holyfirequoteBilo kakav Rad ili spiritualnost, čak i religija, NIKAD ne isključuje život. U Radu kažemo da Sila Rada postaje Sila koja preuzima neutralizirajuću funkciju čovjeka koji je ušao u Rad, time on se oslobađa Sile Života, tj. da ona bude neutralizirajuća sila. Svatko pametan će se zapitati šta to znači?
Pojasniti značenje ovog nekom tko nije proučavao specifičan Rad na Sebi poprilično je teško a i neumjesno, jer pojašnjenje zarad radoznalosti nije korisno. Mogu reći da nešto što je neutralno jeste nešto što je sam princip ravnoteže, uravnoteženosti, ali i preokretanje djelovanja sila kod čovjeka u smislu da početni impuls dolazi iz druge trijade sila, time da u toj drugoj trijadi sila početna ili neutralna bude Sila Rada, Učenja, Apsoluta, itd. Sve čemu težimo ili što primjenjujemo, prihvaćamo kao temeljno postaje neutralizirajuća sila. Rječnik će “neutraliziranje” pojasniti kao nešto što onemogućuje, sprečava određeno djelovanje nečeg drugog. Na neki način i to radi neutralizirajuća Sila. Sprečava nešto drugo da se manifestira omogućavajući nečem trećem da se izrazi, manifestira, uđe u funkciju. Neutralizirati nešto, također, znači i dovesti u ravnotežu, ili blokirati, ili razumjeti, transformirati, itd. U tom smislu, neutralizacija ima niz pojašnjenja. Sva ona mogu biti uzeta u obzir kada je u pitanju nečiji napredak; rast i razvoj. Mnogo je primjera u životu koji ukazuju na neutralizaciju. Potražite ih kako bi vam bilo jasnije o čemu je riječ.

