Cameron-Gray-Spiritual-font-b-Sacred-b-font-font-b-geometry-b-font-art-poster-fontImamo prilike vidjeti, ako imamo kritičku svijest, različite stavove, uvjerenja, koncepte, ideje – koje se vrte oko nas u onom što nazivamo duhovni, religiozni ili ezoterični koncept (koji miješamo sa putem, stazom, učenjem) – koji nam mogu biti logični, koji nam se mogu sviđati, ili čak ne sviđati, koje smo provjerili i dokazali, za sebe, da su istiniti u našem slučaju, ali i one koje možemo prihvatiti jer ne znamo kako misliti, kako osjećati ili kako preispitati određene koncepte, učenja, tj. koje prihvaćamo jer se određeni dijelovi nas slažu sa njima i oni odgovaraju uvjetovanosti našeg uma kojeg smo proglasili svjesnim, budnim, kritičkim, ispravnim, pravednim, itd. Mnogo ideja i koncepata koje kruže duhovnim svijetom i tržištem (ezoterično, religiozno), imaju određenu logiku (iako duhovno tržište i svijet najviše mrze razum i logiku ne shvaćajući da je to način da se isključi njihov kritički um te da im se proda sve i svašta pod duhovnim), dok većina tu logiku ne može opravdati. Pod ovim ne mislim na čistu, jasnu, direktnu kritičku svijest koja poznaje zakonitosti, znanja, hijerarhiju duhovnih istina ili znanja, ili ne poznaje stadije ili razine pod kojima određeni zakon, pravilo, istina, znanje ima svoju vrijednost, mogućnost, potencijal već na onu običnu svakodnevnu logiku kojom bi intelekt opravdao svoje postojanje i svoj stupanj razvoja te radio posao za koji je stvoren umjesto da o tim idejama, uvjerenjima, razmišlja vitalno, kako mu se sviđa, kako mu odgovara, odbacuje ih jer mu se ne sviđaju, ili ne mogu biti uklopljene u koncept života i sliku o sebi koju imamo.

Možemo vidjeti različite sukobe, da tako kažem, iako su za kvalitetan sukob (raspravu) potrebni razvijeni umovi koji nisu pod vitalnim utjecajem, u kojima svatko iznosi svoj, poprilično neosnovan stav (bez temelja ili provjere ili znanja koje bi moglo stajati kao stup i podržavati stav ili raspravu), u vezi neke duhovne ideje ili koncepta, odbacujući ga ili podržavajući ga, ne razumijevajući ono što je on iza tog stava, ne poznajući sebe, ne poznajući način na koji se njegovi umovi grade (funkcioniraju) i procese koji u tim umovima i tom “sebe” postoje. Takav je slučaj sa svakom idejom u duhovnim učenjima koje su danas dostupne javnosti a njihova dostupnost ima nekoliko motiva i ciljeva koji nisu nimalo korisni, niti su dati zarad nečijeg napretka.

No, ovaj uvod je u stvari uvod za ideju i koncept o “pozitivnom i negativnom stavu” ili “pozitivnim i negativnim emocijama (idejama, konceptima, učenjima)”.

Ljudi sa – ovdje mislim na sve ljude koji su nesvjesni, mehanični, čovjeka 1, 2, 3, čak i 4 u nekim slučajevima – različitim mišljenjima i stavovima podržavaju različite ideje koje dolaze do njih u vezi pozitivnih ili negativnih stavova i emocija te radom sa tim idejama u skladu sa određenim ciljevima koje žele postići, ne razumijevajući samu ideju jer to razumijevanje (dublje i ispravnije tumačenje tih ideja i koncepata) nisu date javno, niti su pojašnjene, niti je objašnjeno zašto one postoje, koji su im ciljevi, kakav čovjek je potreban za njih, kakva svijest, kvaliteta i razina bića, itd. Osobnim sviđanjem i nesviđanjem, u nama se javlja potreba da zaštitimo svoju osobnost i sva njena ograničenja, a sile i zakoni koji stoje iza toga daju nam dojam da smo to mi, da mi to želimo, da moramo zaštiti svoje mišljenje, stav, ideju, naročito uvjerenja jer ona imaju vitalnu podlogu, temelj u neosviještenom vitalu, njegovom sviđanju i nesviđanju. Samo sviđanje i nesviđanje ne može procijeniti vrijednost ili potencijal određene ideje, niti se ono smije miješati u jasno i preciznu unutarnju evoluciju, ali duhovna trgovina i njena potražnja, koja kreira samu ponudu, na tržištu nudi sve i svašta bez ikakve, čak i logike, a da ne pričam o kritičkom umu ili razumu. Naravno, već i sama ideja kritičkog uma uništena je na početku u većini pseudo-učenja jer njima ne treba um koji može da razmišlja, koji zna kako da razmišlja, koji je cjelovit, te se sustavno ideja razuma, logike, kritike uništavala u samom svom početku.
