. bježanje od njih, te se one spuštaju na dublju razinu podsvijesti iz koje djeluju na čovjeka, njegovo okruženje, jer podsvjesni um je povezan sa podsvjesnom razinom svijeta u kojoj se nalazimo. Time, pozitivnost nije rješenje, kako to mnogi misle, već je pojačivač negativnog unutar vanjskog svijeta, a to dolazi, kako sam rekao u gornjem dijelu teksta, zbog potrebe da se sile balansiraju. Prosti zakon i ništa više. Čest slučaj kod tzv. “pozitivnih” ljudi jesu nagle i nesvjesne eksplozije negativnosti, koje će proizvesti mnogo veću samo-reakciju, da tako kažem, tj. samo-agresiju, ljutnju na sebe, mržnju prema sebi čim se te reakcije na vanjski svijet smire. Kada uvidi da pozitivnost koju ima ne djeluje onako kako to on, čovjek, želi da djeluje on zamišlja da mora da pojača svoju pozitivnost, da mora biti pozitivniji kako bi razriješio te negativne ispade, što vodi mnogo goroj situaciju nego ranije. Time, sile suprotnosti, ono što ponekad nazivamo oprečne sile (ali ovo ne mora uvijek biti slučaj), pojačavaju svoje djelovanje zarad dovođenja u ravnotežu, podsvijest dublje skriva prave motive, strahove, agresivnost i to djeluje na zdravlje, sudbinu, sukobe koji su mnogo gori nego prije, itd.

Afirmacijsko, s treće strane, nema nikakve veze sa pozitivnim i negativnim kako bi se to željelo prikazati. Ono je razina iznad, ali i sama ta razina povezana je sa djelovanjem sila i ono u sebi ima, također, pozitivni i negativni aspekt djelovanja. Ona nije oslobođena polariteta, nije oslobođena krajnosti emocija a time i stavova i uvjerenja ali je temelj drugačiji. Sama riječ kaže. Temelj je Afirmativan, Podržavajući, Ispunjavajući, te se ti njeni opisi brkaju sa pozitivnim Negacijskog karaktera, ili donje razine djelovanja, življenja, razine svijesti. Bilo koja razina, negacijska ili afirmacijska, izražava se kroz polaritete i time ima i svoje krajnosti emocija i nije riješena niti jedne jedine krajnosti. Pozitivni karakteri ili lažni karakter pozitivnosti teži izbacivanju negativne emocije, a to nije moguće. Afirmacijski ne teži tome. To je zbrka duhovne scene, scene new age duhovnosti koja nema veze sa svojim autentičnim aspektom.