Kada čovjek u Radu, koji još ne razumije Rad u cjelini ili ne može da vidi tu cjelinu, pokušava da se prilagodi neutralnoj sili Rada, on najčešće ulazi u pasivnost, strah od slijedećih grešaka, bojazan da nešto sam napravi. Iz njega se osjeća mlakost, nemoć, projekcije svakog tipa, pokušaj da pobjegne od utjecaja kojih se boji ili na koje projicira memorirana iskustva iz prošlosti, ili nečija tuđa iskustva što je jedna od čestih i najgorih grešaka koje netko može napraviti unutar Rada. Naglasak da se ne treba uspoređivati sa bilo kim nije dat bez veze ili olako kako bi vas se spasilo od trauma, trenja uspoređivanja. Dapače, on je dat sa razlogom. Taj razlog je specifičnost nekog u odnosu na vas, ali i vaša specifičnost u odnosu na nekog. Time iskazujemo da svaki čovjek je specifičan u razini bića, te i samog života i osobnosti. Specifične kombinacije u nekom čovjeku ne moraju i ne odgovaraju nekom drugom čovjeku. Uspoređivanje nije validno jer uključuje mnoštvo faktora pojedinca s kojim se uspoređujete a koje vi ne treba da imate. Ako tome dodate i krivicu, osjećaj pogrešnosti, inferiornost, dobili ste dobitnu kombinaciju za pokretanje samo-uništenja i to onemoguće bilo kakav Rad na sebi. Mogućnost Rada, iako u početku ne izgleda tako, jako je uska. Ne govorim o polju na kojem se primjenjuje Rad, već o mogućnosti da uspijete naći dio koji može donijeti uspjeh u onom što je cilj Rada, tj. mogućnost da se oslobodite ili postignete budno stanje usko je kao “ušica igle”. Ako ne nađete taj dio u sebi, a cijelo Učenje ima za cilj pomoći vam da nađete taj dio, primjena Rada dat će određenu promjenu ali jako ograničenog tipa. Promijenit ćete nešto u svom životu ali to neće dovesti do unutarnje promjene ili promjene razine bića. Drugi problem što trijada umova tijela i tjelesne razine, teško da dopušta spuštanje više svijesti u život, a ako i dopusti to je ograničenog aspekta, i često puta oni koji to rade odustaju od spuštanja Sile – Božanskog (u manifestaciji), Svijesti, Viših aspekata – te se orijentiraju samo na taj tip Rada na sebi zanemarujući spuštanje Sile Svijesti. Otpor materije kojom gospodari trijada Biosa ili života poprilično je jak i njemu ne treba, kako bi funkcionirao – razmnožavao se, postigao besmrtnost ćelije i širenja znanja, prijenosa znanja i iskustva – viši aspekt svijesti i on odbacuje bilo kakvo djelovanje viših aspekata. Ono kome je to potrebno ste vi. Na kraju, mnogi se odlučuju za ono što nazivamo pasivno probuđenje te u njemu borave do kraja života, zanemarujući tijelo, um i životnu ravan. I to je izbor. No, postoje oni koji imaju tendenciju da obogate, usavrše, transformiraju tjelesnu i umnu ravan života, time oni moraju spustiti tu Silu u život, um i tijelo. Intelektualni um najlakše prima tu silu jer se lakše može otvoriti tom utjecaju. Emotivni je slijedeći ali vitalni i tjelesni um kao i podsvijest ne prihvaćaju taj utjecaj.
Težnja ka pasivnoj duhovnosti, Radu, dolazi iz težnje da se pobjegne od života, pobjegne od njegovih utjecaja, lažnom “nevidljivošću” izbjegnu utjecaji sile života. To je nemoguće. Ne možete spriječiti utjecaje života jer sila života ulazi u sve, inače ne bi ste bili ni živi. Time, vi možete blokirati određeni dio tih utjecaja ali to na kraju ima svoju cijenu. Mlakost u životu, kao način da se pobjegne od utjecaja života, ima za cijenu protraćen život i time, čak ako bi se i božjom milošću probudili, to bi bilo jadno probuđenje, bez sposobnosti, bez mogućnosti, kao da vam je netko oduzeo udove, postali bi ste probuđeni invalid. Oni koji su imali prilike biti spriječeni u nečemu, onesposobljeni, ili čak ljudi koji su invalidi znaju kako to izgleda. Iako razviju određene sposobnosti koje drugi ljudi nemaju, zamislite koje bi sposobnosti imali da nemaju invaliditet? Mlakost je invaliditet uma, osobnosti, čovjekovog mlakog bića. Nedostatak svjesnosti je mlakost psihičkog bića u manifestaciji. Nedostatak primjene učenja je mlakost čovjeka koji je krenuo u Rad i promjenu. Biti mlak je gore od ne učiniti ništa povodom nečeg. Mlak čovjek ne može da Radi na sebi. On nema čime da radi.
Život kao utjecaj koristi mlakog čovjeka, jer bios života sve koristi čak i kada su pasivni, ali takav čovjek NIJE NIKADA ŽIVIO. On je mrtav čovjek. Učenje daje mnogo tumačenja i primjera za ovo. “Budući da si mlak, i ni hladan ni ključajući (vruć), izbljuvat ću te iz usta svojih.” – Otkrivanje 3:16
Mlak čovjek ne može da se mijenja. Kako onda misli da može da radi na sebi? Takav čovjek je mlak u životu i njega život iskorištava, ali Rad ga ne može iskoristiti, a time ni on ne možemo iskoristiti Rad. Mlak čovjek ne prima utjecaje višeg, već služi kao hrana nižem, biva iskorišten od nižih sila kao njihova hrana. Baš kao i onaj koji ne zna kamo je krenuo, pogrešno ide, izabira pogrešno, misli da može da nešto učini povodom sebe, itd.
Neutralna Sila Rada ne može da se manifestira na mlakog čovjeka, ali ni na mrtvog. “Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve.” (Matej 8,22) – iako ovaj stih u Bibliji govori još nešto, mnogo više od onog kako ga većina tumači. I mlak i mrtav čovjek se boje sile života, a takav je pod silom života koliko god on mislio da je u Radu i da se mijenja. Ako ste “hladni” nećete ni ući u Rad, to nije za vas. Ako ste vrući biti ćete vrući i u životu, a takav može da se mijenja. Mrtvac ne može da se mijenja jer on je već mrtav u odnosu na život a time i u odnosu na Rad. Vrelina se može iskoristiti i koristi je i Rad i život. Prvi daje mogućnost napretka, drugi daje uništenje, samo-agresiju, pojačava silu samo-uništenja. Vrućinu vam nitko ne može dati. Mogu vam je pokušati dati razni motivirajući govornici, duhovnici, majstori ali to je kao zagrijavanje metala. Dok vatra njih djeluje vi se zagrijavate, čim prekine vi se ohladite. Time ne možete primiti njihovu vrućinu, ali možete kroz  njih naučiti kako da imate vlastitu. To je teško, ali je moguće. Mrtav čovjek je već mrtav i ukoliko vas ne oživi Prorok, ukoliko vas netko Živ ne oživi nećete postati živi koliko god to imitirali. Sreo sam jako puno mrtvih koji rade Rad, koji su duhovni, ili religiozni. Čak sam sreo i takve učitelje i često ih vidim. Ali isto tako sreo sam jako puno mlakih, i osobno, žao mi ih je. Ne suosjećam se sa njima, već mi je žao. Oni su izgubljeni baš kao i mrtvi. Izgubljeni su jer i pored utjecaja Živih, i pored utjecaja Vrelih ne postaju živi a ni vreli.