Bez poznavanja sebe, strukture koja čini to “sebe”, umova i njihovih funkcija, sila i zakona u nama i oko nas, uvida u ono što je čovjek u svojoj strukturi iza tzv. svjesnog uma, njegove podsvijesti, cjeline zakona i sila oko nas i načina na koji djeluju svaka duhovna ideja nema temelj, nema ono na što se može osloniti, a time i ne može dovesti do neke dublje ili temeljne promijene onog koji je koristi. To je jedna divna zabluda u svijetu sna kojim je svatko od nas ograničen i uvjetovan, čak i probuđena osoba, budna osoba, svjesna osoba. Iluzija da probuđenje uništava san je divna iluzija onih koji o tome nemaju blage veze, baš kao i da to čini buđenje i svjesnost. Oni ne uništavaju ništa. Koliko god bili probuđeni to ne znači da ste izvan sna, ili djelovanja tzv. mahamaye, sile koja uređuje, temelji cijeli manifestirani univerzum. Takav čovjek nije pod djelovanjem te sile, ali to ne znači da ona oko njega ne djeluje, ne pokušava da i njega ponovo uvuče u staru igru, no on može da je vidi, da se ne identificira sa njom, da izbjegne njeno djelovanje i uvjetovanja. Ali je pitanje ŠTA TO U NJEMU, ili KOJE TO ON to može izbjeći? To nije on kao osoba, kao um, kao mehanička priroda.

Imamo dvije ekipe, čak i treću ali nju ne računam u ovom trenutku, koje se sukobljavaju oko različitih ideja učenja. Jedna ekipa, u skladu sa ovom idejom o pozitivnom i negativnom, zagovara ideju pozitivnog mišljenja i osjećanja, dok druga zagovara ideju o ludosti toga, nemogućnosti da to nešto kvalitetno promijeni, ili da je to ono što će život učiniti još gorim nego što jeste. Obje ekipe nesvjesnih ljudi, bez temelja i znanja, poznavanja sebe i drugih, te svijeta i sila oko nas, misle da su u pravu, te da ona druga griješi i da nije “prosvjetljena” kao oni. Te ekipe imaju tabore, stada istomišljenika, s kojima dijeli snove ne primjećujući da su istovremeno i jedni i drugi u pravu, i da su i jedni i drugi u krivu. To je tako jer ne poznaju niti ideje koje primjenjuju a ni onog koji primjenjuje te ideje, niti smisao i ciljeve tih ideje, niti motive i usmjerenja ideja koje dobivaju i koji, KAO, koriste. Ono što određuje njihov stav u odnosu na neku ideju duboko je nesvjesno i to su oni. U tom nesvjesnom koje su oni, igra različitih utisaka, programa, filtera, podsvjesnog određuje kakav će stav imati o određenim idejama ili konceptima učenja. I to je prvi korak koji određuje šta će oni postići, da će biti protiv te ideje ili će je prihvatiti. No, ono što je temeljno tome jeste da niti jedni niti drugi neće imati koristi od tih ideja učenja. Koristi će imati oni koje sam spomenuo, oni treći pod uvjetom da razumiju i sebe i ideje koje dobivaju.