Sada, kada smo ovo shvatili (ne razumjeli, jer razumijevanje je duboko i traži promjenu kako bi moglo da bude razumijevanje) možemo ići dalje.
Svijet oko nas trenutno prolazi faze promjene, od klimatskih promjena, preko promjena u ponašanju ljudi, promjena unutar svijeta koji smo stvorili, tj. civilizacijskih promjena, do promjena unutar nas. Vanjske struje, koje su mnogo snažnije od onih naših unutarnjih struja, djeluju tako da na površinu izbacuju sve što smo do sada potiskivali. Njihov cilj je, kao i kod sveg ostalog, dovođenje u ravnotežu. Time one nemaju ništa osobno protiv bilo koga. Osobno ćemo dodati mi svojim reakcijama, svojim shvaćanjem, svojim razumijevanjem, svojim mehanizmima, osobinama, itd. Tzv. “dobri ljudi” će pravedničkim bijesom reagirati na promjene oko nas, na one koji su po njima “zli”, “negativni”, “loši” ljudi ili situacije. Ne postoje “dobri i loši” ljudi. Postoje samo ljudi, masa, čovječanstvo. Različiti polariteti unutar izražavanja, ciljevi koji su naizgled osobni, itd. Razdražljivost koja se pojavljuje među ljudima odraz je dubokog potiskivanja. Odraz je sukoba između unutarnjih, intimnih kretnji sa vanjskim kretnjama, promjenama oko nas, strahom za budućnost i svoju sudbinu, željom da se ona kontrolira. Oba polariteta pate od istih poremećaja, jer kao što sam rekao, polariteti nemaju veze sa strahovima, agresijom, težnjama. Oni samo određuju na koji će način pojedinac izražavati ono što unutar sebe ima. Muški polaritet teži vanjskom umu, ženski teži unutarnjem umu. Ali i svaki od tih umova ima oba polariteta unutar sebe. Time, vanjski muški um ima i ženski polaritet. Čovjek tog polariteta će u vanjskom umu da se povlači, bude pasivan, ne izražava se, teži sigurnosti, itd. Ukoliko je u vanjskom umu dupli muški polaritet ta osoba će da se izražava sigurno, snažno, da zahtjeva, biti će agresivna izvana, težit će sigurnosti osvajanjem teritorija, uspjehu u životu, itd.
Ovim vam pokazujem upravo ono što sam ranije pisao, da NIŠTA NIJE VAŠE. Vi niste odredili koji će polaritet biti dominantniji kod vas, kako će se izražavati, da li ćete imati ovakve ili onakve emocije, već ste to na neki način, uvjetno govoreći, DOBILI. Niste samo rođeni sa tim, već je to odgojem pojačano, usmjereno, dobilo završni aspekt. Netko bi rekao genetski ste predodređeni za takvo što. Ne bih se složio sa tim, ali to je već zadiranje u temu medicine i njenih devijacija, umišljenosti i slično.
Način spiritualnosti, kao puta ili učenja, koju ste odabrali duboko je povezan sa sukobima polariteta te polaritetom koji je dominantan i koji je nastao iz tih konflikata. Moj polaritet je bio temeljno ženski, povlačenje, samo-agresija, nedostatak povjerenja u sebe, sumnja u sebe i time odredio je težnju ka duhovnosti koja je odgovarala tom polaritetu. Radom sam mijenjao polaritete, učio kako da izrazim drugi polaritet koji u mom vanjskom umu “nije postojao”, tj. nije bio dominantan, strah od drugih, strah od neprihvaćanja, uvijek ići uz dlaku drugima, želju za prihvaćanjem, mirom, smirenošću, dobrotom, ljubavlju, itd. Otuda, težnja duhovnosti se izrazila za pasivnim stanjem, nirvanom, Ništavilom (ne ništavilom običnog jezika), povlačenjem u sebe, ostvarivanjem sebe (onog pravog sebe), bježanjem od svijeta i njegovih krajnosti, odbacivanjem, itd. Muški polaritet radi sve ovo suprotno. Uvidjeti igru polariteta koja vam se desila od presudnog je značaja za daljnji Rad na sebi, učenje, duhovnost. Time dovodite do balansa polaritete unutar sebe, iako će temeljni polaritet uvijek ostati temeljan prilikom izražavanja, ali oslobođena svijest u pozadini će moći da mijenja polaritet po potrebi te ćete se kroz to osloboditi i djelovanja polariteta na vas kao točku svijesti ili percepcije IZA. Recimo, da bi se oslobodio djelovanja temeljnog polariteta povlačenja morao sam da idem u aktivnost, da se izražavam, da se sukobljavam sa drugima, da igram igru “lošeg”, da budem egoističan kako bi vi to rekli, kako bi neutralizirao polaritet koji me je zarobljavao. Suprotan polaritet bi trebao da radi suprotno. Ono što vam je teško, a tiče se određenog polariteta, što ne želite, ne možete, nećete, bojite se toga da izrazite ili budete, to je vaš polaritet koji morate naučiti izraziti, prigrliti, suočiti se sa tim, i to je vaša tzv. “tama” ili “tamna strana”, da izbacimo mistifikaciju “tame” iz duhovne manipulacije. A to znači suočiti se sa sobom i svojim polaritetima, njihovim kretnjama, manipulacijom polarnosti unutar vas, itd. To traži godine intenzivnog Rada na sebi.

Agresivan polaritet, ili muški polaritet, u vanjskom umu izazivat će osudu, napadat će, temeljit će to pravednošću i težnjom ka dobroti. Ženski polaritet će slati pozitivnu energiju, bježat će od osude, od jasnog izražavanja stavova i uvjerenja, ili zauzimanja strane u sukobu sa svijetom oko sebe. U skladu sa svim tim dobit ćemo poremećaje unutar sebe, ili unutar života.