Neutralna Sila Rada nije pasivna. Pogledajte ljude koji su vam bili primjer Učenja, Rada, Majstore. Oni nisu ni pasivni, ni mlaki, ni mrtvi. Gore od energije i djelovanja, gore od života, Sila Rada kroz njih buja kao vulkan iz grotla planine. U svemu što rade osjeća se život i vatra. Čak i kada su pasivni, sjede u meditaciji, sjede i uživaju u pogledu na bilo šta, oni su vreli i živi. Ako nešto uzmu da rade to rade sa vrelinom i životom, ako ne žele da učestvuju u nečemu i dalje se iz njih osjeća vrelina i život, čak i kada odbacuju nešto. Neutralna Sila Rada znači da je temelj iz kojeg živite, imate vrelinu, djelujete, mislite, promatrate, izražavate se DOLAZI IZ SAMOG RADA ili UČENJA ili samog CILJA. Svaka trijada Sila imitira osnovnu trijadu Sila, osnovne tri Sile. Apsolut, neizraženi apsolut, kada se spozna – direktnim iskustvom – iako izgleda odvojen, ravnodušan, pasivan, on je grotlo vulkana, gorenje, životnost, ispunjenost sobom koja je kao trenutak pred eksploziju. To nije pasivno kao vaša pasivnost, nije neaktivno kao vaša neaktivnost, nije odvojeno kao vaša odvojenost.
Neutralna Sila Rada nije ona koja čeka samilost nečeg kako bi donijelo promjenu u sebi i oko sebe. Ne čeka druge, ne čeka slučajni događaj već djeluje u skladu sa Radom, sa Ciljem, sa Evolucijom. Ona stvara, kreira, omogućava, održava u skladu sa sobom. Čovjek ne djeluje, ali Ona djeluje kroz njega, ona je ta koja Djeluje i Čini. Ona je naša Priroda, manifestacija. Kada se kaže da je Život neutralna sila, reklo se da je on temelj iz kojeg se nešto zbiva, iz kojeg mi mislimo i osjećamo, i cilj svega toga je sam život, te razina koja je gospodar života. Život je lažni bog, Demijurg gnostika. Sve ste krivo shvatili. A time ne možete da razumijete.

“Dobro je IZNAD ISTINE” (Maurice Nicoll – Novi Čovjek).
Iako i sam Nicoll daje samo djelomično tumačenje ovog, tj. pitanje je da li je i on razumio do kraja šta ovo znači, jer njegovo razumijevanje dolazi iz ograničenog Rada, a ova izjava ima mnogo načina tumačenja u zavisnosti od nivoa čovjeka, DOBRO je uvijek iznad istine o kojoj svjedočite. Ali šta je to DOBRO?
Mogu reći da je DOBRO Neutralna Sila Evolucije (Rada, Učenja, Apsoluta) a mogu reći i još mnogo toga o tome što se naziva “dobro” i šta ono znači. U ovom slučaju, orijentirano ka Radu i Evoluciji, Dobro je ono što kroz Silu Rada unosimo u život, time to biva početna sila iz koje nastaje svaka druga sila, ili svako drugo djelovanje. Dobro nije ni pozitivno ni negativno. Ono je Dobro. Ono je IZNAD istine pozitivnog i negativnog. Osjećati “Dobro” znači osjećati srž sebe, srž te Sile, a onda je manifestirati u život. Time se mijenja život i sama osoba, tj. nastupa transformacija. Dobro je u doticaju sa transcendencijom, ali sama transcendencija ne ovisi o Dobru. Time, “Dobro” je manifestacija Apsoluta, manifestacija Prirode koja uvijek teži evoluciji, napretku, podizanju razine bića. Kako mlak i mrtav čovjek mogu biti “dobri” ili u “Dobrom”? Kako oni mogu bilo šta napraviti?