Pozitivan stav će izabrati oni koji su optimistični, koji vide svijet divnim, željenim, kreativnim, svijet potencijala, koji su vedrog duha, vedrih misli i emocija – jasno je da je to uvjetovano kao i ono suprotno. Negativan stav u vezi nečeg, te tzv. težnja ka objektivnom viđenju svijeta, ljudi, zakona, strukture će imati oni koji su pasivni, negativni, pesimistični, pesimističkog duha, cinici, itd. – naravno da je i to uvjetovano i da su i oni identificirani sa nečim što smatraju “sobom” te tako u vlasti istih tih zakona kao i oni sa tzv. pozitivnim karakteristikama. Tada, obje te ekipe, kao i cijeli tor u kojem se to stado nalazi, teži tome da nađe dokaze za svoje “sviđanje-nesviđanje” tvrdnje s ciljem samo-održavanja, samo-potvrde, samo-zaštite, itd. ali to niti vide, niti razumiju, niti imaju namjeru da vide, čuju, razumiju. Oni treći, koji također mogu, i često i pripadaju trećem krugu, imaju svoj tor, malo manji od prethodna dva, malo inteligentniji, sposobniji, ali tor i stado i bilo bi glupo reći da su oni oslobođeni toga. No, oni za razliku od prva dva stada ili ekipe imaju mogućnost da primijene ideje koje dolaze do njih.
Svaka od ekipa je uvjetovana, ali uvjetovanje nazivaju sobom, rado se uvjetuju jer to je njihova slika idealiziranog sebe ili ja, koja su oni i time svi mehanizmi biološkog svijeta – svijet fizičkog, vitalnog i podsvjesnog – teži da osigura produženje i očuvanje vrste bilo kojim sredstvima. Polaritet biološkog svijeta utječe na mišljenje, tzv. emocije, fizičke potrebe i navike, instinktivnu obranu ili kreiranje svijeta koji će podržati razmnožavanje grupacije ćelija ili njeno uništenje u skladu sa manifestacijom dualiteta ili polariteta. Težnja biosa, života, jeste težnja razmnožavanja ili besmrtnosti, temelji se na dva polariteta unutar svakog života koji uređuju sve aspekte tog života identificirajući ga sa tim aspektima pomoću sila koje djeluju u i okolo čovjeka te čine njega samog. Ukoliko ćelija ima težnju ka manifestaciji, produženju i održavanju života ona izabira kreativni način, pozitivni način, viđenje koje produžuje i omogućuje razmnožavanje te ćelije ili grupacije ćelija. Ukoliko teži besmrtnosti ona teži ka uništenju, razgradnji ćelijskog svijeta te prebacivanju strukture tih ćelija na razinu besmrtnosti, izvan vremena i prostora. Time, podržavajući bilo koju od te dvije odluke, ćelije sa silama stvaraju težnje čovjeka, njegovu osobnost unutar tijela, njegove tjelesne procese, vitalne i podsvjesne težnje, time i način duhovnosti, tj. da li će on biti afirmativan ili negacijski, onemogućujući onaj treći jer on je za ćelije na ovom nivou poguban, te one moraju proći transformaciju trećeg reda, tj. uništiti i izgraditi sve i ponovo na drugačijim temeljima koji najčešće ne pripadaju ovom svijetu, te su sile i djelovanje sila drugog reda svjetova, obično viših od ovog svijeta. Silama i zakonima ovog svijeta koje uređuju rad ćelija i polariteta, tj. dualnosti OVE RAZINE koja nije ista sa višim razinama ali se temelji na istom zakonu i istim tim silama no suptilnije vibracijske razine, ne odgovara miješnje viših razina, iako će ih dopustiti sve dok se one ne miješaju u hijerarhiju svijeta koji oni uređuju, što je u početku prihvatljivo no na kraju to se više ne prihvaća i nastaju sukobi različitih vibracija i svjetova. Sve ovo nalazi se u svakom biću oko nas. I uređuje razine, podrazine, umove, procese, interese, težnje, itd. Za bios ili život svaka kombinacija mora imati svoju odgovarajuću podkombinaciju ili razinu u koju će je smjestiti. Time, on uređuje manifestaciju čovjeka te usklađuje njegove više aspekte sa nižim aspektima s time da primarni bios ili život ima prednost nad svim ostalima. To uređuje i ono što nazivamo duhovnost, religiju, ezoterično. Te time oni nisu izvan generalnog biosa (biologije) ove planete, sunčevog sistema, itd. Bios uviđa da ćelije imaju težnju ka besmrtnosti koju on analizira kao težnju ka smrti, uništenju, te daje značenje da ćelije teže smrti ili nečemu višem od ovoga čemu je on glavni, te to usmjerava djelovanjem zakona i sila ka onom što nazivamo religiozno, duhovno, ezoterično dajući tome karakter post-mortem sindroma ili konflikta. Post-mortem konflikt teži da nađe viši smisao izvan ovog zemaljskog smisla u kojem je nemoćan, izvan snage i mogućnosti da se snađe, te time izabira odgovarajuću duhovnu kategoriju, da tako kažem, kroz koju će usmjeriti dalje razvoj ćelija u time ih prevariti, uvući u dublju iluziju, kroz koju će njihovu težnju za uništenjem preoblikovati u nešto što odgovara produženju vrste, razmnožavanju ćelija i prijenosu znanja, sposobnosti, potencijala dalje.