Kada promatramo svijet danas, koji je pretežno virtualan, primjećujemo porast negativnog, porast agresivnosti, porast pravednosti koja je u ovom slučaju izraz subjektivne potlačenosti, robovanja, te izbijanja potisnutih strahova podržanih drugima koji su malo smjeliji ili su temeljitiji u agresivnom, muškom polaritetu te ćemo vidjeti te ljude u osudi nekoga, gomili koji biva gora od lošeg djela nekog čovjeka kojeg osuđuju. To su pozivi na linč, uništenje, pozivi na mržnju, izražena agresija prema drugima pod krinkom dobrote, pravde, ispravnosti, itd. Često puta takvi ljudi su gori od onoga kojeg optužuju. Ovdje ne govorim o svjesnom djelovanju, već o nesvjesnoj reakciji. Mi nemamo svjesnu reakciju, ona se stiče Radom i evolucijom svijesti.
Ako ste “duhovni” tj. imate masku duhovnosti, ona će podržavati takvo izražavanje jer ćete izabrati duhovnost ili učenje tog polariteta i time ćete mnogo dublje zakopati problem nalazeći podršku u tzv. “učenju” koje ste izabrali. Pošto mi ne pričamo o svjesnom čovjeku, i njegovom svjesnom odabiru učenja koje bi mu pružilo ravnotežu, time svako učenje postaje vaš sluga za izražavanje nesvjesnog polariteta i poremećaja osobnosti – negativnih ili pozitivnih emocija, stavova, uvjerenja, osobnosti.

Zdrav čovjek, da tako kažem, čovjek koji se osvijestio nije niti dobar niti loš. Nije ni muški ni ženski polaritet, već koristi oba. Oni njime ne gospodare već on gospodari sa oba polariteta. On svjesno bira svoju pozitivnu ili negativnu reakciju, kako vani tako i iznutra. Također, bira negacijski karakter sila ili afirmacijski karakter sila težeći Ravnoteži kao osnovnoj sili koja mu postaje temelj. Naravno, postoji još dublji aspekti ovog svega, ali kada je riječ o svakodnevnom čovjeku o njima ne možemo da pričamo. Naša slika takvog čovjeka je statična i mislimo da je on statičan, pasivan, ali to je slika ženskom polariteta u svojoj dubini. Polaritet ravnoteže je neutralizacija i ženskog i muškog polariteta na određenoj razini, ali ne i na razini izražavanja. Ta neutralizacija može biti vidljiva ali uvijek će zadržavati mudrost na razini izražavanja. Mudrost ne znači popuštanje, povlačenje, ignoriranje ili izražavanje, zauzimanje teritorija (na bilo kojoj umnoj razini ili fizičkoj razini), već odabir koji polaritet u kojem trenutku ispred koje situacije ili čovjeka ćemo zauzeti i izraziti. Postoje imitacije ovoga, ali imitacija se veoma brzo dokaže zbog toga što takav čovjek ne može da kontrolira slikom o sebi sve razine svog postojanja. To recimo možemo izraziti idejom da Rad teži da u čovjeku izazove reakcije kako bi vidio šta je on unutar sebe.

Virtualni svijet pruža mogućnosti izražavanja polariteta mnogo smjelije nego stvarni, vanjski svijet. Otuda ćete u njemu naći manijake, agresivne ljude, ljude pune mržnje ili suprotne ljude, ljude koji se povlače, ignoriraju, “pozitivni” su, jer su svi oni zaštićeni ekranom, sigurni u svom domu, na svom telefonu, itd. No, rad sa polaritetima nije moguć u potpunosti preko virtualnog svijeta. On može da se vidi i može da se uvidi kakav polaritet imamo, ali rad traži stvarni, fizički svijet. A to je istinski napor.
Sile oko nas postaju inteligentnije. To je vidljivo po svijetu oko nas. Inteligencija sila ide u dva pravca, ka dole i ka gore, ka muškom i ka ženskom polaritetu, ka negativnim i pozitivnim emocijama, ka intelektualnoj filozofiji ili intelektualnoj glupoći, itd. Također, kako čovjek mijenja svoju razinu svijesti, u slučaju da radi na sebi, sve u njemu postaje inteligentnije. Time se nalazi u većoj opasnosti.