U svom Radu sreo sam jako puno ljudi koji nisu ništa napravili, koji su zaglavili, koji su otišli u nekom drugom smjeru, napušteni, ponovo vraćeni sili života, puni fantazije i tripova, straha i nemoći. Ne mogu reći da je Rad dao nešto korisno tim ljudima. Ako pod “korisnim” ne mislim da imaju posao, ženu ili muža i djecu. Oni su mrtvi. Nemaju vatre, postali su hladni, a prije toga su bili mlaki. Neki od njih su još gore završili. Zašto? Šta je to zbog čega su “pali”? Nije to bilo učenje, niti je bio Majstor, niti je problem koji su imali bio veći nego kod nekog drugog. Čak i u Radu mnogi postaju još više mlaki nego kada su došli. To je pogrešan čovjek (pogrešna zemlja). Na lošoj zemlji ništa ne raste, a ako nešto i izraste to nije valjan plod. Ne smijem reći da sam ja bio išta bolji, ali to me je natjerao da tražim, da znam TOČNO šta tražim. Naučilo me da razmišljam, osjećam sve više iz neutralne sile rada, da je jasno razlučim i osjetim, da se s njom povežem. Daljnji Rad traži to još dublje, jasnije, prodornije, da se do kraja manifestira. To je obećanje koje sam dao i sebi i Majstoru.
Bio sam mlak u nekim situacijama jer sam se bojao, imao projekcije, imao strah od toga da ću pogriješiti jer nisam znao da ne postoji definirano dobro, pravednost, pravičnost, definirano šta je to pogrešno (ne mislim da svakodnevno dobro i loše). To sam morao naučiti. Nisam “ostavio sluzav trag kao puž” i znam još neke koji se bore i ne ostavljaju takav trag. Ali njih je jako malo. Neki od njih nisu budni, ali imaju prosjaje budnosti. Vide. Osjećaju. Čuju. I vatreno se, ali i Živo bore sa sobom, nesvjesnošću, mehaničnošću, nižim silama. Za njih ima NADE – još jedna riječ koja je pogrešno tumačena. Nada nije fantazija, nije mašta, nije nadanje u bolje sutra a danas da se ništa ne učini povodom toga. Nada dolazi iz primjene Učenja, tj. onog što nazivate “vjerom”. Vjera nije slijepo vjerovanje u nešto što ste zamislili ili su vam rekli da to postoji, nije vjerovanje slijepca, nije vjerovanje bez rada na tome u što se vjeruje (primjena svega što omogućuje da se postigne To). Vjera je raditi na sebi, primjenjivati učenje, boriti se za njega. Ali ima i još jedno više tumačenje, koje je malo drugačije jer se koristi kod onih koji su prešli dalje od početnog ili srednjeg Rada na Sebi. Nadati se može samo onaj koji primjenjuje vjeru kao Rad, bori se, mijenja se. Ostali to samo upotrebljavaju, kao i riječ “vjera”, kako bi još bolje spavali, ne mijenjali se, ostali tu gdje su čekajući nekog da dođe po njih u sudnjem času. To se nikad neće desiti jer takvo nešto ne postoji na način kako ste to razumjeli. Biblija uopće ne prijeti. Nema incesta. Nema ubistava kako mislite. Ne može da se primjeni na današnje vjernike i crkve, a isto tako ni Bhagavad Gita ni Kuran. To nisu knjige za mrtve i mlake ljude.