Post-mortem sindrom se razvija u dva pravca, negacijski (ženski polaritet) ili afirmacijski (muški polaritet) time razvija post-mortem depresiju ili maniju koje se oslanjaju na dva polariteta u skladu sa dualnošću određenog nivoa manifestacije. Manični PM (post-mortem) teži manifestaciji, kreiranju, spajanju i dovođenju nečeg u ovo postojeće, afirmaciji, itd. Duhovnost tog tipa je u skladu sa ovim. Depresivni PM teži negaciji, pasivnosti, odbacivanju, tuzi, depresiji, te time kreira duhovnost u skladu sa tim. Manični je pozitivno mišljenje, kreiranje, stvaranje, izražavanje. Depresivni je negacija, negativno mišljenje koje se često naziva objektivnim, povlačenjem u sebe (ono što definiraju kao svijest), odbacivanje želja, odbacivanje i pozitivnog a na kraju i negativnog, dobrog i lošeg, itd. Sve to je prosta patologija a time i patološka duhovnost. To je bolest koja je duhovna u cilju očuvanja i daljnje manifestacije ćelije a time i uma, procesa, itd. Ti ljudi, sa tim poremećajima se svađaju da li je ideja ili koncept pozitivnog ispravan ili je ispravan koncept negativnog, negacijskog ili onog što vole da nazivaju objektivnim, baš kao što se optimista i pesimista svađaju da li je čaša vode do pola puna ili do pola prazna te pesimisti svoje mišljenje i stav pokušavaju opravdati činjenicom ili objektivnim mišljenjem.

Razmišljali vi pozitivno ili negativno sasvim je svejedno, iskorišteni ste, u zatvoru ste, pod fantazijom ste, laganjem, djelovanjem sila koje vas koriste. Možete reći da je pozitivno potrebno za izgrađivanje, tzv. ljubav, manifestaciju, kreiranje ili možete tvrditi kako to nije objektivno, kako je to pogrešno (kao što to i sam Osho tvrdi u svom stavu o pozitivnom i negativnom, što je oblik njegove umne patologije): “Kada pokušaš da natjeraš sebe da misliš pozitivno kada to u stvari ne osjećaš, radiš protiv sebe. Nisi iskren sam sa sobom. To je poricanje onoga što imaš pred sobom, i radi o prikrivenoj samoobmani. Samo mediokritete to privlači. Pozitivno razmišljanje ti ne pomaže da vidiš i suočiš se sa realnošću. Zapravo ono šalje poruku da ignoriraš činjenice, da ne gledaš na mračnu stranu. Tako ne gledaš tamo i šta se dešava? Da li nestaje? Ne. Još je tamo, a sve što radiš je da od sebe praviš budalu. Postoji svjetlost, tu je i dan, ali noć se neće pretvoriti u svjetlost samo zato što ti voliš tako da zamišljaš. Negativne stvari su podjednako dio života kao i pozitivne, i obje stvaraju ravnotežu koja nam treba”
Kada ovaj citat uzmu duhovni mjesečari svatko vidi ono što odgovara njegovoj patologiji, njegovom post-mortem konfliktu, polaritetu koji je nastao kroz konflikte biologije, te u skladu sa dominantnim ili primarnim tijelom tumači ideje koje ne razumije. Ni sam Osho ovo nije razumio i tumačio je sa osnovnim polaritetom i konfliktom tog polariteta u sebi, tj. patologiji uma i duhovnosti koja je bila njegova. Zabluda o probuđenima koji oni sami o sebi imaju, ili koji drugi o tome imaju a ne znaju šta je to, dublje nas trpa u nerazumijevanje situacije te time u iluziju i san, ili dublju patologiju duhovnosti (religije, ezoteričnog).
