sg15-10761Oni pojedinci koji shvaćaju da nisu odvojeni od sistema prirode, sunčevog sistema, razumiju da promjene na planeti, u sunčevom sistemu ne mogu da se dese bez da i nas dohvate. Pojedinačno to znamo putem kriza koje proživljavamo, putem trenja i konflikata, putem potrebe za mijenjanjem i teško povezujemo sa cjelinom ljudskog roda ili planetom ili sunčevim sistemom. Ako je pojedinac proučavao kozmologiju bilo kojeg sistema morao je uočiti da ona govori o cjelini u kojoj smo mi dio i time pripadamo cjelini. Ako je neki pojedinac imao ili ima razvijen kritički um, promatračke sposobnosti, uviđa da svaka promjena na mjesecu (poput mjesečevih mijena) ili promjena na Suncu, ili sunčevom sistemu utječe na nas također, i da ih osjetimo ili na vitalnom nivou (mjesec) ili na živčanom sustavu (sunce) ili na procesima sudbine (planetarni sistem), itd. No, malo je onih koji to osjećajem ili direktnim znanjem znaju. Manjina usporedi i poveže, većina negira i smatra to pojedinačnim, ne globalnim djelovanjem, prirodnim djelovanjem cjeline.

Vrijeme ispred nas koje dolazi donosi mnoge tzv. kozmičke utjecaje te time ili promjenu ili stagnaciju i osobno uništenje bilo kojeg razmjera. To postaje polako očigledno mnogima. U ezoteričnim učenjima, istinskim duhovnim i religioznim učenjima, to se očekivalo i za to se zna već duže vrijeme, također, to je jedan od znakova u kojem je najavljeno, a danas se već dešava, da će istinska učenja zamijeniti lažna i pseudo-učenja, i da će u istinskim učenjima biti sve manje ljudi koji će ih pratiti, da će oni koji su u njima bili godinama odlaziti i napuštati učenje, prepuštajući se teškim krizama a time i degradaciji i uništenju. No, s druge strane, to znači da će u ta istinska učenja ulaziti oni STVARNO spremni da se suoče, da se mijenjaju, da mijenjaju vibraciju oko sebe. Kao što rekoh to se počelo dešavati, i svakim danom je sve intenzivnije. S druge strane, ostale (ali i ove u ezoteričnim učenjima) će se pritiskivati sve više, raznim zakonima, porezima, policijskim uređenjima, vojnim uređenjima, oduzimanjem nekretnina, oduzimanjem slobode ali na jako suptilan način. Jedan od njih je usmjerenjem njihove umne svijesti ka tehnologiji, ka dubljoj usnulosti, ka novcu i uspjehu. Neke druge će usmjeriti ka uništavanju drugih, ugnjetavanju drugih, itd., da ne nabrajam dalje. Pojavljivat će se bolesti koje su “izumrle”, nestale, a pojačat će se trenutačne bolesti, karmičke bolesti, sudbinske nesreće, smrti, ubistva, itd. U svim svetim spisima to označava kraj svijeta. Naravno, NITKO NE ZNA šta to znači i na koji način se to sprema. Niti da li to znači uništenje svijeta ili civilizacije. Prije je pretpostavka da je to uništenje civilizacije ali ni to NITKO NE ZNA na koji će način biti. Postoje pretpostavke koje nisu senzacijske vijesti umišljenih i manipulativnih “novinara”, niti tzv. “proroci” to mogu najavit niti znaju kako se i šta će se dešavati. Ali postoje pretpostavke. Te pretpostavke govore upravo ovo što sam gore napisao. Bolesti, nesreće, samo-uništenje sa samo-agresijom, ratovi, itd. No, sve to ne služi tome da se čovječanstvo uništi VEĆ da se promijeni. To vam tzv. televizijski “proroci” neće reći. Reći će vam pojedinci kao što je Lazarev, određeni majstori, iscjelitelji koji nisu orijentirani novcem i uspjehom, pojedini insajderi koji se s vremena na vrijeme pojavljuju ali ih se ne smatra ozbiljnima, itd. Ali ovo nije moj problem, niti želim o tome pisati. Imam pretpostavke, ali su to pretpostavke i ne odgovaraju niti jednoj senzacijskoj vijesti, a povezane su sa tim pojedincima koji su već o tome govorili. Ono što mene interesira i ono na što sam usmjeren jeste Rad, pojedinac, grupe koje se mijenjaju, pojedinci koji nisu u Radu ali žele da se mijenjaju, itd. To je zona mog interesa, a možda i vi pronađete nešto interesantno za sebe.