Neutralna Sila Rada je primjena Rada u svakom trenutku, drugačija linija življenja, manifestacije. Ona je Dobro, Vjera, Nada. Ona je promjena i mijenjanje smjera kretanja, mijenjanje gospodara sve dok vi ne postanete Gospodar koji ste oduvijek i bili, ali on je uspavan u snu o vama (Bog spava i sanja da je čovjek). Sila Rada (neutralna sila) traži djelovanje u skladu sa njom iako se kaže da vi ne djelujete i to što se kaže mnogi zloupotrebljavaju kako bi opravdali svoju pasivnost (mlak i mrtav čovjek), ona je primjena onog što Učenje i Rad govore, osjećanje toga, emotivno utemeljenje u tome, svjesnost temeljena time, život temeljen Radom, promjenom, Apsolutom. To je BITI VATRA Rada, Život Rada, Prodornost, Mogućnost, Sposobnost Rada, to je spustiti Boga u život. To je Oživjeti jer ako nema Boga u vama nema ni života. (Sada, šta li to znači?)
Neće biti promjene ako nema onog koji je unutra i teži promjeni. Osoba ne može da se promjeni bez svijesti, bez vas. A sve dok ste osoba niste ni vreli ni živi.

Gledam ljude s kojima radim, to su mlaki, mrtvi ljudi. I to je moj osobni neuspjeh. Jasno je da znam da vas ja ne mogu natjerati da budete vreli i živi i da je to vaš posao, ali osjećam da nisam uspio. Što me tjera da se još više potrudim, uložim sebe još više. Među njima (vama) ima onih koji polako počinju da se zagrijavaju, oživljuju, ali to je još daleko od vatre i života. Ljudima u Radu sam dao mnogo toga što može da izmjeni njihov život do temelja, može da djeluje na njihovu okolinu, na druge, može od njih da napravi uspješne ljude u svemu, sposobne ljude, ljude za primjer drugima, ali nisam vidio da velika većina to radi ili primjenjuje. Motiv koji je iza tog stajao, da dajem sve to, bio je pokušaj da vidim da li će to djelovati na njih. Naravno da je djelovalo kada su to upotrijebili i sami su se uvjerili u to. Ali to nisu prihvatili kako treba da prihvate, jer im je draži život mehaničnosti koji imaju, nesvjesnost jer je lakša, nemoć jer su na nju navikli. Sve to mi puno govori. “Nema Učenika nad Majstorom njegovim.” Vidim da se pretvaraju u duhovnjake, spiritualce koji samo citiraju, osjećaju uzvišenost bez osnove, fantaziraju, umišljeni su, puni vlastita uvažavanja. I to vidim u mnogim ezoteričnim učenjima oko mene, s kojima se susrećem. Znam šta to znači i gdje to vodi. Samo će jasni, vreli, živi moći dalje, i sve vrste učenja koja imaju vrijednost, koja su još uvijek autentična, zadržat će samo takve. Jasno mi je i zbog čega. Možemo li nešto učiniti povodom toga? Teško. Osim pojedinca koji se trgne, razumije svoju poziciju, krene da se mijenja. Život će postati Smrt, već i jeste to.

Neutralizacija nije moguća jer nema onih koji mogu da je manifestiraju. Ne možete bježati od života, od djelovanja (zato što su vam neki Majstori rekli da ne možete djelovati, ne znate šta to sve znači i zašto su to rekli), ostati mlaki i mrtvi. Morate preuzeti odgovornost za život, sebe, druge, okolinu. Morate se mijenjati, ne mudrovati i imitirati Učenje i Rad. Što prije. Učiniti Rad Neutralnom Silom, djelovati iz nje, učiti, mijenjati se, postati vreli, živi, naučiti kako manifestirati to, spustiti Silu u svoj život do kraja, koliko je to moguće. To je jedini način. Kažu “postoji puno Puteva” to je laž. Postoji SAMO JEDAN ISPRAVAN PUT, a to je ovaj o kojem govorim. Postoji mnogo načina, učenja, ezoteričnih učenja, to je istina, ali ne i PUTEVA. Postoji samo jedna ispravna RELIGIJA, mnogo načina izražavanja religije i učenja. Postoji samo jedna DUHOVNOST ali mnogo učenja i načina te duhovnosti. Otreznite se. Trezvenost daje vatrenost, mogućnost, život. Mlak život nije vrijedan da bude proživljen. Život bez Vatre nije vrijedan da bude življen.

“Stupih u središte svijeta i u mesu pojavih se u njemu. Sve ih nađoh pijane, a niti jedan ne bijaše žedan. I sažali se duša moja na sinove čovjekove, jer slijepi su oni u srcu svom i ne mogu vidjeti da prazni dolaze na ovaj svijet i prazni odlaze s njega. Ali sada su svi pijani, kada se otrijezne od vina, tada će promijeniti svoj put.” (Tomino Jevanđelje)

Oglasi