Rekao sam da oni “treći” imaju mogućnost da razumiju, ali to ne znači da odmah razumiju o čemu se radi, ukoliko im netko tko ovo razumije ne približi, ne pripremi njihov um, da im potrebno znanje prije toga, usmjeri iz na ispravno razumijevanje koje transformira patologiju duhovnosti i uma u nešto izvan ili iznad toga, ili u nešto treće, ravnotežu.

Postoji vrijeme i mjesto, kao i dio unutar nas koji je ograničen unutarnjim vremenom i prostorom, razinom bića, svijesti, itd. kada se jedno od to dvoga daje, kada se dodaje drugo, kada se pravi sinteza tog dvoga da bi se dobilo ono “treće”, kada to ima objektivnu primjenu i promjenu čovjeka, njegove svijesti, djelovanje na vanjski svijet, itd. I to pripada visokom stadiju čovjeka. Od čovjeka 5, čovjeka sa istinskim ja, budnog čovjeka, do čovjeka 7, tj. oslobođenog čovjeka. Ispod tih ljudi se ova znanja ne mogu razumjeti, a time ni primijeniti. Čovjek ispod te razine se mora pripremiti kroz negacijsko i afirmacijsko učenje, dovesti se do spoznaje o prirodi, dovesti se u budno stanje, stabilno stanje, kada on upotrebljava oba jer oba razumije. Ne želim ovdje javno, a još i nije vrijeme, da se pojašnjavaju načini upotrebe ovog, niti šta to točno znači (pozitivno ili afirmacijsko u odnosu na negativno ili negacijsko učenje, te time ideje i koncepte), niti kada se to upotrebljava, s kojim ciljem, kakvim motivom, na kakvu patologiju ili psihologiju čovjeka, kakvu razinu bića, itd. Ovo traži ljude koji su posvećeni, jasni, usmjereni, spremni na uvide o sebi, one koji poznaju sebe, itd. Svi ostali samo uništavaju ovo znanje te se ono i ne daje, kao tumačenje i značenje, iako je prisutno u javnosti. Ali upravo to je način da se to znanje sačuva i da ga dobiju zreli ljudi.

Biti pozitivan u negativnom aspektu je ludilo, baš kao i biti negativan u pozitivnom aspektu. Sve ovo može da se radi ukoliko je svijest došla do razumijevanja, promijenila se, promijenila se točka percepcije, razumijevanje prirode, suštine čovjeka, univerzuma, onog što nazivate “bogom”, itd. Bez toga, ovo je prosto suho naklapanje i svađa dva tabora bez razumijevanja i mogućnosti promijene, koji god stav imali i kako to upotrebljavali. To je prosta patologija, mahamaya, sila iluzije koja vas koristi, itd. Ali i ovo treba razumjeti. Evolucija teži cjelovitom čovjeku, ne podijeljenom majmunu ili dvonogoj životinji. No, ona sam od svih ima koristi, i od probuđenog, i on neprobuđenog, i on usnulog i od budnog, i od majmuna i od čovjeka, itd. Pozitivno i negativno nema veze sa tim, već više sa afirmacijskim i negacijskim, i kada to budete razumjeli pojavit će se mogućnost razumijevanja određenih ideja duhovnosti, a time i unutarnje evolucije.

Oglasi