Promjena znači transformaciju određene supstance u neku drugu, višu ili nižu, supstancu. Dosadašnja osobnost je osobnost fizičko-vanjskog uma, te time ona je orijentirana na vanjsku i fizičku manifestaciju. Takva osobnost programirana je da je sve orijentirano oko nje, da je odvojena od ostalih, da je individualna, tj. pojedinačna, sastoji se od dijelova različitih umova, zatvorena u svoj projicirani svijet. Unutarnji um, koji je temelj vanjskom umu, ispunjen je različitim programima koji se očituju u odnosu na sudbinu, karmu, manifestaciju tijelom i vanjskim umom, te kao što je vanjski um manifestira ona može biti vidljiva čak i onom koji nije razvio svijest koja može da je uvidi bez potrebne manifestacije na nivou tijela, uma i svijeta oko nas. Kada se vanjski, funkcionalni um, protrese čovjek se vraća svom unutarnjem svijetu i pronalazi taj svijet u teškoj krizi, sušen, prepun sumnji (podozrenja), strahova, projekcija, nadanja, očekivanja, uvjerenja, stavova, koncepata, itd. Tek tada postaje stvarno zbunjen, depresivan, maničan, uplašen. Jer u um koji niste nikada zavirili naći ćete samo kaos. I upravo, tu se nalazi početak promjene, početak razrješenja. Ali to čovjek ne može da vidi. I na taj um će biti najjači pritisak jer on je uzročnik ljudske sudbine u tijelu i ovom svijetu.
Kriza nastaje kada je čovjek vraćen samom sebi a sebe ne pronalazi u tom unutarnjem svijetu. Sebe, kao svjesno prisustvo, odvojeno od procesa u tim umovima, procesa vitalnog pritiska (a promjena uvijek najjače udara na vitalni um), intelektualnih stavova i koncepata, fizičkih pritisaka svijeta i osobne tjelesne sudbine povezano sa kozmičkim promjenama. Umišljeno sebe, koje vi nazivate egom iako sa njim nema veze (lažna slika o sebi, idealizirano “ja”, lažna osobnost), ne može opstati u tom unutarnjem umu koji je uzročnik svega. Ona se topi i nju zamjenjuju procesi koji vas identificiraju sa svakim pokretom bilo kojeg procesa, a svi procesi su povezani jedan sa drugih u specifičan osobni program. U tom trenutku, kada nastupi kriza, ako nemate svijest koja se može odvezati od procesa, ne možete ništa učiniti, osim se pustiti i moliti boga da izađete što prije iz procesa.
No, postoje stavovi za koje se možete uhvatiti, koliko toliko, te kroz te stavove napraviti unutarnje utočište dok kriza ne prođe. Izgraditi stav nije teško, ali povjerovati u njega, kako bi se promijenilo uvjerenje jeste izazov i teško je. No, stav možete graditi dok se osjećate dobro, kao i emotivno uvjerenje u taj stav. Problem je tu tome što vi vjerujete u stvarnost kako vam je definirana drugima, svijetom, vašim dubokim uvjerenjima koje su vam ubacili i vi u njih povjerovali. I to je osnovni problem bilo koje promjene. Vaš svijet koji sada doživljavate nije nimalo stvarniji od bilo kojeg drugog svijeta koji ćete izgraditi stavom i uvjerenjem. Ideja o tome da je izgradnja i promjena nestvarna a da su vaša sadašnja uvjerenja stvarna jeste jedna od najtežih ideja za usvojiti i u to se uvjeravam svaki dan, kako kroz iskustvo drugih tako i kroz svoje. Ne govorim o tehnikama kreiranja ili šarene laže koja se prodaje, već govorim u dubokim promjenama unutar vas koje stvaraju svijet, koje stvaraju vas, druge. Naravno, na površini su slične i tehnikama kreiranja ali sve zavisi šta želite, kamo ste se uputili. Nijedan svijet koji vidite nije stvaran, ali ono što vi definirate kao stvarno (događaj) to postaje stvarno vašem iskustvu.
Svaka kriza će u vama izazvati trenje kada krenete da se borite, mijenjate se. I kroz to trenje se skuplja energija za promjenu, za funkcije koje ćete aktivirati voljno, odlukom, željom da se mijenjate. Trenje nastaje kada se sukobe, uđu u konflikt, različite tendencije umne svijesti, ili svijesti promatrača koji počinje da afirmativno mijenja manifestaciju svog svijeta. Konflikt, kriza, trenje nisu problem. Problem je istrajnost sa znanjem da je sve nestvarno dok vi tome ne date stvarnost. Stvarnost se daje prisustvom koje je usmjereno na ideju, koncept, stav, uvjerenje, mijenjanje programa. Ali prije njih treba biti želja da se mijenjamo. Naravno, svaka želja za promjenom nastaje najčešće u negacijskom svjetlu, tj. negacijom postojećeg stanja. Negacija traži temelj na koji će se osloniti. Ući u unutarnji, zbrkani i kaotični, svijet sa afirmacijom nalik je ludilu i samoubistvu. Afirmacija nije pozitivno razmišljanje, već emotivno afirmiranje određene stvarnosti. Ako u negativnom stanju uma, kaotičnom umu, uđete afirmacijskom snagom, ono što će se desiti jeste da ono što afirmirate dobiva određeni dio energije vašeg prisustva, ali isto tako ono što je već snažno, a negativno je, dobit će više energije vašeg prisustva jer je ono vezano već stvorenim uvjerenjem i programom. Afirmacija bez negacije, kako se to danas naglašava u pseudo-učenjima, ne radi niti može da radi na unutarnjem umu. Ako niste negirali program koji je aktivan afirmacija ne može stvoriti novi program jer na jednom mjestu ne mogu postojati dvije stvari, i tu se nalazi temelj problema zbog kojeg mnogi napuštaju istinska učenja. Nisu negirali, dezintegrirali, oslabili stare programe a pokušavaju napraviti novi program. Tada programi koji su aktivni u njima bivaju pojačati te oni nalaze “objektivne” razloge da napuste Rad, Učenje, aktivnu promjenu, najčešće govoreći da to što su pokušali da rade nije stvarno, već da je stvarno ono u čemu se cijelo vrijeme. To je stari program koji vam je nametnut i koji ste usvojili i upravo on mora da se mijenja.
Sjetite se, promijeniti nešto znači izmijeniti točku percepcije u novu točku, transformirati određeni program u ovi program, promijeniti strukturu uma u novu strukturu. Čak i oni koji teže Oslobođenju to mogu da naprave bez da se ponovo identificiraju.