Ima još jedna stvar koju sam htio dotaknuti. A to je ideja ljubavi. To je divna ideja, ali ne znači ništa. Ona dolazi iz ženskog polariteta i u sebi često nosi ideju povlačenja, straha od izražavanja, “pozitivne” emocije, depresivna raspoloženja, nemoć, itd. Iako čujete savjete o tome da je ljubav neutralizator to ne znači da je ljubav koju poznajte neutralizator. Ljubav nemate. To je nešto što se stječe svjesnom evolucijom. Ali baš kao i kod prsta koji ukazuje na mjesec, umjesto da vidimo mjesec mi gledamo prst, tako i kod riječi “ljubav” koja je prst koja ukazuje, umjesto da vidimo šta je to i na što ukazuje mi se vezujemo sa riječ “ljubav”. Ljubav izvan polariteta nije ni muška ni ženska, već je afirmacijska u svom izražaju. Kako čovjek ne razumije afirmaciju tako ne može da razumije tu vrstu ljubavi. Postoji ljubav i iznad toga, a to je ljubav ravnoteže, koja podržava i afirmacijsko i negacijsko istovremeno. Afirmacijska ljubav ne odbacuje polaritet ali ga mijenja. Ne odbacuje negativno i pozitivno ali zna kako da ih koristi. Ona nije agresivna ali nije ni pasivna. Koristi oba u zavisnosti od situacije i potrebe. Ona je podržavajuća ali ne onako kako mi to instinktivno shvaćamo. Ona u svom izražavaju koristi i negativno i pozitivno u skladu sa promjenom bića čovjeka, njegovog karaktera, njegove svijesti. Ona se izražava ili se ne izražava u skladu sa situacijom, okruženjem, čovjekom ispred vas. Ona je šamar budali, zagrljaj zdravom čovjeku. I naravno, jasno mi je da će ovo da se iskoristi za podržavanje vlastite nesvjesnosti, vlastita polariteta bez razumijevanja. Kada budala ovo čuje budala to iskoristi za svoju budalaštinu. Kada ovo čuje inteligentan čovjek on ovo iskoristi za razvoj sebe i svoje inteligencije. Kada ovo čuje svjestan čovjek on to koristi za razvoj svijesti, sebe, bića, i još nekih mnogo viših aspekata razvoja i manifestacije. To je ono što sam nazvao “inteligencija sila” temeljena osnovnom ili prvobitnom silom u pozadini čovjeka. A mogu reći i u skladu sa osnovnim polaritetom u pozadini svakog čovjeka. To nije isto, ali u ovom slučaju mogu to iskoristiti kao isto.

To što ste napali nekoga pravedničkim bijesom ne znači da ste pravedni. Da ste dobri. Da ste “uhvatili boga za muda”. Dapače, to znači poremećaj koji će da se naplati u skladu sa vašim polaritetom. Volite to nazvati Karmom. Isto tako ako ste se povukli ispred nekoga tko treba poduku u ponašanju ili razvoju, u skladu sa svojim polaritetom i time poremećajima tog polariteta i to će se naplatiti i postati vaša Karma. Nemam dovoljno prostora da vam dam sve poremećaje polariteta, ili načine kako se oni razvijaju i izražavaju, ili da preduhitrim one koji će ovo uzeti za vlastitu manipulaciju prema drugima, niti namjeravam da se time bavim. Ali imate temelj na osnovu kojeg možete ovo istražiti ako ste iskreni tragalac, čovjek koji radi na sebi. To što je netko duhovan, što priča velike riječi i citate, kiti se perjem i gordo se izražava kao paun ne znači da on zna i da je pobijedio svoj mrak ili integrirao “tamu” u sebi. Dapače, to često znači da ništa od toga nije odradio. Ne vjerujte onom što netko piše, govori ili zagovara. Vjerujete samo svom iskustvu, svom znanju, svojoj promjeni a onda će vam ukazati na poremećaje oko vas, u drugima. Duhovnost danas služi dubokom spavanju, povlađivanju sebi, podržavanju svog ludila, slici o sebi, idealizacijskom “ja”, i čak i više nego prije, potrebni su nam ljudi koji su pronikli u ove ideje, ovakvo znanje, koji su nam pokazali ili uprli prstom u problem, a ne izbjegavanje problema. Sve u nama postaje inteligentnije, time potrebna nam je takva inteligencija koja može da ovo prepozna. Da li će doći kroz svjesnog čovjeka ili kroz vas kao svjesnog čovjeka, nije bitno. Bitno je da ona dođe. Nemojte biti zavarani duhovnim čovjekom. To je često mnogo gori čovjek od onog tzv. “neduhovnog”. Nemojte biti zavarani bilo kim i bilo čim što on govori, već dokažite sami sebe sve ovo, naučite sami sve ovo kako bi dobili oči koje vide i uši koje čuju (razvijen intelekt i svijet, i emocija).

Oglasi