Kada se mijenja vibracija oko nas mi moramo da je pratimo. Vibracije planete se odavno promijenila i manični poremećaj duhovnosti (post-mortem sindrom), koliko god kanalizirali umišljene poruke, ne može promjeni, globalno, situaciju. To je laž baš kao i njihova duhovnost. Globalno vi ne možete mijenjati bilo šta, OSIM u svom unutarnjem svijetu i to ponaosob. Svako uvjerenje koje vam dolazi kao razrješenje a povezano je sa starom osobnošću ne služi ničemu doli da vas vrati nazad. I time je smrtonosno. Kada krenete u promjenu, a to sam puno puta čuo, NIKADA ne zastajte niti nikada ne odustajte. Kada započnete promjenu bit će veoma jakih kriza. Čim se kriza dešava znak je da je to što radite, i čime (učenjem, radom, itd.) radite na promjeni, djelotvorno. Rad, ako je stvaran, izaziva strahovite krize, ali vam daje i temelj iz kojeg treba da se suočite sa krizom. Mnogi kada se desi kriza vrate se svom osnovnom modelu ponašanja ili osnovnom temeljnom karakteru. Taj karakter ih uvodi u postojeće, već definirane, sile svijeta i to uvijek u suglasnosti sa njegovim unutarnjim svijetom. Ako se ovo ne shvati, ono što nas čeka prosto je novi, dublji, godi kaos od postojećeg.
Svijet je stvaran samo zato jer mu vi dajete stvarnost.
Jasno je da se s ovim mnogi neće složiti, ali to ne mijenja činjenicu. Jedini način da provjerite jeste da se mijenjate ili prihvatite programe koje imate i pustite se svom stvarnom svijetu. Promjena nije moguća unutar njega, jer on je već definiran i ima svoju inerciju neminovnosti.

Ako ste Radom došli u krizu, trenje, tada ćete Radom i izaći iz nje. I to vam se stalno govori. Rad na Sebi je Rad na odvikavanju od starog sebe, stare slike svijeta, drugih i sebe, te aktivnom, afirmativnom mijenjanju ili još dubljoj ravnoteži IZA toga. Ujedno, on je i rad na svojoj manifestaciji, osobnosti ali izvan same osobnosti i manifestacije, IZA nje, u temelju svega postojećeg (Postojeće, postojanje, bivanje).
Kako se svijet mijenja, vibracija svijeta, planete, sunca, planetarnog sistema mijenjamo se i mi ako ne želimo da nestanemo. Mogu sada biti i veoma jasan i reći da to ne znači ništa i da možete nastaviti tako kako ste krenuli te da će se vaša struktura presložiti u nešto drugo što neće biti vi, vaša duša već globalna, kozmička korist, ali to nije u vašu korist, već na vašu štetu. Na kraju krajeva ne završavaju fakultet svi, samo pojedinci. Isto je i u promjeni, ali ti pojedinci nisu izabrani, nisu definirani, već vi određujete da li ćete biti taj ili ne.
Vidim svašta kod ljudi koji rade na sebi, a pod tim mislim na one koji se stvarno trude, i ono što vidim nije ono što bih volio da vidim, i koliko god tupio i ponavljaju oni nastavljaju po svom. Jasno, ja ne mogu da mijenjam njihov svijet, osim nasilno a to nije njihova promjena, time ja sam isključen iz njihova svijeta i tu ne mogu ništa. U daljnjoj budućnosti postoje samo dva smjera, ili gore ili dole. Nema više sredine kao do sada, ne možete ostati mlaki, nedefinirani. Jasno je i da je promjena teška, ali teška je jer vi tako kažete (imate uvjerenje), ne zato što ona ne bi mogla biti lagana.
Nebitno je pomoću čega se mijenjate, bitno je da se mijenjate i da se mijenjate na bolje, ne na gore. A promjena i korist promjene može biti samo vaša, a njome možete utjecati i na druge da se mijenjaju.

Kada krenete u taj “posao”, nikada ne odustajte od njega, ni pod koju cijenu. NIKADA.

Oglasi